Beogradske novine

Izlazet dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojadinl brojevi:

MJoeeUna pretplatat

II Infrila I o tr«]«»!im ii»ai]«lnutl« ■đ o. I tr. t«t« po cij.nl * 1 .... 8 htltfi II Hr*»!i> 0 ]- 8 !a»anlJI, Boinl - Horoi»«rlnl I Do1mwlJI po cljenl of. . . . . .10 htlor« Imi ovoj podruej« p« djanl o«. . , .12 lidor«

0 laMrtla I ■ tralivima np«i|Mn«Ua $4 «. IC'- 7«t« ri oojno I (UpnaiHta. . »U Boojraau ai doitavavn u kata .... tt'BO U Hrntako I -SJavonlJI, Boinl - H«r««|«vtol I Oiimnciji aeo U oatallm krojovlmo Au»tro-ujarak« manirklj« 3U Inoitranstvu ........... 4B0

Oglasl po cljeniku.

Uradnlitvo: BEOGRAD, Vuka Karadžići ul. bro) I0. Talefon brej 83. Uprava I prlmanjt pretplate Topllčin venac broj 2I. Telefon brcj 28. Primanje oglasa Kneza Mlhajla ul. broj 38- Telefon br 2-16

Br. 295.

BEOGRAD, subota 27. oktobra 1917.

Godina IH.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Bcč, 26 . oktobra. Talijaiisko bojište: Austro-ugarske i njemačkc čele. Koje su preditzele napad ua srednjoj Soči prešle su u siiažiiorn nadiranjti IIniju Karfreit-Avča; lijepo vrijeme ođ juče ujutru pogoduje ovim kretujruna. Na visoravni Banjšica—Sv. Krlž, pa sve do okolicc Gore Sv. Gabrijela sloinijen Je takodje talijanski otpor. Ncprijatelj se sprema, da napusti sve ono zemljište, kojc je liiljadajna svojili vojnlka osvojfo u jedanaestoj bitci na Soči. Na visoravni Krasa razvili sti se (ujeslimice vrlo živahni bojevi, a položaj jc ostao nepromijenjen. Napad saveznika, koji jc prcduzct u dva dana mogao je da probije nepri»afcljske poiožaje u širini od 50 kiloinetara. Kod Talijana. koji ođstupaiii vla-cla veiika zabuiia. Mnoge jedinlce, lcoio su bile odsječene, položile su oružje na otvorenom polju. U ruke saveznika pao je vrlo veliki broj topova svi•ju kalibara i nepregledne innožiue rat«iog materijala. Jcdna austro-ugarska divizija oduzela je sama jugo-istočno od Toiiniiia nepriiateiju 70 topova Do sada je iza borbenili linija n rJanicama prebrojeno više od i>0 hiljadn zarobSienika i preko tri stotlne zaplijeujcuih topova. Istočno bojište i Arbanija: Neproinijenjetio. Načelnik glavnog stožcra.

Austro-ugarski podnevni izvještaj. Kb. Beč, 26 . oktobra. Javljaju iz stana ratne Štainpe: Talijauske linije pokolebane sn u širiiii fronta od 50 kilometara. Mi smo preko Karfrclta i Ronzlgna na više jnksU već prodrli ua talijansko zemIJište. Savez noroda. Vječni mir je san, pa ni uajljepši san, rekao je veliki strateg Moltke, Jcoji je bio poznat kao miran i hladan misiioc i koji se nije dao zavesti iijepim riječima. ,.Gdje se pojavljuju smje•le suage, preporučujein otvoreno rat" oagovora Bricka Wotanu i na taj je načiii objavio svjetski zakon prirođe, u kojoj uvijek traje borba. Pogledajmo u prošlost u daleku povijesnicu čovjcčanstva, vidiino, da na zemaljskoj kruglji nijc prošao ni jcdan dan bez borbe. jCiin je koji narod postao ncsposoban za borbti, bio je osudjen na propast; to nas u mnogo primjera uči povijesnica. U svako doba pojaviii sii se pclcu •

Austro-ugarske čete nalaze se već na talijanskom zeinljištiL Do sada zarobljeno 30.000 Talijana i zaplijenjeno 300 topova, Pad talijanske vlade.

