Beogradske novine

Izlaze: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlnl brojflfi:

t i« t* «. I to. M* m I Ihlmtttf m *4 10 feHan mm mt mtnHt m djuil ■ • >19 fe*M» ■ —■ Oglasl po dlenlka.

M|<

jtplati

. 1 1 ■ inMn u»n|n«»— aO _ II H|iiw m entaiaa • Uta .... O’SV U Hrntat«l-Slanaip, lual.HKnanM 1 Oaimsdji ••■•••• ••• UaataUa kra|a«km feaatr»- ajarafet imaatMIa U laaatraaatra ...........

Uređnlttvo: BEOBRAD, Vuka Karadilćo hL bra| 10. Talefofl bre) 81 Uprava I prlraan|a prstplata TopllUo vaaao bro| 2t. Tdetaa bra] t£ Prlmanja oglasa Knoza Ulhalla uL bra) Sa Talofaa br 248

Godina III.

Ratni izvještafl. Jzvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. KL. Boč, 12. đttcerttKra. Istofino boUštc: JPrekad borbe. TaliiansLo bolište: Izmedju Breiito i Piave postlglf p itio usp jelto u mjosnim fcorbama. . Načclnik glavnog stožera. Njemački večernji izvještaj. f j Kb. Bcrlin, 12. decemlua. Zaoaduo bojii-te: Front DrUestolonasUcdnika R u pprpf-hta bavarskogBorbena đjelatnost zadržavaia so u itskim granicama. II mjesocu novembru iznose nepnjafeljski gubitci na njemackiin froutovima fe2 ukotovijena balona S 205 lctiliea, od bojih je 85 svaijono ixa naših po’ožaja, a ostalo s onu sti-anu neprdjateljskih položaja. Ma smo. izgubili u borbi 60 letilica i 2 ukotovljena osffljžtračfea baibaa. Istočno hojiste: Kcrna ništa novog. ,|W aeednn«ko bo«J§fe; 'Nema vcćih borbi. TalJjanslfo bojište: Ka pojedinim odsjecuna izmedju ftrente i Piave razvile su se mjesne borbe, u kojirna smo zarobili nešto no^rijateljskin vojnika. Prvl zapoviednik glavnog stana pi. Ludcndorff. (iaal*ao l>roi. Hciurlch FrlediuuK — Hcć. Buosfnost Srbije. ' I ako pažljivo oko ne može đa uočl ?zlaza svjetskom ratu, ipak je toliko tzvjesno, da će balkansko Poluostrvo pstati u uskoj vezi sa središnjim vlastltua. Ako je 1 bilo kakvc suimije, to je l 8am ostataik morao nestatl u toku jfuske revoluclje. Time je tijedno a fclavnom odlučeiio, da će Srbija pripa3atl m središnje vlastl, bez obzira na o, hoće li ova zomlja dalje postojatl cao samostalna đržava lli ne. Pobjedlac Ima dužnost, da pravično ocljenl, Sta Je dobro za srpski narod, a ne da Sopustl, da narod Ispašta za otto, šta |e prema Austro-Ugarskoj zgriješio kralj sa svojim savjetnicima. PrikljuBenjem Srbije Pođungvskoj monarhiji dolazi do Ispunjenja želja srpskobrvatskog naroda za narodno ujedinjeinje. Čak ako Srbija i ostane nezavtsna, bna će biti u tijesnoj irolitičkoj i ekoBomskoj vezi sa Habsburškom drža,Vom, tako. da če skoro svl SrboHrvatl doći do jedinstva. Ovo je tačka, gdje srpskl narod posbje svlh teških

