Beogradske novine

Iclastt dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslijo podno,

Pojadlnl brojoTl: I BN(i>4a I a kniifloa «< c. I kj. itli p» cljffll A h«l«n • HnrthtoJ-BIivnlil, 6«<nl-HffrsigtvIil i Da!ratd]l M «I]«al «f. .... .10 biltn izni «»| BtiruSJa p« cljial ffi.. . .12 bilui

MJoseEna pratplata: • litl'^u I • tr«;i>lrai zifiljtflasfla tt

M« ti MJM I tttptii palts • . U B«oflr*đu ta dtstafom o ku6o . • • . U Hrrattka I -ffatoofp, «a«l-Harta|arlal i OBbatsJJf •(••«■• . • ■ • 0 asUJlm krajavloft Affitrft'flfarcki mo airkfla U laostraaslvu «•••••••#••

E

Ojjlasl po cljenika.

UradnlStve: BEOBRAO, Vuka Kar*d«ća ul. brt| 10. Tilifon bro| 83. Uprava I prlmanj« pretplata Toptlćln venoe bro) 21. Ttlefoo bre] HL Prlminj« oglua Knezi Mlbajla uL brol 88. Tolifao br. 245.

BEOGRAD, subota 24. novembra 1917.

Godina III.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 23. noveinbra. TaJIjansko boiišle: Na donjoj P i a v i je stanje ostalo itCjiioinijenjeno. Izmedju P i a v e i B r c n t c t e k u l> o r b e p o v o 1 j n o. Na visoravni „Scđam opšti* n a' ; izazvali sn uspješni nasrtaji iraši!i ceta žestokc protivničke protivnapadc, koji su dijelom vatrom a dijelom borbom prsa u prsa odbijeni. Talijant s ii i z g u b 11 i n e k o 1 i k o h i 1 j a d a i ti r o b 1 j e u i h. Sa istoenog bojišta nema nista đa Sc javi. Načelnik elavnag stožera.

Izvještaj niemackog vojnog vodstva. Kb. Bcrliu, 2o. novembra. Zapadno bojišle: Fron: priJestoionasljednika R u pprectita bavarskog: U F1 a n d r i j i je topnieka borba samo poslije podne bila jaća. Na boiištu jugo-zapadno od Cambraia mjesta Mociivrcs i F o n t a i li e bila su glavne tačke juCeranje borbe. Protiv a u v r e s a i obiižnjih zapađnili položaja neprijatclj je nekoliko puta beziuspjcšno nasrtao. Našim protivnapadinia povratiii smo svc što je neprijatelj svojim prvim uspjesima - postigao. S obje stranc F o n t a i n a i iz F o n t a in a Englczi su izvcli jake snage protiv naŠih iinija. Došio je do ogorčenih bor‘bi prsa u prsa, u kojima je ncprijatelj Jiodlegao. Napadom, koji su naše čete •s punim borbenim raspoloženjem izvr'šiic, ncprijateij jc potisnut i seio F o n:t a i n e je osvojeno. L smno L a F o 1 Se ncprijatclj ic izbauen. Engleski napadi protiv Bantausa i \V udJi u i 11 a slomljeni su s velikim gubicirna po neprijateija. Za juče usjijcšno iposđgnuti uspjeh imaju naročltu zasluga donjo-šleskc i pozinanjske čete. U toicu noći topnička borba bila je jaka «amo u pojedinim odsjecima bojišta. !0đ ranog jutra u toku su nove borbe lia jnžnoj ivici sela Moeuvresa. Front njemačkog prijcstoiouaBljednika: Pri dobrom vidiku jc oživila vatra Izmedju Vauxaillona i C r a o n ji a, u C ha m p a g n i i obostrano obale M a a s c. Isicčno i maćedonsko bojište: Nije biio nikakvih većih borbellih djelatnosti. Tatijansko bojište: Borbe u platiin! izmedjii B r e n l e I P i a v e razvijaiu se za nas povoljtio. Na donjoj P i a v e nerna riičega liovog. Prvi zapovjcdnik glavnog stana pl. Ludeudorif.

