Beogradske novine

Izlaze:

dnevno u Jutrg, ponedjeljkom posliie podne.

uiMrw« i> ■ttilb.ltkpi «

Pojadlni brojevi: rr.iiun

13 Man

MjoaaCna pretplata:

.. I'kr. mJ a 90 U I -

Oglul pe cljenik«.

Br. 9.

BEOGRAD, petak 11. januara 1918.

Urednlitve: BEbGRAD, Vuka Karadžlća uL brs] 10. TelefoR bre] 83. Uprava I prlmanja pretplate TopllSln venae bro| 21. Teleten br. 21 Prlmanjo eplata Kneza Mlhajla ul. bro| 38. Telefen bre| 245.

Godina VI.

Nastavak pregovora za mir Izjava Austro-Ugarske i Njemačke. -- Sjednice se danas nastavljaju. Značajna Trockova izjava. — Rusija ispražnjuje Persiju.

RATNI IZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 10. januara. Istočuo bojištc: Primirje. TalHansko boiiste: Zapadno od A s i a g a o d b i j e n je jedati neprijateljskl napad. Načelnik crlavnog siožcra. Pametni Japanci Od sviju sila, koje su do sada stupile u rat protiv središnjih vlasti, svaJca je do sada izvukla svoje batine. Jedino se odvažno japansko carstvo mo« že polivaliti time, što njemačka pijesniqa do sada još nije dospjela do onih dalekih krajeva. No razlog što su Japanci do sada tako dobro prošli, u toine je što su oni biii toliko pametni ! tividjavni, da se klone gužve na evropslcom kopnu. Oni su se zadovoljili potiodom na Čingtau, čijim su osvajahjem ispunili sve svoje ratničke proiitjeve. Neka se bljelci u Evropi samo jcolju, mislili su oni, ta što se više krvi prolije u sve novim i novim bilkama, io se većma krči put tcžnjama žutc rasc. No kada je sporazutn, osob'to Firancuska, zapavši u težak položaj, počeo tražiti vojničke potnoći i od japatiskog carstva, krivooke tiiplomate niiesu više mogle kriti svoie prave namjere, pa su najzad morale ptvoreno priznati, da i ne tnisle, da žrIvujtt ma i jedaiog jeelincatog vojnika radi engieskog gospo<iarenja svijetom, radi amcričkih kapitalista, a kamo II jck radi bezuadežnog fantoma ElzasjLotaringije, za kojitn u svojoj galskoj zaslijepljenosti jure Francuzi, a da ga nikad ne mogu dostići, — jer su sve to ^itanja, koja za Japance ncmaju ni najtnanjcg značaja. Težak je to bio udar za sporazum, kada se uvjerio, koiiko zrelo Japanci hmiju misliti svojom vlastltom glavom. Dotle su se jednako tješili očokivanom pomoći, kojoni bi Azija ix)tkriiepila za«iorenu Evropu, hrabrili su Ruse potporom, koju bi im ukazali sa daljnjega Jstoka u času, kada se vojnički porazi više ne bi dali popravljati francuskim zlatom. A sada vidlmo na jedared, gdje fjapan kratko i jasno izjavljuje, da u opšte ne misli da postane engleskim jiajamnikom niti uopšte, da se stvarno jthvati u sporazumno kolo. Engleska Stami)a baca drvlje i kamenje na Japance, koji su evo odbili poziv da učestvuju u prolivanju krvi. Totn se prilikom listu „Manchester Guardian", Jičnom organu zlosretuoga Asquitha, .izmaklo tužno priznanje, da bi neoblč-