šaji, da se razmirice riješavaju sudom a ne oružjem, ali su se svi izjalovili pod utjecajem činjenica. Posljednji pokušaj bile su poznate haaške konferancije, koje je pokrenuo u prvom redu ruskl car Nikola II, isti onaj monarh, koji je šest godina docnije ratovao sa Japanom, a poslfje bio posreduim ili neposredniin vinovnLkom ovoga svjetskoga rata. Značajna je činjenica, da su sc ovom idejom teoretski najviše bavili Englezi, koji su od svili tiaroda Evropc vodili najviše ratova i ako redovito samo plaćenickim četama. Sada jc švajcarsko mirovno društvo na kraju svojih sjcdnica stvorilo zakijučak, da se ostvari savez naroda. Jedna izvanparlamentarna komlsija, koja bi se sastojala iz uglcdnili švajcarskili državnika, pravnika i privrednika, trebala bi da studira tttogućhosti, pod kojliiia bi Švajcarska mogla da stupi u budući savez naroda. Moglo se očekivati, da ćc stara želja za vjcčnim mirom uskrsnutj pod svježim utiscima ratnih strahota, i nije slučaj da je ova žclja izbila u jadnoj neutralnoj državi, oko koje se dižu plamenovi svjetskoga požara, ali i ovog puta ostaće sigurno samo kod dobre volje. Jcdino što ćc nam doriijeti ovaj svjetski rat, naravno za slučaj povoljnoga mira, biće pročišćenje političke atmosicre sa dugim nizom niirnih godina, a kao posljedica toga ograničenje naoružanja. Aii jeđan savez jest i ostaje jedna utopjja, sw tako dugo dok neće poči za rukom, da se sve mnogobrojne rase i narodi stopo u jedno klupko. Ali dok je čovječanstv'o podijeljeno na liarode i države, kojc se razlikuju po rasama i životnim interesima, biće uvijek razmirica, koje sc do duše mogu donekle ugladiti, ali nikada posvc odstraniti. Kođ jednog savetza naroda tnorao bi jcdan intemacijonalni areopag rcgtilisati prilike u svakoj državi, tačuo odredjivati koliko smije izradjivati životnili namirnica i industrijalnili produkala, koliko smije uvažati i izvažati, gdje naseljavati svoje prekobrojuo sta novništvo, a u protivnom slučaju gdje će uaći i dobaviti polrebno Ijtlđstvo. Kod toga bi naravno bila nemoguća svaka utakmica, a prema tome i svaki kultnrni napredak, jer i ovaj nas svjetski rat uči, da je glavni uzrok ovom l-fttu biia engleska zavist, zbog toga jer je Njcmačka naipređovala. Oduzme li se pojedinom Čovjeku volja za ind, postaće lijenčina, a isto bi se đogodilo i sa pojedinhn zemljama u savezu uaroda. Kraj svcga bio bi sveopšti nazadak i varvarstvo.

