Beogradske novine

Izlazet dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedinl brojavl: • »mn*i I o krtjnlau iipoiI«di»8a mt %. I k». hti p* cJJtol oo.... a Mwi • HnrltiU|-Sldron!]l, Bain)-HtfCt[»ytol I Dtlotftelji pi eijml 10 Mlan Irni trftf poOručJa p» cljaol ni. . . .13 fttfin

MjeeeCna pretplatai 0 iNjnmi ■ trajntm npsfjtOmillni tt I f*- l»t» n bojii« I fttftonn p»lt» . . #*— I 0 BeofrlOu •• dntavoa » t»t» .... 0-041 U Hriitsko J •SUro.olJi, B»fn|.H»rit|iiM I DslmcclJI 0-80 UistollniiiraJ«fliMAattr»-ogtrslitaiiotrMJ» 3U laostraastn 400

Oglssl po cllenika.

UrednlStvo: BEG 6 RA 0 , Vuko Korodžlća ul. bro| 10 . tolefM bro| 63 . Uprava I prlmtnjt pretplato Topllžln venao bro| 21 . Tolefoo bro| 21 Prlmanje oglasa Kncra Mthalla uL bro| 3 R tolofon br 248

Godina IU.

Ofenziva središnjih vlasti izmedju Brente i Piave povoljno napreduje. — Odbijanje maksimalističkih predloga za mir u Francuskoj i Americi.

Ratni izvještaji. m Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kl>. Be<5, 17. uovembra. Talliansko bojiste: P-o sn i jog u i mrazu uporno Bo vođi borba u planinama jugofiapadno od Foltro. Na3o čcte, p o s I i j o savladanog npornos n eip r i j a I e I j s k o g o t p o r a, n a j u r i 3 bu osvojile Monto Prassolan i Monte Peurna, kojom prilikom (d o p a d e n j i h o v i h r u k u j e đ a n d aJijanski pukovski zapovjodnj Jc, &0 časnikai 760 sjudi. Na donjoj Piavi morala su se zbog jake protiv djelatnosti povucd izvidnička todjelenja, koja su se nalazila na zapadfioj obalL U trougiu utoka rijcke stanje ;e nejpromijonjeno. Na istočnom ironttf i n A r b a n j j i jfiema nikakvih važnjj'li dogadjaja. Načcinik glavno* stožeTa. Austro-^garski podnevni izvještaj. Kb. Boč, 17. novembra. Javlja se iz stana ratne štampe: Jujte piijo i poslije podne napale su jeclitnice na3o flote na lijovom krilu prodiiruće vojske baterijske jK>’oža}3 kod Porta jLazzo, na utoloi Piave. Napad je izvrsen ^oškirn i siodrjim top-ovima s v’đnlm usIpjehom. Datorije su odgovara’e ž’valmorn pratrom iz srodnjih topova, ali nisu nantj-jele nikakvke šteto, liJti je bilo giibitaka. lt)sun bozuspješnih letiličkih napada nije ibiio nikakve druge neprijaleljsko djelatjnosti. Nopr'jate’jske jedinice, koje su do'lazile iz Venocije, jrovukle sn se orlmah !£im su bilo opažene.

Toko ie io... S\ jctska istorija do duše se lie jponavlja, ali inaterijal, kojini se ona jisJuži, dakie ljudi, ne mijenjaju se. Na *taj način sc sve nanovo javljaju poja■ve, koje možemo utvrditi kao tipične. >Ovo se može vidjeti i sada u Rusijf, |Cije sadašnje haotično stanje u innogorne liči na vellku francusku revoluciju. Na ime mamja je sličnost u toku doga.djaja nego li u pogledu glavnih ličnosti tniske rcvolucije, izmedju kojih s jedne ii vodja velikog francuskog prevrata s 'druge straue čovjek može izvestl jtnnogo zanimljivo uiK>redjenje. Ustajvotvorna skupštima, čiji je sastanak |i{>rvobitno blo odredjen za 26. novemibar, jx>tsjcća sa svojih 730 člauova na l>ariski narodni konveuat od 20. septcmbra 1792. god., sastavijen od 750 POslaniHra. Tonve još valja dodiati cijoipanje Rusije u čitav niz zasebnih reipublika, koje se jedna prema drugoj drže višc ili manje neprijateljski, dok se zai Sibir čak tvrdi, da se proglasio uezavisnom carcvinoni i izabrao zba'čeuog imperatora za vlađara. Kađ se ima na_umn, koliko su uvijck bile vijerne caru sibirskc vojnc jedinicc, to ova vijest i ne zvuči baš toliko nevje-