nev-olja i krvavih gubitaka za pravo dobija u ratu. Habsburška kuča možc mu dati sasvim druga jamstv'a za duhovni I ekonomski razvitak, nego It njcgove nesrećne narodne dinastije. Poslije pripojenja fcJosne i Hercegovine bila je Austro-Ugarska zasićeiia. Tek velibosrpske maštarlje primorale su mouarhiju, da ponovo zasjedne za stol. Vraćajući dobrovoljno Sandžak, Aehrenthal je dao dokaza, da se bcoki kabinet odrićc uvečanja države ,,iza Mitrovice'* prema Solunu. Kralj Milan je imao dobro političko oko, kad je preporučlvao svoinc narodu priključak na Podunavsku mojiarliiju, pošto bl Srbija izmeđju nje i svog bugarskog suparnika mogla bitl smrvljena. Protivno tome nastavio jc kralj Petar pustolovine svoga tzgnaniokog žlvota, upuštajući se u osvajačke ratovc uc samo sa Turskoin i Bugarskom, nc-go 1 sa Austro-Ugarskom. Mnogo sc goV'or! o duševnoj živosti, vojjiičkoj \'rljednosti i ostalim dobrim osobinama srpskog narođnog karaktcra. Neka bude I tako! Ne treba poraženog neprijatelja opadati i umanjivatl mti v'vijednost. A!i jedno je neđostajalo ovom narodu I njcgovim vođjama: tačno shvatanje mjere za ono, što j e g e o g r a f s k I I politički m og ii ć e. Po stilu 1 prlmjerima srpskih junačkih pjesama iz turskog đoba nc može se stvarati politika. Pjesnik može pustiti maha sv'ojoj mašti. rodeJjub, politlčar. mora je ukrotiti. Kralj Petar l njegov sin Aleksandar, Pašič i Protić liili su kovači nesreće svoje žemIje. Sa srpskim narođoni kao takvim treba pobjedllac da postupa plemenito, ali kuča Karagjorgieviča iskopala je sama sebi grob. Bila bi satno jctLia đon quicliotteriia, kađ bi bečki kabinet rckao: ustanl 1 živl opet! Ako se mrsii samo na vojničku sigurnost Podunavske đržave. onda bi bilo poželjno potpuno prrključenje. Ako ne ostane samo država. nego bude iinala i svojti v'ojsku, onđa će se tlme htjeti poslužiti fanatici, a tu če ih pomagati engleski i talijanskl novac. Ako bude aiiektovana, biče dovoljne i manje posađe na cijelom području. Polltički-razbojničke družitie Iako će se iskorjeuitl. Tako bi biio, kad bi Njetnačka i Austro-Ugarska diktovale ono, što bi litjele. Mcđjutlm one Imaju da računaju sa voljom ostalih vclikih sila. Moraćc se čuti. šta naročito predlaže Rusija. Medjutim postoji minimum, od koga središnje vlasti ne bi smjele ništa po>pustitL Čak i potpuno samostalna

Srbija mora ostati u što tješnjoj vezi sa ’ Austro-Ugarskom. Pržava se može uspostavlti, ali ne i vojska. Potpuno vaspuštanje srpske vojske učinilo bt mllitarizniu kraja baretn u ovom kraju zeinljine površine. Mogu li što ljepše zatnisliri englcsk! I amerikanski pacifisti? Moglo bi sc srp deoin narodu staviti takodje na volju da bira: ili ukianjanje stalne vtojske -!i njcnu potčiujenost austrfjskom cartr i ugarskofn kraljit. Kad bi o toir.c riješavalo ttarodno prcd«ta\ništv'o. ono bi se bez suinnje odltičilo za prv'O-. Za održanje reda tl zernlji dovoijna ie žandarmerija. Za ovu odluku učinita bi monarhija Srbiji dragocjeu poklon, i to dozvolom izvoza njenih zemaljskih proLzvoda, naročito stolce na sjover. Dalje sa glupitn carinskini ratom protiv malog susjeda! Da li je bolje potpun carinski savez ili nastavljanje ltmjerene cari’nc, to če se tek vidjeti. Samovoljno postupanje agrarnih cgoista u Austriji I Ugarskoj ne smlje sineiat! državuičke osnove. Ako se srpskoan scljaku ne oduzitna sin u vojsku, i stnije li on tzv'oziti u Austro-Ugarsku svoje zeinaljske prolzvode, onda jc on u izvanredno povolinoin položajfl. Njega ncćc onda više privlačiti čar velikosrpske politike. Ako se ovilt držito inisli, to zuatno opada prepirka o tome. da li Srbiju treba anektovatl ili samo ' priključiti. Uvijek je biio štetno, kad se neko drži ukorjenjenili fonnabiosti, pa se tada zaleti u diletnu. U JJ! — ili“ itna često štamparskiii grješaka, iiošto Jzmedju prividuih protiv’iiosti redovno itna prijelaza. Eto, može se uspostaviti srpska država, a da joj se uskrate sredstva za borbu pfotJV Halrsburške nionarhije. Tim načinom riješava se i to pitanjc, treba li Pođunavska država inostobran Beograd—Stnederevo, zahtjev, koji se na tonne osniv'-a, što bi se uvijek tnoralo ponovo boriti za prijelaz preko širokih južnih i>6graničnih rijeka. Ako Srbija vlše n t> bude vojnička država, ako iijeue baterije ne stoje više u bcogradiskoj tvrdjavi, niti na doinlnantnim položajirna Avale, onda Austro-Ugarska ne treba zemljišta južno od Save. Moglo b! se samo zadržati izvjesno pravo posade, baretn za nekoliko godina. Slstcm razoružavanja Srbije mogao bi se nostaloin priinijeniti i u Belgiji. Ako Beograd i Antvverpcn ne budit višc kapijc, kroz koje bi mogao upasti neprijatelj u srcdtiju Evropu, otida bi mogll opet dobiti svojti samostalnost. Ako u Srbiju dodje kakv'a nova dl-

