Beogradske novine

II wm*i***jw Izlaze: dneyno u jutra, po nedjellkom posli je -podne. p.l. 01.1 br.j..l: ~1 Ml.i.ena p, t |.KI.: U Monaftoii. . . J . • • • S —

U OMfnOu l.tnHMUfMliMlM IDhoiOn c« s. I kr. M* n •* . . .lulluclu

19 Mm

|j| U iMitrMrtrti f Oglesi po cljenlku.

»*•80 Urednlltvo: BEOGRAO, Vuke Karsdžiče ul. brej 10. Telafon broj 83. Upreue I prlmanje pretplate Topllčln venac broj 21. Tolefea br. n Prlmanje oglasa Knen Mlhajla ul. broj 38. Telefon broj 243.

Oodina IV.

RATNIIZVJĐTAJI

Izvjestaj austro-igarskog glavnog stoera

Bcč, 31 deceil’1>r:i. Istoino bojišto: Prlmirie. T “t?taBsko boiiste: ■d'ije jake topniČ 1 vatre predufafr f r a n c > k a -ixj c š af*'t/ protiv našili pp’žaja na Monf d o tn b a. Poslije ,r 1 o k r v a v i h t e 5 k i h b o j e v a f Šlo Je noprijateju za rukoin, da'na ieklni mjesttma irodre u naše polofe. U t o k u s u irotivmjere. Na ostalim fr<jr>vima na mnopiui •njestima j a k a t o n i č k a d j e 1 a t! 0 S t. N’aCelnii elaviKur sfolera.

Na kraji godine

Nikad se u-^tf ovog svjetskog ^ožara nije djiilo , 4 uarje Aitstro-Ugar«

dca sa svojim save/.niclma pod tako tlobriin i puniu nade znachna ulazila i! novti godim, kao sada j.ri prijelazu iz 1917. u 191?- Na isloku i/azi zvijezda mira, bacauci svoj prvi nježni odsjaj na razriv. nu Evropn. 4ao zrak iz nelog Ivjljeg, za stvarnost odavna nesialog svijcta. dolazj glas > povoljnoin toku pregovtf. a u Brest-Litousku, a -a bojnih poj.i juga 1 zap de, kao i !z agova domć.inc, đolazi vc/Ji odjek. \Ii nije to s'/irio mir. što je sve dulio’- »do> ao, tako da s: pogiedi sa fcrtiija upravljlju u budućazrok našeg ponosnog zaS'i dubljč. (’n dolaz.1 iz ćbtiicđ, koje u učinile srei'il ,'osiije ‘ri polagod'šnieg .csioinijtttoj. s aTjaiiTV poStenog ratrog rada. đolazl iz jasog saznanja ispjeha, koji sn irestigsml u buci borbe i ti radioiiicama doiovinc. Jer mir, ko.i’ nas sa 'stoka pozravlja, ne znaČi ni višt, ii: manje neo poraz sporazuma. Već .anas, kax vlada mir od 'stočuog doCrnog nira, izgleda, da je /»oiitićka d-gma našf najogorčenijili ncprijatclja probijenr I ti trenutku, kad le đuhpomirenja’o prvi put plašf jivc pošaoprcko pre rijeka od žica na isločuom fontu, paoje metod okružikojiri je još Eeiard VII. težio da |i$tf živtni živac središnjih vlastL je Gny podi^^-kavošću ispre-

9, a }■ •A.. r../,mošću prej ias skoro kal

skili nariišilacj imao sa sviii sj tarsku J Niemai rane širok prcd<

pokušao drskom u stvamost, ieopao pian iza lon[lira. Bedein, koji |a ugMišiti Austroima sa istočne Ll’iine je sa sred-