Ultimatum Rusije sporazumnim siiama. — Ruska vrhovna komanda protiv primirja. Ruski giavnokomandujući zbog ' ' toga smijenjen.

tfiiernl soveznlci. Pošto je .car Ferdinand bugarski boravio na talijanskom bojištu i podrobno razgledao poprišta liajljućili borbi u društvu sa vrhovnim vojniin gospodarcm austro-ugarske monarhije, pri čemu sti se ova dvojica vlađara srcla sa carem \Vilhelmom, sva sn trojica državnih poglavara održali još dulji sastanak u Bcču, kojemu su prisustvovali i ministri spoljnih poslova tc drugi ugiedni državnici četvornoga saveza. Po tom se car i kraij Karlo vratio na talijansko bojište, car Wilhelm otišao je na sjcver, a car Fcrdinand je sa sinovima ostao u Beču, gdje on, kao i što je poznato, isto kao i u Budimpešti, j vrlo rado boravi prilikom svojili nutoVanja u inostranstvo. Ovi šastanci cara i kralja Karla, Ijubimca svojiii naroda, sa tizvišenlm mu saveznicima iinaju mnogo većcgit značaja nego li kakav slučajni susrct, ma ua je do njih đošlo na potpuno neusiijen načiu u toku vojnih dogadjaja. Ti sastanci na Soči predstavljaju nov simbol srđačnc veze, sve jače učvršćivane na hiljadama bojišta, koja vezuje narodc Austro-Ugarske, Njcmačke, Turske i Bugarske. Ovaj savez, rodjea u ijutoj nevolji liašega doba, nc predstavlja udruženje za đobit i jiljačkauje mirnih susjeda kao snorazum. On je sveti savez u pravom stnislu tc riječi, on je svetiuja, jcr ga vidimo pred sobom u svom istorljskom postanku, a duboko ukorijenjeuog u prcdariju. Savez izmedjti mlade njemačke carevine i staroslavme inonarhije uzvišenog habsburškog donut morao je postati sam od sebe tcao proizvod razvitka položaja u Evropi i uajzađ nije bio ništa drugo nego uspostavljanje jedue nerazorive istorijske tvorevinc u liovom obliku sposobnijcm za život. A pristupanjem Tiirske njemačko-austrijskom savczu srctno su nastavf$ae prckinute istorijske veze, čiji postanak vaija tražiti čak u doba nekadanje Hohenstaufskc điuastijc kao i u doba pruske politike u drugoj polovini XVIII. vijcka. Isto je tako prilaženje Bugarske logički proizvod njenih zajcdničkih interesa sa središnjim vlastima i sa otomanskom imperijom. Tako jc došlo do ovoga saveza, kome rncžda ncma ravnog u svjetskoj istoriji, a čiji se neizmjerni značaj za budućiiost danas uopšte još i uc možc ocijeniti. Ta čovjck trcba samo da predstavi scbi, da su konji indijskiii sikha i drugili divijih naroda pasli u bcčkim i potsdamskiin vrtovima! Prcgazivši i opustošivši svojim vojskama srce evropskc kulture, Njcmačku i Austro-Ugarsku, pružili bi ruku jeđiio drugom radi uništenja svcga što je uzvišcno i lijepo, sve Individualne slobode azijskog varvarštva s jedne, a s dnigc stranc šuplja francuska pomođiia