rovatno. U tom bi slučaju Sibir igrao ulogu, koju je u velikoj francuskoj revoluciji- igrala Vendee-a. No ruska revoiucija svojim razvojem oj>et potvrdjuje staro istorijsko pravilo, na ime prav.lo, da se svaki prevratničkf ix>kret, čim uhvati većeg maha. clima iz ruku svojih priredjivača u tolikoj mjeri, da su ovi prinuđjenl, da se late liajoštrijih sredstava, da bl ukrotili pobješnjelu zvljer. Ono istina da su vlađavina skroz sladostrasnog kralja Louisa XV., odanog svima porocima i vladavina njegovog doduše dobroćuđnog al! stabog i uinno neznatnog nasljednika izazvali opštu trulež u javnim prilikama u Francuskoj, ali koliko sitna izgledaju nasUja i zloupotrebe, koje su sc bile nagomilale za vlade ove dvojice kraljeva upoređjeno sa vladavinom revolucijornamih nasilnika, koja je zamijenila kradjevstvo. A isto tal\p sve što je grijehova j>očin]eno od sto godina na ovamo u nisko] intperiji u ime carističkog režinia, isčezava pri ujtoredjenju sa strahovitom kasapnicom, koju je Kornjilov u dogovoru sa Kerjenskhn izvršio u redovitna revolucijom raspasane vojskc, da bi se u njoj povratila disciplina, sa doctiijim Kerjenskovint prijekim sudovima, čiji je rad za sađa krunisan premlaćivanjcm 60 zarobljenih „boljševika“. A pri tome valja imatl na umu, da je u početku revolucije jedmo od prvih djela ruske privremcne vlade bBo ulcldanjc smrtne kazne, koja se u mirno doba za vladavtne Romanovih mogla izricati saino nad političkim krivcLma, — da bi se docnije, kada je vojska počela odricati poslušnost, brže bolje ponovo uvela. Nikad se valjda ne će ntoći tačno utvrđiti, koliko je žrtava u Ruslji progutaia za kratko vrijeme po ovom svom uskršenju, isto kao što se nije mogao utvrditi broj Ijudi, što u toku francuske revolucije izgubiše glavu na giljotini. Ne ćemo ni duine, ni državnog savjeta, tii sinrtne kazne! Ovo je na prvoj sjedmici ruskog. prethodnog parlamenta uzviknuo ,,boijšetvik“ Kanijonov obilježavajući sa tih nekoliko riječi stranački program svojih jednomišljenika, koji su proglasili i ukiclanje privatne svojine, prilcaznjući se na taj načiin ruskim ,,komunardima". Valja znati, da ni njihovl prethodnici, francuski „komunardi" 1871. god. u uačelu nijesu litjeli ni čuti za smrinu kaztni, što im nije snietalo, da n praksi strijeljaju taoce, Što su ih biii poapsiii, inedjti njima sijedog nadbiskupa Darboya. Ni „boljševtki" nijcsu se u toku krvave borbe za prevlast u Rusiji jiokazali čovječniji od trijuiuvirata Kerjenskij-Kornjilov-Kalcdjin: stavill su bez oklijevanja pod nož „kadjete“, uapšene u „zimskoj palati“, pošto su ih prethodno na najsvirepiji način mirčili. Ta gradjanski rat je najstrašnija nesreća, koja se ne-

