Beogradske novine

Br. 350.

BEOGRAD, subota 22. decetnbra 1917.

Išltcet

dnevno u Jutro, ponedjeljkom posllje podne^

Pfljedlnl brojtvl: •libltoMfi (QM S Mn m lh«.|i>»l ««« Hflflfll llflfnMflfltflf V niwvM^wrafliji| omn’fiviVifOfMi

M|ooo8m protplotai U totm, n taKKMi • U. ... >H U Hr>at«t*|-Sl*mlft, Bont.Hcuflutall V | pelnflHji , . . . gifU

M m| P* d)«n) **.. . .13 Mn

i UotaHMkf.JgTlniAutrft-ogvitoMUftOi »—/ j U toutTMitn. . . , . , , , , 7. «flO

OglMl pfl ei|anlta.

Godina III*

Ratni izvještaji. | Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. licč, 21. cteoombra: Istočno bojlSte? ' Primirjo. Talljansko’bojišto: Isloćno od Brcnto Ta'ijani su f>oslije žestoke pripreino valrorn g e d a m puta jurišali protiv lrašiti Jvorbenih ređova kod Ost il Lopre-a, a tri pu'a protiv našili položaja jugozapadno od Monte Pertica. Svi naparii bez razlike odbijent su uz veliko neprijateijeke guJ>ilko. NaCeJnlk daviuKj sfofeTa.

Storu piesmn. Neki član engleskoga donjeg doSna, čije se ime ti bjeuterovom izvještaju itc pominje, uputio je državnom jtajniku za spoljne poslovc pitanje, jo II on pripremio prijedlog savezničkim ivlađama, da se potpuno Isključi svaka itrgovinska veza i svaki plovidbeni ; saobraćaj sa središnjim vlastima, do:kie god ove posijednje ne bttdu napttstile sve krajeve, zauzete za vrijeme rata, dalje sve dok ne budu dale potpuna zadovoljenja za sva svoja nasiIja, izvršena prema civiiizovanoj zajedaiici na kopnu i na moru i najzad, dokie god ne budtt usvojile prijedioge savez■ničkih vlada o pravu samoopredijeljenja maiilt narodnosti, o medjunarodnirn izbornim sudovima i o ograničenju toružanja poslije rata. Ovo je opet stara pjestna, koja sc sve iznova čuje iz Engleske, ma da u državatna središnjih vlasti baš nikoga (više ne može da buni njett hrapavi gias. Da u svemti tome nema izvjcsnog sistema, čovjek prema tome ne bi irnao potrebe da o toj stvari izgubi ma i jedne riječi. Ko se god tačnijfm izučaivanjem povijesnice biiže upoznao sa tokorn engleske politike, zna, da se forum britanskog parlamenta često zloupotrebijava radi priredjivanja teatralnih manifestacija, pri čemu igraju Sa unaprijed razdijeijenim ulogama. [Tako bi na primjer bila velika zabluda <yjerovati, da je lord Landsdowne na ylastitu odgovornost i na vlastitf rizik objavio svoje poznato miroijubivo plsmo; to je pismo na protiv biia smtcaHca, koju s-u unaprijed bili ugovorili Landsdowne i Lloyd George, što jc svak jasno mogao vidjeti iz govora K>vog posljednjeg, održatog na vazdulioplovnotn banketu. Engieska je namjeravala, da tom smicallcom izazove izvjcsan odjek u Inostranstvu, iz koga bl ona opet mogla izvući izvjesne zaiključke, kao što ili jc u ostalom možđa 5 izvukia. Drugim riječima: „bluiT kao god u Sjedinjenim Američkim Državaana, tako l u Euglcskoj spada u poiitičko oružje. Ako je dakle nepoanatl ičlan engleskog donjeg doma uputio vladi pitanje, čiju smo sadržinu ukratko obliježili, on to nije učinio u namjejri, da u državama središnjih vlasti iza-

Debata o ratnim ciljevima u engleskom donjem domu. Krvavo su odbijeni talijanski nasrtaji istočno od Brente. Izborna reforma u Ugarskoj.