no teški položaj, u kojemti se nalazi sporazum na svaki način zahtijevao, da saveznici sa daljnjega isfoka ispune svoje savezničke dužnosti. Evo na jedvite jade jednog engleskog lista, koji priznaje, kako sporazumna stvar ni najmanje ne stoji tako sjajno kao što to odgovorni sporazumni državnic! u svojim govorničkim izljevima teže nvjeravati ttarod. A mudri Japancl, koji daleko od udarca mlrno i hladno računajući posmatraju kianje I inrcvarenje na cvropsklm bojištima, več su odavno uvidjeli tu činjenicu. Ta kad bi se još ma šta đalo spasti iz stečajne tnase ratne politike zasnovane pokojnim engleskim kraljem Edvardom. odavno bi se već našao na licu nr'esta lukavi iMongolac, da i za se što iskamči. No stvari danas stoje tako, da bi Japanci tnorali iznevjeriti svoju jedinu vrlinu, a to je njihova promućurnost, seljački „šeret!uk“, kada bl htjeli nasjesti engleskim diploma'ama time, što bl zrr dogadjaje u Evropi pokazali većeg interesovanje no što ga pokazuju sada, zadovoljavajući se tnndrim, hladnim i ravnođušnim posmatranjem toka borbe. Japanci su u svaUtont pogledu đorasli „trikovima" engleske dinlomacije, koja je u ostalom vrlo slaba, od kada su joj se kola zaglavila. Ta zar nije tek ovilt dana načinila novu glupost odgovorom, što ga je dao Rusima Llovd George na niiliov poziv za učešćem u Brest-Litovvskom. Na ime, njegovo je tnišljenje, da Rusiju valja ostaviti na milost i nemilost pobjeđonosnim Nijemcima. Neka središnje vlasti, veli on, zadovolje svoju želju za vlašću i zemljom nad Rusijom, pa če se one poslije toga tnožda pokazatl popustljivije prema sporazumnim prohtjevima na zapađu. Prema tome su Englezi od ruskog sloma već načinill novu tačku u svojlm računima. a od izdaje prema dosadatijem savezniku bUni sastoiak britanske ratne politike. Englezi očekuju, da su i njihovi protivnici isti onakvi kao što su oni sami. Neka ih. vele, neka satno vrše nasilje nad Rusijom — živila lzdaja! Muđri Japancl uzeće znanju i ovaj engleski postupak i dobro će utuviti u giavu kakva je engleska blagodarnost prema Rusima, koji su se toliko iskrvavili za njih. To će za Japance biti jedan razlog više, da na engleske pozive u pomoć i nadalje odgovaraju Istom onom stoičkom i hladnom ravnodušnošču kao I do sada. Japanci ni iz daleka nijesu toliko glupi kao što to misle engleslce salonske dipiomate. Oni će se čuvati, da zavlače svoje ruke u stvar, koja nema ni najtnanjeg izgleda na uspjeh.

Mirovna sjednica u BrestLitovsku Zvanlčni IzvještaJ(NaročtU brzotav ..Beogradsklb Novtaa“.) Brest-Litowsk, 10. januara. Današnjoj punoj sjednici trris'jstvovt\li su osim izaslanstva Četvornog saveza i zastupnici vlade narodnih komesara sa narodthm komesarom za spoljne poslove, gospođinom T r o ck i m na čelu, i izaslanici ukrajinske republike pod vođstvom tajnika za trgovinu i industriju, gospodinom Ho! tt b o v i č e m. Sjednicu je otvorio u 11 sati opunomoćenik Turske. Njegova Visost veliki vezir T a 1 a t-paša, koji je pošto je pozdravio skupštinu, predsjedništvo ustupio njemačkom državncin tajniku spoljnih poslova, gospodinu pl. K fi h 1 m a n n u. Državni tajnik je bacio pogled tja dosadanja dogadjaje, pa je zatim rekao: Desetodnevni je rok dakie protekao. Prvi zadatak našo skupštine bio bi, da ttaše pregovore ponovo nastavimo od one tačke, kod koje su se oni nalazili prije nastupjele božićne počivke. Medjutim je rusko izaslanstvo zaželjelo, da se mjesto pregovora premjesti u neutralno inostranstvo. Ja bi pak htlo da iskažem neizmjenjivu odluku četiri savezne sile, da one nijesu u položaju. da pregovore, koji su ovdje otpočeli o prelimmarnom miru, vode dalje na kom drugom mjestu. Kalco je ranije, na neobvezan tiačin izjavljeno, one bi iz učtivosti bile rado gotove, da se završni pregovori i potpis preliminarija izvrši u mjestu, koje bi se sporazumno s ruskim izaslan^.vom utvrdilo i da se o izboru toga nijesta uptišTe u debatu. Ne smije ostati nenapomenuto, da Je za vodjenje pregovora od vrlo velike važnosti vazduh, u konte se oni nalaze. U produženju svoga razlaganja zamjerio je Kutrirtižnn raznim poluzvaničnim saopštenjima, Icoja je rasprostirao petragradski brzojavni ured, a koja su bila u staniu, da izazovu sumnju u iskrenost ruske mirovne volje. Kiihlmann je završio: Kad uprkos svega toga ja ne gubim potpuno nadu, da će pregovori ipak dovesti do uspješnog rezultata, to se ta nada osniva na prvom mjestu na nama poznatoj želji ruskog naroda, koju je rusko izaslanstvo iskazaio rječitim načinom, da dodje do traniog i osiguranog mira, i na iskustvima, koja smo stekli u potpuno stvarnoj metodi rada s ruskim izaslanicima. U koliko se iz pregovora, koji su vodjeni do nastupjele počivke, može izvesti ocjena, ja smatram đa teškoće materijalne prirode nijesu toliko velike, da bi se moglo opravdano misliti, da pregovorl o dielu mira mogu biti bezuspješni i da time vjerovatno može doći do obnavljanja ra‘a na istoku sa svima njegovim ncdoglednim posljedicama.