nastija, onda ne trcba učlnitl novu pogrješku, pa u Beograd premjcstltl gospodara crnih brda. Ni u kom slučaju ne smije se trpjcti sjcdinjenje Srbije I Crne Oore. Inače bi se stvorlo tionovo kvasac za neprijateljsku Veliku Srbiju. Ako se dopustl, da se Petrovići vrate na Cetinje, — pod isfim pogodbama, kakve su potrebne u Srbijl, — onda se svakojako morajti ograničiti na njihova brda. Razttmije se samo po sebi, da im se Lovćeti ne može vratiti, da Kotor ne bude višc u opasnosti. U svako doba prcporučivato se, da se medju neprijatelje gurnc klin; bio bi grijeii protiv zđrave pclitike, da se Srb’ja i Crua Oora sjeđine. Takva besmlsllca ne bi se smjela ni pojavitl. Ovo bi bio kolorit btiduće vojničke, političke i trgovačke konvenclje izmcdju Austra-Ugarske i Srbijc. U ova tri prav'ca treba 'postići sporazum. inače bi Srbija mogla biti šamostalna, satno pod đrugom dinastijom. To bi još ttvijek biia veća saniostalnost, ncgo ona. što je itna Ugarska pored Austrije, ili Bavarska u Njeinačkoj carevinl. Obim bi joj bio doduŠe mnogo tnanjl, pošto prc-ma ugovoru izntedju AustroUgarske i Bugarske kralj Ferdinand ima da dobije Maćedoniju I oblast Istočno od Moravc. To su samo lijepe fraze neprijateljskili državnika, da se I malim narodima daje pravo samoodredjenja. Svjetski rat će na svaki naSln dati obratan rezultat: veliki ee upotrijebiti male kaio predtnete za odštetu. Za stoloin u konferenciji stvoriće velike sile zakijučke o stidbhti sređnjih i malih država. Na Balkanu če biti ono, što utanače Njemačka, AustroUgarska i Bugarska. Pojedinosti na baikanskom pcluostrvu ođređiće sc tek na mtrovnom kongresu, ali u giavnom ne inože se ništa više izmijenlti. Jedan balkanski savez već se stvara. U njemu su Pođunavska država, Bugarska i Turska. Ove tri siie inoraće biti u zajednicl za odbranu i bez naročitili paragrafa saveznih akata, zbog slavnog rezultata borbe oko Dardanela, I zbog svladavanja STbije. Srpski če narod na svaki način spadaii u ovaj sistem jugoistočnili država. Ako pristane, biće priruljcna kao drug, čijc će duševno i politioko biagostanje, kao i unutrašnji mir u vezi sa monarhijom Habsburgovraca biti najboije očuvani. Biće za njeno dobro, ako stupi u isti rcd s-a Nijcincima Austrijc, sa Magjarima, Poljachna i Hrvatima. Mi smo Srbima pokazali oštricu mača kao neprijatelji, keo prijatelji i brača biče nam dobro đošli.

