Beogradske novine

izlACCt dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podno,

Pojadlnl brojevl: MJi • BMfttti I ■ bajnlai tvMjautta < Mo.Hr. Cati ft tMtei ti. . . • B Mbll • Hmtstof-UavHltt, Otml - Htmjtrliil l Dtlmatljl M ct|tn1 et, 10 toltr« u.tt tit| ptdrutli p* djtal ti.. . . 12 tolan Ogiasl po cljenlktt.

itplata

U Mttrato I • L._, »• • t* toto n k»|M 11_ U BMt'Mo u lutmo ■ koM . U Hfnttinl-tbroan, BttBl-HorotfttM l Ottmaclll , # , a «0 UottollmkroJorlntAattn'UioriMiMMiiat •«—J U lnMtronilta ...........

* *

Uradnlitv«: 8E00RA0, Vuka Knradžlć« ul. broj 10. Talafaa braj 81 Uprsva I prlmonja pratplata TopJICJn vanaa bra) 21. Tatafaa braj tl Prlmanj« oglasi Kneza Mlbajla ul. bral 38. Talafaa br 248

Oodina IIL

Ratni izvještaji. ! Izvještaj austro-ugarskog glavnog j stožera. Kb. Bcč, 11. Jccembra. ! Isfočno bojlšte: Oružno mirovanje, iTalijausko boji§te: U j) o d r u Č j u u § ć a P1 a v c u cP r i j a t e 1 j j c b e z u s p fe h a k u§ fl o, d a p o v r a t i r o v o v e, k o j e j c p r e k j u č e i z g u b i o. Načelnlk glavttoa slažefa.

Dogadjaji na moru. U noći od 9. ua 10. i>otopljen je, napadnut ncprijateljskiin tori>cdoin, Njeg. Vclič. brod ,,W 1 e n‘‘. Spašena je gotovo cljela i>osada. Zapovjeđništvo c. i k. momatice. Hir iznudien sllom. „Saveznici su sklopili prtmirje sa armijarua na rumunjskom frontu“. Tako je glasto Juče lakonski izvještaj glavnoga stožcra. Ovaj dogadjaj nije nikoga izncuadio. Runnmjska vojska le tako vezana za rusku, i vojnički I strategijski, da bi za nju biio potpuno nemoguće nastaviti rat za svoj račutt. 5£ato je — hoćeš-nećeš — rnorala rumunjska vrhovna komanda po'slatl delegate za pregovorc. Pri tom nije smjela ni opepelitl zbog svojih želja ili zahiJeva, pošto mora pristati na ono, šta žaključi rnska vojska, bilo joj pravo ili tre bilo. Dok zapovjednici rumunjske vojpočinju na frontu pregovore sa protlvnicima, dotie sc gospoda frporazumni diplomate i pozadinskl k>olitičari razbacuju - svojim ratobor' nlnt rasipoloženjern. Pariski poslauik uvjerava francuska novhiarska piskarala, da Rusija ui koraka ne čini bez znanja svojih saveznika: Reuter svira nekakav zvanični demant!, a u Kišenjevu zatvara vlada i oči i uši, samo da ne bi čula glas uaroda. koji vapije za mirom. Umjesto toga., bbjavljuje svoj potpuni pristanalc uz bvaj vojnički prlsilan položaj. Sporazurn nije nikada bio lijen, kad je trejxaJo davati lakoumna obećanja, te sad IJešl sirotu Rumunjsku; Wilson je u\*jerava o svojoj pomoći, a Carson, član engleskog ratnog kabineta, izdaJe patetlčku proklaniaciju o nekakvoj borbi ,,za cijcli svljet“. Posljednji dio svoga govora uputio je Rumunjskoj: ‘„Ml ćemo sve učinitl, što možemo. Ni}e lako pomoćl Rumunjskoj. AH kad irna za ledjima Ameriku, našu cljelu zemlju 1 sve ostale saveznlke, Rumunj-