Ministar spoljnih poslova grof Czernin je uzeo zatini rlječ i Izjavio, poš‘o se sporazumne sile nljesu pridružile, to se sad tnože ticati samo pregovora o zasebnotn tn i r u. On je izjavio, da se prcmještanje pregovora ne može dozvolit i, prije sveea iz tehničkih rarioga. jer smo mi ovdje nenosrednim brzojavom vezani s našim vlrdama i dnevno se vrši raznrena mišljeir'a, Rusi s Petrogradom i K'jevom, a mi s tiašim središtima. Nama je taj aparat potreban, ako se ne že'i da se pregovori ne ote- j zaju u nedogled i ne odugo\dače. Prcmje*tenje pregovora u neutra'no podmčje pruži'o bi, osim toea, neutr"lnitn silama priliku. da ih remete. V'ade Engleske i Francuske bi iza kulisa Činill.sve moguće pokušaje, da snriječe ostvarenje zasebnog mira. M : smo protivni, da se takva prilika pri'ži zapadnim silama, ali smo go'ovi, da formalni završetak pregovora i potpls m ; rovnog ugovora bvršimo u mjestu, koje će se odrediti. Što se tiče meritornog dijela pregovora, u kome niie još postignuta saglasnost Iztrrdju vas i nas, mi smo se u posljeđnjoj punoj sjednlci obavezno siožili na to, đa to pitanje uputimo komLsiji, koja će se ad hoc obrazovati. a koia bi itnaia ođmah da otpočne svoj rad. Sva četiri saveznika su potpuno s'ožna u tome, da se pregovori mogu okončati ua osnovi, koju je razvio eospodin državni tainik, a koju snto tako isto i tni razvili, a o kojoj je s ruskom gospodom već učinjen obavezni snorazum. Ako su gosnoda ruskl izas’anici prožeti istirn težnjama, onda ćemo dospjeti do zadovoijavajućeg rezultata. Ako pak to nije siučaj, onđa će stvarl poći svojim potrebnim tokom. Ali će tada ođgovornost za produženje rata iskliučivo pasti na gospodu ruskog izaslanstva. Odmah za ovim je izjavio T a I a tpaša u ime Tur«ke i ministar pravde P o p o v u ime Buvarske, d a s e s I ažusrazlaganjlma opunomoć e n i k a Austro-Ugarske i Njemačke. Poslije ovoga je general H o f fmann izjavio u ime njemačke g’avne vojne uprave ovo: Imam u rukama izvjestan broj bežičnih brzojava i poziva. koje su potp'sali zastupnici ruske vlade i ru.ske glavne vojne uprave, a koji sađrže u sebi dijelom grdttju protiv njemačkog vojnog uredjenja i njemačke glavne vojtie ui)rave, dije'om pozive revolucijouarnog karaktera upućene našim četama. Ti bežični hrzojavi i pozivi bez sumnje su nrotivni duhu pritnirja. koje je zeključeno izmedju obe vojske. Ja u ime njemačke glavne vojne uprave odlučno protestujem protiv oblika 1 sadržine tih bežičnih brzojava i poziva. U ime c. i k. glavnog vojnog zapovjedništva, bugarske glavne vojne uprave i otomanske vojne uprave pri-