zove opravdani slatkl smijoh, već da tamo izazove utisak. kao da Engieska u vojničkom ix>gledu stoji tako sjajno, da ranije ili doctiije mora doći do’ poraza središnjih vlasti. Na Ime, u prkos sviju udaraea, koje su im nanijeie središnje vlasti, Engieziina je pošlo za rukom, da usrijed ratne buke nepovrijedjeno i neokrnjeno sačuvaju jedno svoje blago, a to je njihovo odlično novinarstvo i izvjcštačka služba. Ova sc posljednja sada svakako postarala za to, đa vijest o pomenutom pitanju u parlamemu dospije svukuda, gdjegod se štampaju Iistovi. Razumije se, da pomenutl Reuterov izvještaj neče preštann>ati samo neutralni već l sporazumni listovl, a s obzirom na ngled, što ga Engleska još jednako uživa i zahvaljujući pritisku. što ga ona vrši svojim tiovcem, svakako da neče izostati namjeravani utisak. Prije svega vaija imati na umu, da na primjer Romani, a naroićto Talijani prvo ue raspoiažu đovoljnim političkim obrazovanjem, da bi mogli prozrijetl ovm sanicalicu. a da osim toga u opšte nijesu obaviješteni o položaju. Njihova ih štainpa još jednako obavija mrežom laži, koja je do dušc ovdje-ondje proredjena vojničkim uspjesima središnjih vlasti, ali još nikako nije iskidana. Ta zar nije zloglasni frattcnskl poslanik u Riinu Barrere vcč dugo godina prije početka svjetskog rata imao na raspoloženju silne milijune radi potkupijivanja sviju iole uglednijih talijauskih listova, a za vrijeme rata još je mnogo manje žalio novac. Što se pak listova središnjih vlasii tiče, to im je Italija hernKtski zatvorila ulazak u zemlju, Samo su dakle putnici iz ncutralnih zemalja mogli govoriti Talijanima, da stvari ipak stoje malo đrnkčije, nego li što to tvrde „Corriere della Sera“ I „Idea Naziona!e“, ali tim imtnicima ipak nijesu baš toliko vjcrovall, bez obzira na to, što su se oni u svom vlastitom interesu svakako vrio obazrivo izražavali, da iii ne bi smjesta opet prebacili preko granice. Izlišno je napomenuti, đa je ono pitanje u engleskom donjem doniu bilo sračunato, I to ne na posljeđnjem mjestu, i na pregovore o miru u BrestLitowsku kao i na rtisku jx>litičku inteligencijti u opšte, kako bi se izazvao utisak, đa savez sada stoji pred i>ostizavanjem ciljeva, što ih je sebi postavio, pa da bi Rusi trebali đa se upravljaju prerna tomc. Što se nas tiče. mi smo uvjereni, da če se engleski vlastod'ršđ u tom pogledu prevariti, a što oni ipak još jednako pjevaju tu staru pjesmu dokazujc, da je oni i sada joŠ smatraju korisniin sredstvom. No središtije vlasti ncće se tlme dati zbuniti.