lcoj državi može desiti, jcr lcako veli njemački pjesnik Sehiller „eovjek u malinitoin zanosu najveći jo užas medju užasima". Ako posfavijena vlast ne obuzda taj zauos, ako se ruše bedeml reda, onda se u čovjeku budi zvjer, pa se sa njime mora i postupati kao sa zvjerju, da bi se on vratio razumu. S toga se mirue duše može tvrditi, da svaka demokracija, koja se latl prevrata radi postizaiija svojiji ciljeva, ranije iii docnije mora da pogazi svoj progratn i da se odrekne svojih načela. Tako se najzad svaki demokrata, čiin bi došao na vlast, pretvorio u tlraniua, nadmašujuči u svome nasilničkom načinu vladanja i najpoznatije apsolutističke vladare. Svaka revolucija propraćena je anarhijom i povlači za sobom amarhiju. Ugled novopostavljenih revolucijonarnih vlasti ncznatan ie, pošto se čovječija priroda po svojoj suštini pokorava samo takvim vlastima, koje su osvečene nairodnhn prefianjem. Zbog toga Ijudima kao što su KerjenskiJ i Lenjiii, nije preostalo ništa drugo, nego da medju svoje neposređne pomoćnike prime onog istog uželata, koga su u easu k^da su narod pozvali na prevrat, pred oviin grdili kao najodvratnije obilježje carizma.

Njihova Velićanstva na talijanskom boiištu. NJIHOVA VELIČANSTVA U TRSTU. Kb. Trst, 17. noveinbra. Vladarski supruzl stigll sn danas ovamo iz vojnog stana. U prisustvu Njenog Veličanstva primio je vlađar u velikuj svečanoj avorani tršćuiiskog nnmjcsništva poklotistvemi deinitacLju zastupnika trŠćanske trgovine, saobračaja i industrije. NJEOOVO VELIČAiSiSTVO NA SOČl Kb. Gorica, 17. novembra. Danas je Njcgovo. Ve’ičaus’vo razgTedalo slavna injoeta/Hodbranbei i'i borbi na Soči. Monarh je posjelio tri vrha Monle San Micliela, zatim je bio na bojnim mSevinama San Martin đel fdrso, na visu kolo 197, jugozapadno oi Straussiaa, gdjo so vorlila ogorčona borba, na Dolverdo i na Mente rlei Dussi. Sa Doberdo-a se Njegovo Voiičanslvo vratilo u mjesto svoga stana.

Ofenzlva protiu Itallie. Novi uspjesi protiv Italije. Kb. Beč, 17. noveinbra. Javlja se iz stana ratne štainpe: Čete maršala baruna pl. Conrada, i ako je vrijeme bik> mutno, a mjestimice i burno, osvojile <su sad i M o n t e M e 1 e 11 a d i O a 11 i o, zapadno od utvrdjenja' Gastel Oomberto, lcoje smo prekjuče jurišem uzeli, i potisle su neprijatelja, koji se tu još na-

lazio na visovima sjcveroistočno od | Oallia; čete su privele oko 1000 za- | r o b 1 j e n i k a. U dolini B r e n t e ponovo je zadobijen jirostor do Cismona. VisoklCol Tondes (1131 meitar), zapadno od tog mjestia, od prije dva daiu je u našlm rukama. Austro-ugarske planinske čete generala pješadije Krausa, koje kao krilne grupe vojske Belovva prodiru nesavladljivim poletom, čijim napad’hna teškoće zemljišta ni uporni oti>or protivnika nije pričiujavao nfkakvc smctnje, osvojile su već i visinski grebeu Monte'Cismona, koji se istočno od dolinc Breute pruža j>rema jugu. Našim 'četarna je palo u rulce JS časnika, nekoliko stotiua alpiiia s brdskim topovima. U prcdjelu utoka Piave lcr. ug. honvedi su prije nekoli'ko dana prešll istočni rukav rijeke na samom hjenom utoku. Prilikom prečiščavanja riječnog ugla jugozapadoo od SaiU Dona cll Piave privcdeiio je 25 čaisnika i oko 1100 ncprijateljskih vojuifea. Mcdjn posljeđnjima se nalaze i talijanski mornari. U doUnl je lijepo vrijeme.

