Beogradske novine

Izlastt dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlnl brojevl: ■ »mrW« I ■ IraifffaM UHSJMrada •* a. I Ir. Itti p« ol|aol *4. . . . • »ahrt • HrratataJ-ttarMl)!, 8eaal - Hncajarlal I DalMetJ! pa mjari stf|. IO ftatera hna araf paOntJa pa cljaal ai. . .10 tielara

M|estCna pretplata*

0 »ai»rara l a irajaflna naaijatfnalfaa «. i. I l» Mi ra Dafira I lupm patfta ■ . U Baatraaa aa dailaraia a kala ... U Hraatala I-StaaaalJI, 8a»ll-HaraagaaW I Dalmaoljl U oatallm arajeafana Aaatro-oganka maurMJa U lnoatraastrv...........

aso a«o »•4-80 Oglssl po cljanlktt.

Br. 334.

BEOGRAD, srijeda 5. decembra 1917.

Godina Illf

Primirje na cijelom ruskom frontu. 360.000 ruskih vojnika ostavilo bojište. — Amerižko približavanje Rusiji. — Duhonjin mrtav. CnnMskii bltkQ

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog giavnog stožera. Kb. Beč. 4. decetnbra. Taliiitnsko boiište: Topnlčka se vatra mjestimice po* Jačaia; veče sn itorbene djelatnosti izostale. Istočno bojište: Juče su poslije podne rspočeli pregovori o p r! m i r j u U a ruskom f r o n t u. Arbanija: Ncizmijenjeno. Načelnik glavuog stožefa. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 4. decembra, Zapadno bojište: Front priiestoJonasljeduika R u pprechta bavarskog: Na flandrijskom frontu se pojačala vatra u podne od P o e 1 k a p.pela i Gheluvelta do velike žestine. S nekoliko navala Je napađala engleska pježadija sjeverno od G h e} u v e 11 a. U vatri I protiv napadom je protivnik o d b i j e n. U sjevernom odsjefcu bojišta kod C a tn b r a i a topjiička djelatnost je biia izmedju I nčhya i Bourlona prolazno živahna. Manje mjesne borbe su u s p j e šn o t e k I e. U južnim odsjecima vodjene su preko đan žestoke borbe lzmedju M a c o i n g a i druma, koji ođ Perona vodi C a m b r a i. Naše čete, neumorne u nasrtajima s ručnim gratiatama i bajonetom, o t e 1 e s u E nglezima d'ijelove rovova, koje su oni uporno branili. Uzaluđno je neprijatelj pokušavao, đa ih ponovo ivrati. Bađenske čete osvojile su selo La Vaeuuerie I ođržale ga uprkos nekolikim engleskirn protiv napadima. Zarobill smo više od 500 neprijateljskih vojnika. Front njemačkog prijestolonasljeđnfka: Na A i I e 11 e f obostrano M aa s e, pri živahnoj izvidničkoj djelatnosti, vatra je bila s vremena na yrijeme živahna. Istočno boiHtet O t p o č e 1 i supregovoii o p r I m i r j u n a r u s k o m f r o n i u. Maćedonsko boiištč: Nema ničeg osobitog. Talljansko bojište: Prl dobrom vidiku topiučka djelatnost na pojedinim odsjecima je bila živahnija nego l i prošlog đana. Prvl zapovjednik glavnog stana pl Ludendorff.

,Poslije uobičajeiio btibnjarske vaire izmedju Arras-a i St. Ouentfna preduzeše 20. novembra mnogobrojne engleske pješačke masc u gustom poretku žestok juriš u pravcu Cambrai-a, dok je jeđnovremeno kod Riencourta i Vendhuiile-a đošlo do slabijih naleta. Napad je potpomagan miiogobrojniin oklopnlin automobilima, ođ kojih su đo duše većina i 2 rešetanl metclina ostall na bojištu. Kao što je gotovo uvijek bilo u taikvim borbama, Englezi su postigli izvjesan početnl uspjeh, uspjevši da pregaze prednje njemačke položaje, u kojima je bilo samo slabih njemačkih snaga i da na juriš zauizmu mjesta Graincourt i Marcoing, koja leže u samoj borbenoj oblastl. No tada odmah stupiše u borbu njemačke rezerve i u prihvatnim položajima zađržaše engleski nalet. TLme je skrhan engleski napad. Sutrađan Etiglezi jugozapadno od Cambrai-a produžiše sa svojim naletima, pri čemu je opet bila odredjena velika množina oklopnih automobila kao potpora nastupajućoj pješadiji. Uspjeh je bio Još neznatniji nego li prethodnoga dana, jer su njemačko topništvo i njemačke mašinske puške strašno proredile napadačeve redove, a oni, koji zdravi protrčašc vatrom brisanl prostor, pali su šaka njemačkim rezervama, kojl ih odbaciše i satriješe u borbi prsa u prsa. Gencral Haig je čak ponovo bio bacio t konjicu u borbu! 23. novembra jakl engleski pješački odredi krenuše s obiju strana sela Fontaine-a ali 1 oni podlegoše u borbi prsa h prsa; poslije toga prešli su Nijemcl u ofenzlvu, zauizeše na juriš Fontaine i očistiše od protivnika šumu La Folle. Sutradan opet napadoše Englezi na frontu od Oueanta do Bantauxa, pri čemu je glavni uđar opet bio upravljen protiv Fontaine-a. Bourlona i La FoI!e-a, a da pri tome nijesu postigl! ni najmanji uspjeh; n«» ime gdje god bi Englezlma polazilo za rukom da prodru u kakav njemački polcžaj, odmah bi krenuo njemački protivnapađ, koji bi ih opet izbacio. Tako je i nadalje produžena ogorčena borba; u prkos sviju svojih napora Englezi nikako nijesu bili kadri da