Pregoo-jri za mir. Viera u zakUučenie rnira. O t p o ć e o t r g o v I n s k i s a o b r a č a j. (Naro&tl brzojav „Beoerađsldli Novtna^i) Rotterdam, 21. dccembra. Svakl u Pctrogradu vjeruje, da će !z sadanjlh pregovora poteći inirivrlo vjerovalno opštl m i r. Najizvjesmje Je, da će, ako inače niko ne zaključi rair, R u s i j a t o u č ilt i t i. Na razttim frontovima, naročito tt krajevima Minska, već je ot|>očeo 1 1 g o v i n s k i s a p b r a ć a j. Nijeinci taino prodavaju raetalnu robu za ž i v o t n e n a tn i r n i c c. Grof Czernin u Brest-Litowskii. $aaroC!tl brzojav „Ocozndslrili No\Mna“J Brest-Litowsk. 21. dcccinbra. iMiiiistar spoljnih poslova, grof C z e r n i n, strgao je sa pratnjom večcras ovamo. Put pl. Kithlntanna. Kb. Berlin, 21. decembra. Kako ,,B e r I i n e r T a g e b I a 11“ javlja, državnog tajnika pl. Kflhlm a n n a, kojl danas polazi u BrestLitovvsk, pratiće poslanički tajnik pl. H e s s. PolJska t:a uiirovnint prcgovorhna. (Narodttl brzojav „BeograđsJđh Novina u .) Vnršava, 21. deccmbra. Kod Milrovnih pregovora u BrcstLitowsku biče z«stupana i Poijska po svojun i>osebnin» deiegatima. Razgovorl s turskim utirovnim izaslanicima. (NaroCIU brzojav „Beograđskih Novlna".) Berliu, 21. đecembra. Državnl .tajtrfk spoijnih ix>slova pf. Kuliimann juttos Je ponovo prlspjeo u Beriin, državni kanceiar je još ostao u veiikom glavnom stanu. On će se tek danas vratiti u prijestonicu. Juče je državni tajnik proveo cio dan u razgovoru s tursikim mirovnim izaslanicima, it Čiju je čast sinoć prirodio ručak. UĆEŠĆE SRBUE I CRNE GORE U PREGOVORIMA ZA MIR. (Naročitl brzojav ..Bcogradskili Novlna'*) Zcneva, 21. decembra. U ovtlašnjoj srpsko] kolon I j i, kojcj pripada i većl broj posianika, postoji mišljenje i gleđište, da srpska I crnogorska vlada, pošto je nastupilo primirje na istočnom frontu, treba da dodju u vezu s P e t r o g r a d o in, pa da tako Isto stul>e sa središnjim vlastima u prcgovore za mir. Francuska vlada nije

htjela dati svoj prlstanak, da kralj Petar stupl u neposredue pregovore s Petrogradoin, pakurirukraIja Petra nlje dozvoliia da | produži svoJ put za Pctr ngr ad. Mirovnl pregovorl. Berlin, 21. 'doccrubia. , „Lokalanzeigor** jav’ja iz AihitTordama: Iz Pertograda se pod 17. t m. javlja: Grof Czemin i Kimbnann bu brzojavdli, da ćo sutra prišpjeLi u Brost Litowsk. Oni su pozvalf Trockog, datamo dođjo i otpočn© pregovoro za jriir. Persija 1 pregovori za tnir. (NaroLHti brzolav „Bcogradskili Novbia 11 .) Berlin, 21. decembra. Peivdjs'd poslanik u Berlinu Kulitauavab dzjavio jo saradar'ku ,,B. Z. lam Mittag" o odjeljku ngovora o pritnirju, koj'i so tiče Persijo ovo: Isk’renim odugevljenjem pozdravljam mnogo | obečftvaj uće riječi člana 10- Rvaki perj sijski patriota nvora u tome šporazumu ‘ vidjeti svjoisko po!itiftko jezgro ugovo a. Persijski jiarod bifte zadahnut toplom blagodaniošću prema Njemačkoj, koja je u tako stklbonosnim časo'Vima zbližila tiadu i čežnju Persije svome ostvarenju. Sva tiaša prava su do sad sporazumne sile gazile nogatna, dokie Njemačka i njetii saveznicl slobodu, nczavisnost i teritorijainu nepovrijednnst persijske države ne izgovaraju kaofrazu,nego ugovorom os'vaniju. S toga so naš narod sa svmi pravilno upravljao i držao, kad je svojim dskrenim u nutamjim osjeftajima još u samom počotktt požo'io s’edi.š' im v’a iima konaČiiu pobjedu, jer su samo >ne l>ile u stauju, da se ftasno zauzmu za našu nezavisnost. Persija se sađ nada novoin cvjelanju svoga privrodnog ž'vott. Njemačko takmičenje na našim trgov ma n.atna fte dobro doći u svakotn pravcu, jer su njetnački industrijski proizvodi svttda pogodni, da zasito g!ad za robom. I Turke, koji su ugovor polpisali, Persijanci fte iskreno pozdraviti. Bultan je i?k on prijatolj Persije. Mi nijesmo »iboravili, da je on tt svojoj posljedn;'oj prijes'o'oj 1 besjeđi toplim riječima ponr'nuo P rsijn. Engleska sad nefte imati n'kakve potrebe. da ddržava svoju nosadu na persijskom zomljigtu. Engieska je uvijek tvrdila, da je ugovor od 1907. zaključiia s .Rusijorn samo iz prijateijstva p ona Persiji i radi njene zaštite. Sađ ja rsd na Engleskudapokažesvoju pravuboju. Ili fte stijediti primjeru Rusije i srodišnj'h vlasti, ili fto so pred cij’Iim svijetom pokazati da vrši ncpravdu. i Erancuska I pregovori o luiruCNarofttti brzojav „BeogradskJb Novtna".) Ženova, 21. đocembra. ,,T e m p s*‘ sa svim o vcre 'O z h jevft, da se Francuska ue drži ud-'djeno od