ttm francusko mlnistarstvo, Deiiuitiviii sastav. Kh. Parls, 17. novembra. H a v a s javlja: Novo rainistarstvo je ovako saslavljeno: ministar predsjednik i ministar rata: C I e m a n c e a u; pravde: Nail; spo'jnih poslova: P i c h o n; UBirtnašiijih poslova: Pams; flnansija: Klotz: mornarice: L ayg u as; trgovine: Clem*ntel; javnih radova: C1 a v a i 1 1 c, oružanja: T o u c h a n r t; nastavc: L a f e r r e; kolonija: Hanri Simon. Ministarstva za opskrbu i poljoprivredu k,ao i za radničlce stvari popuniće se kasnije. Jeanen«y je državni podtajnJk ratnog minlstarstva, a Cols državni podtajnik mornarice. C! e ni e n c e a ii će danas poslije podne' i>rcdstavlti nove ministro Poincareu. Kb. Paris, 17. novembra. C1 e m c n c c a ii jc prcdstavio Poincareu svoje novc saradnike. Lista se dakle ima ovako popuniti: za nabavku životuih namirnica i za poljoprivredu V i c t o r B o r c t, za blokadu i posjednute predjele J o n n a r t. Jeanncuey imenovan je za državnog pođtajnrka kod ministra pređsjednika, Albert Favre za državnog j>od tajnika ministarstva unutrašnjih poslova, a V111 a g r a i n za državnog j>odtajnika za nabavku životnih namirnica. GrađlansKlrotu Ruilii. Volja niaksiimilista za inir. Kb. Stockholm, 17. novembra. Odbor zia spoljne poslove srediŠi« njeg odbora maksimalističke stranke tl Rusiji obnarodovao je o pravcu sj>oljne politikc, koju nanijerava voditi, izjavu, u kojoj utvrdjuje, da rečcna stramka stavlja na dnevni red z ak 1 j u č e n j e m i r a, j e i; n e ž e 1 i d a n i z a j e d a n d iy>ud.u že vodi rat. lipozorujući Jzjava na to, da vlade Francuske,'Eiigleske, Italije i Amerifce ne če iitjeti da za zasjednu za sto rrdi vodjenja pregovora, ona primjeći'iv, da će v 1 a de s r ed i š nj i h viasti ipak biti gotove da s t lt p e u pregovore. Od opasnosti, koja bi i>otekla otud, što bi središ« nje vlasti svoje divizije sa istočnog fronta prebacile na zapad, da tamo slomiju otjx>r englesko-francuskih vojski, l'iiski proletarijat ne može zaštititf Francusku, Englesku i Italiju. Ali ć© makslmalistička stranka morati produžiti rat, ako bi središnje vlasti smjerale, da poljsko, kurlandsko i litavsko jiitanje riješie jednostavno prije zaključenja mira. U ostalom stranka ostav!ja na volju svima narođima Rusije 13 sc riješe, ’noće li s ruskini narodoim zajednički živitl ili žele da se od tijega odvoje. Kb. Stockliohn, 17. novembra. Danas stigle vljestl Iz Haparandd p o t v rd j u j u javljeni plan o socijalističkoj skupnoj vladi. Željezničar! su odložili proklamaciju izostanka zbog početih oregovora za obrazovanje takve viade. Izgledi za ustanovljenja skupne vlade do sad su veoma nezuatni, i ako su boljševiki spremni na kom- w protnis, ako druge socijalističke strankc pristanu na glavni nslov. t. ]. neodložan mir. Ove su se doduše izjaviie bezuvjetno za m i r i d o p u š t a j u d a K e r j e nsk i j pa đ ne, a 1 i n e ć e d a za j e dn o i đ u s a L e n j i li o m i T r o c k ljem. Trockij je htio )>osjetiti engieskog j>oslanika<, ali je Buchanan odbio, da ga j>rimi. Putnici pričaju, da Kerjcitskij još raspolaže trupama, ali da je Petrograd protiv njega. Kapitulaciia boljševika u Moskvi. —« Raspušten privreuieni parlamenat Ukrajine. Kb. Stockholm, 17. novembra. švedski telegrafski ured javlja: Doznali sino od jednog niskog trgovca, koji je u utorak ujutru otišao iz Petrograda, a danas ovanio stigao, đa su boljševiki u Moskvi kapitulirali. Kazaci da su ponovo prodrli u Kijev i Har* ko\ r , a u Harkov sam Kaledjin. Privremeni ukrajinski parlatnenat da je raspušten. Miljukov r , Oučkov i Rodzlanko nalaze se u Moskvl.

