Beogradske novine

Izlaze: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedinl brtjevi: ......... ia htltn

MJi

itpietai

II IiiibIi I ■ kralnhra »h>I« «. I kf. Ma n ko]m I «čv«« 0 Vw|rra« u InhTM ■ kata U monwM|l. ....... U I noatru.br*.......

a-at

440

Oglasl po djanlku.

Urtdnlltvo: BEOORAD, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Telafon broj 83. Uprava I primanja pretplata ToplfSln vtnao broj 21. Telefen br. 28. Prlmanje oglasa Knaza Mlhajla ul. bro| 38. Talefon bro| 245

Br. 36.

BEOGRAD, petak 8. februara 1918.

Godina IV.

ratni izvjestaji Pred skorim mirom sa Ukrajinom. Izvještaj austro-ugarskog Narodni pokret za samostalnost Flandrije. slavno i H°T!Lr, Ogromni engleski gubici na zapadnom bojištu.

Nema nikakvlh naročitih dogadjaja. Načelnlk elavtng; stožefa.

Priznanja

Sporaznmni su llstovi još jednako puni šupljih Jraza o rezultatima medjusavezničkog sastanka u Versaillesu. Naročito fraucuski i talijanskl listovl nikako da prestanu .sa sve novim tutnačenjima tajanstvenih dogadjaja, kojinta se, ako ih čovjek dobro razumije, nagovještava ništa manje tiego nasfupanje doba odlučnih pobjeda za sporazum. Izmedjtt redova svih tih tvfdjenja možete pročitati, da sporazunt od jedinstva u vrhovnoj kotnanđi, koja je n medjuvreraenu već povjerena gcncralu Focltu, od proširenc nadležnosti stahiog ratnog savjeta i od stvaranja pokretne vojske, koja bi se uvijck bacila onamo, gdjc bi bila najpotrebnija, očekuje, da ćc tim mjevama siliuom prirodnoga zakona konačno savladat! četvorni savez. Državnici, kojl su učestvovall na tlm važnim savjetovanjiitta, u interview-ima, sa kojima nijesu ttl najmattje štediii, trudili su se da još učvrste utisak, kao da je sađ došlo do jtove sporazumtte objave rata središnjim vlastima; iz tih mnogobrojnih glasova izbija ne santo miiogo santopouzdan.ia, već još u većoj tnjerl naduvenost. Pri svemu tome oni sada u dajiašnjti ulogu Rusije u glavnont predstavljaju kao cpizodu spoređnog znafaja, koja — kako se Izrazio Orlando — ne ntože pogoršati položaj sporazuma, pošto saveznic! sada računaju na svojti vlastitu snagu. Nema zbora, đa onima, kojinta su upučene, moraju siltto intpouovati ovakve rtječi iz ustiju Istili onlh Ijudi, kojl su još prije nekoiiko nedjelja očajnički kucali na vrata parlske i londottske viade, kuneći i bogoradcći za pomoć, nema suntnje, da takvl IJudl tnoraju gajiti izvanredtto veliko nouzdanje za budiićnost. Prije kratkog vretnena ua ovont je mjestu ocjenjena činfeniea, da se izmedju rttske boijševičke vlade I zapadnih sporazutnnih sila opet počlnjtt javljatl nove vczc. Tada je padalo tt oči promijenjeno držanje Trockoga, za koga je izglcdalo kao siguruo. da 011 thn svojim držanjetn očito gleda da stekne naklonost Francuske i Engleske. Danas pak vidimo tieŠto sasvitn obrnuto. Nairae, čujemo na svoje Iznenadjenje, da su sporazitmtte sile ne samo voljne. da na pola puta izadju u susret sadašnjint petrogradskim vlasJticinta, već da su čak šta više zapadne sile te, koje svakojakim slatkira obećanjima gledaju da priinatiK: Ruse. Preraa jednoj vijest! sa neutralnc strane izjaviii su predslavnici eugleske i frattcuske viade, da jc cio sporazum voijan, da i današnjoj Rttsiji pruži svaku raogtiću moralnu i materijalnu pomoć . . . pod uslovom, naravno, da Trockova socijalno - revolucijonarna vojska ponovo primi borbu sa njemačklm imperijaliztnotn. Sada nam na je-