su , se protestu podmaršal pl. Cičerić, pukovnik Gančev i general pješadije Izet-Daša. Na prijedlog narodnog kottiesara za spoljne poslove Trockog, pošto sei više niko nije -prijavio za riječ, sjeđni-* ca je odložena. Na molbu ruskih iza« slanika naredna sjednica će biti u to-< ktt 10. o. mj. Jedua l/.java Trockoga. f.Naro£itt brzoiav „Beozradsktb Novliia'*.) Arnsfcerdam, 10. januara. Pred svoj fiolazak za rniravnu koiu i'erenoiju u BrestLitovsk prrnio je ruskil narodni komesar za spo'jne poslove^ T r o c k i j, korespondenfca „D a i 1 yi News“-a, Nansomea, korne je izmeditf ostaioga rekao: — Kusija se osjeća jaka, posto jo njena revolucija bila i pocelak mirov< nog pokreia u Evropi. Držanje Njerr.ačke dokaznje, da je njemaćka vl ada rak znmnija, nego sav'ezničke vla^ d e, i (da ima bolji vid za stvarnost. Sre. dišnje vlasti pojimaju stvame faktore i dopuštaju, da ovi njima upravljaju. Ml ćemosveučiniti, samo da spora* zum sudjeluje na konferencija. ma; ako bi se medjutim saveznici ooi. rafci, da u mirornim pregovorima sudjet luju, to ću ja o toj okolnosfci vxxliti rai čuna i’ povući potrebne konzekvence. Primjećuiem, da n'jesam proc i\)k, d (d:a će idući đani u Brest-Litowskif — kuđa sađa putujem, — donajetil možda krajnje riješenje o d a. ljem držanju Rusije, Njeutačka i Ukrajina. (N’aročit! brzojav ..Beozradsklh NovIna“) Ber’in, 10. januara. Jufcarnji listovi javljaju, da je dr< žavni podtajnik von dem Busche sinoć pozvan na razgovor vodje svih strana. ka, te im je, kako „Loka’anzeiger" đo. znaje. saonšiio o toku pregovora u Bresfc, Libovsku i to o odnosu Njemačkd preraa Ukrajini t o pregovorima nje< zinih zastupnika s njemačkim zasiupnf. cima, Rusija ispražujuje Persiju. Kb. Stockholm, 10. januara. Trockij je obećao persijskom posianiku, da će povući ruske čete i z P e r s i j e i pozvao ga je, da bez odlaganja podnese prijedloge za uredienje te stvari. ,,N o v a j a Ž i z n j“ tvrdi, da je Trockij pozvao francuskd vojnu deputaciju, da zatvori svoj ured, da razori bežične telegrafe i da upravIjajuče časnike vrati u Francusku. Članovl ukrallnskog utirovnog Izaslanstva. (N'aroč-ltt brzojav .Beoirrađskih Novlna“.) Berlin, 10. januara. Wolffov ured javlja.: Krko d<> znajemo, stigli su u Brest-Liiovsku Ukrajine j’oš de’e^ala i pomočnih si!aKao vodja đelesacije do-ao U •■"fcistat