Na putu za mir. Primirie opomena sporazumnim siiama. — Inače če Rusiia zakliučiti posebni mir.

skoj je osigurana nada da čc poslije svili ncvolja ipak postići siobodu I mir. Sirota Rumunjska. neka joj Bog pomogne!“ All konumdanti rumunjske vojske nijesu se obazirali na ovu hvalisavu lanmi, čiju su lažnu vrijednost oni odavna poznavali, te su otpočeli i>regovore. Da Ii ćo ruinunjska vlada baretn naknadno , pristati na rczultate ovih prcgovora, ili ćc sc i daljc držatl cngleskog rata, to stvar ne mijenja. Može i to biti, da vojska utanačl mir, a da vlada i dalje ostanc s nama u ratnim odnoshna. Ali ako lias prošic godine nijc smetala zcmija, gdje jc blia vojska skoro iiediruuta, danas to još manje može — zemlja bez vojske, kralj bez zemije i vojnika. Naibolji je dokaz za ovo Crna Oora: Kraij sjedi sa svojim dvorom u dalekom Ncuilly-u, njegovi ministri putuju po svijetu, medjutim njegov narod, njegova zeinlja živi s nama u najljepšem miru I raduje se ktilturi, koju su dotiijeli — neprijatelji sa zapada u one krševe. Srbija je takodje sklopila svoj bilans. Sta vrijedi bivšem kralju, ako sjedi za kraJjevskim stoioin u starodrevnom Rimu: niegov narod sc snašao u novom stanju, narod se oporavlja pod c. i k. tipravotn, a njegove posljednje pristalice.umini junačkoin smrću lagano all sigurno na solunskoin frontu. ParisVe novine nniče se sada, da barem u štampi spasu situaciju. One đonose vijesti, da rumunjsko stanovništvcr nije zadovoljuo odlukama svoje vladc, i da predstoji promjcna vlade. Ali ove prijetnje protiv rumunjske vlade đolaze prekasno. Namje.ra očajifog novhiarskog manevra suviše je jasna, te ovaj ostaje bez svakog rezultata. Kišenjevske objavc o miru rječitije su nego vljosti iz francuškiii novinarskih kancelarija. Slučaj sa Rumunjskom dokazuje istinitost poznate rečenice MacchiavelIija: „Najnesrećnija je ona đržava. koja Je dotle dospjela, da nttl niože sklopiti mir, niti može nastaviti rat“. Da, pobjedničkl mač središnjih vlaisti iznudio je ovaj rnir od Rumunjske silom.

Izvještaj o toku pregovora sa Rusiiom. Kb. Berlin, 11. decembra. Wolffov ured javija: 0 toku pregovora o oružnom miru, koji se vode na istočuom frontu, saznajemo ovo: U početku pregovora s ruskim izasianicima, koji su došli u mjesto