dared sviče pred očittuu Ono neznatno, skromno i pakosno ,,pod uslovom“, koje rcmeti harntoniju ponovo ttskrsle spo r azt:tnne ijubavi prema Rttsiji, jednittt udarom tnijenja cijeiu situaciju i baca zanimljivti svjetlost na rezultate versailleske konferencije tt opšte, a na Oriandovu izjavtt na poseb. Razutišljajući o ovome, svaki painetan čovjek i mora doči do ovog zaključka: Ako su zbilja tako sjajtti vojpički izgledi sporazuma za najbližu budiičtiost, ako malaksavanje Rusije zbilja ne može biti na uštrb savezniku, 1 ako Je zbilja svršena stvar stvaranje pomenute pokretttc vojske, za kojc se ticzna je li u opštc moguče, na što onda ono sumnjivo namigivanje petrogradskim vlasniclrna i obećavanja nagrade tt času, gdie rtiski ndio t savezu ne predstavlja više ništa drugo, doli maglovitu tačktt u Trockovoj fautaziji? Da, da, siatkorjeČiva su ta gospoda it Lotiđonu i Parisu. Prsiii su se i pravlii se kao da su puni samopouzdattja, tako da su tta kraju krajeva i sanii povjerovali tt svoju sttagu, dok itn se satno otiako uzgred iztnaklo rečeno uvijeno pijznanje. Nainte konstatacija, da oni još dan đaniu računaju sa praktičnom poinoći Rusije, ne predstavlja ništa drttgo n e g o p r i z n a n j e n j i li o v e v o j n i č k e n e m o ć i. Ta njihova slabost tttora da je donekie već dostigia v.elikl stepen iznemogtosti, kada se onl u svojoj maštl hvataju za slamku, kakva ie socijaino-revolucijonarna vojska Trockoga, koja jedva i | po imeiiu ix>stoji. Akta o sposobnestl za borbtt rttske vojske već su za cio svijet odavna zakljuČena, za cio svijet izttzev sporazuma. Svako dijcte ztta, da cjelokupno stanovništvo tt toj državl od 200 milijuna stanovnika santo i jeditto plače za tnironi, da cijela ova zentlja na evropskom istoku prcdstav- 1 lja jedim jedinu vefliktt ranu, a s.poraztmt još jednako saatja o tiekini iovori- 1 kama, koje bi se u njegovu slavu izvo- j jevale iz toga strašnog haosa. Čovjek samo gleda i stnije se..

Pregovori za mir ill brzi inir, ili prekid pregovora. O d i u č n o đ r ž a n j e s r e d i š n j i h v 1 a s t i. fk'aročitl brzojav „nccsradsklh Novlna“) Beč. 7. februara. U savjetovanjima Czernina i Ktthltnantia o držanju, koje će se u buduće zauzeti u Brest-Litovsku, postignut je potpun sporazunt. Na nadležnom mjestu sc itagjašujc, da se Trockij sa svojotn taktikom sve više razgolitio ne satno pred izaslanicinta ncgo i pred riarodiiita središajih vlasti.- Pod takvim okolnostiiua se biiži treuutak, tt kome će izaslanici srcdišnjih vlasti biti primorani. da T r o c k o mevrlo