Svjetska se povijesnica nc opetuje, ali njezinj zakoni ostajn is‘i i zato se mogu najbolje iz prošlosti slvarati zaključci za budućnost. Naina su poznate divne kuUunie periode staroga svijeta, poziiati stt natn veliki i bogat! iiarodi, koji su u svom čisto čovječanskom razvitku postigli visoki stcpen. Još danas se čudimo staroj Heiadi, đivimo se trgovačkoj metropoli Fcničana, poznato natn je svjetsko carstvo Rimljana, a u Egiptn još i dauas stoje razvaline hraiiiova i potiosne piramidc, lcao svjedoci jeđne starc i dugovječne kuiture. I šta je od svcga toga preostalo? Gdje su potomci svih fi'i silniii naroda? Kukavni ostaci ovili naroda živc još danas kao karikature svojih predaka. I da onda nas čeka druga sudbina? Poslije svjetskoga raf.a, koji jc urodio toiiko bijesa i mržnje, d'a jc došlo vrjjemie za iedan savez naroda, kao koiizervator jednog mračnog id'eaia eovječanstva? Zar jc moguće opste pomirenje poslije tolikih krvavili 01 gija? To je iijep san jednog pjesnika, koji ne pozna svijet. Dvanaesta bitka na Soči. Zakašnjen prljedlog Viktora Eoiauuela. (NaiočHi brzojav „UsoKradskili Noviiia") Kopeuliagcu, 26 . oktobra. Prema pariskiui vijestiina baviće se iđnćo jiedjeJje ralni savjet sporažumuih siia s p r ijc dlo g o m, koji jc talijanski kralj Viktor Eiuanne 1 o ])odnio poslije svoje posjetc na francuskom front«. l’rijediog ic taj u toine, da sc t c ž i š t c o f e rr z 1 v e prcnese s a z a p a d a n a j u g i da se britanske i francuske vojske prebace n a S o c u, |er se i n a č e a tis t r o-u g a r s k i f r o n t u c ni o ž e s r u š i t i. Na jEapadu bi se borba mogla ponovo ot]s6če|tii onđa. k a d s t i gn u A m e r i č aim'ui 30.000 zarobljenika i 300 topova. Kb. Bcč, 26 . oktobra. U austrijskom poslaničkom domu predsjednik G r o s s jc izvijestio o daljem uapredovanju naše ofenzive. 30,000 zarobljeuika, 300 topova i ncpregiedui ratni niaterijal je pao do sada ii ruke naše hrabre vojske. Talijani bježe preko Soče. (Naročlti brzoiav „Beogradslcia Novitia") Bućlimpešla 26. oktobra. „Az F.sl" doznaje iz slana ralne štanipe: \ašo celegono neu nvol j i vo lieprijatclja, koji bjega preko Soče. Letilaeka djelatnost je vilo živali-

na. Juee snio 6bo r i 1 i 13 n e p r i j ateljskih aparata. Iz iskaza t-al'janskib zarobljenika izlazi, da uaš napad po sebi nije izncnadio Ta 1 ijane, ali ili je iznenadiia žestina, kojom je napad izvr.šon. To je imalo demorališuće djejstvo na Talijane, Cija pješadija nije imala vrcmena z i odbrarm. „Lokalauzeiger 11 o odličnoi saradnii austro-'iigarske i njemačke vojsice. Kli. Bcrlin, 26. oklobra. O austro-ngarsko-njejnačkoj ofenzivi lia Soei veli „IjokalanzeigeF' izmcdju ostalog: I ovom pri’ikom nadmašuje svaku hvalu vanredno odličan naeju sarađuje izmodju našili i austro ugarskili četa za vrijeme trajauja priprcma ove veliko akc.ije. I’o sebi je razumljivo, da je tu bilo polrebiio savladati velikc teškoće. One su, blagodarcći nesravnjivom truđu i doiiroj volji, koja je uložena od najvišeg vodstva do posljednjcg ćovjeka, savladana na povoljan naein, koji se samo zamisliti može, tako da je velikom preduzcću, u koliko to Ijudske snage dosiižu, data pouzdana osnova za dalji rad. Uzuemireuost taiijanske štampe. (NaroClfi brzojav „Bcograđskih Novlna") Žcneva, 26. oklobra. „Corricrc dolla Sera ; ‘ trudi se u svom jiičarašnjcm broju, da predsliivi neprijaleljske ušpjehc kao početnc uspjehe, pa veli: Talijanski narod ne trel)a da je zbog foga uznemiren, ]>a ni to ne ireba da ga uznemirava, šlo je talijanska arliljerija ja.ko oslabila zbog silno istrošene municije u 11. bitci na Soči. ,,Secolo“ vcli. da sporazumnc sile nijesu ostvarilf jediristvo fronla. Neprijaleljski uspjcsi mogn rdjavo da utrč u n a t a 1 i j a n s k i p r o 1 e I a r i j a t. Mnogi viši zapovjedniei tnide se da umire publiku. Pisanje neutraliie štauvpc. Kb. Stockhohn, 26 . oktubra. ,.l > a g c n s N y li e t e r“ i ,,S t o c kli o 1 m s T i d n i ii g e n“ ističu. da sc u austro-ugarskim i njemačkim ratuim izvještajima učešće njernačkih četa na talijanskom frontu sad prvi pnt naglašava. O povodu učešća njemačkih borbenih sila baš u ovom raomentu na zirc se razuo. „Stockholin 'ridningen" piše • Može bitj da se liašlo, da jc mm trašnji položaj Italije takav, da iina uadc, ua se nspješnom njemačko-austro-ugarskom ofenzivom Italija primora na zaseban mir. M a n j e j e v 5 er o v a t n o, d a a u s t r o-u g a r s k a r atfia u p r a v a sraatra p o 1 o ž a j n a S o č i o p a s n i m i da jc zbog foga zatražiia njemačku poitioć. Svakako