PODLISTAK , Povijest poljskih političkih ideja Pod Jtraj prošie godine rzašla je nakladom R. Oldenb u r g a (Mitnchen i Berlin) W. F e 1 d m a n n o v a: Oeschichte der ix>litischen Ideen in Polen seit dessen Teiltmgen (1795.—1914). W. Feldmann je pdljski Jevrej'in. Poznati je publicista i čini se, da se posve aklimatizovao poljskoj rasi. Bavi se kultumom poljškom istorijom, pa je napisao gore označeno djelo, na wje se u sadanje vrijeime zbog rata i Btanovitih političkih prilika ne možemo osvrnuti kritički. Toliko se može Keći, da je Feldmann mnogo tendancijozan, i ako je ova tendencijoznost dosta i nespretno prozirna. lpak. knjiga je u toliko dobra, jer ima velilcu informativnu vrijednost, to tim više, što Feldmamn pravoin jevrejskoin spretuošću jednog wještog publicista, sve pojedine političke faze, struje 1 dogadjaje u narodnom i političkom životu Poljske dovadja u nekl sklad. Sama se knjiga dijeli u d e s e t poglavlja. Pr'vo poglavlje sadržaje u sebi tok I razvitak političkih struja u Poljskoj od vremena francuske revo_ lucije pa sve do treće; posijednje diobe Poljske. Poljski Je narod zbog vla-

stite svoje slabosti i zbog svoje političke rastrovanostl anonao da tražl političko oslanjanje na drugi koji susjedni narod i državu. Kao danas, tako su se već i u ono vrijeme pojavile t r i struje: jedna je tražila oslanjanje na Njemačku, druga na Rusiju, a t r e ć a, koja je imala pred očima opasnost, koja prijeti Poljacima u zajednici sa Njemačkom iLi Rusijom, bila je pristalica uže veze sa Austrijom, jer s ove strane nije prijetila opasnost Poljacitna, da se utope u stranom narodnosnom moru. Kraj svcga toga, poljski se narod ne odriče ideje svoje političke samostalnosti. Drugo jtoglavlje sadržaje u sebi dobu ix)Iitičkog razvitka u Napoleonovo vrijeme. Jednako kao u XVII vijeku traže Poljaci i sada veze sa Francuskom i očekuju slobodu svoje otadžbine iz Napoleoitovth ruku. Sve je to tako potrajalo do god. 1873. U ovom poglavlju lijepo ocrtava pisac razočarenje Poijaka, kada su bečkim kangresom bili ostavljeni na cjedilu od Francuza, Austrije i Njemačke i izručeni na milost i nemilost Rusiji. Po Feldmaimovoj tvrdnji i njegovim prikazima tadanji rusiki car ALeksand'ar I bio je u početku donekle sklon poljsklm idejama. Ali }e na posljetku Iznenada napustio Poljake, jer se bio u ono vrijeme probudio ruski narodni Imperijalizam. Ovom konfliktu, kojl prikazuje borbu izmedju poljske narodne svijesti I ruskim težnjama posvećeno je treće poglavlje ove knjige. Ovaj

konflikat Poljske sa Rtisljoan zaoštrava se sve više. Posljedica je revolucija. U č e t v r t o m poglavlju prikazani su narodni vodje M i c k i e w i c z i Letewel kao i velika poljska emigracija u Njemačku, Francusku i Švajcarsku. U ovo vrijeme vladaju pod U'pravom ruskog maršala Paskijeviča u Poljskoj najužasnije prilike. Zaposlena svojim vlastitim prilikama nije Austrija mogla da shvati poljske prilike i nastojanja, pa je ustanak od 1846. godiue silom ugušeai. Kraj svega toga već dvije godine docnije bttknuo je pod Mickiewiczevim uplivom drugi ustanak, ali taj je bio više opšte nego li narodnosne prirode. Razočarani PoIjaci priljubjše se sveslovenskoj ideji I njihovi delegati dodjoše 1848. god. na sveslovenski kongres u Prag. Ali ovaj njihov pokušaj ttije uspio, jer upirući se u svoju duhovnu nadmoć nad ostalim slovenskim narodima, tražili su Poljaci ne uskrsenje svoje narodne slobode, nego formaciju poljske narodne velevlasti. Ali Poljaci, koji su u svojoj narodnoj borbi jednako neumorni lcao Magjarl ili Talijani, utekoše se zapadnim vlastima. Na njih je mnogo utjecala Francuska za slobodu. Ali i ovom prilikom doživješe Poljaci samo nova razočarenje što ih je naučilo pameti u toliko, da više nijesu trčkarall za drugima i tražili strane, tudje pomoći. Od god. 1857. pa sve do 1863. bilo je njihovo geslo: „Polonia fara da se“ — uzdaj se u se i u svoje kljuse. U Parisu je osnovan posebni

