Beogradske novine

Broj 291.

UtoraK

Is<orijskl kalendar. Na današnji dan, (12) 23. oktobra 1789. god. rodto se u Zeniunu DIjnitrije Davidović, zaslužni srp«ki državnik i knjižcvnik, jedan od osnivača srpskog novinarstva. Skolovao se prvo u K a r 1 o v c i ni a. zatijn u Pešti, gdje je svršio giinnaziju i počeo učiti tnedicinu, koju je poslije nastavio u B c č u. Poslijc prestanka prvog srpskog lista „Slaveno-Serbskih Vjedomostr, koje jc od 1792. .lo 1794. jjođ. u Befcu izdavao S te f an N o v akovie, nije bilo nijednog srpskog lista. Davidovie se lati teškoga zadatka, ikt popuni tu prazninu i (!•) 13. inarta 1813. god. u zajednid sa Dimitnjem p r u š i ć e m pokrene ,,N o v i n c S r bs k e“, koje su diocnije, prošavši Jiekoiiko nKitamcrfoza, preinještlene u Beograd, gdje je postao i ostao sluzbeni Iist srpske vlade. Kako je litio otvoriti novu srpsku štampariju (Novakovićeva štamparija prodala je u svoje vnjeme univerzitetskoj šlampariji u Pes!i), a da bi lakše dobio konocsiju za. istu, Davidović nije žalio trivda, da nauči štamparski zaiuat. Položivši stnični ispit, dobk) je 1819. go'dine koncesiju. Ov dje jc izđao svoju ,,I s t o r i j u s r psk og na r o d a“ i ,,Zabavnik“; ovdje su sc sastajali svi ugledui Srbi, koji bi dolazili u 13eč. Vuk je u Davidoviću iii;išao vrijeduog pomagača. U listu jc donosio i člankc, pisauc Vukovim pravopisom, zbog čega jc od konservativnib krugova dosta napadan. Za svoj kultui'ui rad, Davidovi 1 ' budc izalirau za člana poljske akademi.e nauka u Krakovu. 1821. godine tbšao je Davidovie u Srbijn, gdjc pofiinje njezoV zua- i menili ilržavnieki rad. On je po formal- , nom zvanju 1 io sckiclar kiija/.a Milosa, ali mu je, zahvaljujući svojoj spremi i j svojinr sposobnostima bio prvi savjetnik j i ministar. Sve iliplomalske lekoviii" ''i j loševe za vrijenic prvih dvaju de.-onija 1 njegove vla'davine, naroeito zadobijanjte I šest novili okrirga i formalno priznanje srj.ske 'đržave i knjaza Milošd' kao nasljednog vladara na sv. Andriju 1830. go'tline dijelom sn i zasluge Dimilrija Daviđoviea. Kao knjažev poslanik Davido- | vić je tri puta (1829., 1831. i 1833. go- j ilinei odlazio u Carigrad. On je izradio i slobo'doumni tzv. sretenjski ustav oil [ 1835. go'dinc, lcoji iz spoljno-političkili ra- i zkign nije 'dugo ostao u snazi, a za 6ijt g i je i rajanja Davidović bio minislar unu- j trašnjih djcla. Po ukidanju. toga ustava, | knjaz Miloš je bio primr'đjon da se ra- t stano sa svojim zaslužuim savjctuikom. [ Po^to jc 'dobio punu pcnziju, Duvidović se nastaui u Smc'derevu, gdjo je umro: •3. apriln (po novom) 1838. go'dine. Sa- ! branjcn je čelo oltara goi-njč smcdcrevske crkve. Grob mu jo po njegovoj želji ( označen uatpisom: „Dimilrije Davidović } sav Srbiu‘‘. Smederevska omlađina pro- [ slavila jc uz veliko ueešec iz đjele zemIjn njegovu stogodišnjieu. Njegov rodni gra'd Zemun pak odao mu je počast nnzivajući je'dnit tamošnju ulieu „Davidovićevom ulieoni“. — 23. oktobra 1817, godine znmnenit je dan u istoriji Ilrvalskc: toga dana -donio Je brvatski sabor na piijedlog ICukuljevićov odluku, da se u škole i uadleštva i uve'de hrvatski jezik kao službe- , ni jezik. — 23. oktobra 1872. gottine umro je u Xe u 11 y-u blizu Pavisa ■•uveui francuski piesnik i knjiicv. i .'sloi«;ar T h c o p h i 1 e G a u ti e r. Hodjcii 31. a^gusta 1811. godim- bio je ncko vrijeme slibai', pa se poslije pofpimo odao knji'evnosti. U mla'dosti je bio po pravcu ionantiear i o'duševljen pristalica Victoa Ilugo-a. 1.830. godiuc pojavjše s; nje;ove „Premiercs l*očsie.s“ („Prve pje•me“), a za njima se u kratkim razmacina nizala zbirka za zbirkom. Cjelokupic zbirke njegovih pjesama izašle su u iva rnaha, 1875. i 1885. gođine. Gautier e napisao i veliki broj pripovij(eda!<a, il kojili je najpoznatija „Madempiselle te Maupin“ (,Gospodjita pi. Maupinova“). Piipovjetka jn sjajno napii-ana, ali je sa moralnog gledišla dala kriiici povoda za mnogo napada. Kao plod njcgovili putovanja po tirn zemljama iz'đao je I nekoliko putopisa iz t’arigra'da, Azijskc ' Turskc i Jtusije. Najpoznatiji j" Gaatier j sa njegovog ra'da na istoriji k.ijiževno- i sti. Na ovom su rnu polju najznamcuilijs. | djel.i „Histoii'e de 1’ art iliiimaliipio depuis 25 ans“ („Istorija đramske. umjel- ! nosti za posljednjih 25 godina“; iz.ašlo 1 1859. godine), .Jlistoire dn romanti?me“ , („Islorija romanLizma“) i vcliko dje’o j o Ilonoreu de Balzac-u.