Presouori zn mir sn Rusijom. Sadan.il položaj. (fiaroati brmiaiv „Beogrođsfeili Noviiia".) Bečj 12. dccembra. 0 sadanjem položaju pregovoras Rusijom saanaje so s mjero. đavne sti anc, đa su se obostram izaslanici u svojitn prvirn razgovorima savjetovali 1 o nacrtu ptimirja i sastarih ga. Rnski teaslanici su izjavili, Vl.a će taj nacrt pocb nijeti svojoj vladi i u tu svihtt su otput.ovali u Pelrograd. Za to vrijcme je, fean što je već javljono, ulvrdjcn prekid bor IjC, koji so zavrsuje 17. t rn. Komisija će so pouovo sastaii 11. t m. t đn se dalje posavj<-tiije o nacrui ugo. vora. Za ove pregovore c-tdavljen je io!< do isfjeka prekida LorLo. Što sc tičo dsžanja rumunjske vlađe proma sporazunui, na koje su ru. munjske Ćote pristile, o tome nema još pouzđanih vijesti, ali se ntoito predpostamii, <ta korak generala čerba'Ceva n i j e u č i n j e n b e> z z n a n j a v 1 a d e u J a š u. S pogledom na položai rumunjskili četa, koje kao što so zna ne drže sarnostaino jedau dio fronta, nego su svuda pomiješane s ruskim četama, nimtinjska vlada svakako nećo drnati drugi izbor, nego da pmtane na ovnj nći zbjeŽDi dogaRiaJ. Obri u raspoložeuju zapadirfh sporaztiuinih sifa prema Rusijl? (NaroćitJ brzotav „Beosradskih Novlna") Stockbolm, 12. đccombra. Prenia poti'ograđskiin vijeslima oj>fu ža se u sadanjim upravnim ruskim knl« go\ama jaka težnj'a, da se izbjegne prekid sa sporaztunnim silama i da se za« padne siie pobuđe 'Ja učestvuju u progo« vorima za mir. TrocUj imkušava da uri5e nA Englesku d Francusku. U četvrtak su saveznićki poslautoi u Petro^-adu itnaii sastanak, na bome je, kabo hštovi javljaju, po-'lanik Bucbanan ; ufinio saopsfcnja o ođlukama pariske (coniercncijo. Zapadne siTe su, kako se veii, riješiie u konferenciji, da za sada' izbjegnuraskid sa Rusijonr,. ai ako bf Ufe-lavotvorna skupšt'ua produžila olpočehi nurovnu akciju, da u tim pre. govorima uzmu učešća. Svakako će izostati svako represalije pre. ma Rusiji. Te je odluke francusko poslanstvo saopštilo štampi, jednovrcmer.osa uvjeravanjem o gotovosti za ml. rovne progovore na osnovi, kojane vrijedja dostojanstvo Fran c u s k e. S toga je Trockij ponovo pozv r ao savcznike, da ućestvuju u pregovorima u BrestLitovsku.

Podlistak. Sv. Andrija — 30. novembar (13. decembar. ) Za današnjl dan, s v. A n d r I j u, 30. n o v e rn b a r po st. k„ vezanl su (važni dogadjajl raznSi godina u prošlostl Srbije i srpskog naroda. Vredno ih <8 ma i u kratko poinenuti. Oodlne 1801. beogradskl vezir Atusiaj paša činio je sve što fe tnogao da razbofničkoj vladavini carevlh ođmecr'ka Janičara učini kraj U tu svrbu on Je Srbima davao itmoge olakSlce, pa bn je Šta više dazvollo da nose I oružjc. On je najzad u dogovoru s E odjtona Srba utvrdio bio i plan, kako a satre Janičare. O tome svom pLann Je paša I pismeno Izvestio portu, all Ćfaničarl to pismo uhvate i odluče da pašu umore, a osim toga da Iseku sve šrpske knezove i druge ugledne ljude jit narodu. U vojsci, koju je paša blo g rlkuplo protlv janičara, bllo je dosta rba sa svojlm starešinama. To je Jalčare Jako ogorčilo. Kad Je velikl veIr beogradski ostao blo s malo vojtske u gradu, janičarl uluče tu priliku, nivuku se u grad, udavc velfkog vezlIra I uzmu grad 1 vlast nad cljelom Sr»Ijorn. Glavnl medju onlma kojl sn 'zauzell grad beogradski bfli su Meh*ned-aga Fočlč, Kučuk-AIija, AganJiJa i(bosanac) 1 Mula Jusuf. Onl su bill vodje te bune, I nazovu se d a h i j e. Clfelu Srblju su onl podijeltll na četirl dljela. a svaki je svoj deo podijelio opet svojlm kabadahijama. blmba-

