Beogradske novine

Izlaze: dnevno-u jutro, ponedjeljKom poslije pođno.

Pojedlnl brojevl: I o Uf eil*Mutja kr. Mt M tljM' M . . .

18 htlon

MJosoeno pretplata: S£SH:'šS i S»“

tf mtnsrhljl. U imstreintn

Oglas! po cijeniku.

• • • • 3*— i 4 60

Urednlltvo: BEOORAO, Vuka Karadžlća uL bro] 10. Telefon broj 83. Uprove I prlmanjo pretplata Topllčln venac broj 21. Telafen br. 25, Prlmanje oglasa Kneza Mihajla uL broj 38. Telefon broj 245.

\ Br.

BEOGRAD, srijeda 9. januara 1918.

Godina IV.

RATNI IZVJESTAJI IzvjeŠtaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 8. januara. Istočno bojlšte: Frimirje. iTaUjansko boiišie: Izmcdju B r ©n t e I P i a v e topliička djelatnost od vremena na vrijerne žlvahnija. Načeltilk elavttog: stožera.

Izvještaj njemačkog vojnog vođjstva Kb. BerLin, 8. januai'a. Zapadno bojište: ^.Frcnt prljestolonasljednika Rup* prechta bavarskoc: Pojedini odiijeci u Flandriji j jngozapadno od Cambray-a ležali su na vrdjeme pod jakotn topničkom va'rom. Pred sumrak navalile su enjleske satnije istočno od Builecourta, ali su pdbijene. Front vojvode Albrechta wfirttemfjerškog: U području Sunda razvili su se opet jači topnički bojevi, koji su jutros poslijo mime noči opot oživjeli. ** Istočno bojište: Nema ničeg novog, Maćeđonsko bojište: Izmedju Obridskog i Prespaa« skog jezera, n zavijutku Crne R.eko kao izmedju Vardara i Dojranskog jezer-a bila je topnićka djelat. nost jača. Njemački lovci priveii su pribkom jednog izvidjačkog prepa^a iz rorova, koji su do sađa brani’i r-s’fi vojfrancuske zarobljenike. Taliiaiisko bojišfe: Profciv Monte Asolone i protiv adsjeka na Piavi sjeverno od V i do|ra jpreduzeo je neprijatelj preko dana i»iše žesiokih vatrenih prepada. Vatra je Jdv© potrajala i pieko noći. ' Prvl zapovjeđnik fjlavnog stana pl. Ludendorlf.

Stara pjesma U posljednjein času zauzeo je stadOvište prema događjajima u BrestLitowsku 1 najjači predstavnik politifce sporazuma za produženje rata. 8Uoyd Oeorge držao je govor. Poslije (svega, što svijet zna o njeinu, ko je od Išzvoda engleskog premijera očekivao E ia iednu iskru razumijevajija za goor čkijenica, iii trag neke dobre voe, taj će se grdno prevariti u očekiwaoju. Ouo može biti, da je iznio svoj Lprogram uništavanja" iz predjašnjeg jdoba sa manje govomičkog žara i sa joešto inanje uvreda, ali u giavnom kasc ao je isto, šta i onda, kad ga Je podigla junutrašoja kriza u Voltkoj Britanijl. SLloyd George je htio — tako je barern Utajalo u objavama njegove štampc jfrratko I jasno formullsati ratne ciljeve

**sr

PODLISTAK

Vdela Mllčlnovič: Naši razgovori

1. Moja matulca. L'ežim na divanu i glcdam kako u ibašti sa drveća pada žuto lišće. U so|bi je polumračiio, a meni se ne da paliti svijetla. Kadikad je tako ugodno mi'rovati, pa inisliti i gledati, kako lišče ipada. Pokraj mene sjedi moja mala Dcša, pa mi grije ruke svojim dahom. Hu! če tni na jednu mku i pita: — Je li ti toplo? A na koju ti jc j-uku toplije, na ovu ili na ontt drugu?. s ' — Na ovu, koju tni griješ. — A sada? — Sada na onu drugu. Onđa mi tako grije lice i vrat I noge, a ja vazda moram reći, gdje ml je sada toplije. f Tada me stane milovati i tepati, kao djetetu: . . . T1 si bolesna. Moja mala, mala curica . . . Hoćeš ja ću te pokriti? . . . Tako... Je li sada dobro? . . . O, ti moj mali, mali siroma'ček . . . A šta tebe> boli, reci mamicl, reci, što te boli? .. . — Hoćeš, ja ću biti tvoja ntamica, a ti ćeš biti dijete? — nastavi tada 'običnim glasom. — Hoću. — Hoćeš, dijete, da ti pripoviiedAtn brlču?.