odbor, koji je vodio cijelu brigu o svim narodnim stvarima i pitatijima sve do ponovnog ustanka protiv Rusa god. 1863. Ovaj dio poljske povijesti, koji obuhvata š e s t o poglavlje, popunjen je prikazom nove političke orijentacije, koja ide zatim, da se Poljaci pridruže Austriji. Mržnia Poliaka na sve što je rusko, a osobito kada jc poslije 1867. uskrisla ttova aiptro-uearska monarkija, potaklo je Poljake na oportunističku politiku. Gui su u bečkom carevinskom vijeću podupiral! svaku vladu i nikako ni esu litjeli ni da čuju o kakovom federativnom preuredjenju monarkije. U o s m o m pog’avIju opisuje pisac kako je oportunistička politika Poljaka u Austriji djelovaia tta ostale PoI<akc u Rusiii i Njemačkoj i ovako je nastala politika tako zvanog „trostranog lojaliteta 1 *. U ovo vrijeme je untro ruski car Aleksandar III i snjime prestali su i progoni PoIjaka u Rusiji. Ali kada se vidje’o, da i sa Poliacima netna izmirenja, produžl car Nikola politiku I način svoga oca. Posljedica je toga bila pokušaj Poljak.a da se izmire sa Nijemcima osobito za Caprivijevog kancelarstva poslije Bismafkovog pada. Docnije se sve opet okrenulo i poćetkom XX. v jrica dHazi u Pruskoj do poznatih iznm- ih z"kona protiv Po’jaka. Ovo po^lavlje pr kazuje po'nnm bankrot politke t ostranog lojalitela, a sve s jedne strane z v O'; nesusretljivo«ti vlada u Be linu i Pe r g~ar du. Austrija medjutim ni.'e mo la, d i u korast Poljaka upliviSo u Rusijt i Nje-

mačkoj. Interooant.no je deveto pog’avlje, u kojetn pisac nr'kazuje nas'ojan o Poljaka, da poa uplivom mođernih socijalnili ideja porade oko uskrisen'a svo< je narodne samoria’nosfi. Prirodn: p<v kret započinje opet u iuskoj Po jskoj, gdje je pod up’ivom nzv'je’e i'i’uVr jo po»’eo da se o-\*ještava po’jska narod pod okriljem socijal ’o dem^k -'t* II pr/o vrijeme noš'o je za rukom p l sk'ni socijalnim demokrat’ma. da zavlad ju ii: ntsko' Po’jskoj svoji n infenac j"nn!-i'n: i liberalnim idejama. ali su sko-o i gu> bili v’.ast iz šaka, pošto su se u kri c 'jtt poljsko samoHal’’osti no liberainm vo< djamn rrotivi’i kle-ikri-’i el''men i k"jf su uvijek mogli pok r, zati na sra e zash’ga oko podržavaiija ide : e po’j'ke narodna samostalnosti. Kraj sve’a ’o~a o č la je narodna ideja u Po'jaka. Cim je tx>< slije nesrećno"a ntsko japan ko<r rata proglašen u Rnsiji ustav, po'eii su od< mah prvi proiovori u p'tanju po j k' 1 autoiomi : e sa kadjetima Ali i o i p kuš'i i riješenja po’iskoi n’tan’a u h^o su so razbili, jer je u Rusiji zavlatlala o"ot reakcija, koja nije htjela, a sa svog s a* novišta nije ni s r *'i“'a. da 7 a r, ovnl i i ?• puni poljske zabtjeve. Fraj sve"a to' a. očekivali su Poljari u N’emaf.koi svoj epas od Rusije, kada je buknuo ovaj rat u kojega je i poljski narod nšao podijeljen na t ri st’Tine. Nema sumnje. da je ova knji' , a oso. bita za po’jtićare i nori''a*e vrlo informativna, jer oni ’juđi od struke l zanata^ znaće je i ČitatJ- _