civilizacija udružciia sa anglo-aineričkim zelcnaškim diihoin, roj>ski odauom zlatnom teletu! BeĆ Prag, Drczda, hmsbruck, \Veimar, Jena i kolikogod ih još ima, sva pras.'ura mjesta uz\ išcnc kulture- srcdnje Fvropc, .gdje su najvčći evropski iimovi radiii i stvarali za đo’oro svalcolikog čovječaiistva, zatim Berljii i Budimpcšta. Trst i Hamburg, ova silna cvjetujuća poprišta žive trgovine i uajveće industrije i radinosli, sve bi to bilo pretvoreno u straliovltu pusthiju, koja bi u veliko nađniašiia pustoš, šio ju je nekada za sobom ostuvio strašnl tridcsctogodišnji rat. Pobjodonoisiio oružjc vijerno udružcnog četvornog saveza otklonilo jc ovu liesreću, koja je prijcliia cijđom laiituniom čov'ječaustvu, a koju ono nikaua ne bi moglo prcboljeti, da je dc nje došlo. Kada jcdnoga dana bude ncstalo zanosa, koji je protivniciuia sređišiijih \iasti za s-ađa još zamaglio oči, što če nadajmo se biti u skoroj budućnosti, i sama zapađua Fvropa bićc četvoinom savezu bjagodarna za to. Tuko se i u najnovijem sastanku ove trojice viadara nazire duh novoga vrcmcna, kojc nam do tiušo ne će.dohijeti utopfstičko „zlatno đoba‘ : , aii zato svakako lijep perijod kaltuniog poleta, u kojenui će prvu ulogu igrati sasviin dmge silc, nego JI što sti one, kojc su izuzvale ovu slrašnu svjćtsku dramu. Na prvom će mjestu vladati užvišeui diih istine, koji je onako lijepo posvetio četvorni savcz. a sa kojiin je u tolikoj protivnosti duli laži, koji vlada sporazumom. Vcć se proredjujc gttki i strašni tnrak. bpuitjeu baruuiitn (Viimmi i zađaltom k-rvi, ko.ii sc provlači širont Evropc od ilalidrijske obajo pa prcko mijetačke ravhiee i Balkaua do riškoga zaliva. Prvo ptaskozGrje novog osvita cvropskhn narodima zasjalo je ua svjetlom ovužiu vijernilt saveztlikh, .ko.ii mogtt vcdra čeia poći u budftOHC&ii, svjcsni da su ispttnili svoju dužnošU

Sumnjiva utjeha.

Ivada je nastupila nesreća po Italijti, tt Lotidomt i Parisu odmah udarišc u tješenje, govoreći o pomoći, koja ćc sc ukazati ltaliji, a naročito biagoglagolji'. i organ britauske \ lade, po zlu poznati Keutcrov ured lagao jc svc u šesuacst o najizdašnijem vojttičkom potpomaganju talijainskoga saveznika. Ono, do duše, Englcska i Francuska svakako ttc ćc potpuuo ostaviti na ctcdilti strašno potućenoga đruga. ako ništa drugo, to vcć tt vlastitom iutcrcsu, pošto jc stanjc ita talijariskom bojištu od kud i karno većcg uticaja na englćsko-francusko bojištc, ncgo li što ga na nj ima stanje ua ruskom bidišni. ( No, kako sada stvari stoje. biće da jc i nntnnnn iskliiičcno. da Enulczi i Fiait- I

cuzi rnogu ođvojiii tnakar i približno toliko vojskc 1 ratuog materijala, koliko bi trebalo Italiji da usj>ostavi makar predjašnje stanje na bojištu. Nc kaže sc badava „Obećanje — ludom radov;uije“. I o tome će se Itaiija ti ttajkraćcm roku uvjeriti, kao što sc o tome prijc.svega Srbija na svojoj koži bolno uvjerila. Ovom prilikom ne ćc biti na ođrnei, da se široka javnost upozna sa jedniin službenim srpskim aktom, štc su ga austro-ugarske čcte našle u arhivi liačelstva okruga raškog u Novom Pazaru. U tom sc aktti srjtsk! narod tjcši vrlo jeftinom utjehom u času, kad je pod udarcima ofeitzivc središtijiit vlasti srpski front već po svuda pokoleben i slotnljen, tako đa u stvari tti uajizdašnija ruska pornoć srpske sudbine ne bi više mogla da izliiijeiti. U prkos toga dala jc vrhovma itomauda ibarske divizije nafedjcnjc, da sc ovaj praziti dokumenat, koji je mogao imati jedino tu svrlni, da sc lakovjento stanovništvo još sattio za nekoliko sati ili daata »adoji novint ponztlatijcm, objelodani, Ovaj dokumenat, alco ga inožcmo tako nazvati, giasi doslovcc: Komaiula lbarskc Divizijskc Oblasti. O. Br. 2552. Načeiniku okruga Raškog. \rhovint Komanda sa O. Br. .3,3.773 od 24. ov. meso.ea dostavik .ic slcdcći izvfcštaj: No.š vojni Izaslattik iz Ruske \rltovne Komando dcpcšom od 1S. ov. mes. dostevija: Uar mi jc nurcdio skuećc: Javite prcstoloiiaslcdiiiku Aleksatidrit i Vritovnoj Koinandi đa ilt molim da nc očajavaju i da vojnički istrajit u zaista tcškoj situaciji. Pured odredjenilt korpusa divizijc, armijske kotijico žurno sc grupišti. Za Komandauta armije postavio sam gcnerala Ščcrboćeva koji je podjatno dckazao svojti spremu i odlučnost. Neka Srbija buđe duboko uvcrena da će Rttsija učiniti svc, da Srbiji olakša i poniognc; Nada se da ćc prvih dana meseca Novcmbra i na Balkamf neprijateij biti pod udarcitna moje vojske. U koliko sc pridoiazak oružja bttde iivećao i armija će se uvcčati, gla\ no jc itc gubiti veru i što je moguće višc sačuvali vojnu moč vašc vojskc. Dostavljajući ovo Kotnandamu, Načelitik Štaba je naredio da svojont narcdbom saopštite trupama i poznvetc oficire, podoiicirc. kaplarc i redovc da istiaju u ovoj neravnoj borbi još kratko vrcine dok savezničkc pomoći uc stigiiii.Prednju naredbu Načelnika Staba Vihovt'.e Kotnande čast tni je dostaviti