savcznika; da bi time možda dobio !zgleda za bolju budućnost. Unijesto toga govorio je samo o toiue, kako ć© morati — prema njegovoin shvatanju —- izgledati svjetska mapa poslije zaključka mira; umjesto toga on je na dugo i na široko izvodio, na kakvo bi ponižavajuće obaveze inorale pristati središnje vlasti, — pri čemu on zaboravlja, da su one ostale pobjedioci i na vodi i na suvu, — da bi zadovoljile sve one i suviše pozuate pojmove o slobodi i pravičnosti. U vezi s time naravno da provrruje iza njegovih riječi pravi ratni cilj koalicije: to jc starl imperijalizam londonskih državnika, koji sc kao crveni konac provlači kroz Istoriju engieske države, te je u toku prošlih dviju i pol godina svjetskog rata puštao sve besramnije cvjetove. Naročito su zbog svoje dijale>kti6* kc duhovitosti interesantna mjesta t; govoru Lloyd Oeorgea, u kojima se govori o budućnosti austro-ugarske monarhije. Emfatički objavljuje ovdje ,,waleški siledžija", kako su ga još anno 1909. nazivali plemeniti etigleskl lordovi, da raskomadanje monarhije ne scojf u spisku britanskih ratnih ciljeva. Na sv r aki n.ačin dobija ova teza odinah u dnigoj rečenici ogianičenje zaiitjcvom, da se mora potpuno izvršiti ujedinjenje Talijana i Rumunja sa njihovom braćom. Ako se ovoj pobožnoj želji đodadu tajne namiere, koje ima sporazum obzirom lia Čehe i siovačke županije u Ugarskoj, onda se na kraju krajeva dolazi tačuo do iste teorije raskomadanja, protiv koi» sc dvije rečenice imaprijcd — Lloyđ George ograničava sa izrazoin potpuno ispravna čovjeka. Ne manje su interesantni njegovi pokušaji, da se izrazi u visokim irazatna o rezuitatiriia novog političkog kursa u Rusiji. Pored sve solidaniosti sa demokracijom Istočnog saveznika, propovijeda ipak Lloyd George dosta jasno, da joj svi okrenu ledja, pošto on ne vidi ulkakvog sredstva. koje bi Rusiju spaslc od katastrofe, kcj*» joj prijeli. Utvrdivši ovo tako’ hladno, cn slobodno poriče sve bezuspješne pokušaje svojili ageuata za odbranu od katastrofe, koja upravo ne prijeti Rusiji, nego zapadnim silama, te time ujedno priznaje otvoreno pred cijelim svijetom poraz svoje politike. Na ovom mjestu doznaje«no takodje, da bi nezavisna Poljska morala obuhvatati sve poljske oblasti, a to na kraju krajeva opet izlazi na otkidanje jednog dijela od tijeia austrougarske lnonarliijc. Isto tako dosliedno drži se L!oyd Ocorge u pitanju izvan-evropskih područja. Dok sudbina njemačkiih kolonija ima da zavisi ođ konferencijc i pristanka cniaca (kojima su nekada vladali Englezi), dotle mu izgleda sasviin prirodno, da Palestinu, Siriju, Mesopotamiju i Jermensku na kakav bilo način priklopi britanskoj kolonijalnoj državi. Prl tom ga siabo smeta, što Mnhamedanci iz ovih zemalja stoje na sasvim drugom stepenu kuiture, nego Crnci iz Kameruna ili Bušniani, kao i da po vjcri i narodnosti svakojako prije pripađaju otomanskoj državi nego ropskim zemljama britanskih pamučnih džakova.