r ltusko-njemaftkah pregovora za mir, pg zavrSuje svoj ftlanak, n komo priznaj# potrebu ruskog narođa za mir, ovim gla, vom: . . | ; Sa svbn jo taztuuljivo, što su njo. j maftki pregovorafti pohitali, đa oštvajrtf' ! pregovore o miru. Njemaftka hofto da» 1 | kuje gvožđje dok je ono naićo, avoždjo, ’ j fcojim fte Rnsija biti okovana; a zajfl ’ i na nemamo na fo ništa da rekncmo? | Irenutku, kad ftemo biti stavljeni prej ' j svršenu stvar, s kojom uprkos naU ! šem ogorčenju rnoramo raftuna', i ti, fnoranto so upifati, da li se ne slažit I naži uiioresi >a željama mskog naioda. ; diusija lioft-e fla bude i os'ane' sloKod.' ! na, :> slobođha Rasija ođgovaia u .>vo, nm i našim potrebaraa, Ona že!t pravi, 1 ftan mir, pa i rni he mo2e m o đr ugf^ željeti; dokle Nijenid ne prihvate taj ‘ pravediu mir na svima flrontovnna, zašto ih Rusija s njima pregovarala? Busija bi se izložila veftim opasuosthna, kad bi saniA o miru pregovara’a, t'ez po’psro svojih saveznika. Njemaftka j - prinii jenr htjela da sagradi most izmpdju se!> i Rusijo. Možda od nas zavisi, da oi lr#a ! sagradimo zid. S toga stupimo u prego, vore. („Frank. Zeibmg"). Utjecaj ruskog mirovnog pokreta na srpsku vojsku. ■(NaroČiH brzojav „Beogradskth N'oviua") Basel. 21. decembra. „Nctte Zflrichcr Zcitung 11 1 ima izvještaj o utjecaju ruskog m i r o v n o g p o k r e t a n a s r p s k u v o j s k tt. Srpski zvatiični list ,,S r jts k e N o v i n e“ donio je oštru Gpoinem; ministra vojnog povodom m n o g ob r o j n o g b j e g a n j a i z v o j s k e, ! fcao i njegov raspis u kotne se govorf protiv onih, koji, baveći se u inostranstvu, šire propagandu protiv rata. f m n o g i s tt č a s n i c i u k I o n j e n f i z v o j s k e z b o g š i r e u j a p a c ifističke propagande. „SrpskC Novine“ su donijele ttkaz, kojim jp tt m i r o v 1 j e n o 8 p u k o v n i k a. s edamnaest potpukovnika, jed a n a e s t m a j o r a i veći broj nlžih' časnika. Svi su oni pristalicc umirovljenog generaia Miioša Boža<novića, a biii su u bliskim odnositna sa pukovnikom Dragutinom Dimitrijevlćem, koji je zbog vcle.i/.dajc strijeljau. Nota SrbiJe upućeua sporazunntiui silaina o pitanju mira. (Naroftltt brzojav „Bćograđsklh Novlna**.) Haag, 21. decenibra. „Morning Post“ javlja, da su vlade sporazuinnih sila prhniie notu srpske vlade o pitanju ptimirja i luira.