Ijišta.što su ga bil! zauzeli u prvom naletu; ovo se najbolje vldi po tome, da se kako u njemačklm, talco u engleskim izvještajima neprestano pominju sve ista mjcsta I šume. 28. novembra najzad se borba stišala. Engleska pješadija bila je sustala, pa jc prvu riječ opet vodilo topuištvo, prl čeimi su teški engles-ki topovi naročitom žestinom tukli grad Cambrai, kojl je toliko bogat gradjevinskim znamenitostiina. Zatim je 29. novembra nanovo otpočela bltka, u kojoj su Englez! napalt nje- ; mačke položaje zajiadrio od Bourlona, pa su uz teške gubitke odbijeni. da bi poslije sutrađan Nijemcl krenuli na sl- ; lan protivnapađ, u Čijein su toku pro- j drll izmedju Moeitvresa i Bourlona kao ! iizmedju Pontainea i Lafolie-a. te odbacili protivnika do sela Graincour- ; ta, Anneuxa i Cantainga. Drugi jedan njemački nalet krenuo je s obiju strana sela Banteuxa, u pravcu sa Schelde; 1 ovdje su probijeni pi"vi neprijateljskl redovi i zauzeta su sela Gonnelieu l Villers Guislain. Uzalndne su bile velike žrtve, što sn ih prinosili EnglezL da bi povratlii izgubljene položaje. Tom su prilikom u pravcu iz sela Epchy-a opet krenuli n napad lndijsku konjicu, koja je.kao što se razumije, satrvena vatrom. U toku svoje protiv ofenzlve Nijemc; su do sada zarobili više od 6000 Engioza i zađobili su pjeko 100 topova i isto toliko mašinskih pušak% U cambraiskoj bltcl opet se sjajno pokazala okušaaa taktika rovovskog rata, štoi su tie 1 austro-ugarske čete u toku pošljednjih bitkl za odbranu sočanskog fronta tako printjerno pritnjenjivale, na ime elastično ugibanje borbenih redova u natrag radi privremenog napuštanja dijeiova fronta razorenih bubnjarskom vatrom, da bi poslije pripra\ r ne rezerve izvršile protivnapad. No u toku borbi, koja se koljebala čas na jednu, čas na đrugu stranu, razvio se pokretni rat, koji prema posljednjim izvještajima još nije zaključen, a u čijein su toku Nijemci već prigrabili inicljativu u svoje ruke, pa time propisuju protivniku, što Ima da radi. Engletzl cambraiskom bitkotn, koju su 6ni izazvali, nijesu

postigli svoj citj, đa žestokom ofenzivom na zapadnom bojištu spase Talijane od pritlska središnjlh vlastl, a đa pri tome jednovremeno probiju i pokrenu njemačke borbene redove, ne bi li dostigll đo njima toliko mrske njemačke podmorničke baze na flandrijskoj obaJl, več su na protiv prctrpjeli krvav poraz.