nje Evrope pala teška mora, jer ova ista srcdnja Evropa vodi od početka 1918. godiue samo jcdan rat. Protivnik iza ledja predomislio sc na nešto bolje, a front, o komc se sađa racll, pruža se od zapađa od Flandrije, pa sve do Piave. Tako su valjano rađili mač središnjih vlasti i vještina njenilt državnika, da je od mnogih neprijatelja, koliko ih je bilo u početku, ostao samo jedan; neprijatelj, za koga je svejedno, da li se zove Englez, Francuz lli Talijan; neprijatelj, koji je tražio nrtšu propast, kao zakon čovječnosti i pravičnosti, zato što ie to za niega povoijnije. U godini, kcja za nas sada nastaje, pašće konačno kocka o neprijateljstvn ovog ncprijatelja. Niko ite može rcći, koliko ćc još moratf proteći krvi, dok bezdušni demagozi u središtima spt> razunia ne budu toliko svjesni svoje kriviee, da kapituliraju pređ iežnjotn svojih naroda za mirom i da dignu ruke od ove ciničke igre svjetske istorije. Niko ne može zagleđati u duše dvaju najprkcsnijih stubova zapadnog impcrijalizma, ie rasvijelliti uobraženje, koje diktuje zaključke Lloyda Georgca i Cletnenceaua. Ali jedno izgieda već danas jasno: D’adašnji kabinctl u Engleskoj, Francuskoj i Italiji moraju pasii, ako put za opšti mir treba da bude slobodan. Sa Ijudima od vrste ovih svjesuo za'slijepljenih nema pregovaranja. I 4. Januar će doći, i rok če proteći, a da se ni u Parisu ni u Londonu neće dići ni jedan ozbiljan glas za sporazum. Ta dosta jasaa bio jc govor francu v '_5^.,iinMra spoljnih poslova, Picfiona u komori, a sa one strane kanala daje štampa čitavejcnjige svojih iziava. Medituim poslije 4. januara biće položaj za središnje vlasti iz tcmclja izmijenjen, jer nije uzaluđ grof Czernin zadržao za sebe slobodne rtike, ako l)i sporazumnc sile odbile njegov mirovni program. Ma šta đa dođjc, — odluka o tonie nalazi se u ovom trcnutku samo kod naroda iz koalicije. Ako je osnov njihovih država odista dignut na pravu samoodredienja naroda, kao što nam oni uvijek đokaztiju, onđa se tnoraju njihovc sađašnje vodje potpuno ukloniti. U Engleskoj, Fnuicuskoj i Itaiiji Ijudi su več sprcmnl, koji bi tnogli nastupiti umriijano nasljedstvo mo-mentanih vlastodržaca — sniišljenošču i razumont, a trebalo bi samo jakog impulsa, pa da se sceticrija iz temelja promijeni. Ako se još tnalo predomišljaju narodi sporazunmih sila, onda će valjda brti središnje vlasti onc, čije će pobjedničke zastave donijeti i ovu posljednju odiuku.

Na putu ka miru

U bečkim političkim krugovima očekuju zakljueenje mira polovinom januara. — Pokret za mir u Francuskoj i Italiji.

Zasebnl niir sa Ru;-i.‘OJit slguran. M I š 1 j e n j e u b e o k; in p o 1 i t f £k i m. k r u g o i m a. (N'nročiti brzojav „BeosrjuskUi Movtna") Bcč, !. deceinbra. U bečkim infornr mint krugovima smatra se prvi .iin mirovnih pregovora u Brest-Litow5i..ii kao odličan ttspjeh. Svakak- Rusi žeie opšti mir i nadaju se da.će za isti do 4. januara 1918. postiči pristanak sik >razumnili sila. Ali p što je izv J e s n o, d a č e o v e o o đ b i t i, to ćetno mi po isteku roka 5. januara staviti Rusima pitanjc, kco.o oni sebi zamišijaju opšti mir, a rt z u 11 a t ć e b i t i. da ć e m o s e s R it s i m a s 1 ož 11 i r a d 1 z a k! j u č e n j a s e p ar a t n o g m i r a. 'i a } ' s e p a r a t n i

mir zakljtičiće s • jamaČno

o k o p o I o v 1 n e j t r. u a r a. Od osobite važnosti je čfnjenic .. đ a ć e t ime da se oslofcod. front od 1200 k m. dužine. O 'rivređnim pitanjima nioći čemo se 1. ,še sporazuinjeti s Rusitna, pošto -u ovi svojim j umitrašnjim pitanjitna 'oiiko zauzeti, da su na privrcdnom pcdju prema našrm željama do sad bili • opustijivi.