%. Molim. — Ne, ti nc stnijeŠ reći ,,molim“. ^eci: hoću, draga mamice. — Hoću, draga mamice. Deša se nešto zamislila. Dugo smo šutile, a onda ona upita: — A gdje je tvoja mamica? • — Umrla je. — A tata? (•— I on je umro. — A sestrica? >— Nisam imala sestrice. — A kad je umrla tvoja mamica? — O, već je tomu davno. Bila sam tolika, kao ti. — Onda ti nemaš nikoga. Ni raamice, ni tatice. ni sestrice, iii čisto nlkoga? — Nikoga osim vas. Dešin je glas zadrhtao, a niz lica joj kliznuše suze. Ali ona ne briše svojih suza. Pušta ncka teku. Priklanja sc meni i postaje starijom od mene, pa ini šapće: — Onda moramo mi tcbi biti jako dobri, kad ti nemaš nikoga. Ja ću reći i Veri i tati, da mi tebi moramo biti jako, jako dobri i da te ne ćemo ljutiti, ni žalostiti. A kad ti nemaš mamice, onda ću ja biti tvoja mamica. Hoćeš? Ali ne saino za igru, nego za istinu. Hoćeš? — Hoću. I otada je meni lijepo, I Ja nisam više žalosna, jer ja nisam više sama, jer ja imam svoju m^micu. A moja je mamica često veoma zabrinuta. I ne zabrinjavaju nja samo

I tako. u istom tonu ide dalje. Diktator sa Temse ponaša sc kod svake riječi, kao pravi čovjek iz naroda. koji zna, da je za njim ne samo vlada, ncgo jedan cijeli narod. Ou ne zaboravlja da upozori naročito na to. jer odmah lt početku govora sprmiinje svoje dogovore sa radničkom strankoni. On ne čini pravo. Pamćenje svijeta nijo tako kratko, kao što bi to 011 litio, da mu vjeirujemo, i prom.L-ne u raspoloženju, koje su se pojavile baš u toku ovih pregovora, izvjesno sii još kome ostalc u •sjećatiju. Hende-rsoii je takodje utvrdio u govoru Lloyda Ocorgea kao najvažniji momeiiat, da se njegovi principi „unekoli'ko" slažti sti shvatanjem radništva. Ne •— to je bio stari ne faisifikovani Lioyd Geor.;e od nekada, koji jc sada govorio 11 Loudonu, pritvorica imperijalista od glavc do pete, isti čovjek, koga je mržnja militariznia još u datiima burskog ra(a obratila k najpozitivnijem liiilitarrzmu, kad su ga pri izborima u Birmiuglianiu nicgovi zeinIjaci izviždali, te je iz opštinske zgrad*5 pobjegao, preobučcn u —■ poiicajca. Novi ratni govor Lloyda Georgea. Kb. Rotterdaiii, 7. januara. Juče, je miiiistar predsjednik Lloyd George dao izjavu o r a t n i m c i 1 j ev i m a. On je rekao: Engieska je sad d 0 s p j e) a d o k r i t i č 110 g l r enutka rata, i.kad bi se sad jeuiia vlada morala riješavati, pod kojim bi se uslovima ovaj rat merao produžiti ili okončati, 011a bi morala. biti uvjercna o tome, da i nurodua svijest pristaje 11a usiove. O11 se s radiiickom straukoni, sa Asquithom i Greyom savjetovao 0 ratnim ciljevima. Njegove izjave nijesu samo mišljcnjc vlade, ncsro su i nnšljenja cjeiokupnog smnovništva države. Prije no što bi ss nrcglo potnisliti 11a pregovore, mora'c. bi središuie viasti shvatiti bitue Smjenice položajja. B11* dućnost cvropskog dijela zcmije ne može više zavisiti od samovoijnih odluka nekih pregovorača. Sva teritorijalna pitanja mdtaki bi imati pristanak naroda. Prvi je zahijev’jr engicskc vlade, pofpuno u s p 0 Št a tJ j aii j e B e i g ij e, naknada štete i priznanje narodnog prava, zatim ponovno u s p 0 s t a v1 j a 11 j c S r b i j e, C r n e G 0 r e i R um u n j s k e. P 0 s j e d 11 u t e 0 b 1 a s t i Franc-uske i Italijeinoraju s e 11 a p u s t i t i i mora se narediti povlačenjo stranih vojski. Naknada pričinjeue štctc osnovni je uslov za trajan mir. Engicska nainjerava da francusku dcmokraciju 11 njenom zalitjevu za popravljanje pričinjeno nepravde 0 d 1871. g 0 d i n c potpomaže do krajnosti. Eugleska sc p 0 n 0 s i t i 111 e. da sa Amerikoni, Eraaicuskom i Italijom do kraja potpomaže iiovii r ti sku demokra cij u. Ali ako bi sadaflji vlasnici Rusiie postupcli i dalje bez ikakvog obzira na saveznike. onda nli ne vidimo nikakvo srostvo, kojhn bi katastrofu, koja će pouzdano snaći Rusiju, mogli otk'ouiti. Saveznici inisic,