Otvaranje Austro-ugarskih delegacija. Friiestona besjeda Njegova Veličaustva cara i kralja Karla. Kb. Beč, 4. decembra. Danas su na svečan način otvorene delegacije. Na govor grofa K u h e nHedervarya car i kralj je ođg/>vorio ovom prijestonom besjedom: ,,Od kako sam Božijom milošću stupio na prijesto Mojih predaka, danas su se prvi put skupile delegacije radi riješavanja zadataka, koji ih čekaju. Uvjeravanje o nepokoljebivoj vjernosti i odanosti, koje ste Mi vL gospođo, danas iskazali, primam s pimim zađovoljstvom i izjavijujem vam blagođarnim srcem Moj kraljevski pozdrav, Prije kratkog vremena se navršila godišnjica, kada Je Svemogućemu bilo ngodno, da k sebi nozove Moga uzvišenog pretka. Pokojnl vladalac je u gorkim i veselitn časovtma puna dva čovječija vijeka upravljao sudbinom svojib naroda bezprimjerniin samopožrtvovaniem i neumornim radom. Neka je blagoslovena njegova nspomena, Sijedi car i kralj, čija je najtoplija žeIja bila. đa svoj život može posvefit! djclu mira, nije tražio zavadu, koja potresa svijet u temeljima njegovim. Teškiin srcem, ali nepokoljebivhn pouzdanjem u požrtvovanost svojili naroda i moć monarhije on je primio rukavic« zavade, kad je viđio, đa jc borba postala neizbježna. Oduševljeni ođjek, na kojl je poklič vrhovnog ratnog zapovjednlka naišao u svhna krajevima naše drage otadžbine, na najsjajniji je način opravđao njegovo pouzdanje. Siajni uspjesi naše pobjeđonosne vojske, odvažnost naše flote prožimajti nas patriotskkn ponosom. Za ovo prije svega blagodarimo Bogu Svemogućem, ali se s tngom sjećamo i onih hrabrih boraca, koji su u borbi za najsvetija biaga radi zaštite domače gntde žrtvovali svoje zdravlje, pa I svoj život za prijesto i otadžbinu. Mnogobrojna djela junaštva i bezuslovnog odricanja, koja smo u vremenu više od tri godine

mogil zapaziti, kako kod hrabrih boračkih četa, tako I u nadčovječanskom radu u pozadinl, osiguravaju tim junacima časno mjesto u dotnn slave naŠe otađžbine. Ne manjeg saučešća uzimamo Mi u žalosnoj sudbinl onih mnogih hiljađa, kojima Je rat otrgao oca, muža, jedtnu potporu, a boledjivo se obrača naš pogled na one sai žaljenja dostojne, koji su, odagnani sa ; svoga oglijišta, morali za otadžbinu žri tvovati svu svoju tekovinu. Svl onl tie• ka budu uvjereni, da će oni biti Naša prva briga. Kao što u teškim vrementma nijesmo znali za oklevanje, tako isto ne smijeino sad, kad se izgled za budućnost razveđrava. a svjesnom samoograničenju pretjerivatf mjeru u onont što se može postići i što bi nama godilo. Poslije sjajne odbrane položaje Naše moči, Mi smo i sađ, kao što smo bili i prije, g o t o v i d a z aključimo častan mir, kojim se oslguravaju uslovi opstank a m o n a r h i j e. S tim mislima i pridržavajući se postojano politike, koju smo poveli od stupanja Našeg na vladu, Mi smo radosnim zadovoljstvom pozdravili velikodušni korak Njegove Svetosti pape, koji je sebi postavio za svrhu izmirenje zavadjenih strana. Tako i u buduče, na osnovtt prava koje Nam ustav daje, nećemo propustiti ul jednu priliku, da ovim borbama, punim žrtava, mnogobrojnim bijedama, koje rat sobom donosi, što prije učinlmo kraj. U duhu tih namjer* Naša je zajednička vlada Izjavila gotovost, da se odazove pozivu ruske vlade i d* pristupi pregovoflma ,za opšti mir. Neka bi se izlio blagoslov Svemoćnogana ovo d j e 1 o m i r a i povratio narodima Evrope izmirenje I uzajamno povjerenje! Teško iskušani ruski narođ. kojl je kao prvi od Naših protivnika gotov, da se odazove našem pozivu za mir, može biti uvjeren, da Mi iskreno želimo, da usposta« vimo rauije prijateljskosusjeđne odnose prema njem u. S druge strane Mi moramo kao našu najsvetiju dužnost smatrati, d a m a č, koji su nam turili u ruke gramzljivi, otmičarski susjedi, u ovoj za budučnost monarhije odlučujućoj borbl ne položimo prije, dok se Naši protivnici nesumnjivo ne odreknu svojih bezumnih smjerova o podijeli inasi1 j u. M i h o ć e m o d a o s t a n e m o gospodari u svome domu. Sjajno osvjeđočeni savez s njemačkom državom, čijeg sam uzvišenog vladaoca imao prilike nedavno da poz-