Značajatt Trockov govor. (NarofilS brzojav „Beograć--.Hi Novlm 44 .) Stockbohn, 3' dćcp-nibraTroeldj jeu sjedaiei r uii- kog i'voj•idi'kog »avjeta dr/V''- podu'i goyor, n kome je istakao važr.ost o I • ne, đa po* 51o za rukom, đ a s • p ri : > a s a tn o oprejjeljenjo nt "o/J: pa i ouh, i koti so na’azo u no; >• - o.i vn-i. Rui ;■ •, , ::■- ■.0* ni onda, ka l bi t> chn"L' oi'anjima morala učiniti ustupke središnjim vlastima. Saveznici, koji scf uz Rtisiju, nečo :=e moći odreći učeslvovanja n m'rovnim pregovoriina, pr- t" 0 ''t' , v'>'fuč : (, a oni doiata mislo s demc'bradijom. F, ngleska na3 nomožo vfešeeaavarkivati ttme, d a se z a o »lt>.b© d j e n i c m a I i h naroda i đaljo bori. I Engieska se morapomiritl s miš 1 ju o miru bez aneksija. Naročito je to s’učaj s pogleđom na Trsku, E- : p- t. P r' : ju i Mesonotamiju. Ako se EnMeska bude protivila r dnb'e, đa u pr , "ovor ; ma ućestvmjo, onda se neće moći izbjeći tvrdjenje, đa so ona rukovod’ nož' d una otimačine. R u sk i će Izaslanici t.a da produžiti preaovore i st”piti U pregovore o zaaebaoin miru.

Sjodnica odbors njemačkog save/.nog vijcča. Kb. Berlin, 31. đecembra. Odbor saveznog državnng vijeća za spoljne posiove sastaje se u Berlitut 2. januara, a doidućeg dana biće sjednica giavnog odbora. Rol.Lka. Litva i Kurlandija ua mirovnim pregovorima. Kb. Berlin, 31. decembra. ,,Lokalaiizeigcr“ javlja, da se državni sekretar đr. pl. Kfihlm a n n u svome povratku iz BrestI.itovvska bavio u V a r š a v i, da se s Poljacima savjetuje o n j i h o v i m ž e1 j a m a z b o g n j i h o v o g u č e š ć a ii mirovnint pregovorima. Pogorava se, da će u slučaju. ako Poljaei prodru s tim svojim željama, imati s v o j e zastupnike ti m i r o v n i m pregovori m a L i t v a 1 K n r- i 1 a n d i j a. Pregovorl s donskim Kazacima. (N'aroč’tl brzojav „Bćograđskih Novina") Stockholm, 31. đecembra. Petrogradska ,,Prav da“ javlja: Pregovori s d o n s k f m K a z a c i m a, kojl su uapustili Kalodjina, teku p ov o 1 j u o. fzaslanstvo donskifi Kazaka, koje u pregovorima učestvuje, već je priznalo. da izmedju shvaćanja liarođnog savjeta i Kazaka o potrebi neodložnog mira ne p o s t o .1 e n 1 k a k v e n e s u g 1 as i c e.

propovijeJa sporazunini mir, k o j i j e d i n i m o ž e 11 a 11 j u s a č uvati od potpune nesrećc. Qovori se, da ćc Oiolitti posređovanjeirt prijateljskili diplomata Izvršiti pritisak, d a 11 a 1 i j a učestvuje u s a v J etovanjima u B r e s t-I.i t o \vs k tu

Držanje Amerikc. (Naročlt! brzcjav ;; Bcosrađsk!b Noviua") 2cneva, 31. decembra. Pariski ,,N c \v-Y o r k H e r a 1 d“ javija: Lansing jc obavijestio štampu o tomc, d a z a S j e d i n J c u e D ržaveneraa uzroka, đa povod o m r u s k c ponudezamirpromjenesvoje držanje prema e v r o p s k o m r a t u. Odluka AVijsonova će se uskoro obnarođovati.