stvari, koje se uje Ifčflo tiču. Na pr. kad joj spudne očica ua pletivu ili kad 11ajeđnotn od deset očica bude jedanaest. Ili: itnade ii 11a injesecu ljudi i što bi se dogodilo s čov.iekom, koji bi došao ru mjesec? . . . Kako li se samo razljutiia, kad stl izašle karle za mast! — Kaj stt pak to znvisliii s thn kartama! Sad još satno treba da dodju karte za zrak I karte za djectt! — Kako to ..za.djcctt 11 ? — pita sc* strica Vera. — Kak, kak, pa kaj ne razmcš? Ako bu gdo štel dobiti dctc, bu tnoral najprije imati kartu da ga smc roditi! Ova Vera baš niŠta ne razme! . . . — To se zna, da ona ništa nc razume — potvrdjiijcm ja. Jcr raoja mumica valjda znade, kako je. A i teško meni, kad bi se ja ujoj tiasmijala ili lzrugala. Kolikogođ znadc biti dobra, toliko znade planuti, kad opazi, da ju se ne tizimlje ozbiljno. Đosta je, ako opazi, da je kome uzdrhtala usnica od su« spregnuta stniješka. KriČi, plače i mnogo treba dok ju opet udobrovoljimo. A to nije laka stvar. Da joj kupim onog veiikog krampusa, kojega je vidjela u nekotn izlogu i koji joj se đopada? Ona ga ne bi htjela primiti. Bacila bi ga na zemlju, a ja bih ju za tu nepodopštinu morala kazniti, Da joj obećam novaca, da kupi sama što hoće, odgovorila bi mi: — Ne trebam ja tvojih novaca! Imam je puno novaca. Mogn, ako hoćeš I tebl datil

da jc nczavisna Poljska, koja bi obuhvatala sve poljske oblasti, neizbježno potrebna za stabilnost istočne Evrojie. R a s p a r č a v a n j e a u s t r 0u g a r s k e m 0 n a r h i j e 11 e s p a d a u e u g 1 e s k c r a 111 e c 11 j e v e. Ali bi austro-ugarske liarodnosti morala dobiti stvarnu autonomlju. Tako isto morali bi sc ispimiti zahtjevi Talijana o sjedinjenjti sa svojiin saplemenicima. To isto važi i za Rumttnjsku. Kad se ti opravđani zahtjevi isptuie, t a d a ć e A 11 s l r o-U g a r s k a b i t i j c d 11 a s i1 a, k 0 j a će k o r i s t i t i m i r u E vrope, đokle je ona sad ontdje oihrznute pruske vojničke autokratije. , •''Engleska nije protivna da se 0 d r ž i 111 r s k a d r ž a v a s C a r 1gradom k a 0 p r i j e s t 0 n i com, ako hi se-tnoreitzi neutralisali. Ali Jerii^JFi^ka, Mcsopotamija, Sirija i Palestina imajn prava 11a priznanje njihovih iiaročitfli narodnih prilika. () njemačkirn k0 1011 i j am a bi imala tla riješi jcdna konfeiencija, koja bi vođila računa i o željama i inte- ■ resima urocljaiik,a. Mora sc fJopraviti i nepravđa učinjcna narodima. Mirovna konfercnoija ue bi smjela zaboraviti ni I engleske mornare. Jasno je, da bi sc I nioralo -vedili obzira o odbraui njiiiove zemlje. Dalje se mora pronaći srestvo, k 0 j i m b i s e r a t o v i 0 t k 1 0 n i 1 i. Za trajui iuir 011 vidi osnovc samo u riješenju teritorijahiih pitainja 11a temeiju samoodrodjeuja liaroda ili pristankoni onili nad kojima se vlada, i u stvaranju nicdjunarodiiih orgaiiiizacija radi ograničenja iiaoružanja, da bi sc izbjcgla vjerovatnost daljih ratova. Njcmački glas. Kb. Bcrliu, 8. januara, ,.N o r d d. A. Z e i 11111 g“ pišc: I flko L!oyd Georgc sad iz ]w>jniovijih uzroka ođustaje da govotri 0 raznim ciljevima razoravanja, s kojima je on prije obično činio utisak 11a masu vlastitog itarođa i 11a narode svojih saveznika, te je iz iirogriana saVeznika izlirisao oue tačkc, tt kojitna ju Engleska u borbi kao savcznika Rttsije bila najviše zainteresovana, ipak se 11 vlastitiin ratnim. ciijevima Englcska nije, tako rcći, ništa promijeniia. Lloyd Georgc zna datias, kao što je znao i u svout prvom govom 0 ratuitn ciljevhna, da teritorijaina nepovrjedncst austro-ugarska monarhije, kao i ostalih .savcznika Njemačke, mora biti kamen lcmeijac u zgradi mira. ?to še on ipak čvrslo p r i d r ž a v a i m p e rialističkih r a 111 i h c i 1 j e v a s a s v i 111 a 11 j.i h 0 v i m p r e t j e r anim zahtjevima, a saino prom j e 11 o m t 011 a daje izgled, kao da vodi račtina 0 promjeni vojničkih i političkih milika, to je vrio značaj-, no kao i za njegove savczn I k e.