Podlistak. Dvanaesta sočanska bitka. (Po zvaničnhn izvještajima). Već u početku ove goditie, od prilike pod kraj mjeseca januara, vodili su se pregovori izmedju njemačke vojne uprave i austro-ugarskog vojnog vodjstva, kojima je bila svrha: z ajednička navala na Itallju. ,Ovl pregovori nastavljeni su u mnogo ozblljnljoj forml mjeseca avgusta, ka'da se bila izjalovila zajeđničlca ruskoTumunjska ofenziva I kada se vidjelo, !da englesko-francuski napadi na za■padnom frontu ne mogu slomitl otporjnu snagu njemačkih vojski. Austro»gaTski vojni glavni stožer izradio je cijelu operaclonu osnovu, poslije čega se odntah pristupilo izvodjenju samog preduzeća, a to je bilo početkom mje$eca septembra. Danas kada austro-ugarske vojske ! njemačke divizije stoje na rijecl Piave, spremne da u zgodan čas naistave svoje operacije, može se govoiriti u javnosti o pripremama i toku prošlih borbi, koje su se završile sudibonosnim slomom talijanskih vojski I Jcoje su poznate pod imenom d v apaeste bitke na Soči. Na talijanskom sočanskom frontu u širir' od 50 do,60 kilometara stajalo je oko 45 divizija, to jest trl petlne cijele talijanske vojske. Talijanski front bio je izvanredno jak na kraškoj visoravni, na višoravni B a n j š I c a i Jcod S v. K r i ž a, dok su talijanske čete

u đolini Ipave i Gorice, a osobito kod t o 1 m i n sk e mosne brane bile postrojene vrlo rijetko. Ipak ova činjenica nije bila glavni razlog, da se kod Tolmina pređuzine glavni napad. Prije svega bilo je sigurno, da će prodor na ovome mjestu odlučno uplivisati na cijeli talijanski sočanski front sve do Jadranskog mora. Ođlučan uspjeh kod Tolmina otvarao je piit u Staro Mjesto ili Č e d a d, (talijansko Cividale) i zaista se pokazalo, da se austro-njemačko vođjstvo i nije prevarllo u svojim nadama. Prvo skupljanje četa moglo se provesti bez da je to neprijatelj prlmjetio zbog maglovitog jesenskog vremena u okolini Tolmina, đok je dalje južno prema moru vrijeme bllo srazmjerno lijepo. Zbog toga nUe neprijatelj primjetio ni kretanje topnišlva, dok su jurišne kolone zauzele svoje Izlazne položajc pod zaštitom noćl. Sve ove priprcme trajale su skoro dva mjeseca, pa su završene na dan 20. oktobra. Prva je dobila zapovjest za napad vojska njemačkog generala pl. Be1 o w a, koja se sastojala polovično iz njcmačkih I austro-ugarskih divizija, pa desno krilo vojske generala. pukovnika baruna B o r o j e v i ć a, koje Jc stajalo na sjevemoin djelu banjšičke visoravnl. Zadaća ovih dviju vojnih skupiia Je bila, da prodru do linij e č e d a d—M o n t e S a b o t i n o.^ Vojska generala Kraussa zašlićavala je ovaj napad na desnom kni u sa sjevera, pa je u' tu svrhu moraia da profire istovremeno sve do Tarcenta.

Ovn akoiju Kraussove voj ke p''đ , .ipirao je opet sa avoje strane maršaf b-'run Krobatin sa dje'ovma svcje voj k"», a u prostoru Trebiž-Pon teba. fJ is'o vrijeme morala je giavna s'la vojske Lanma Borojevića mjesnim prepadlma kod Gorice, na Ipavi i kraškoj viscravm svezati Talijane, đa oni nei.i mogli s ovog jakog fronta poslati pomoćne čete protiv vojske generala Beiovva i Kraussa. Kada je sve bilo spremljeno, st : gao je 22. oktobra na bojište car i kra’j K a rlo, pa je kao austro uaarski vrhovni zapovjeđnik preuzco vodstvo operacija. Na 24. oktobra nešto poslije 6 sati izjfutra poćele su mase topova s'pati vatrn. U 8 sati prije pođne preduzela je napad pješadija po kiši i sn ježnoj vi avici i to kod Bovca i Tolmina. GLavni napad bio je povjoren jurišnim odjelenjima gcnerala Belowa, koja su se sastojala iz tri austro-ugarske * dvije njemačke divizije. Prva jo zapadno od Borca (Flit3cba) probila neprljateljski front 12. prusko šleska divizija i već prvi dan prodrla preko Kobarida (Karfroita). Na 25. oktobra, 23 sata pos'ije početka navale zauzeo je njemački poručnik Schnieber sa jednim bataljunom 63. prnskog pješadiskog puka cara i kralja Karla broj 63 — goru Matjajur. Južno krilo ove jurišne kolone slomilo je talijanski otpor na Kolovratu i J e z i, a sjevemo krilo na M r z 1 o m Vrhu. Zabttna Talijana bila je veća, nego Sto se očekivaio. Već drugi dan bitke bio je otvoren put za Cebad. Bez odmora nadirala je Beiovvljeva voj aka u talijausku ravnicu, pred avim.a