Načelitiku stim da sc u svcm po istoj} postupi. 28. Oktobra 1915. Po zapovesti Komandauta. Vrši dužnost Načelnika Štaba, Malor Bušan Radosavljetić, (Pcčat.) Kn'j. Srp. Načelstvo Okruga Raškog Pollcisko odcleuje Br. 13.694 28: Oktobra 1915. god Novi Pazar. ?s. Oktobra 1915. Ra>piv. i Načelnik » Dušan A. Nikolić 28. Oktobra rasjtisano. F.ksjjeđovano. Zar nije ovaj akt upravo tipieii:! zft neiskieni uaćin tješeiijti, koji j'.' uoltkv. jen koil sporazuiunili dižava, k el gu4 koji iz ujiJiovog.i ko!a zapadnc u škii par; no o.-i'ii toga l'uit u e-voai dokuinontn još nekoliko zauirnljivih slvn i i. (’.ovjek s • ir juvt mali mora zap’itali, kako su >,<• luopšte i "usu'ljivali <la medju srpskim na rodoiu objavo takve neniiiie. Ak-> su sa jiio rnala razmišljaii, Icod Srba se montU* javili jhtajije, na. koji 6c to luu'in i kojifo putem Rtisi poslalt ol.većanu pjincć? l’rije ofonzive siediSihjili vlasli Srbiju j'' sa Rtusijom, zaljnaljujuei rtimunjsko; p:!■;<teljskoj neutrahtosli i okuia.u.di, što Bugarslca još nije iula stupilu u ra', vozivao J>av Duuav, a T pored svega togu I» : l« je pomoć, što jn je Itusija ukaživaia Sr!>iji do septeiubra 1015. godine, kao što je jtozualo, dosia mlitava i neduvo’jna. Cim je pak počola njihova olcaziva, sre tTišuji' viasti presjekle su člmiats’ki pu’t, taJvo da je oLua-ana ruska p.im,V tioći jedino letilicama ili vazdušituu ijinilovijiia. Mogtićuo jesamo jediro jediho objašnjcnje za prevaru, Lakva j" izmz’cna u navedeuoj iiaredln, naimc ćinjcnica, da je prevareni srpski narod do posljeddjegn čnsa o&tavljen u potpunoj’ neubavijvšteno sti o pravom stanju stvari. To se vidi t iz toga, što se u navedeitom aktu tvi ’di, da je ruski’imperator rekao, ’da će profivnik u prvlrn danima mjeseca novciiiDra i na Balkaiiu osjetiti udarcc rttskc voj 7 ske. To ]>t tmbalo da zuaći, da su Rusi prije 'l.oga bili iukli središnje viasl', u ahjesto šlo su baš iatla ove tako n«-t J»i le završito svoju ve’.iku jroiijedonosnu o, feuzjitu piotiv ruskiii vojski i Las i . t:>ga razloga LLl« i u stanju đa ođvoje voj sku polrcbmt za napad na Srbiju. Proma fome mora 'da sti ođ srpškoga naroda kri U vcliki značaj i obiin ruiskih poraza. Ovo nas posljeibije ne može čuditi. jer je l’ašićeva vlarla od vajkada bila vrlo vješta u obmanjivanju i j-.avarava nju naroda. Ta zar nije ona olišla tuliko daleko, dia je u jcsen 1915. godme naredila da se u Xi>u istakuu zastave f<ovojbtm toLrožujeg dolaska jakih sj.orazim« tiib vojski aia srpsko hojištel