odgovor sila sporazuiua u* mirovnu ponudu središnjih v i a s 11, koja 11 a žalost nije po!) 0 i j š a i a i z g! e d e z a m i r. Takvo dtržanje L!oyda Georgea je s a ž a 1 j en j e, i ako 11 e k e t a č k e daju v i š a j a s n o s t i 0 engleskim ratnrin ciljcvima, kao što je uvjerenje, da Engles* ka niti hoće Njemačku uništiti nitf Ausiro-Ugarsku da raskomada. Ođ j nosno popravke njemačke nepravdeučinjene Belgiji, ne b! trebala Engics< ka đa iznudjava ponižavajuće uslove jer bi se tfme probuđili 11 njemačkoni narodu novi pi^novi za revanš. Engleska bi b5lje učinila, kad b! a p e 1 o v a I a 11 a p 1 e m e n i t e o s j ećaje Njemačke. Kolonijalma formula Lloyda Georgea možda bi se mogla primiti, kad bi je sile sporazu111a usvojile i za svoje kolonije. Štcta je, vcli taj list, što Lioy.d George nije izgovorio spasonosmi rije^i što nije podnio mirovnu poibudu, slob 0 d 11 u q d starog kvasca i m at e r i j a z a v r i j e 11 j e. Giasovl nctitraiiie štampe. Kb. Amsterđam, 8. januara. „Allgemeen Haudelsblad e t" veoma je razoćaran govorom Lioyda Georgca, i kaže, da u govortf nerna ni riječi 0 približavanjtt, ni rijeći. iz koje bi se d a 1 0 zaključiti, đ a s u s e i z g I e d i z a m i r p 0 p r a v i 1 f. Ostvarenje ideja Lloyđ Georgea č i 11 i p 0 t r e b n i rn n a s t a v a k r a t a n a neodredjeno vrijeme. Ako saveznicima ne podje za riikotn, da Njemačku i njenc saveznike pobijede, te im svoju volju silom oružja nametna, n e m a i z g I e d a z a 111 i r. ,,Nieuwe Rotterdamsche Couram“ piše: Govor znači, da Engieska neće da sada stupi u ralrovne p r e g 0 v 0 r e. Da je Lloyd George sada sa maiija žestine govorio nego prije, to je satno taiktičko pitanje. Dovoljno je postaviti zahtjeve, za koje je sigurno, cla ih protivnička stranka neće primitf. ,,N : euwe Courant" prirrtjećuie: Da tuiska Mezopotamija tražf, da se neki naročiti narodnosui odnošaii uzmu u obzir, to nijesmo đo sada nikada čuli. Mi se bojimo, d a s e i z a o v i h r i j eč i s k r i v a e 11 gl e s k a ž e 1 j a z a a n e k s i j a m a, k 0 i a J 3 11 m 0 t an a u I i j e pe r ij eč!. ,,Maasbode“ lialazi, da je ova nova izjava saveznika 0 ratnim ciljevima — uporedivši je sa onotn od prije gdoinu đana — mnogo unijerenija i đa manie teži za aiicksijama. Aus f ro-Ug.arskoj se još uvijek prijeti raskomadanjem, a uspostava Poijske i eizaškoIorensko pitauje mora se smatrati, da su takodje protiv integriteta Niemačke, Pregovori za mir