Poljska kraMevina

Put pofciskog regenstva u Beč t Berlin. (Naročitl brzojav „Beosradsld'a Novii'.a".) Varšava, 31. decembra. ,.K u r j e r W a r s a w s k i“ javlja s U izgieđu je, da će regenstvo početkom januara krenuti na put za Beč i Berliiu Regentski savjet će na tom putu pra« titi ministar predsjednik K u h a r« / e \v s k i i načelnik građjanskog kabineta H o I n i c k i.

Za revizlju ratnib ciljeva. (NproiSUI brzotav ..BeozrađskBi Novina 1 ',) herlltl, 31. deeernbja. , Ranaudel izjavljuje u „Iiutnanite“, da će Pichonu uputiti novu i nt e r p e 1 a c i j u o n j e m a č'k i tn p r ij c d 1 o z i m a z a m i r. On zatim uporedjuje pisino LIoyda Gcorgea engleskitn rađnicima sa izjavama Picfiona pa ističe, da je Lioyd George izjavio gotovost, da o reviziji ratnih cilieva stupi u pregovore.

Njemačko izaslaastvo u Pctrogradu. Kb. Petrograđ, 31. decembra. Ovamo jo sligio njcmačko izaslanstv'O za rijcšenje tebničkili pitanja, koja stojo u vezi s mirovtiim prcgovoriuaa. Očekujc sc, da ćo izaslaustvo rijošiti pitanje o gradjnnskim zaroVj tiic'ma.

Poljski miulstar llnancije u Beču. (N'iročiti brzojav „Beosrađsklh NovIna“.) Beč. 31. decetnbra. Poljskl ministar financije dr. ;>l c ■ m ;. • ■.'.•Vj o-. - ?,» nekcliko dana u Beču i kouierisao s tr. nog i m 1 i č u o s t i m a, koje su u izgiedu. da će biti pozvane da privremeno i 1 i sta 1 no stupe u p o! j s k o ministarstvo f I n a n« s i j e. Pregovori su već dijelom okončani. Steczkowski ie iuče otputovao u Varšavn.

..Tenios 44 o pregovorima. Kb. Berlin, 31. decembra. Paiaska štampa govori s negodo vanjem o pregovorima u BrestL i to w sk u. ,.T e m n s" piše: Ako ancksije u? godini 1917. nisu dozvoljene, onda oac nije.su bilo dozvoljene još ni u godini 1870. Rez povvatka Alzaške i Lotaringije ’iema mira.

Samostaina Finska

Fiusko i/aslanstvo u Berlitiu.

Kb. Beriin, 31. decembra.

(iioiitti za sporazumni mir. (Naročlii brzojav „Beograilskih Novtna".) Atnsterdam, 31. decembra. „Avanti” javlja, da će Glolitt i v j e r o v a t n o u 11 a 1 i j i i g r a t i tilogu drugog Lcnjina. Giolitti

Wolffov tired javlja: Finsko izaslanstvo, u kome su državnl savjetnik Hjeld, profesor Erich i Jirektor Farriot, prispjclo je ovdje. Izaslanstvo je primio državni kancelar grof H e r 11 i n g u prisustvu državnog i>od« tajnika za spoljue posiove baruna B u s c h e a. Izaslanstvo je predalo* punomoćije predsjednika finskog senata, kojim se izaslanstvo ovlašćujei, da se kod njeniačkc vlade zauzmc za sainostalnost Finsko. U svojoj adresf

PODL >TAK

.\osta JezdbnirovK Proklei

smrt

Rozanka je biL p.ježna veiika piavojka i u vrememi, ,ad ova priča počittje, taman u gođiima, kad ono djevojka ne žeii da Je ilniladja ni starija. To je ono doba, kalse djevojke najSešćc zaljubijuju I m najlakše mogu aa posrnu. ako nen*i dovoijne tnoralne snage, da odol prirodnom nagonu, koji ih skoro Irovo baca u istušenje. I živila Je uljlu pored matcre, činovničke udovid s maJom penzijom i priliodom od knće i zernlje, zftostaie joj Iza pokojnjfe muža. Da je Rozankln uac poživeo još dvije tri godine, ona i>i lakšc prcbrođila to doba iskušciu ali prokleta smrt ugrabi ga prije v-jinena i Rozan#a bi osudjena, da se ^ara 1 za sebe i za starotnoćnu mater,koja Je često u vinu tražiia utjehe za zgubljenim mu« žem i izgubijenom djeom. U selu Je prolaznoživio ličan pa 1 dosta inteligentan mla* udovac StoJan, kome još u prvoj jodlni bračnog života prokieta smrt t;rabi milu suprugu. On je poznavai Rozanku kao dijetc, pa ju je tako i tjenio; ali, kad svojim poslom poče ?ei:e da dolazi kirajdžiji stolaru u Ro/ankinoj kućl, njemu bi isprva po malo smijcšno, kako se Rozanka ophodl prcma njemu kao velika djevojka, a poslije iz učtivosti poče on preina njoi kao takvoj aa se poiuša, te se otud već poslije nekoliko dana razvi racdhi njima ona L