0 d I u č n i m n a č f u o m, k o j i i s k 1 j u č u j e s v a k u s u m n j u, s a s v i m j a s n o o b j a s n e s v o j u o zblljnost, kojom teže da se tnir z a k 1 j u č i. U k o 11 k o s c v i š c b 1 iži m i r s a zastupniclma u k rajinske rade, u toliko će sred i š n j e v 1 a s t i m o ć i p r i j e p r imiti na sebe odgovornost za prekid odttosa spetrogruds k o tn v 1 a d o ni. Ultiniatum Trockome? (Naročitl brzojav „OeogradskSt Novlna".) Berlin, 7. februara. „Berlincr Lokalanzea'ger * primjećuje k ue'đavnoj ]>©"Iins!:oj konfercnciji izmedju grofa Czornina i pl. Liililmana: Pitanja pn progoror'ma u Brc-tLitovslcu rrnaju još u v i j e k v o j n i ć k i značaj. Ako Lcnjin t Trockij ne ćo drukčije, moraće se pokušati stvoriti skora o'dluka sa te strane. Pređ skorini mirom sa Ukrajinom (Naročlti brzojav ..LVotrađslclh Nov!na“.) Berlin, 7. februara. Kako ktjevski lisfpvi javljaju, k on a č lt i sporazam i z m e d j u s r ed i š n j i h v 1 a s t i i U k r a j i n c uskoro predsioji, ali ukrajinska središnja rada ue ćc da zakljući fonnalnl zasebni mir, .nego da utvrdi sporazutn, prcma kome obe stranke završujtt rat i otpočinju medjusobni trgovački saobraćaj. T a J j e ;s p o r a z u tu u s a.m o j stvarl t o 11 t o sio I z a k 1 j učenje mira, ali oiakšava ukrajinskoj radi položaj u zemUi. Vojnički položaj poslije zakijučenja mira sa Ukrajinom Budimpcšta, 7. febrttaia. Pošto će veoma vjerovatno skoro doči do mira sa Ukrajinom, računa sc u Berlinu sa vojttičkitn poiožajem, koji ćc nastati na istočnoin bojištu posiije zaključka mira sa Ukrajinom. U v o jn i č k o m j e p o g ! e d u naime s as v i m s v e j e đ n o, h o č c 1! b i t i tn i r a s a sjevetnom R u s i j o nt. Na osnovu primijcnih vijesti može se rećt. da se o nekakvoj ruskoj vojsci uopšte više ne može govorlti, pošto se sva vojska raspada, te se divizije čak čitavi zborov! — vraćaju kućama. Pošto jc Lenjiuova deviza: — ni rata ni tnira, — onda je moguće, da nastupi 1 stanje prema torne. Da U bi mi direktnom objavom primirja s uaše strane dospjeli tt bolji položaj, nije još oddlučeno. Ali ako bi nas Trockij primoraona n a s t a v a k r a t a, tn i tn o ž e m o o č e k iv a t i d o g ad j a; e s a p o t p u n i m p o v j e r en j c ni.

Produživanje primirja sa Rumunjskom (Naroclil brzejav „Bcogradskih Nov!na“) Budimpcšta, 7. fcbruara. ., \z Est''-u javljaju iz Berlina: Kao što je poznato, pregovaraju sada središnjc viasti o prodttživanju primirja sa Runiunjskom. 0 tome se doznaje: Središnje vlasti uziniaju obzira na to, da su rumunjske čete prodrle u Besarabiju, i da rumunjsko seijaštvo ovu okoinost očigledno pozdravlja sa radošću. rakođjcr i središnje vlasti su mnijenja, da se Rumunjskoj treba dopustiti uvećanje njcnog zemljišta tt Besarabiji, u toliko više, Što bi se time pažnja Rumunja lakše skrenula sa drugih oblasti i pošto se lioćc dati Bugarskoj cijela Dobrudža. Prema najttovijim vijestima položaj kralja Eerdinanda rutnunjskog veonta je tt pitanju, ali središnje vlasti nemaju nikalcvog interesa. da njegov položaj poiačajtt. Halil bej o pregovorima u Brest-Litovsku Kb. Carigrad, 7. iebruara. Zastupnik ministra spoljnih poslova H a 1 i 1 b e j je dao pred parlamentnim odborotn za spoljnje jmslove izjavu o spoljnim dogadjajima, u kojoj je iznio opširan pregled o pregovoritna u Brest-Litovsku i rekao, da se, u prkos svim teškoćaina, nada, da će čovjcćanstvo biti poštedjeno od bolova. Haiil bej je zatini govorio o samostalnostl ruskih Turaka i Tatara, kojitna želi, da dobiju i osigurajti sebi svoju naroditu i poiitičku samostalnost. Prelazeći na govor L!oyđa Georga i Wilsona mitiistar se tt glavnom pridružio razlagatijima grofa C z e rn i n a i Hjemačkog đržavnOg kancelara. Što se zasebnog bitisanja narodnosti tiče, c čeinu je Llovd Oeorge govorio, ministar misli da je to tniješanje u unutarnje stvarl drugilt zcmalja, a totne je na suprot dovoljtto istaći sudbinu Iraca, Indijanaca i drugih naroda, koji bijedno bitišu pod cngleskom vladavinom. U pitauju tnoreuza on ponovo upozorujo na to, da su moreuzi uvijek bili otvoreni mcdjunarodnoj trgovini i trgovinskitn brodovima, osiui ako je sigurnost Carigrađa zaittjevala da se oni za.tvorc