Podlistak. Mil. Vlatkovićeva-Hypathia (l)onjl I^apac — Lika): Jednoj Muslimanki. 'Munirl hanunii dra. SeliinbeKOvića. Šta je somot, šta ćilibar? KraJ Tvog oka vclur što jel Šta su si'tul biserići? KraJ Tvog lica, čedo moje! Šba Je ona žuta ruža, Koju si mi dušo dala? Ta ona Je samo ljeto U bostanu Tvome cvala! Jedno ljeto, časak .icdan A tvoj mila vječit čar, Poslu&aj me, slatko Iane, i odbacl tanan zar!*) Šta je somot, šta čilibar? Kraj Tvog oka velur što je! Šta su bjeli biserići? Kraj Tvog lica, čedo moje! . Šta je ona žuta ruža, Koju si ml dušo dala, Ta ona je samo ljeto U bostanu Tvome cvala!

♦) Zar: tkanina, kojora Muslimanloe kriju Uce.

Melentije Stanišić: Dok se borilo... Mi smo osećali, da se približnji bura. OpSta sentimentalnost postajala je iz dana u dan svo intenzivnijom, uarofito na vesti koje su javljule, da jo na pragu prelaza u Srbiju Makenzen, tađašnje strašilo ruskog froula. Kulminacij i je dosligla onoga dana, kada kiuiri jiviše, da nam so va’.ja spremati za odbranu i od Bugaiske. Cija je bila volja za proJuženje rar ta, posle austi'o-nemačke jtonude za eoparatan mir, nija je za to krivica, — u to se neću upušlali. Ja ću da govoriin o sušliid ilogadjaja koji su zatim sledovali. Evo, jednoga, u kome sam živoo, preživeo ga i od njega usadio n dušu buket tužnih Uspomona, „Glavni položaj biće brdo „Alija", aiirodnji, prihvatni, „Lokva’.ijskePivn'ce", — tako jo glasiki zapovest komandanta krajniskog odseka za operacije mcga bataljona, koji mu jo stajao na službi. Izvršonju zapovosti pristupilo se grozničavoin energijom. Trobalo je spiomili sporedne i gluvne odbranbcne rovov r o, i to što više, jer će borba biti mučna i knava sa našim protivnikom sa Bi*egalnice, f'arevog Visa, Raj'anskog Rida... iz 1913. godino. Sa vodom moje čete imao sam da Szrailim rovove za ođbranu „Lokvanjskih Pivnica" i da najprednje, pod maskom jescnje jK>noćnc tmušo, posodnom i budnim okom, i danju i noću, nopreBtano piotrim na kretanje s pnu stranu Timoka,

Potmulo udarajući zabađali su so ašovčići u zemlju, dok jo jcsenja kišn rominjala i atmosfera olcžavaJ^. Ođ gusto pomrčine drag nijo mogao nazroli si luetu svoga najbližeg dniga, koji jo radio do njega. Mnogi, oto, kopaju saini sebi grob, mislio sam. Svoju misao nisara litoo i/.ražavati glasno. Zadržao sam je za sebe, da ne bih uvećavao, kao staj'ji, i onako već stvoreuu lurobnost medju vojnicima. .Tcr, sfariji mora uvok pos’užiti mladjem za primer — i rečju i đelom. — Dakle, svi'šenjo je, trže mo iz misli moj notporačnik Duško N.,..., koji je bio pored mene. Bugari ćo nas kroz dandva |X>zdraviti granatama od Rregova. I 0 {>et novo krvoprolićo. I opet da nam, posle tolikc ]>auze, počnu dani noizvesnog života. Kakvi dani?!l! Sati, minUti, sekundi — koji seju pustoš, smrtl... Izraz njegovog lica nisam mogao sagledati od tmine. Njsgov potmuli glas, koji mi jo ledio srce, stvarao mi Je pojam o njegovoin duševnom rasj>o!oženju u tom momontu. Trudio sam se da so savladjujem I Ublažavam. — Naš je poziv, loziuka, da ginemo. Pa ipak, svi nećemo izginuti. Ostaće dosta. — Stvar nijo do pojedinca i pojeđinaca, nogo do egzistencijo državne. Da li ćemo moći istrajati ? — Nećemo, vajia, ni mi večito biti zaboravljeni. Saveznici su nam oboćali pornoć, ona je na putu od Soluna, niožda u Nišu, koji okićen čeka savezničko tru-