„Neddina ljnbav“. Današn jm brojem počinj<-mo di n«šal ovcću uovolu iz pcra hivatsko spi a «>‘jic AdeleMilčinović, Gdja Milčinović poznal; je već o’d prijo srpskoj čitaćoj pnblic po svojim radovima, a u poslijednje vri jeme donijeli smo nokoliko njenih k«aćil radova. Na „Neddiuu ljubav“ svraćam naročitu pažnju naših čitatelja, jer je ti jedua zascUio toplo i osjećajno pisau; novela u kojoj nam spisateljica prlkazu je dnšu djcvojkc, čijo se djolinjstvo nij« razvilo pod meke>m majčinom nikom, či < je djcvojaštvo bilo stegnuto ku'udjcr.-kin vuspitimjem i kojn tek k.io mla'da žen; 'unije 'da razvijc svoju ditšu i ono bo gastvo osjećnja, koji su u njoj bili za inolani, poput žcraviee po'd pepelom uljn Milčiuović ustala je prijc nekolikc gouina protivu kahuljerskog vaspilanja pa jo njena brošura o tomo („Nafio žon ske fikole") uzvHlala svojcvremcno ve uku praainu:. I n „Ne'ddinoj ljubavi" doti če se le lorne, Što će — osiin 'drugih lj e

pota, Sfo ih ima ta noveTa, — biti o'd zasebrtoga interesa za srpskut publikiT, Nova tarifa za nosače, fUakei e I taljignše. Propisa.ua jc nova tarifa za nosače, fijakeriste i taljigaše, po kojoj će se od sada naplaćivati vozna i prenostta {aksa za putnike i prtljage. Ista jo u'deš«Kna prema današnjim prilikama, pa nlogtt biti s njom zađovoljni i' lića gornjib zauimanja i gradjanstvo. Veliki vjetar n Beogradu. U nedjelju preko cijeloga dana imali smo veliki vjetar u Beogra'dtr, Vjetar je bjesniosvom žestinom cijeioga 'daua, otkidajućl mnoga dri'eta po baštama i Ulicama. Na uliei se nije mogao vidjcti niko, svako je izbjegavao, 'da podjlo na tako strašan vjetar. Uz vjefar padala je o'd vremena na vrijemel i kiša, a vrijeme je kao 'da, sc nalaz.imo negdje usre l đecembra. Prodaja soii. Juče je otpoeela pro'duvnira živo.nih ljamirnica opštine grada Beograda u Biloljskoj uliei prodaj'u soli za ličnu upotrebu gradjanstva kao sljedovanje u soli ■/.u injesec oktobar. So sc i sa'da daje na osnovu kupona za so i pro'daje sc po cijeni od 80 helera po Idlogramu. So se pro'daje u istoj prodavnici i dane.s. Uspostavijanje saobraćaja skeloni. preko Save. Od 22. ov. mj. opet jc u potpimoin obiii'.u uspostavljen saobraćaj skeloni preko Savc izmcdiu Zabrežja i BoIJevaca, Upozorujcmo gradjanstvo na današnju objavu u našem listu o prijavi rcmeoja za pogon i kožnog remenja svake vrste. Ditevua teuiperatnra u Beogradu. 21. oktobra u 7 sati u večc; maksimuin u sjeui 11,5 (prema nredjašuiem danu —8.) na simeu 11,6 (—18,9), miniinum 0,72: tcnipcra'iura zemljine površiue 11,2 (- 12,2) stepeni Cclsijevih, oborine 12,7. Vremeiiskc prilikc na Balkami. 21. oktobra u 7 sati u veče. 'U istočnoj Bugarskoj oblačno. Oblaci ispod 1000 m. Na zapadu kiša, na istoku sulio.