glavnog stana vrfiovnog zapovjednika istočne vojske, pokazalo se prl razmjeni punoinočija, đa ona ovkt.šćuju obje strane samo iTa to, da vode pregovorc o pjrimirjti, a ne i o niiru. Ruski izaslaniei su predioŽili da se postigne sporazum o opštcm primlrju za sve vojske na sviina frontovima. Na to se s naše strane nije moglo pristati, jer savezaici Rusije nlsu biM nl zastupljčni, nitl su ruskim izaslanicima dati.ovlaštenja da govore u njihovo ime. S toga smo se sporazumjeii, da se pregovori ogrtmiče na zaključenje pHmirja. izniedjti savezničkih vojski i rtislce vojskc. S rtiske strane se tom priiikom izrično naglasiio, da svrha z a k 1 j u č c n o g p r i m L r j a b u d e ueposredni ulaz u pregovore o m iru, 1 to o o p.š t c m mir u i zm e d j u s v i h zaračenih. T o s u s a v e z n i č k i o:p u n o m o ć e n i c i p r i m i I i s a z a d o v o 1 j s t v o m k znanju. Odmah ulaziti ti pretres pitanja o mirit ltije bilo već s toga tnoguće, što obostrana punoinočija nisu za to bila dovoljua. t) sjednici drugog dana ruskl izašianlci su podnijeli svoje pređloge o primirju. Njihovi sh uslovi, s pogledotn na ilflhov vojnički položaj, dijeiom bili otišii vrlo daJeko. Rusl su na pr. zahtijevaii da se napuste ostrva ti riškoin zalivu, ne izjavljttjući pri tome sa svoje stTane da če njihove čcte povući ma s koca mjesta fronta. Osim toga su htjeli da nain propišu, da za svp vrijemc trajania primirja, koje sti oni predložili na šest mjes e c i, naše čete nc smiju napustiti rovov.e na istočnoin frontu. Šta više nisu dozvoljavaii,. da se naše čete novuku nl u tnjesta za ođmaranjc. Ra. zuniije se da mi na takve usiove nismo inogli pristati. Prilikom pretresa pojedinih tačaka se medjutim nokazalo, da če se ti svlma spoljnitn nitanjima sporazum lako postičfbr- Jedina tačka, za koju ml nismoilmogii naći rijesenje, biln je pitanje «i ostrvima u riškooi zalivu, čije napuštanje. po sebi se razumije, ne može ni biti pređmet razgovora. Koiiko se lako mogao sporazum postići. i>okazai(> se u trenutku, kad su ruski izaslanici Iziavili. da se moraju za dalja upustva ohratiti u Petrograd; jer mi sino posiije toga u kratkom vremenu i bez ozbiljnili teškoća postigii si>orazuin o uslovima za desetođnevni oružni mir, koji je sad već nastupio. U tom kratkovremenom sporazuinu mf možetno uazrijett dob a r z n a k z a b tt đ u č n o s t.

Ruslja l RuinunlsKa na - putu miru. Odiučno držauje Rusije u pitanju mira. Kb. Petrograd, 11. dcccmbra. (Izvještaj pctrogradske tclegrafske agencije). ,.Pravda“ pise: Gra* djanska štampa se raduje, što je pošlo za rtikoni, da se skiopi dcsetodnevno primirje. Bezociia je laž, da smo inl obečali, da ćeuto za maio daita sklopltl mir. Mi smo ođložili pregovore, da pritiskoui, koii će izvršiti narodi sporazuninih siia na svoje viade, omogućjtno savcz: icima učešće u pregovoriina. Ako savezničke vlade to odbijti, onda će ih to žigosad a nas opimoinočlt!, da sklopiino zaseban mir. Ukrajiiiska Rada za primirje. Kb. .Ajnsterdam, 11. decembta. ,,N i e u \v e C o u r a n t“ donosl petrogradsku vijest„Daily Chron i c 1 e“-a od 8. o. mj., da se je ukrajinska Rada &a 9 protiv 8 glasova izjavila za priinlrje. Pribiižavanje Engleske bohševikiuia. fNnročitl brzojav „Bcogradskih Novhia".) Stockholm, 11. dccenibra. Zbližavanje engleske viade prema vladi boljševik a k a z u j c i t a o k o 1 n o s t, š t o je jedan član engleskog poslanstva u zvaničnoj stvari posjetio Trockog. Tiče se ffregovora kako o ruskim revgflucijon arima, kojf su u.Eiigieskoj internirani, tako i o E n g 1 e z i m a k o j I s tt ,u R u s I) i u a p š e n i. Pregovori t e k tt p ov o 1 j n o. Izjava eugleskog posianika zastiipulcima ruske štainpe. Kb. Petrograd, 11. decembra. Reuter javlja: Englcski ix>slanik B u c h a n a n je primio zastupntke ruske štanipe i izjavio hn ovo: Nije istina, da ćemo mi u slučaju ruskog zascbnog mira razmišljati o lcakvoj kazni ili prisilnitn mjerama. Mi svakako žalimo što se raskida Jondonski ttgovor, ali ne mislimo da u njega diiamo. Modjutim tni ostavljamo ruskom narodu da razniisli, da ii će Njemačka. kad se rttska vojska povuče, svoju povečanu moč upotrebiti na to, da zaključi onakav mir, kakav sebl zatm'šija ruski siarođ. Poslije ovoga se Buchanan gorko žalic