pe. V r erovatiio, da se već žuri i nami na položaje. — Svo je to olvećaiije, kome u poslediijeia momentu, dvanaestom času, sleduje izgovor. l>aš predvečo rečo mi ,,Lale“ (adjutant bataljona), po:le IMofouskog razgovora sa divizijskim štabom, da, usled.sl.roge neutralnosii Grčke, poinoć ćo nam izostati. Zaćutaii smo. Oscćali smo ob. j'.ca, da je najbolje da o toine dal.M i >¥> govo- j riiu.o, Treba iščckivati dogadjrje. * * * Do.šao jo momeiiat, kada je mogućnost da'jeg mira sa Bugarskom poslala inemogućnost. Prvi topovski puc. ji od onu strauu Timoka oglasiše nam rano izjutra, da su Bugari otvorili neprijatdjstva. I pn e granate pre'.cteše visoko iznad gUvva naših. žureći ka poz'c'j’, gde su bili ukopani topovi našo bater je. Instiktivmo, kao na zvuk zvona k: je oglašava u crkvi „dostcjao", svi u jedan mali poskidasino u rovu kapo i počosmo se krstiLi. Pa i onaj, koji nije liteo, iz „ličnili ubedjonja", da ulazi u crkvu i moli se Bogu, upuiio je smeruo toga jutra molitvu gore, najusrdniju što može biti. Uzajamno opraštanje nastido je zatim, kao št.o uvek sleduje u rovu pved početak l>orbe. I, najzad, bližnji po srodstvu ili prijateljstvu završili su medjusobnim izručivanjem poslednjih ainaneta. — Narcdničo ......ću, doiji oviuno. Sagni se, da ne odaš metu, pa, po'.ako, pored traverze. Tako... A, sad, da se pprostimo i da jedan. drugom izručimo

poslednjo želje. Ti si Valjevac, ja Alcksinčanin. Po rodnoiu mestu da'.cko smo jcilau od dnigog, ali, kao starešine, naj* bliži. Moje želje bilo su kraikc i ja sairt um ih izrcdjao ubrzo. Njegovo su isto tako bilo kralkCj ali je jednoj predhodila duga ispovest I, dok je topovska paljba prcthodila pušiSanoj, on mi jo pripuvedao: — rosle dugili i mučnih boraba i slavnih pobeda, krenuli smo se 'z osvo« jenog Jedrena. Došli smo u Skoplje. 0dalle sam odredjen na službu u Ohridu. Kralko vre.no do boraba sa dotadaš- jin našiai saveznieima, Bugarima, proteklo mi je u divnom provodjenju po Ohridiig njegovoj okolini i vožnji Ohr'.dskim Je* zerom. .lcdnoga jutra bio saiu išelao čak do njiva čifluka K... Vazduh pro'oćnjog bu* djenja zanosio me jo svoiim opojnim dahom. Gradi su mi so naclimale, a srca punim tempom radilo. Uživao sam, posmatrajući poslerlice budjenja prirodiucg života. Sarenilo naroda, kcji je radio i| polju, privlačilo mo je tamo. I ja sam prelazio iz njive u njivu 4 ; šetao i šelao, — dok, najzad, ne dospjeh do granice, koja mi je zaprečila stazu daijeg horlanja iirepenom, koja se o ičavali’ u licu jednog stvorenja. To je bila jedna Turkiuja. Možda ćeš reći: — Pa šta? TurkJ nja ? I Da... Ali io nije reč običnoga pjjruaj Znaš li, šta je pupoljak nrolećnjo, neraa* vijene ruže? Prva kap mloka novorodjem* četu, što ga posisa iz majčinih dojki?