Dnevne vijesti. .laka zima u izgledu. Upravnik jednog odjelenja u bcckom glavnoin meteorološkoin zavodu, docent Dr. Pavle Defant saopštava li ,,N. \\ r. .Tournar-ii: Dugo trajauje lijcpog vremena je posljcdica relativno velikog vazdušnog pritiska u srodnjoj i istočnoj Uvropi, koji je neobičtio staian. Ako sađašnja razdioba vazdušnog pritiska potraje duže, nioramo biti sprenmi na tzv. zracmi zimu, kod koje jc skoro po pravilu veoma niska tempcratura. U tom slučajtt iinaćerno vedro vrijcme bez vjetra. U tiižim sIo.ie\ ina atmosferc bićc vconia hladno, tili zato na vcćini visovima, naroeito u planinama, — relativno blago vrijcme. Ako ne nastupe kakve naročite pronijene u vrcmenu, možemo sc r.uđati ncobično ranoj zimi. Suirt talijanskog novinara. Iz Lugana javljaju: Eduardo Scarfoglio, izdavač iiapuljskili novina ,,Mattina“ umro jc. On je, kako je poznato, mttž poznatc talijanskc spisalcIjice. Mab'ide Scrao. Povodom njegove smrti podsjećajn talijanske noviiie na živahim agitaciju, koju je u svoje vrijeme Scarfoglio vodio za neutralnost Itaiije.

Narodna privreda. 0 povrtarstvu. 0 mjenirtiom sijanju i upotrebi zemljišta miešovitim sijjanjem. t to nijc sve je'dno, ma gdje sijali 1 sa'dili. Jedno i>to povrće n«: treba nikadn sijati više puta jedno za drtigiim nn je'dnu istu le.ju, no i ua drugu. Sa sij'anjem treba 'dakto mijenjati. Jeđnoi isto jiovrće, može tek. poslijo nekoliko go'dina doći aa tu istu lcju, jer razna [Kivrće •oduzima i razne dijoiove zcmlji. t’a i kad lii jnkim djubrenjeni svo ovo litjeli na'doknadili, fito je jedna vrsta po vi'ća zemlji Oduzela, s tom namjorom, da je i idućo godiuo opet na to isto; mjesto posijorno, •— to bi bilo samo uzaiudno rasipanje; jor, svo one hraneće tvari, «od kojin je noko povrćo s;uno malo potrošilo za svojo razvićc, zaoslašc neupotrcbljene u zemiji. Ima jofi baštovana, koji i danns ovako r;isiplju; a kad bi so jednom sasijanjem izvjosnog povn.a mijcnjalo, onda nemja,, i nebi mog!o bili 'nekog uzroka, da sc djubro 1ako ncmilicc troši. Dovoljno je poznato, da skorafinjc, žitko djubre i jako nadjobrena z«-mljri, nekotn povrću upadja, a nekom no. S toga valja felvckoiiko 'djubre, koj: nam preko gotline stoji na raspoložonju, sanio na je'dno izvjesno odjelenje, rasulif, i tada ovo odjeienje sn ouim povrćcm zasijjati i zasađiti, koje takovu zenilju voli. Ovamo spa'da naročito ono povrće, koje »aglo raste i razvija mnoštvo 'debelog i sočnog lifića, kao kupus, kelj, salala, sjianać itd., a od korjenjača eelcr i' nen, a prazilnk na takovoj zemlji najbolje uspjevn. beooradskb novinb Muće godine 'dolazi svekoliko djdbre na 'drugo odjeljenje, s na ono pro81c godine djubreno odjeljenjo posiju ste korjenjače svako vrste, izuzimajući celer i ren, kog smo gore napomenuli. Ako bi vidili, da zemlja nebi za! jednOi ili đrugo Usijano korjenjc dovoljno bila jaka, onda joj treba pripomoći sa s’gorelim b\tnjSš* tem; to biva češćo kod rotkava i' ltikova', Ako imamo 'dovoljno djubreta, a slabu zemlju, orida idućo godino op.et valja 'djubriti; a ako nemamo dj'ubTcta', Onda treba na piXo o'djelenje bez d'jiubreta posijati, sad po redu treće godine, ono vrste povrća', koj| t i n.a slaboj zemlji dobro radjaju, kao; grasak, pasulj, bob i sve lono povrće, o'd kog ćemo 'da izvo'dimo sjcmo. Ako bi posijali ili posadiii neko zimsko povrćej n, pr, kupus, na to leje, pošto grašalc, pasulj itd. dignemo, orida treba, zemljtt podkrijepia bunjištem i pišlevinom. Svekoliko djubre iznese se ove go(liue na treće odjelenjo, i 'dodje tek jduće, dakle četvrto godiue, na prvo odjelcnje, koje je trogodišnjim zasijavanjem već prilično iscrpljeno, i tu se sa’d sije il sadi ono povrće, koje volo masnu i| jaku zemlju; o tom se povrću orida veli, da stoji u prvom ro'du': u drugom rođu stoji ono povrće, koje idućo goilirie na to isto odjelenje dodjje, a u trcćem rođu ono, [ koje na posnu zeml.ju, dakl« treće goi rliae na lo isto mjesto dolazi. Uvijek j treba dakle o tome voditi računa, koje su leje prošie godine djubrene, kojo sri prije dvije godiu«*, i koje nijesU djnbreno nikako, pa se orida možc svakom povrću odrcditi prilično ‘mjesto, da dodjo po rcdu: u prvi, drugi i treći rod«