zbog izliva srdžbe u ruskom tiarodu I rttskoj štanrpl protiv Engleske, rekao je: „Bez Engleske bi Rusija bila vazal Njemačke, ne bi imala ni revoluciju nt slobođu". Na završctku je Bachanaa uvjerio zastupnika rttske štaini>e, d* čc se Etigleska horiti do kraja. Sasfanak konstltuautc početkom iduće nedjclie. (Naročltl brzoiav r.BoOKradsiUti Novina“) Rotterdam, 11. decemhva. Ruska tistavotvorna sknpština sastače se počctkom iduće nedjelje. S i obzirom na današnji rdjav saobraćaj | jo nelzvjesuo, koliko če izabranlh posianika inoč! prispjcti tt prijestonicn. • Ustavotvorna sknpština. Kerjenskij izabran. (N:iročitl brzejav „Bcogradskib Novi«a“J Stoekholm, 11. decombra. Vijest zastupnika c. i k. dopisnog ureda: Pretna vijesti, koja je preko 11a,. paranda stigla, Kerjenskij je u Saratovu izabran za ustarotvor« nu skupš tinu. •I) Tavrijskoj palatl čine sc naročite pripreme za sastanak ustavotvor« ne skupštine. Juče je bila prva prctliodna konferencija. Prvoj sjednict prfsustvovaće i zastupnici diplotnatskog zbora. Novi ruski vrhovnl zapovjednik. (Naročltl brzojav „Beogradskih Novtna“) Haparanda. 11. decembra. U sporazumu s vladom Kriienko đao ostavku na vrho\Tiom zapovjedništvu. Sve poslove vrhovnog zapovjedništva je pređao novom zapovjeđniku Miadlslavlnskom. Manifest za opšti. a protiv zasebnog mira. Kb. Rotte-rdam, 11. decembra. Reuter javlja iz Petrograda: Središnji odbori vcćine socijalističkih stranaka i izvršni odbori seljačkih izastanika obnarodovali su mauifest, kojl jo upućen svima gradjanima i u kome so razlaže potreba za opšti mlr, a oštro se osudjuje težnja boljšcvika, đa se zakljttčl zaseban mir. „ZoUe“. ,,U č e š ć e“ K i t a j a i .1 a p a n a. Kb. Stockhohn, 11. deceinbra. Prema vijesti iz Petrograda. k ft a J s k e s tt č e t e u š 1 e u H a r b i u, a j a p a n s k e u V1 a d i w o s t o k.

Podlistak.

Adela MilčiuovJć: S prozora. Gledam dolje na vrtove i ua Strossmayerovo šetalište. Gomji se grad jkupa u sunčanom sjaju. Sa sajmišta doplre zvižduk kinematografa, kojl tiali51 giastt sirene sa parobroda, kad se spretna na odlazak. 1 pred mojira se oćima jatvija. posve druga slika... Tako nii je, kao da |e ouamo iza onih kuća Elba. Gotovo ju vidim, Tu silnu rijeku, Što sliči moru. Po njoj padoše brodovi i brodići, a žiyot se na njoj gotovo nikada sasvim ne smiruje. Od zore do ponoći, od pouoći do zoje. I žurba i pokličl i smijeh J j>sovke i zvižduk... Dopirao je čak u našu sobicu i tsječao nas u svako doba noći I dana da žila kucavica ovoga mtlcoga grada neprestano radL * Naša je sobica u trećein spratu. Prozor gleda u dvodšte, zapravo u Inale vrtove i zaledja vlsokih mrkih kuća, sa mnoštvom svakojakih prozora i prozorčića. Sve su kuće cme od čadje, što izjazi iz tvomičkih dimnjaka. Cadja se sliježe po zidovima 1 zeonljl 1 sav Je zrak zasićen njome. Vrtovi medju visokitn kućerinama izglcdju jadno. Zelenila je u njima malo, a putevi su tako crni, kao da su posuti prahom od ugljena. U jedan od tih vrtića, baš podno aašega stana, svaki dan Izvezu nekoea čovieka. Još ie miad. all ne može