š a m a, b u 1 j u b a š a m a i s u h a š ain a. Novl beogradski vezir Hasan paša bio je samo po imenu ve-zir, daiiije su činile što su htele. Dahije su intioge srpske knezove u raznim nahijama isekle na pravdi Boga i spremale sc, da narod sa svim obezglave, a 5to ostane da isturče na silu. Eto tako se stvorllo ono sianje, protiv kog je buknuo tisnmak tt januaru 1804. godine. Nije prošlo nl nekoliko dana, a dahiie su uvidile da su zlo uradlie i odntah su pokušale da pregovorttna zaustave dalji ustanak i da raju tcako god umtre. Videči da od pregovora ntće fcit! nikakvog tispjeha, dahije se riješe da ustanak silom uguše. Marta mjcseca 1804. krene se iz Beograda sa svcjom vojskom Kučuk Aiija 1 prcdre do Jagodine, ali ga tu Srhi đočckaju, potuku, i on se vratt u Beograd. Kad ni oružana sila uijc poinogla, ohda su dahije utnolile susjedna austrijsku vlast da posrcduje, ne bl 11 se Srbi umirill. U t'u svrhu bio je 28. aprila (10. niaja) sastanak u Zetnunu kod generala barona 2 e n e j a. Na tom sastanku su od strane Srba bili Izmedju ostalih: prota Mateja Stevanovlć (Nenadović), Janko Katič, Sima Markovlć, Mladen Milovanović, prota Aleksa Lazarevič, Radoje Tmavac, Rista Radojčlć, I dnigi vidjenijl ljudi iz naroda. Od Turaka su bili predjašnjl inuhasll Sulejman-aga, tadanji muhasll I djumrukdžija Ihraliim-aga, Ibrahim-beg. janičari: efendija Fočić, kadlja beogradski Rustem-efendija, I mnoge erlije I starješine beogradske. Na tom sastanku su Srbl tražili, da se dahlje pogube, 111 bar isele u Niš, lli na koju drugu straou, a upravu zem-

Ije da uztiiu u rtdve earski ijudi. Najposiije su tražili, da se povuće llnija na dva sata oko Beograda v kao privreniena granicit, koju ne bi smijela prećl ni jeđua strana, dok ne dodje carski femian, kojitn će se jvotvrđitl sve ono što su oni zahtjevali. Kad Turci na to ai-jesu pristali, Srbi su izjavill, da će prije svi fzginuti nego li se voljno predati ponovo dahijama u rukc. I tako ovaj sastanuk ne samo što nijc dotiio niira, ncgo je još više razbuktao plamen borbe. (O ovom sastanku ima za.plsnik na njemačkom Jeziku, on sc ttalazi u „Arhlvu srp. Učenog Društva"). Srbi su sve više i više grozili Beograđti. Turci su često izlctali iz grada i sudarall se sa srpskim čctama u okolinl Beograda, ali ntsu hnali mkakva uspjcha. Fomtnje se. da }e 14. juna 1804. bio vclfkt boj izmcdju Srba i Turaka na Vračarii. Najzad je došao Iz Bosnc, po sultanovoj zapovjcstl Bečir paša da kaznl dahije 1 da Srbe umtri I zadovolji. On je stteao na VraČar oko polovlne jula 1804. Đahlje, vldećl zlo s dvije strane, od Srba I od carske vojske, pobjegnu sa svojfm momcima niz Dunav I odu na Adakale. Tako Je učftijen kraj sili đahijskoj, all nije blo i kraj borbl. Godine 1806. još mjeseca maja bilo je pred Beogradom 20.000 srpskc vojske. koja ga je sve jače opkoljavala. Srbl su više puta napadali na Beograd, all su bi!i odbijenL 30. novembra 1806. Srbl udare svom svojom sllom na Beograd, jurlšaii su nekoliko puta, i posllje krvave borbe osvoje grad, Turcl se po-