Zcmlju u povrtnjaku valja tuko upoliijebiti, da ne ostane preko Ijela ni jedua loja nezasijana; pa čim jeibio jtovrće šnjc i skinomo, ocbna je tcoba — po vremenul — s drugim zasijati. Pa i iime nije svo učinjeno, nego se neko povrće na je'dnu leju usije izme'dju- onog na njoj već po* stojećeg usjeva, pa kad so onaj pni usjev skine, onnj drugi dotl? već poraste. I onu prazninu, Scoju moramo izme'dju. nekog povrća oslaviti, upotrobljujomo za sijauje drugog, brzo raslećeg povrća, dok još nijc glavni usjov cijelu leju prekrilio. Povrtari, ili baštovam zovu to uzroil. Prvi se usjev zovc pn'jenac, a 'diugi medjak. Medjak je onaj uzrocl, koji se poslije skinutog pivjenca, još po'dpuuo vazviti može. KaOnjfzro'd sijemo rotkvico i rasadjujemo sa/atu inedju lukom, kupusom, keTerfflSiHiB i dnigim povrćcnv, ] koje se ua ii|* , fto v rasadjivali mora. U nokiin povrlnjacima, naiočito po giadovima, gdjo je prostor za povi'lnj ; ak ograničcn, a zomlja mnogo skupa, tako sc daleko tera, da \-ješli baštovani toliko povrća na malora koma'diću zemlje proizvode, da irn se eovji-k mora diviti. Naravno, 'đa se kod tak-ovng sijanja licsmijo 'djubro štediti. I ivice — okrajke — od loja, zasa'djuju takndjc raznim jiovrćem, Kvo je'dari J pS*Mijer takovog načirial sijanja: Najpme 1 loip valja 'dobro nadjubriti, s jeseni j«; firekoputi i ostavili da preko zime izmržne. 8 proljoća treba nanovo ovu istu leju prekopati, ili je samo površno s motikom raskopati^ gvabljama poravniti i zasa'đili ranim zcljcm, n. pr. ranim koljom. Izmedj’u ovoga kelja dođjc giavičasta salata, koja se još potroši u mjesecu maju. Sa'd ostajje sam kelj na leji, koji se do mjesoea juna skine. Poslije njcga na novo se leja prekopa, poravni i žimski kujius rasadi, pa kad Vc i ovaj skine, onda se leja i po treći put prekopa i ofstavi 'da prcko zimo izmrzne. 8 proljeća se na tu istu leju posije neka korjenjača, n. pr. inrkva ili peršun, koji se š joseni jiovadi. Sad se opet. leja prekojia, pa iduće — treće —■ godine posije grašak ili pasulj, a za ovim se tek na novo djubr'i i' po gornjcm primjcni zasijava.