se ima šad očckivati snažna ofenz i v a srcdišnjih vlasti. koja će n skoro rnožda imati sudbonosna slje. ds t v a. I „Dagcns Nyheler“ očeknjo v a ž n e do g a d j a j e na torii franiu. Očevidno smatraju srcdišnje vlasfi I!r> liju kao najosjctliviin bolnu tačku srolazimmiii sila. Bugarski socijaliste i maćedonsko pitanie. Kb. Sofij.i, 26. oktobra 1 Bngnrski ijrzojavni nred javlja: t * družeuft socijalistička stranka upuljla jo ovaj protest holaudsko-skandiaavskom komiteu: Bazlagauja u manifesfu liolandsko-skandinavskog komitea o Maće. douiji nas su izuenadila i bolno Ziiprepastila. Ona oduzimaju Bugarskoj naj starije i bitne oblasti Maćedonije, oae na kojima su se ođigralc Jjorbo za ).n-po rodjaj Bugarske i koje su bilc pozornica tako ninogih krvavih pokroia u prošlss'i Ncutialui 1 ioi:uidsko-skandinavski ko)ni te se zauzima za Srbiju jjez svake koiish i praktičue svrhc. Masa bugarskO' i .-rp skog naroda na Balkanu je već po eiienu grozno prolivene krvi u ovorn la'u prj ni la i sve, što na Balkanu socijalislički niisli, nada se ol socijalistieke uiteniacijonale, da će ona, na osnovi iskustva prošlosli, razumjeli, koiika sc nesreća' skriva u takvom, \je.šfačkim sredstvima-, izvedeuom računu i da će ona, mjesto. ciiepanja žinh nacijonalnih organizacija, biti u stanju, đa ballcanske narode do.vede do pamctnog zhližavanja njihove polifikc u granicama njihovih opravdanih nacijonalnilj zahtjeva. l’otjiisau Janko ffakazov.

Tmova Petka 1888. (Dva tažiia akta u novijoj iscoriji Srblle). Poslije' rata s Bugarskom 1SS5. : zakijuecaiog mira u Bukureštu nastaie su bile u Srbiji vrio jake unutarnje trzavice. Partjjske političke borbe uziiiialc su sve većeg mali.a, a iz njih vrlo često izbijali su i oštri napadi protiv kralja M i 1 a n a, čiji je položaj tada bio vrlo težak. Pored unutarnjcg iiczadovoljs'va javno mnijenje je osudjivalo kralja Milana kao ueposrcdnog krivca za licus]ijeli rata s Bugarskom, a bilo je i vojnih kritičara, koji su svojim ocjenama vodjcnje rata davali dovoijno povoda oštrim napadima protiv kralja. Ovi 11 apadi s jcčlne, a porodične razmirice' s druge strane zagorčavalc su vladalačke dane kralju Milanu. Ti napađi su u narouu nalaziii odjeka, tc je s toga f po.li-

Podlistak. Branko Mašić: P e r u n i k a *) — L e g c n d a. (Svršetak). Gradska su vrata bila zatvorena. Faraon dune snažno u buksinu, ali se vrata ne otvarahu. Ponovi Ijutito još iiekoiiko puta — tizalud. Psujući kao pomaman, natera lconja i svoin snagom •ndari kopljem u vrata. Tek tada zaškripi tcška brava i vrata sc lagano otvoriše, iza kojih se pomoii noćni stražar sa vclildm lučom u ruci. Faraon sav izvan sebe od gnjeva prodere se na nesrećnika, natera lconja na njega, i onako u letu sjuri mu onaj isti bodež u grlo. U času je bio u svom dvoru. ^ Iznenadjeni robovi prihvatišc mu konja; litedošc mu i oružje skinuti, no on samo dovuknu: — Korbač mi doncsite! Dadoše mu višestruku knutii cd tankc, oštrc kože. Onako obučcn podje ispod osvct’i.ionih tremova gorc, u dvoranu, od kuda je doiazila odvratna graja pijanih tfostiju. Neopažen stajao je na pragu dvoraue; kalco ju je god ostavio, onako je i uašao. Samo nekoliko pijanih skriba, pevača i igraeica okupilo se oko njegovog stola, pa prolevaju i piju žestoki anizet sa arak-rakijom od pirinča, šećera i kokosova anleka. Jednog roba ' posadill na presto, inetnuli mu na gla ') 1 1 ogiižene zbtrke it nakladl knjlžara Mlrk« Brejera ,L u t a n j e‘.