od ncke neizljcčive bolestl. Kakva jc to bolest bila, to nc znatn, ali jc toliko satirala, da sam izgledao kao mrtvac. Bliieda, ispijena iica, upalilt. bczizraznih očiju, sav kao živi kostur — morao satn svojima ulijevati ncutješno tibjctijenje, da će mc brzo izgubiti. l’o cijeli dan lebdjeli su liad-a-nmom, čas sa jiomidiima, čas sa ljekarijama. Sva mi je radost bila tt tome. ako bilt zn

gadjajifna u varoši. Santo nikada uije siicineituo vas. A ja kao da s*ant sc nečega liojao, ne smjcdoh ga upitati za vas. On kao da mi je litisli sa čela čitao, tek nte je i>okadšto dugo i nsrdtto glefiao. Ovo kao da pogoršavaše moja bolest, uvećavaše moju patnju... Jcdnog dami ostadosiuo. nas dvojTttr' Skini u s'obl. MoriT biti. da sam saino još ltialo vremena imao da živim, jer mu rekoh:

Pođlistak, San o nesudjenoj. (Pisnto beogradskoj gospodjici). Drugi je dau, otkad Iežim. Trese tnc groznica. Tijelo nti je kao izlomljeato. Sve ine boli, svaki tnišič; glava jni je teška kao olovo. U sljepoočnicaina icao da neprekidno udaraju čekićl. iEto no ntogit ni da okom pomakncm, a da ue osjethn bol. Ipak sc tješim, da 'ćc to sve j>roći. Satno sam nazebao, I sntra’će tni vjerovatno biti bolje. Ncšto nti je lakše. Da nc ležim satuo tako, uzeo sain pisaijku i hartije. Hoćtt da maio ćeretam s vatna. Onako, Jcako satn to ncbrojeno puta učinio, oticad se s vatna jioziiajem. Dešavalo tni sc, pa mi se učini, kad se srctnemo — a to je nažalost bilo uvijek satno slučajito. — kao da vam moje prisustvo nije neprijatno. U vašlm očima sijala ie neka radost, bili ste veseli l stnijali se, da sa nmoin zajedno. Da znate, kako sam tada bivao sretan, »razdragan! U takvorn raspoloženju liitao sam kući, da vam napišein jedno dugo pismo ... Iz pera su neusiljeno tckle rijcči, neizvještačene, tople. U njlma je drhtala moja ljubav, tiha i duboka. skrivena i uzdržavana, ali silna 1 jaka... Ali taj zanos nije dugo trajao: rcdovno dotie dok sam pisao pisino. Onako gotovo pismo čitao sain već iiladnlje i — rtigao se samom 6ebl.

A kojim pravom ja vama pišctn? Zato što mislirn, da i vi volitc niene! A po čenni ja to tnogu tako pouzdauc misliti? Božc tttoj! Možda slučajnt sjaj očiju, smijeh, slučajno prljatno raspoloženje — a je li sc to ođnosiio baš na mene? Vaša živahnost — zar ona nije možda samo odbljosak neke srcće, koju ste osjctili u društvu nckog drugog, prije, ncgo ste sc sa lnnom našli? A možda je vašern raspoloženju uzrok kakva radosna vijest, primljeno saopštenje —• o nekothe, ko sada nije tu? A ja sebično prenositn to raspoložcttjc na sebc... Najposlijc satn strahovao i od toga, da ne đoznam tako grubu, ali pravu Istinu, da, da — me ne volite ... Kad satu dotle dolazio, plaćaio bt sve ono gotovo, napisaato pismo. Cljepao sant ga brzo, kao da sam sc nečcga bojao, ili se kuda žurio. Ali bivalo je I drugih okolnosti, zbog kojih sain sc tnašao pera, da vam pišem. Bivalo je to tada, kad ste se trudili, da se pred-a-tnnom pokažete oholi, hladni, neinarui. kad ste se pretvaraJi, kao da ne primjećujetc, koliko vas volim, kad ste tne izbjegavali, Ili što je takodje dosta često bilo, — kad ste sa nekom naslađom, vješto izazivali moju ljubomoru. Jest, I onda, došavši kući, uzimao sam u ruke pero i pisao vant. Ali u ovirn pismima nije bilo nježnosti, ni tnolbe, nlti ljttbavne diskrccije. Ova su plsma kiptjek množinom osorijivln,