hoditi. Tko zna je li to njegova krivttja llf krivnja otaca? Možda pati za bogzna čije grijehe? Možđa je samo sićušno zrnce, što ga je ogroinni lcotač veiikoga grada uzput zahvatio i prignječio. Blijedo niu je lice obraslo crnom bradom. Ruke fiue i prozirne. Po cijele dane siedi u vrtiću, u svojeitt stolcu, i čita. Uvijek sant. Tek oko podneva siiazi k njemu neka slabašna gospodja. Donese inu jelo, ivaimjesti jastuk i postavi na nj podnos sa piađnjem. Pa ope-t ode. Valjda mu jc to mati. Ali nl otia nc ostaje dulje uz njega. Možda se zato talco žnrl, da ju nebi pred sinoin izdale suze? ... A možđa i nije? Tko bi znao? Ljudi uz ovakv'oga bolesmika uckako otvrdnu. Nije da im zamire srce, uego tako, privilcnu sc, sprijateije se s tlm, pa višo i iie tuguju glasno I vidljivo. Srce im uvijek pomalo krvari, ali to se ne vidi. Ona inu tako brižno zamota koljena kad sunce zadje za krovove kuća, a po vrtu padne hlad. A sve to bez rlječi, onako tiiio i oprezno, kao đa se boji, da ga ne smetc u čitanju. Kadgod ga pogledam, uvijek ml Je teško. Kaiko li mu mora biti ovako prikovanu uz stolac? U ovom Jaduom vrtiću izmedju mrkih kućerina, povrh kojih se razapeo komadlč siva neba. A iz vana dopire zvoncukanje traTnwaya, buka I život velegrada. Mora da mu je duša slomljena, da mu je život dojadio i da je dosadan i sebi i drugima.,. Onda nadodjoše liladni dani i kiše. Zrak postade još gušći, a nebo Još tmurnije, Zelenilo u vrtu povenulo, a s onog zakržljalog drvceta, što Je bilo uz olot, ‘otresao Je vietar 1 zadnje llstiće.

Našeg susjeda samo kadkad i na ieoji časak izvezu u vrtić. Kouačtto izostadc posvenia. Čttdno itti je, što ga nc vidim. I lcadgod stanem uz prozor pa pogledam đolje u vrtić, nešto mi ncdostaje... Sto li radi u ovom dugom sumračju? Kad sjeduti tnagle, pa se više nc dižu; a po ulicama upale svjetla več od podneva, otula je tužno oaionie, koji je sam u itiaIoj sobici... I prošla je zitita, da ga nisam vidjeia, i>a sam sc konačno srwijaieljtia s mišljtt, da ga više l nctma tuedju žtvima. Sećemo uz Aister. Proljeće se budl. Drveće prclistalo, te se Alster čiui kao đragulj u zcIeuom obrubu ... Rijeka Je čarobtia. Obasjana suncem. Ljuljuškaju se brodice, kao da se spustiše mekoknile libele. Sa parobrodića vcselo leprše zastaivice. Vjetar popultava, igra se, dražka po kosi i obrazhua i raznosi svuda miris probudjeue zemlje. Na rljeci se njišu male kućicc, u kojima su gnijezda labudja. Labud kruži u okolo, kao da stražu čuva i čeka dok dodje red na njega, da zamijeni svoju drugaricu. A u okolo redaju se krasne palače i ville i odsijevaju u srebmastim valovima i proljetnome suncu. Čini mi se, da Još nigdje nisain vldjela tako lijepog proljeća, kao o\ r o u Hamburgu. Sve je oko nas jedan veseo krik, veseo uzdah... I onda opazim našega susjeda. Izvezoše ga do rljeke. U rucl mu Je knjlga kao oblčno, all on ne čita. Gleda na Alstei i na ča-