vrsta simpatije, koja ili je gonila, da se što češče vidjuju i sastaju. Jedne večeri, kad je Rozankina matl obično već u veiiko spavala, sjede Stojan i Rozanka sami ti njezinoj sobi za stolom pri zapaljeuoj lampi, on na kanabetu, a ona na stolici. On joj priča ntke poučne žanimijivosti, koje je negdjc pročitao, a oua netremicc gieda u njega, i ne znajuči ni jedno ni drugo, kako je do toga došlo, ona se od jednom nadje kraj njega na kanabetu. On je blago pomilova po obrazu i poljubi u čelo, a ona inu se u isti mah objesi o vrat, klonu mu glavoin tta prsa i jecajučl poče da imi sc ispovjedl, kako ga neizmjerno voli I kako bi zarad njega podnijcla svaku žrtvu. Ovu njezinu izjavtt zapcčatiše naglo mnogim poljupcima, ali u najkritičnijem

momentu Stojanu doviknu savjest da |

je on več čovjek pa i uđovac, a Ro zanka da je za njcga još do juče bila dijete. Brzo se savlada, blago sc oslobodi njezinog zagrljaja i ostavi je na kanabetu, a sam sjede na stoiicu podalje od nje. To je za Rozanku blo prvi uđarac. Kod Stojana još ne bijaše sa svim zaliječena rana, koju mu je nanijcia prokkta smrt u mladjanom braku, pa zato nije ni mogao pasti u zanos nove ijubavi. Zavoleo je Rozanku više kao dijete, pa mu je bi žao, te više Iz plemcnitih obzira nego iz pozitivnih pobuda poče i on nju da uvjerava, kako je vrlo jako voli i kako bi se srećnim osjećao, da je nazove svojom: ali, dodade odmah, on je baš na putu, da stvori sebi sigumiji položaj, a za postizanje toga cilja potrebna . mu Je

sva prisebnost. potrebno inu je da sve ostale želje odioži za zgoduije vrijente, a povrit svega biče za njiiiovu buduću vezu potrebna privola njezine pa i niegove matere. Rozanka je samo skrušeno slušala, jcr su svc to bili novi uuarcf za nju. S'ojan opazi to i bl mu je žao, te u malo što ne padc na koljcna da je moll za oproštaj zbog svog ncmilosrdnog ponašanja i da istim riječima njoj izjavi Ijubav, kakvirn je malo prije ona njetnu Izjavila; ali, na srcću ili ncsreću, baš u tom času otvorišc sc vrata i Rozankina mati. još po malo bunovna od prvoga sna, udje hitrim hodom u sobu 1 sjede za sto sproću Stojana. Ovaj ustade da je pozdravi, ali ona sc 1 ne obazre na njega, već sc okrete kćert, te nekim glasoni, koji Je prijetio da prtdje u psovku, poče da je pita: ,,Jc H, šta misliš ti, kad trcba da spavaš? Zar ne vnlja sutra da uraiiiš i tla priljegneš na posao? Zar ti tiije sramota, da u ovo doba sjediš s tudjim čovjekoin sanu n sobl?“ Rozanka sagnula glavrn, kao da }e na nju nebo palo. Ne bijaše njoj prvina da je mati grdi, all joj bijaše sramota od Stofcana; a ovaj još uvijek stoji u stavu da pozdravi njczinu mater, čiju svaku rlječ shvaćaše kao prijekor, upućen njemu, te u zlo doba promuca: „Molim, oprostitc, ja sam krlv“. No djevojčina mati se i ne osvrtaše na njega, već poče iznova da redja ista pitanja. On to smatraše kao zapovjest da se uklonl. uze šešir, pokloni se i reče: „Oprostite, laku noć, zbogotn!‘*_I dobaclv djevolcl pogied, su-