Sud iiordijske štauipe. Kb. Stockholm, 8. jarutara. ,,S 0 c i a 1 d e m 0 k r a t e 11“ pridajc. veiiki značaj govoru Lloyda Geprgc-a i misli, da ovaj omogiićava plodtiu tnirovnti diskusiju u knigtt sila šporazuma i s onc stranc strjeljačkih rovova. ,,S 10 c k ii 01111 T i d w i ngen“ vidi ti tom govoru oficjozni

RUešeuo životno pitanje Njetnačke. (Nercčlti brzojav „Becerađskth N’o\4na“) Beriin, 8. januara. ,,L 0 k a I a ti z e i g e r“, koji se tt posijednje vrijetue drži kao organ vojilih krugova, piše: Životuo pitanje Njemaeke je fiješeno i za duže vrijeme je otklonjena svaka oi>asnost. List piše u tom smislu, kao da je shvatanjo

A to je istina, da 011a ima ,,imiogo“ novaca. Cujte smno, kako ih jc zaštedilu. Stimo jedan primjcr: Teta joj je daia dvadesct novčića za kiiio. Ali poslije jtodue je kiša padaia i Deša nije mogla iz kuće, pa je novac sprcmila u svoju novčarku. . ■ Ja sam tobi, Deša, dala za kino, I a ti nisi išia, vrati mi novac — veli teta. — Pa to je rnoja šteta, da nisam išia, a nc tvoja. Ti si tc ttovce dala 111cni. ili si iii možebit dala za onoga čovjeka, lcoji kod kase sjedi? Ti si ili daia meni i sad sc višc za tijili 11c brini . . . .—Ali ti ćeš cpet htjcti iči u kino i onda češ opet tražiti, da ti dam. — Je, pa da. To budc drugi put. To b: mi i onako dala, da satu dauas išla. —• Ali ti nisi danas išla. — Nisatn! Nisam! Ja tilsam, a ne ti! To može samo metti biti žao, a uc tebi. Ti i onako ne bi od toga ništa imala, da sam ja išla. Ti nemaš više nikakovo pravo 11a ta dva seksera. Ti si ih đala meni i sad su moji. Kako vidite s Dešom netna rasprave. Kako dakle da ju udobrovoljim? Jediiio, da se tako pokajem za svoj ,,grijeh“ da počnem plakati. Onda bi ona zaboraviia na svoj jad, prestala bi plakati i vikati i staia bi me tješiti I bila bi odmah moja majčica. Ali moglo bi se dogoditl, da ne će plakati. Samo će reći: — Vidiš, kakva si! Nikada ti više ne ću ništa pričatl. N i-k a-d al

i ovaj ,,ntkada“ bio bi gori od suza. Jer kad ona nešto rekne, to stoji, kao kiLsura. — Dcša, dobit ćeš batina, ako bit« deš tvrdoglava! •— Pa dajte, dajte istucite rae odmah, kad vas to veseli! — odgovara' ona tvrdo. Nttjveća nam je to briga biia, kad je Deša đorasia do škole. Kako !i će biti, ako se uatnjeri na učiteljicu, ko)a ne če imati strpljivosti ni shvaćanja za ovakovo ćudijivo stvorenje. Ali srcćom bijaše to pitanje dobro rlješeno. Deša se vesela vratila prv T i dan fz škole. — No, kako je bilo u školi. — Lijepo. Gospodična je rekla, da me ima rado, a ja sam onda njoj rekla, da i ja nju volim. A ja nju volim, kad je dobra. Zašto joj onda ne bi to rekla, kad je istina. — A što stc još radili u škoii? — Svašta. Gospodičtia nain je pripovijedala jcdnu priču. I onda je rekia, da do sutra mora svaka nešto narisati. Što koja liočc. A ja ču narisati jednu bebicu u kolicirna, a na kolicima bude golubek, onda još bešičicu i vrapčeka i stol, a na ltjemu vazicu sa cvijećem i stoloe i ormar, a i na prozoru če biti cvijeće. Deša se je veoma radovala toj svojoj slici. Ona je sve to živo vidjela. Ali kad je trebalo nacrtati, nlje bHo tako jednostavno? Kollca, stol, stoiico i vaza i cvljeće još kako tako, ali bebica, pa golubek i vrabac ... ;