Đogađjaji u Rusiji Odvajanje crkve od države. Kb. Petrograd, 7. fcbruara. Pctrogradskl brzojavni ured objavlfuje ovaj ukaz o siobodi vjeroispovjednih uđruženja: Crkva se od drža-

ve odvaja. Ukidajn se sva dosadanja vjeroispovjedna povlašćenja, kao i sva ograničenja vjeroispovjedne slobode; svi vjeroispovjedni obredi uživaju potpunu slobodu, ukoliko oni ne bi štetiU gradjanska prava ili javni poredak. NIko se nc može s pozivom na svoje vje< roispovjedno ubjedjenje izvlačiti od vršenja svojih gradjanskih dužnosti. 0 dozvoli, da se jedna gradjanska dužnost zamijeni drttgotn, riješava narodnf tribunal. Vjeroispovjeđna zakletva s« ukida i zamijenjuje svečanitrt zavjetom. Vodjenje matrikula o braku i radjanju preiazi na gradjanska lica. Crkva sc ođ škoie odvaja. Ukida se obavezna vje< roispovjedna nastava. Sveštenstvo ’ vjeroispovjedna udruženja ne uživaju nikakve povlastice niti potporu od strane države i nc mogu intatl nikakvu Intovinu. Sva imovina. koju oni imaju, postaje narodtio dubro. Zgrade i ostali prcdmeti, koji siuže prosvjetuim ciije vima, ustupaju se bez nakttade udruženjima na njihovu upotrebu. Pokret svcštenstva protiv odvajanib crkve od države. Kb. Petrograd, 7. februara. Pruiiv ttkaza o odvajanju crkva od države živo su se okotnoii crkvenl krugovi. Moskovski patrijarh bacio je na boijševike veliko prokletst\ r o crkve, Posljednje nedjeije održane su u svini crkvama svečatte litije, koje su se najzad s crkvenim barjacitna i ikonama sakupiie pred manastirom AleksandraNevskog u bogosluženje, kome je prtsustvovala masa svijeta preko 100.000 duša. Protivnička strana nije remctii» ovaj i ovako izraziti protest. Pretres danskog poslanstva. Tvb. PefiogtaTI, 7. fcbruara. Petrograđski brzojavnt ured javlja 1 Prema izđatim itarcdjenjima o traga-iju i aznalasku pr'kr'veni't život- i'i nani'rrui ca u pojedinnn sTanovima, đošlo je jutros ju'cbto odjelenjo vojaika u dansko poshmstvo da rzvTši pretres. Pos’auik je prije svega izjavio vodji o'jrierria, jođlionr prostom vojniku, 'da se u štranom poslanstvn ne smije rršiti pretres. Pošto je vodj ođjelenja tu primjeđbu odbio, tno rao se poslanik s njimc upusfiii u pre'govove, ali nije mogao usp'eti 'da vojni* fco nagovori 'da ođustanu od svoje namjo ro. Cim j'e odI>or za spo'jne poslove lao o svem.i tome izviješten, poslao je odmah svoga zastupnika u poslanstv-o: a’i' jo i ovaj, poslijc svih mogućih ol j išn'j.v vanja, naišao na ofpor ko'd odje'.cnja. Najza'd je odjelenje izvtši'o pretves t>oslanstva, u kome je 'doista bi'o živoimh namiiam'ca„ ali su one bi'e iz Patiske. ie nisu ifl- ođuzete. Poslanik je Iićro pri.sustvrovao prctresu, pa je zastupriiku ministarstva spoljnlh poslov r a iskazao svoj profest protiv povTede sjedišti danskog poslanstva, o Ćemu je sastavljen i za pisnik Kb. Petiugrad, 7. febroara. Petrogradski brzoj'Viii uređ javi’a: Cičeran, pomoćnik Trockog, izjavio je danskom poslaaiku žaljenje narođt i't ko* /nosara zlx>g neumjesno izvršopog rrsnv sa posL'nsiva. Otpor činovtiika. Kb. Petrograd, 7. foLi a.a. i’etrogiadski brzojavm ured jav'ja iz Jekaterinoburga, da je prilikom