vu tijaru Faraonovu, svu posutu cljjamantima i najrcdjim adidjarima, na kojoj jc iznad eela sijao kao živi žar veliki karbunkl, sipajući kišu šarenil: varnica 11 a sve strane. Još liiu turiše u rukc skiptar sa finim pitoreskom ocl suvog zlata i slonovc kosti, pa ga zadirkuju, rugaju mu se i smejit. A rob iskesio bele 1 , zbijene zube, pa se i sam smeje kao obestan pavijau... Videći ili kako se bezbrižiio smeju i pevaju, Faraon poželi da i on budc nu njihovom mestu, ne bi li tako u tom pijanstvu, pcismi, vciselju zaboravlo na svoje nedolo. Zatini mu dodje, da golim mačem liavali na svc, a osobito na žene, ove podle, nislce žene, da ih svo na parčad saseče. A onaj plač onda, ono zapomaganje, jaukanje, čini , mu se, da bi tnu godrlo, da bi uživao u tom. Ali u to se seti Perunike i onog njezinog poslednjeg pogleda, kojl ga jc mučio i progonio više nego stotine njegovih predjašnjili žrtava. Da ; zlvegne tiin licprijatnim mislitna', on izuonada zatrubi što jc snažnija mogao u svojti buksinu; a zatim dohvati korbač i udaraše smejući sc kao lud, po onima, što su spavali ili pijani lcžuli na ćilimima. Ceo dvor sc uzbuni. Doletiše sluge i robovi, pcrjanicl i dvorjanici, dodjoše i oni koji su već otišli da spavaju, a ostali što pijani što dremovni okupiše se oko njcga. A Faraon se sr.mo stnejao i veselio toj svojoj šali. Onda zapovedi, da se nanovo svira, igra, peva, da se nanovo donose jela, vino, ponude, pa da se nanovo opet nastave gozbe 1 pijanke. Tsdco s oružjent sede na prešto, doh'vati veliki pehar slatkog, omamljivog

cliksira i inanu rukom starcima koji sc jeidiva negde sabrašc, da uđare n liarfe. Zapevaše meki, turobni zvuci, zaplakaše dirljivi disonantni akonli sa rastrojenih liarfa, i muzika zabruji nckako žaiosno, razbijctio, kao da dolazi sa pustinjskog groba nevine Penmike. Ali ubijca nije toga čuo ui osećao. Ispijajući pehar za pcharom, on je vcć klomio na presto — bio je do besvcsti pijau. Doskora sc opet sve počeio stišavaći. Samo još nekoliko njih izucmoglili, izmirenih, istj-ošenih siloiri sc držalo oko njegovog stola. Kroz otvorcnc velike prozore dolatzro jc svež, jutarnji vazduh. Na istoku počelo je bicdcti ncbo, počcla je ružičasta zora rnditi. Iz zeleue i sveže dvorske bašče čuo sc tiiii cvrkut tičica i slavuja, koji kao da uzdišu za minulom mescčevom noći. Tok što jc zora pukia dodje u dvpr neki sedi pokunjeni starac, odeven u grubo sukno i ogrmit dugim albornosom bez rukava od kozje kože. On je teško uzdisao, tiho plakao i krupne, staračkc suze liiz dugu bradu ronio. Robovi ga odmalr prapoznaše. 'i'o je bio prorok. I pustiše ga gore, u Jvoranu, presd Faraona. Na praigu ga dočoka grubi, pijani smelr gostiju i hrapavo pevanje Fa.raonovo. Dobri prorok zgadi se'iiad tim životom. Znao je on dobro, da se niko ne bi usudio ni prsta metnuti na njegovu Peruniku, samo on — bezbožni ziotvor i tirauin, Kadar je taJro nedelo učiniti. Sav očajao lcao da je svest izgubio. došao jff sada pred Faraona, da ga