na čelu 1. austro-ug arska i 12. pruska đivizlja. Vojna skupina generala Kraussa, koja r;e sastojala iz au=r'ougar k ; h diviztj'a; za kojima su išli bavarski lovci, Iznenada je njutro na 24. o'-tobra .mval'Ia na selo Bovec (Flitsch). Uveče su prednja odjelenja Kratissove vojslce već stajale kod S a g e. Divizija princa Fa’iksa Schwarzetsberga, koja je nadira.’a na južnom krilu, ajzbacila je neprijatelja iz njegovilt položaja na Vršičn, koje js on kroz prne dvije godine ld ržao. 22. austr'jska strijeIjačka divizija, sastavijena iz šta : erskili i carskih strije'.aea krenu'a je od Saga (prema jugu i osvojila na jur'š visinu Stol, (1668 ntet.) bez obzira na to, da stt Talijani još uv'jek za ledjima đivizije držali Polovnik. Divizija ,,Edelweis“, kcja se sastoji iz salzburških i tirolsl ih nukova zauzela je na jmdš C u r i n u (2600 met) i ako je neprijatelj njoj u boku još držao visinu Rombon, koja je pos ijt takođj© u višeđnevnim vrlo krvavlm borbama zauzeta. Sjeverno krilo sočanske vojske p»d zapovjednišriom genera’a Henriqueza, koje je stupilo u boj sj verno istofno oi K a n a I a, nije bilo u Lorhi baš najsrećnije. Talijani, koji su puni nada posl je jedanaeste sočanske bt:ke sprerra'i ovdje nov napad, mog’t su se jakim protivnapadinta uspješno branjti od svih naših navala. Tii'.ijani su na ovonte mjes'u bili mnogo jaki, ali već 25. oktob a b li su n|ihoyi položaji kod Av6e (Auzza) i

na Vrhu ugrožem s boka. Pouzdava'ttći se u svoju snagu, bi'.i su Tal j-ni iznenadjeni uspjesima austro njema k h d vi rza kod TolmLiti, a odstupanje tt ovoni krševitom prijedjeln bilo je vtdo teško, zbog toga su zieiri ausLro u ar k' prk'vi u jednom danu zap’.ijenill n-ekoliko stotiua talijtanskih topova. Uza'.ud su pckušiv li Tal' an : , da u| porttim zaludnim bo-bama kod V r h a, na visini 652 kod V o d i č a i na S v e t o^f Gori (Monte Santo) spriječe i i smnn a svoj slom. Na 26. oktobra o voj le su austro-ugarske čete i posljednju sto;:U mnogo krvlju natopljenoga zerr.l "šta na Banjšici. Za 72 sata izgubi’.i 3 U Talijnni sve, što su osvojili u krvave dv'je bi'^a koje su svaka traja'.e više sedmiea. Taltjanski front kod Gorice i na kraškoj visoravni opirao se sve do 26. oktobra tt večer. U noća na 27. oktobra počeli sU Talijani da napuštaju prednje sv je joJožaje. Junztčki bran ; Ofi Iijepe Slovenije i grada Trsta preduzeli su na 27. oktobra napad i vee u neđjMju 28. o' t bra ušle su hrvatske čete 96. karlovačkog puka u Goricu i pcs'ije vrlo krvavth uličnih borbi, koje su poirajale nekoliko sati izvjesiše slavni hibsburški barjak na goričkoj tvr 'j ivi. Hiv ti nastaviše svoje prodiranje i još istog dana do podne zauzo'i su P o d g o r u, koju su u svoje vrijeme to'iko junnčk' branili u pivom redu hrabri Dalmalinct od 22. puka i 37. streljačkog puka. U isto vrijeme jurišali su odj li pod vođstvrom generala pukovmika baruna Wurma na neprijateljske p ,Iožn'j'> na donjoj Soči. Redom je pa!a go;a Sv. Martina (St Martino) pa Sv. Mihajla (St Mihaele), mnogom krviju natoplj.ni Do-