PODLISTAK Vo}. Jov. Kuluadžlć: Iz uspomena jedne gospodje i (Naslavak.) III. Kada se Mila Jovanovič činovnik Državne Statistike, rastavila sa njim na kapiji, udje u kučti, sva zažarena. Sama pomisao da ga je srela pre nekoliko časaka, naterivaše joj srce, da udara jače. Njegovc reči još su joj zvo'nile u ušima i kao da je osećaia njegove sve pokrete, koji su joj bili tako poznati. Lakim pokretom skide rnkavice ! pošto poljubi mater poče da svlači jesenji mantil. Sv r e ovo napred što se dogodilo, toliko ju Je uzbudilo, da su joj misii jedttako navirale, ukrštavale, zbu'njene I konfuzne. Uzbudilo je silno I taj iznenadni njegov dolazak, i te otvorene reči, koje su govorile o pokajanju, o pohiženju, taj ton iskreni 1 prostodušni, jasni dokaz Jedne iskrene ljubavl, sve Je to govorilo njoj u isti malt I uz’budilo je siino. Znala je, da će ona sve to reći materi, jer ona je tako bila vaspitana, aii od silnog uzbudjenja nije znaia kako će da otpočne. Ođluči da joj Jcaže tek posle večere. jer za to vreme

ona če postati pribranija i moći će da raztnišlja. Pošto su svršili večeru devojka joj pridje, nerešeno, da govori. Stara gospodja je čitala oglase na polcdjini jednoga llsta. Devojka je držala otvoretiu zelenu knjigtt sa naslovotn: — Zbogoin. ljubavl... Knjiga je bila pročitana do poia i njena rttka ležala je prekc « nje. Na stohi su opađale pobrane zadocnele rttže, iz vrta. Ona ttze dva trl llsta što su ličila po boji na kadifu i poče da ilt gužva. Uze da misli na njega. Iznadje da ie osiabio dosta za ovih osam nteseci, da se je promenio jako. To ju Je zaboielo i bilo joj je teško oko srca. Pomislila je, kako taj čovek užasno mora da pati. I ona je patiia istovetno. Znala je, da je sve to moglo da mine, ali njen karakter njene okolnostl, njene prilike ne đopuštahu joj da to učini... — Mama, otpoče ona lagano. Gospodja podiže glavu i pogleda je preko naočara — Viadimir Je ovde, nastavi devojka lagano Gospodja pusti novine na stranu; devojka se osmeli. — Šetali smo celo veče po parku, — zato sam i zadocnila. — Pa šta hoće on od tebe?, uplta stara gospodja. Reko tl Je nastavljaše ona — da ga tiisi nikada nl vo-