piia, zašto je nbio Peruniku, n.iegovu ] jedimi nadu i utehu? Zašto mu je dom oskvrnuo? Šta mu je sirotica skrivila, koja u svom životu tako veći nije ni nirava pogazila? Ali vidcći pijanog Faraoua i nicgovc gostc, kako bezbrižno pevaju, glupc šale zbijaju i smeju se, njemu prekjpi; gnjev i pravcdna osveta nadvladaše u lijemu osećaje vrline i ljtibavi. J on sav drhćući, kao da će nešta strašnog učiniti, podje preko praga nekoHko koraka i poviče krupirim, potrdseaim glasom: - E-cj... teško vama sotonini sinovi, koji ste veić do vrata u grehu 5 poroku ogrezli! Tcško vama, jer vatn više tiema spasa! Večna muka Icao oganj večni sažižaće vaše okorele duše. i odjeđnom kao da je Faraonovu dvoranu pritisla ncka ncvidijiva mćlra; sve sc umiri, uozbiiji, a gosti kao da sc bude iz pijanog, ugodnog sna 11 strašnu javu. Samo Faraon još uije ništa osećao, još se nije mogao osvestiti, i svojom hrapavom pesmotn prekidao je prorokove reči. ■ — A tj bezdušni Faraoue, kao gladira tica zloslutnica, lutaćeš tt vcčnoj tami plača i užasa. Tvoja će duša kao gladna hijena u pustiuji rovaU po grobovima tvojih nevinili žrtava ... Kao ona truba na straSnom snđu, koja će Ijude iz mrtvih podižati, tako je i ovaj gias prorokov budio Faraona lz pijairstva i dozivao mu u painet njegovo nedeio, o kom je on tako ncrado mislio. Ali se još nije mogao polpuno rastrezniti, i on osećaše nešto slično kao onda, ka.d je teško ranjen i poluoucsvešten pao u boiit, pa kad je nastala

Ijuta borba oko njegovog tela izmcdju divljili Haidcjaca i njegovih vojniks. Zato mane rukom robovima, da odstrane tog nesnosnog čoveka. Ali prorok podiže samo ruku, pa ili dostojanstveno pogleđa; i robovi ga se nc ustidiše dirnuti. — Proklet bio ubijco, prokleta bila ova zemlja sotonina! I starac diže ruke, kao đa isčekr.ie milost neba. — Ah, oprosti, smiluj se, Bože, anahoreti svojn! — O, vi ncbcski oblaci, prolomitc sc, prospite dažd i kišu, pa podavite, uništite ovo gnczdo sotonino! Svi prebkdišc kao stene. Faraoii sc trže i sve se pred njim zacrvcni. More krvi puče mu pred očitna. On naglo dohvati koplje i baci ga svom snagom iz ruke. Oštro koplje kao tmščatx> zrno pogodi starca ispod grudi. u slabine, i pribi ga uza saur zld. Starac klonu, pruži još jednom ruke k nebu, pa izdalimi... Tužan je svitao dan. Mutni, sivi oblaci zamcniše nebesko plavetnilo. Isprva je duvao sve topliji, sve žarči monsun kao da je hteo svc popaliti i ispariti posiednju Eap vmde, a onda je dunuo silni, liladni orkan sa straŠnim vijavicama, lcoje su kidalc drvenc krGvove sa kuća i kršile granje i drvcće, Čitava jata gavranova, lešinara 5 drugili tropskih tica, prcletaliu izuad Faraonovog dvora, kao da bcže lz ovog prokletog kraja. A onda počc padati sitna. pa sve krtipiiija i krupnija, bcskrajna lciša. Kao da se zcmlja i nebo uzbtmilo: munje sevaiiu, nebo grmi, iz prolom!j&* nlh oblaka nada kiša kao sa slapova.