srete se s njenint, koji kao da mu je govorio: „Zar me ostavljaš? Šta ćti ja bez tebe?“ Taj odlazak Stojanov blo je za tada najveći udarac po Rozanku. Ona sirota nije z.nata, da je to tck uvod u gorčinu života; a i Stojan je bio dosta neutješan, jer je sutrađan polazio na poduži dalek put, te je niislio da so nuiogo prijatnije oprosti od Rozanke. A ni on nl ona nijesu slutili, da im je to posljednji oproštaj. Za ovu odigranu scenu Izmedju matere, kćeri i Stojana saino su njih troje znali, dok se medjutim u setu na razne načine već u veliko prepričavalo o jedva ozbiijnom odnosu izmedju djevojke i mladog uđovca. l'ako je za taj odnos doznao i nckadašnji školski drug Stojanov, koji u dalekom gradu zauzlinaše več ugledan potožaj u državnoj službl i koji baŠ toga dana dodjc u selo, da u svojoj zadružnoj kućl pro%-edo dobiveno četmajcstodnevno odsustvo. On je vcć od dužeg vrcmena bio kivan na Stojana, što mu jc ovaj oncmogućio ašikovanje s njegovom sestrom, udavši je za drugoga, pa naumi da mu se za to kad tad osveti. Bio je stasit, lijep, ponosit, a na njemu sjajno odijelo, za kojim ninoga djevojka luduje. Zvali smo ga Toma, a krštcno iine bilo ntu je Pavle. Mati mu je odmah poslije krštenja nademula ime Toma, da ga ,,prikrije“ od proklete smrti, koja se bijašc okomila na djecu njezinc zadmge, te odnašaše Jedno za drugim. I očuvala ga je, ne samo njega. nego i dva starija sina na isti način „varajući** smrt On« je sebi to ođ prilike ovako za-

t inišljala: Okottiila se kao smrt na njei 7 .ui porod, pa ode tamo, gdje sveštc« 1 tik bilježi iinena krštene djece 1 tražt

djecu Andjinu. (Tomina niati zvala s0 Andja). Prclaz! preko imeua dvojice' Andjinih starijih sinova, jer ih je uza« lud dugo tražila, pa najzad i batalila, kad vidi đa ne može da ih nadje. Sad nailazi ti protokolu kršfcenik na novo dijete Andjino, koje je zabilježeuo pođ imeuoin ,,Pavle“ i žeijna mladjane žrtve hlta u Atidjinu kuču, te razgleda i prisluškujc, koje se dijete zove ,.Pavie“, pa da ga odmah soboin poncse. Ali, kad taino, a ono djeca imajo sve neka druga imena. Ono dvoje vlšflf i ne gleda, već bacila oko na najmladK 4 ; to treba da je Pavle. Ali dljcte se odaziva na Ime Toma i svl ga zovtt Tomotn. Elem nijc to Pavle. Snirt od« lazi i dolazi i neprestano traži. Pavla. svc u zalud. Najzad joj se dosadi 1 0 traženje I odustane od njcga, te ide da tražl druge žrtve.

Eto tako je Andja predstavljala seb! borbu izmedju prokletc smrti I scbe zbog svoje d.iece, koju je iznad svega voljeia i čuvala kao oči u glavl. I tako su Toma I braća mu postali ljudi u pr« kos prokletoj smrtl, koja je koliko bez« dušna, toliko i glupa. Ta da nije glupa. ona bi se držala sa svim drugoga reda pri odabiranju svojih žrtava.

Stojan nije znao za dolazak lomin, pa nlje o njemu nl mlslio. vec neprestano o tome, kako će. kad se vrati s puta, da održi i ako saino ovlaš f uslovuo ’tadatu rlječ Rozancl. jer ia znao, da Je zbog _ gova mati I sestra no bl