Podlistak. Josip Kozarac: Prva Ijubav. Dragi prijatelju I Pišeš mi, da nam je umr‘o Rade'), naš triumvir, kako su nas trojicu zvali, ’dok smo još na djačkim Iklupaina sjc‘dill. Pitaš me, da H se Još sjećam onih jiczaboravnih djačkih dana, koje ncgda skupa proživjestno? Sjećam ib se '■"■a; te, sjećam, možda više, nego što bi tre1>a!oi što ih se više sjećam, to je sve ’jačim znakom, da mladost, da život odjniče, dok napokon i preda rnnom nc ;pukne ona beskrajna pučina, s kojc jviše ne ima vidlka ni na prošlost nl na 1>udućnost... Naš Rade i prerano zaIplovio tHem moretn ... Sretna li njega! Pitaš me nadaljc, da li se i „njih“ Isjećam — onih divnih djevojčica, koje |su natn osladile mnoge ,,gorke“ djačke jdane, — one naše carice, božice, Veraere i Junone!... Sjećam ili se, sjejčam! Ta one su glavni junacl u povibestl našega srca, a što je Jednom jx>vijest, to se više izbrisati ne da. Ti sl »Tvojim pitanjima dirnuo u dno srca moga, te ja ova tri dana, otkako projčltah Tvoj list, živint jedino u ono doba jmladovanja našeg, te se upravo ne imogu da odriješim slatkih mladenačkih uspomena. Tako mi je nekud uz njih *) RadosJav Lopašić, pozoatl hr.vatskl historik. ' **

olakšaio, da ne mogu drugo, nego da ih sant sebi isitrijtovjedim. Pitaš me, što radi naša prva ljubav — Delka? Ziva je! AU, brate, ja iiio ću lagati prcd tobom, Delka nije moja prva ijubav bila, ja sam još i>rvo njc, — kao petoškolac — Ijubio a za tu Ijubav, koja nakon toiikih vrcmcna sada tck na vldjelo izbija, nije osim mene nitko znao. Čovjek, dijete, počinje prvo ijubiti nego misliti: ljubav je svakako jedno od najraniilh čuvstava. koja počinju Jjudsko srcc ogrijavati, pa zato i nije tako lako odrediti ona] časak, kad je u nama prva ljubav bljesnula. „Prva ljubav" — to je odvajkada nekakova krilata riječ, te je obično skopčana s j>ojmom žene, ženc, ko)a nam nijc ni mati, ni sestra... To Ti ja zato spominjem, jcr sam ia kao dječarac ljubio moga šarenog češljugara toliko, da satn desetak dana plakao i žalio, kad ga jednoga jutra nadjoh mrtva u krleci. Ja sam staru vrbu, pod koJom sam ribu pecao, tako zavolio, da sam se s njome na glas razgovarao te sam sebi umišljao, da ona tazumlje, što ja njcjzi govoriim. da se raduje, kad ja dodjem, i plače, kad ja otidjem. Moje čuvstvo praina njoj bilo je tako nježno, da sam je žalio, kad je tkogod šibu s nje odrezao, — a kad sam jednoga dana pošao k njoj, pa Izdaleka opazio, da nje više nema, da je posječena i odvezena, onda mi se smutilo pred očima, te sam od teške boll klonuo duhom l na smrt obolto... Da II Je to bila ljubtiv?, Ja n«

znam, kako bih tomu čuvstvu Iine dao, santo to znam, da takove nježnosti i milote u srcu nigda više nljesam oćutio. Kako Ti već rekoh, kad sav svijet s iKjjtnom „prve ljubavi“ spaja ženu. to ću l ja početi s onom ljubavlju, ko|r>j Je žena bila uzrokom. Ja ne znam, da li je Ti poznaješ, tu moju prvu ljubav, — no unaprijed 'ii kažem, da se ne ću trsiti, da Te upoznam njome. Ako II jc Iz prij>ovjedanja moga možda spoznaš, a Ti se isj>od brkova nasmiješi, kao što i sam čhiim, kad se sjettm gdjckojega člna naše mladosti... Ona je polaziia pokraj moje kuče svojoj družici, — rado bih Ti Kazao, kako se zove, ali to ne znam nl sam. Ja sam se jcdva usudio, da je pogledam. a nektnoli, da se upitatn za njezfno Imc. Ja sam je za sebe zvao Anljelom. Ne ■zna.m ni sam, otkle sam došao do toga Imena: čitao ga nljesam nigdje, čuo ga nijesam ni od koga, to je ime bilo prvi pogled moje mašte udešen na njenu prikazu. To Je ime meni bilo tako lijepo, tako sveto, da sam ga ja samo u posljednjetn kutu našega vrta tek poluglasno sam sebi šaptao, da se nasladjujem pukhn glasom te riječi. Bila je j>ovisoka, bijela lica, kesten.aste kose l vlažnih modrih očiju zasjecienih gustim trepavicama; i oduguljasto lice I pogled joj imao je — ka l ! ko se I sada Još nakon dvadeset god-na sjećam — nešto snatrivo, romantičke n sebl. To Tl je svo, što znadera