sove zatvara oči. Rulce mu klonuše u krilo, kao od umora. Opazio nas je. Nasmiješio se I lako kimmio giatvorn. — Mi srno susjedi, je Ii? Vidjao sam vas često na prozoru ... Pa kao da ga je uhvatila ueka posebna želja za razgovorom, stadc uas pitati o ovom i onom. Ked je čuo, da čemo skoro na put, savjctovao nam, lcako ćcmo holje putovati, gdje da odsjediiemo, što da pogledamo. Prioovijedao nam osobito o Bcrlinu. Dobro ga je i>oznavao, jcr je oudjc polazio svcučilište. Zapitasmo ga, nije li mu teško I dosadno uvijclc čitati? — Ne, nl najmanje. Dapače, tako tni brzo prolazi vrijeme. Pogotovo sada, kad dodju Ijepši dani, pa ću moći u vrt. I k(xl spomena na vrt zasja mu lice, kao da je riječ o kakvom prckrasnom parku. A njegov je vrtlč bio jedva tako vclilc kao kalcva plesna dvoranica. Oitda nam stane pričati o svojitn knjigama... A duša mu bijaše posve spokojna i lice posve vedro i veselo... * Dalcko tamo na jednoj kuči ravan je krov. Odzvonilo je podne. Cijell žtvot kao da je zastao. Sve se na čas uvuklo u sebe. Onda se na onom krovn pojavl neki čovjek. I čim on dodje, dolijeću sa svlju strana golubovl. Bijeli i slvi l šarenl... Lepršaju oko njega, sjedaju mu na ruke. na ramena 1 glavu. A on im

slplje hranu, dozivljc ih. miluje I užjva, gledajući, kako se šc-pire, kako guču f ašikuju ... Sunce ga je obasjalo, a golubovi, što kruže u zraku, izgledaju kao da su posuti ziatnirn praiškom. Nedjeljom ili svetcem, kad valjda uije u službi, izncse ua lcrov stolčić, pa sjcđtic tuj medju njih. Pod njim je grad s onim bezbrojem krovova i dimnjaka. 2urha, vika i krikai. A on nad svim tim, sam pod vedrim neboin, u punom sunčanom sjaju — daieko od svega ... Prosjedi tako cijelo posllje podnc, Možda mu je to jedini odmor, jedina zabava. Možda nema ni žene ni djece nfi ikoga svoga... Ali on je ipak sebi našao ncšto, što mu je milo i đrago, za što živi i prl čem sc odinara ođ mukc i brigc života. Visoko nad gradom, na krovu pctokatn'cc tu jc ttjegov kutić, niegovo odroaralište.,. A tko zna, možda i nije tek kutić? Možda su ovaj krov i ovi golubovi za njeira Isto, što jc za drugoga široki bijeli svljet... I kad god ga gledam, izlazl ml pred oč' stari Ekdal iz Ibsenove „Divlje oa1ke“. Onaj nekada hrabrl častnik, koji je polazio u lov na medjede, a ko načtio st zadovoljio tim, da na svom tijesnom i tamnom tavanu uprillčuje ,,lov“ na kunlće i divlje patke... * S desne strane moga prozora, rrva1o podalje, Imade jedha kuća otvoranu verandu. Na njoj nema ništa do sandućića, u komc stojt smeće i ieJna iztrošena metla. Na tu verandu ne iziazi po cijelo jutro nltko. Ali uvijek poslije podne.