lela, da si ga lagala. Nije verovao ni | tvojim moibairia. ni tvojim suzama. ! Naptavio je skandai, da ste moral! obo- j je đa se uklonitc za izvesno vreme iz j Beograda. I sađa? on te zove da se I vratiš k tijeniu. Zaboravi ti njega dcte moje, zaboravi! Gospodja je imala iste nazore, koJe nikada nije ni promenila. To su bii; i nazori nekadattji. stari, po čijitn ttzorima odgajivale stt sc čitave generacije. To su bili nazori, po kojima nije postojala Ijubav, nit! Je postoiala strast. ono sagorevanje sa čežnjom nsizmernom dvejtt tnladih duša. koje se volu. Ti nazori nisu priznavali veliku ljubav, sa stapanjem dviju duša, koje samo jedna drugu traže. Oni su bili nepoznat’ staroj gospodjf. Njoj je bilo ttvek prvo osiguravanje materijalno, a duhcvno osiguravanje? — ona zato nije ni znala. Njoj Je bilo dovoijno, da su svi osigurani i situlrani, da imaju lep položaj, da imaju nešto novaca po zavodima. I usled tih svojih nazora, svojih misli, ona je bila večita stnetnja izmcdju ovih dvoje mladih od prvoga d-ana, kada su se oni zavoleli. — Tim više, kćeri moja, tim više, moraš da ga zaboraviš, posle onakih časova koje si od njega pretrpela. Šta ćete da radite vas dvoje u toj bednoj paianđ? Idu po kad-kad crni dani nad svakim doraom. A može 11 on da te u-

kloni? Vaša bedna pktica no dostaje ni za nasušni hieb, a pomisli danas, stttra na deeu koju bi ti dao Bog. Ej. kćeri moja! nije to satno ljubav. Devojka jo čutala i slttšala. Nikada ona nije mogla da pritni te starinsko nazorc svoje majke, kojl stt bili tako stari, kao ovaj stari drevni nameštaj, što je razmešten ix> sobi. Ona je naučila slobodnije da misli, dri ttdiše ovu atmosferu punitn piućima, što je oko nje. Škola joj je otvorila nove pogiede, nova shvatanja, nove ntisli. NjoJ je to sve izgledalo tako čudnovato, tc se i sama čudila, kako je mogla ta njetta mati, čije je ona dete, kako je tnogia đa neoseti onu tako veliku stvar, kao što je ljttbav. Nikako nije mogla sebi da predpostavi njeue osećaje ! njenu dušu 1 bilo joj vrlo čudnovato, te je i sama pod tim misilma bila zbunjeria. — Ej!, kčeri moja, produžavala je stara gospodja, nema ništa od te Ijubavi. Ja nisam znala za nju, pa šta ml faii. A danas, volu se nemajuči ničeg oko sebe. Tako se ne teče kuća, tako se ne podlže dom... Devojka oseti u tome času kao đa joj svaka reč stavlja neki sinji teret na dušu. Oseti kako ta duša njena silno pati I drhti pod ovim rečlma stare žene. Svaka reč je u sebl nosila po jedno razaranje i uništenje njenih snova, što

ih ona sanjaše tako tiho i potajno. Ne Iitedc da rckne ništa protivu matcrinih reči, koje su je pogadjale kao udarci kakvoga malja. Ona pogleda tužno u naslov zelene knjige pred sobom. A opojan miris od ruža dopiraše svuda okolo. dok stara nastavljaše: — Ti sl sirota devojka i ti nećeŠ imati ntčeg od njcgove gole ljubavi. Ljtibav je prolazna stvar, otia će tnlnuti kao ovi jesenji vetri. A šta će onda biti? Posle bi zavapila: avaj! Ali to b! bilo đockan. Budi pametna. kćeri moja, budi mi pametna. Njoj podjoše suze, i stara gospođja je pomilova po kosi, misleći da se kaje. Devojka pogleda tt materine oči tužno, zatim uze zelenu knjigu sa stola i savi jc na orman. Pošto poljitbi mater ode lagano u svojtt sobtt. Noć je rano pala i mr. k je se već razastro preko ulica, preko kuća, preko grada. Ona raemahnu zavese i svet* lost od električne ulične lampe pade kroz okna na stvari. Ulica beše pusta; kaldrma se je na uglu sijala od bele svetlosti. Ona poče da se svlačr, požurivši da što pre legne u svoj devojačkl krevet. Tek kada oseti miri# od belog rublja i tu čistu svežinu njegovu, ona se u magnovenju seti njega i, neznajući ni sama uzroka, poče da piače- Bilo joj žao što mati poriče tu .veliku ijubav. Ona je znala da ona nije