zaji-dljivih izraza. Bijes prcvareue ljubavi, vapaj i pisak izmrcvarenog srca — 'sve to bilo je iskazano u iint pismima. Saino tni je bilo žao. da vas ovim prigovoriina vrijcdjam. Pomišljao sam na to. da sarn možda u zabludi, pa da vidim ono, šta ne postoji. Pa dobro, ako tnc tic volite, - - smijem ii vas optuživati. Daje-li mi to pravo, da vas vrijedjam? Šta ja uopćc ltoću, šta stttiJcm, a šta moram? I opct, ltc bez gorčinc, cijepam pismo... I tako trzavicc, sutnnje, bol, tiadc, pa opct trzavice ižnova... Ne znaiu, kakve će sudbine biti ovo pismo, ali nut je povođ sasvitu drugi. Kad god satn siobodan, kad nemam posla, ja najradije mislim na vas. Vaša slika je tako .utisnuta-u mojoj duši, da bi se mogla samo zajedtto sa dušom iščuj>ati. Danas je izvanredno živa vaša slika pred mojitn očitna. Vidim — čini mi sc — svaku crtu vašeg lica. Prožima nte neko toplo, slatko osjećanjo i želja, da vant ovim putem ispričant moj san, kojl sam sinoć usnio. Eto, kako se siniješite! O, smijte sc bcz ustozanja. ta i ja ne mogu da se uzdržim od sntijeha. Ovaj san jeste donekle tragičan, alLtnu se ne može odreći svjcsna komuSna strana. Ta to je samo sani Dakle, hajde da se zajedno smijemo — jednom snu... Ležao sam mora biti već odavno

| ivuji u ututan u.'uua \ 'fc'**- v« »* *•'*•“ “j. > to se dešavalo satno noću. Pa i tt toj leškoj boljci tnisao na vus bila jo živa. Ta tako vas dugo nijcsam vidio, da mi sc činilo, kao tla je baš u tome sva moja bolcst. 0, koliko satn vani blagilt, bolećivih prijekora kroz noć došaptavao! Pitao sant se, dali je tnoguće, da sc tta itne nagrade za jedmt čistu i istrajnu ljubav printa takva oštra kazna. .leli moguće, da se samim priznanjem te naklcnosti naviači satno poruga... Razmišljajući o sebi i svom odnosu pretna vatna uvidjo sant, da me prošlost ponižava, sadašnjost muči, a buđučnost plaši... Što je bilo više smetuja, prepona, teškoća. utoliko je bila sve Jača želja, da do vas dodjem. Ništa nlje moglo da pomuti ono silno osjeeanje prema vatna... Moj bi me drug svako vcčc obradovao svojoiu posjetom. 1 on je jtostao zabrinut j neveseo, otkad sam boicstan. Valjda jc ošjećao, da će mc izgublti. UvJjek mi je pričao o žlvrotu \ do-

„Izgleda nti, du ćtt skoro završiti. Ja sam se istina pomirio s time, al! ti ipak vidiš, da bi mi rastanak sa životom bio lakši, kad bi samo još jedared nju mogao vidjeti, sa njoine sc oprostiti. Ali to je uemoguče. Zato ini obećaj ovo: k-ada budent sklopio oči za uvijek, isporuči joj tnoj najtopliji POzdrav i rcci joj, da sain tta nju ntisllo. do posljednjeg svoga daha. Obeća.i mi, da ćeš to učiniti." Ma koliko da nm je bilo teško slušati ovu posljednju drugursku molbu. oit tni ipak dade riječ, da će jc izvršiti. Zatim sc okrcuu prozoru i stade zatnišljcuo giedati na ulicu. Najzad krišom Izvuče ntaramu i pjotrlja svote vlažne oči. Sutradan je bolcst došla do vrhunca. Ljekar je svakog trenutka očekivao kaiaslrotu. Mati i ostall ukućaui u najvećent očajanju... Odjedared ugledah pred sobom tnoga druga, i ne primjetivši, kake ostadosmo santi. „Rcci tni istinu. dali bi sc obrado«