o njoji Ja sam je Ijublo. aii se nljesam usudio ni proći j>okraj nje, nego opazlvši je izdaleka bježao sant na protivnu stranu ceste. Mislitn, da Ti ut trcbam istom reći, da je nijesatn ni pozdravljao, jer sant je držao za svetin'u, koja me je napunjala čuvstvom tolike sramcžljivosti i štovanja, da sam drhtao i bio čisto izvan scbe, kad sam je, zaštićen bud svjetinom, bud dvore. dom niogao lctimice i kradom pnglcdati. Najmanja malcnkost na njenoj opravi: nova vrpca u njettoj kosi, nov cvijetak na njezinim grudima. — to je bilo za ntcne ono, što je običnoj ljtibavi; ugodan razgovor, dražesno pisamce Ili ukradcn cjelov, — svaka ta inaienkost sjetila me na rooju i\bav 1 gouila me na još veće obožavanje. Ja sam dakako bto sretan u toj ljubavi; jer ja nijesam čeznuo niti za poljupceni niti za ljubavnim sastankom, — sve to za mladića od petnaest godina nije inialo baš nikakova čara; jer to nije nl bila ljubav srca nego ljubav mašte razgrijane srceni, što se budi. Ja još nijesam stupio u zoru života nego tek u ono jutarnje polusvijetlo. kad j>ojedini akordi nedalekoga slavuja liavješčuju novo sunce. Moja Ijubav bila je živa slika Amora 1 Psihe ili onih dvaju nježno zagrljenih andjelaka, što lete po nebesima ne tnareći ni za što do jedino za svoju slatku Ijubav... Ona Je bila svuda sa mnom, 1 u snu i na javi; ja sam se s njome razgovarao, s njome jeo 1 s njome pio; ja sam čuo niezinu pohvalu. kad sam va-

ljano isprij>ovijedao starotnu profcsoru j>rvu križarsku vojnu, i vidio njezino prikoruo lice, kad nijesant znao odriješiti omražene mi jednadžbe; ja sam se s njonte razgovarao pitajući nja i selx>, odgovarajući i za nju i za sene. Iz j>oludivljega mladića ja sam najednom postao šutljivac i stidijlvac, kojt se svaki čas zarmnenio, — jer ma o čemu sc govoriio, mcni sc činilo, da se samo o njoj govori, da tne sav svijet s njome draška I bocka. Moja mati, ltvala joi ! slava 1 na onontc svijetu, bila je jedina, koja jo sjutila, da ljubim, to bi ona morala opaziti, sve da i nije Anijela svaki dan dva tri puta prolazila pokraj naše kućo, sve da i nije gotovo svakl dan tamo na klupi — nasuprot niojetnu pn>zoru s družicama u hladovini sjedila... Bože moj! zašto H je otta baš meni na cčima sjedila, smiješila se zvonko I dosta. dosta puta amo preko pogledalafi Meni se čini, da onaj smiješak t one poglede još I danas u srcu osjećam.., Ja bih je tada — sakriven iza zastora — sve dotie promatrao. dok nije otiŠla: a kad se ttdaljila, ja nijesam n( uzdisac ni plakao, nego i nađaije uživas u svakoj njenoj kretnjl, u glasu njena snnjehd. u cijeloj ujezinoj slict, koja mi jc živo pred oćima sjala. „Lijepa je!“ reče mi jednom moja majka zatekavši me kako promatram Ani.itlu i pomilova me s onom radošću, s kcjom gledaš omiljeni busen ruža, kad s proljeća opaziš prvl pupolj na njerati. Ja na te riječl mak> da nljesam