Adebi Milčiiiovič: ffeddlna IJubov. iMa koliko da naprežem pamct nc niogn da sc sjethn one, koja mi je dala život. Tek kao kroz san javlja mi se slika i ja vidim jcdan prozor naše kućc i na njem užasno blijedo lice i dva modra blješteća oka. Moraia sam biti još jako mnlena, ali kao da jc i sad vidim, tako nii se živo usjekla u mozak ta slika, Moja ilobra bafca sjedi na klupi u dvdrištu i drži menc na krilu. Dvorišna su vrata otvorena i pokraj njih prolaze susjedi s djecom u naramku, a meni sc ote uzdaii: „Svaka inama svoje dijetc nosi, a menc moja već dalko, dlalko (odavna) nij-e nosila.“ A onda ugledam ono blijedo lice na prozoru. I’otrčala sam do njega i stala ga cjelivati kroz staklo. Baka mc uze u naručaj, odncse ođ prozora, a kad sam sc ja okrcnula natrag, nestalo je več i onoga blijedoga lica. „Mama je jako bolosna. Nc inožcmo k njoj“ rekla je baka i odvela me u kitću. Ja nc znam jc li to uistinu bilo tako. Moguće sam ja to i izmisliia ili sanjala. Jcr ta mi slika nije ostala iz djetinjstva, ncgo se vratila u moj mozak muogo poslije, ali tako jasna sa svim sitnicama, da ja vjerujeui, da sam ju doista doživjeia. Drugo je lioe iz moga sjećanja visoka gospodja, koju sam ja iiazivala tetkom i za koju mi rekoše, du je sesh a moje majke, a kći bakina. Ne znam

23. oktobra 1917.