.vukoše u tvrdjavu, koja se u jauuaru 1807. predala. Pri jurišu na Beograd, noču 30. novembra 1806. teško je ranjen Vasa C a r a p i ć, rodom iz Belog Potoka, prvak beogradskog okruga i čuvcn borac za naroduo oslobodjenjc, čije itne i đatias nosi bcograđska uiica od pozoriŠta do glavnog tr'ga. Čarapić le ranjen na llnlji od Stambolkai>ije do Vidinkapije. Pristupajučl šancu on se još jednoin okrcnuo svojima. koii su itii za njim, i rekue im: ,,7a mnoin te braćo!“ — U totn trenutku, pri svetlosti buktinje koja jo biia zapaljena n<t šancu, Turčin ga spazi, opa'i pušlcu l l»godi ga u krstine. kuršutu tnu ie pro jurio kroz inaii trbuli. .,01c! Ujede ine pas, zakon mu... Ne bojte se...I“ bile su mu posljeduje riječi. Drugovi ga na puškama iznesu pod šator na TaŠtnajdami, gdje Je izdalmuo. Ukonan ie s lijeve strane crkvc u manastiru Rakovici. Grob njegov ostao je tako reći ne obiiježen. Prije nekoliko godlna je obnovljen, položena je mrainorna ploča. Sad je vidan I svijet ga u poštovanju pohadja. » • ¥ U toku prve svoje vladavluc knez Miloš Obrenovič je, svojom prlrodnom darovitošču u umješnošču, osvajao od Turaka Jeđno po jedno pravo za svoj narod. Odmah u početku svoje vlade uspieo Je da podeli vladu 1 gospodstvo s Turcima u zemlji. On je to postigao u dogovoru s tadanjlm beogradskim vezirom Marašll-AIi-pašom. Ta se pogodba sastojala u ovome: da se Turcl ne mješaju u kupljenje danka; nego da ga kupe knezovl od

uaroda; da se Srbima sudi samo u pri* sustvu jednog nahijskog kneza; u Beogradu da sjcde stalno 12 nahijskih knezova. koji će Srbima suđitl za večo krivice, osim tc.ga da od knezova prtniitju danak i predaju ga paši. Radećt lako, knez Miloš je postlgao, da Jo vezir beogradski bio gospodar u gradovima nađ Turcima, a on — Miloš u zenilji nad narodom i kuczovima. Na skupštinl u Beograđu 6. novcmbra 1817. mitropolit beogradskf, vladika užičkl, tri arhimandrita i knezovi iz svih nahija potvrdili su jedno pismeno, kojim se Miloš proglašava za. naslijednog vrhovnog kneza Srbije. Pošlije ovoga MlIoŠ je svim sredstvftna radlo i u Carigradu, da se sva zadobivcna prava priznadu Srbljl zv r anično i na svečan način. Na sv. Andriju 1830. godine pročltan je sultanov H a 11 Š e r i f pređ Beogradom, u sadanjoj porti palilulske crkve, na jednoj umci, koja se I sad poznaje sjcverno od groba Miloja Lešjanina. U tom se carskotn plsinu svečano objavljivalo, da će od lada Srbf sanii upravljatl svojom zemljom; sv'a mjesta, pa I grad Beograd da će se očistiti od Turaka. Sultan je samo zadržao pravo, da u tvrdjavama ostana turski zamlzoni. Kne« Miloš je prlznan kao nasljedni vlađalac Srbije. Na toj umci bio je razapet skupo« cjen šator, na kome su bila dvoja vrata; na jcdna jc ušao kncz Miloš, a na druga tadanji beogradskl vezlr Husejin-paša, pa su na sredinl šatora srelf i pozdravlli. * ¥ Toma Vučlć Perlšlć, koji je razbljanjem Djakove vojskč 1825.

•) Ostavljen pravopls piščev.