zašto se je baka nje toliko bojala, a sada ml dolazl na pamet, moguće s toga, što baka nije imala gotovine, do 11 ono malo kućice i vrta, od čega se dašto nije moglo živjeti. A sječam se i sada, da je svakoga prvoga u mjesecu dolazila tetka; točno prcgledala račune, što ih jc poslao pekar, mesar i mljekairica — i isplatila ih točno do novčića. Novaca nam (mislim sebe i baku, Jer ja sain živjefla u nje) nije njkad ostavljala. Ali baka bi Ijeti prodala iz bašte kojiput salatc ili kelja, kojiput ribiza ili knišaka i onda je u našcin prozoru bivalo vazda naranči, a u baktnoj ladici pokraj krcveta svakovrsnih bonbona. Moja je tetka stanovala ua drugom Jtraju grada, kamo sc nioraJo ići preko rljeke, a svakog me četvrtka baka pošiljala k njoj, jer je ona tako naredila. Mi $1110 u opće 'samo ono radilc što je te'tka odredila. Kad bi mc baka otprcmala, poravnaja bi mi kosu, i>a odjećicu, poučila me, da ne smijem liodati pognute glave, nego glcdati ravno preda se i po st-oti put bi mi kazivala, đa ne zaboravim tctku poljubiti u niku. Ja bi se ond'a otputila pognutc glave (nlsam se toga mogla odviknuti), a kad bi došia pred kueu u koioj je tetka stanovala, staia bi uz ona velika, željezna vrata, kojih nisani mogia otvoriti, i čckaia, dok mi ili koji prolazni'k ne bi otvorio. Tctka bi me svaki put promotrila od glave d'o pete, pružiia mi ruku na poljubac i rekla: ajde u sobu, ja ću odmah doći, Ja bi se stismiia nai divanu i zagledala tt veliku sliku, koja Je prikazivaia tctku u širokoj krinolini sa tankim strukom, izrezanim na grudima i ramcnima«, a do nje visoki gospodin, dugc bradU. To je bio njen prvl muž, koji je skoro poslije vjenčanja umro. Poslije nekoga vremena otvorila bi se vrata i tetka bi me zapitala, jesam li gladna i hoću li kolača, na što bi ja vazda odgovorila: livala. Išlo mi je lo preko srea. Nisain bila gladiia, ali kolača iii bila ipak rado jela. Kad mc je opet jedanpu! tako zapitala (a to je bivalo rcdovito), našla se slučajno u blizini kuliariea i ona, reče ko u šali: ,,tko pita rado ne daje“ —. Taj mi je put tetka đonijela dva komadića, ali već n-aredui put bilo je, ko I prije. Ali od toga me dana uvijek, kad bi odlazila kući, dočekala na skaliuama stara kuharica; pogledaia bi me po kosi i tutmila u ruku zamotak s kolačima. Kad bi se več dosta nagledaia tetkine slike u krinolini, opet bl se otvorlia vrata i teitka bi unižla aoseći na drvcnom tanjuru svježi sir. Zamotala bi ga u papir i rekla: „Evo, sad idi kući — pozđravi baku“ — i pružila bi mi jednu ruku na poljubac, a dritgom bi mi utisnula u šaku četvorku za inostovinu. Jeduom sam joj rekla, da ja ne plaćani tnostovinc, ali slijedeći put nri je opct dala četvorku, a ja sam ju primila i nitila. Takvi su ’eto bivali moji posjdi u feike svake nedjeljc jadanput. Ostale sam dane ,,radila“ s bakoni u vrtu, sadila i pijevila ili smo sa susjedovom Minkom i bratom joj Eucm igrali špekulja, skrivača, lovicc. Prve sam dvija godinc rado išla u školu. Imali smo učiteljicu mladu, koja mc zavoijela, jer sam bila rniriia i marijiva, a ja sam opet vjerovala, da ona prvo iiego podje u školu sniđje s ncba, a i poslije, da se opet vraća u nebo. Trećc me godtne premjestiše k drugoj, koja nay novo pridošie nijc voijela. U meni smalaksaja volja za učcnje, a kad me jednoga dana postavila, da stojim za pločom, iako nisam bi!a kriva, javila se u meue školska boleist. Sad bi me ,,boIjco“ stomak, sad glava, a dobra bakn mislila da jc to odi preveiikog učenja pa me ostavljaJa kod kuče. Dabome, da tetka o toine nije ništa zna[a. Kad ja čefvrte godine ostadoh neispitana imaja je baka dosta posla, da ju uvjeri, kako je boljc, da ostancm god'iui dana kod kuće. 1 on-ako nisam prejaka, pa ću bar malo ponarasti i ojačati, Kad je i ta godiiui jn'ošla i ja nekako položila za četvrtd razred, budem zapisana u viši. Bilo nas je četiri djevojčice i tri djcčaka. Nu, čemu, da sve to spominjem? Spomeuiut ću samo, da me jc od toga 'daaia tetka smatrala odraslom i odrediia mi mjciscčno tri iorinte — kako ona reče —- za pera i olovkc, a ja sam ih zapravo ostavljala kod žiidova za i)raliuese. Nas čeitiri đobro smo se slagale, te smo bile nerazdružive u škoii, dok smo opet ja i Regica vječno bilo zajedno. Sad bi ona poslije škoic sprovcla mone kući, pa ajdle da dcklamujemo koju pjesmu tako, da bi sirota baica pobjcgk čak u baštu, da ne čuje našc vike. Onda bi opet ja nju sprovela kući, pa opet ona mene — i tako bi se sprovadjalc do noči. Poslije se našemu društvu pridružio i Edo. U menc su bilc koščate, Cvrste ruke i za to me prozvaše Akiloin (baš smo u ono doba učili grčku povjesnicu), Regicu okrstismo Andromahom, a Paula i Roza uzeše za sebe imena Paris i Jelena. Edu, koji je umio piesti mreže i gradfti ćamcc (otac mu bio pomorski kapetan) prozvasmo djedom, a Gina, visoka, mršava djsvojčica, koja je poslije došla u naš razred, bude nam babom. Naša je — obitefj — živjđa n lije-

, Sfrana 3 , , , poj Ijubavi i slozi; budl da se urotl protiv učitelja, budi đa priredi kakvu god komcdiju. A i opet bi Jedno drugo'mu pomagalo šaptati ili bi mu tako nastavio knjigu, da može črtati, kad ne bi 'naučio lekciju na pamet. A1 onda se dogodi nešto, čega ja nisam mogla razumjetL Bilo je nakako u studeuom. Ja sam imala, da izvezetn za tetkin imendan stoljnjak. Dan, do kojega jc trebao biti gotov, dolazio sve bliže, a ja jedva dai dovrših polovicu. Edo je od 1 svoje sestre naučio sve ženske radove, pa mi ste ponudi, da će m? pomoći. Baka se tomu nije protivila, jer smo u njenim očima joŠ vazda bili ona djeca«, koja se još nije tomu davno igrala lovlce i špekulja. Tako smo opet jednoga dana sjedili kraj prozora za malini stolićem L časak se odmarali, a Edo se baš ,,producirao“ oponašajući oroza, grlicu, praščiće — kad li eto tetke. Mora da je poslije toga imala važan razgovor s bakoni. Tetka nas roslala u bašču, a kad je poslije otišia, reče mi baka, da se ne trcbam žurrti s jjosiom. Ako ga nc ću moći sama dovršiti, dati če ga vczilji, pa čc već biti na vrijemc. (Nastaviće se.)

Poslijednje brzojavne vijesti. Njemački večernji izvještaj. Kb. Borliiij 22. oktobra, , \Volffov ure'cl javlja: Jutarnji n,a* pa'daji u Flandriji propali su, izuzev neznafnu »eprijateljsku dobit. u zem* ljifitu ko'd Veldhijeka, sjeverno _od' Laugeraarcka. Na 'dramu Menin* Y p e r n potjmno se slcrhao žestok cngleski napadaj. Sjevero-istočno od Soi'ssonsa artiljerijska bitka, pošto jo n,cko vrijeme bila popustila u jačini, od jutros se opet popela 'do vrhunca svoje žestine. Ukupni plijou na ostrvima Oesel, Moon i Dagoc iznosi preko 20.000 zarobl/inika, 100 topova i velike količinc ralnog materijala. Dr. Kuhlmann u Beču. Kb. Beč, 22. oktobra, •• Njemački državni tajnik otputovao je, pošto je dužc prcgovarao sa c. i I;. ministrom spoljnih poslova i u 1 saf poslije rodne bio njegov gost na doručku, poslije poiiovnog podužeg prc-t govora s njime, opet u Berlin. Rezultat podmorničkog rata u septembru. , Kb. Beč, 22. oktobra. U toku mjeseca septcmbra piic su poinorske snage središnjih sila' 672.000 toiia neprijateljske brodarska zapremine. 'lime se dosadašnji ukupni rezuhat neogianičenog podmorničkog rata povcćava na 6.975.000 tona.

Zuonifne objoue. C. i k’. > oiiu; giavna gubernija u Srbiir. 1879J 1917. OBJAVA. 0 d u ž n o s (j p r i j a v e r e m e n j a z a p o g o n i k o ž n o g r e m e n j a s v a k e vrsti. _ Sve osohc i pođuzeća, u ćijem >0 posjedu nalazi remenjo za pogou kao i otpadci od remenja, imadu to prema stanju od 10. oktobra 1917. prijaviti onom e. 1 k. okružnom zapovje'dnifitvu, koje im ;je na'dležno prema mjcslu nastavanja ili ]>ol'avisla i to najkasnije đo 31, oktobra 1917. godine. U prijavi ima biti navedeuo: 1. Duljina, jačina i težina remouja za pogon, kod otpadaba (komada) tožimi; 2. Ime i prebivalište vlasnika ili posjednika; 3. Gdjc sc remen u upotroi i naiazi. Neo'državanjo nve naredbe, prijavu ncpotpunih ili neistmitih. podataka kao i svako su'djelovanje kod prekršenja dužnosti nave'denih u ovoj uaredbi kazniće sc — u koliko ne bi potpadalo pod strožu kaznu — od c. i k. okružnog zapuvje'dnifitva sa zapljenom remena bez ptiznanico i bez svake o'dštete i novčanom kaznom do 100Q K ili zatvorom do 3'J dana. Svaka prodaja ili otudjivanje reriTjnja za pogon od daria obnarodovaaja ove objave zabranjena je I uifitctna. /! Ova naredba slupa u krijepo.st ita dau objave, Beograd, 11. oktobra 1917, Barun Rbcnicn, general-pukovnik, guvcrner.

EKSPOZITURA PESTAHSKE-BGARSKE KOMERCIALNE BANKE n Beograđu — Knez HlboJIova br. 50. Specijalno odjelenle za »lljanje nowacn ralnim zaroblienicima i Intemiranima. Osnovna glavnica i pričuve 232,000.000 kruna. m