Beogradske novine

egobg noie B r> 4 i, BEOGRAD, srijeda 13. februara 1918.

i £ i a i. c;

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslija p odne. Pojedlnl brojevh

I ■ krajMlma «. I kf. tti* V« aljtal rt , , ,

13 M«ra

OgluJ p« oljeniku.

MJosaCna pretplata: U (MjraOu I ■ kra|«rtai« raat'jMaallai M u&S^2^'.is:r?::S!?

Urednlltvo: BEOSRAD, Vuka Karadtlća ul. broj 10. Talafon bro] 83. Uprava I prlmanjo pretplata Toplliln venao bro] 21. Tolafon br. 21 Prlmanjo oglata Kneza Mitmjla ul. brol 38. Telefon brol 245.

Godina IV.

Mir na istočnom frontu. Odlazak diplomatskih misija iz Brest-Litovskog. — Njemački glasovi o mogućnosti budućeg saveza sa Rusijom.

stiJe p-rimirje i ua to, da u tom najplodnijem dijeiu Magjawke p o s v r § a v aj u I p o I j o p r i v r e d n e r a d o v ci, što itn je sfcaiuvvništvo s blagođarnošću priznalo. Vojnici su svuda gdjesu samo mogli pomagali seljacima u obradjivanju zemljišta. Umnožena je mreža puteva. Mnoge su željeznlčke stanice lKKiigJiute. Odje su Rurtiunjl u njihovom brzom povlačenju ostaviii za sobom niševinc, tu ,ie sad ponovo sve oživilo. Njegovo Veličanstvo je izjavljivalo i časnicima i' vojnicima Svoje priznanjc na vclikim uspjesima u borbama i ponovnom izgrađjivanju zemIjišta. iz Nagy Berccka se vladalac odvezao lautomobilon) prcko Kezdivasarliclva u Prazsntar, gdje je razgledati čuveni zaniak. Taj je crkveni zamak tvoreviua sas'kiii seljaka te je još i danas obilj'Cžje njitiovog privredništva I zajednice. Njegovo Veličanstvo je diiže vromena jtrovelo u razglvdanju crkve. Sveštenik je jiokazivao vladaocu mnjetnič.ki izradjoue stolove i sllke jedtiog umjetnčka holandske šlcole. iz Praizsmara ja prođužen pnt u Brasso, čije stauovnišlvo pozuaje vladaoca još iz onih teških dana, kada se pod vodstvom nadvojvode Karla vodlla borha za oslobodjeatje ovog divnog graničnog grada. Car i kralj se blo u Pt'azstnaru rijašio da jiosjeti B r a sso. Tamo nije niko znao o namjeri vladaočevoj. Bilo je zaniniljivo vidjeti, kad je staro i miađo posmatralo autoltiobil pa, poznaivši vdadaoca, zastalo i iskreno ga pozdravdjalo. Njegovo Veličanstvo se zadržalo kođ crne crkve, naredilo d-' se otu otv'orl pa je rttzgledalo iimrtri&šnjašt ove lijepe gotske gradjevine. Za to vrijeme se pred bogomoljom saktij>lo bio veli'ki broj brassovskih stauovniika, koji su vladaoca |>ri iztaisiku Lz crkv-e birrtto pozdravili. Njegovo VeličaTtstvo sc odvezio daije u F(ilgyv;ir,':gdje je vladaoca čekao dvorski v«6z»- Nastavljetiorn željezničkom vožnjom Njcgovo Veličanstvo je pošjetilo još Marienburg, razvaline zatrtfca njemačkih vitezova. Put je zatim prodtižcn preko Tovisa i Arada za Budilmpeštii, ali jc za vrijcme noći prekidan k-od nekoliko stariica, jer je vlađalac htio biti u neipre'kidnoj vezi s Bečotn, Buditnpeštom, Badenotn i BrestLitovskim, da bl bio obaviješten o toku mfrovnih pregovora.

Mir sa Ukrajinom i okončanje rata sa Rusijom Sud austrijske štampe. Kb. Beč, 12. februara. „Fremdenblatt“ piše: Sa izjavoin ruskog izaslanstva u Brest-Litovsku, da Rusija Izjavljuje, da je ratno stanje okoučano i da je naređjeno da

se njene boračke suage odmah demobilišu, r a t j e i z m e d j u č e 11 r 1 s avezne sllelRuslje stvarno o k o n č a n. Veliki značaj tog dogadjaja svaki osjeća. J e d n a o d n a jstrašnijib faza istorije se 11 m e z a v r š u j e. Ruska vlada je sa svoga gledišta odbila da zaključi formaian ugovor o miru. Ona, kao što je poznato, hoće da buduću sudbinu posjednutih oblasti učiui zavisnim od uarodnog glasanja, koje se Ima izvršiti, pošto ih naše čete napuste. Riješcnje, koje je Trockij zahtijevao, središnje vlasti nijesu mogle primiti, što nije biio nl potrebno dokazivati. Pošto Trockij — I ako uprkos najveće prediisretljivosti središnjih vlasti uije pristao na kompromis — uife o tome mogao biti u neziianju, da ruski narod neprestano traži mir, smatrao ie za shoduo, da objavl završetak ratnog stanja bez iormalnog mirovnog ugovora. M1 možeino s time biti zadovoljni. Našl ratnl zarobijenicl vratiče se kućam a i b e z m i r o v n o g u g o v o r a. a mir n od o psk i saobraćaj p oč e ć e s a m o d s e b e. Sud njemačke štampe. Kb. Beriitt, 12. februara. „Vossische Zeitntig“ piše: Ne treba tek objašnjavati, da ruska zvanična izjava o okončanju ratnog stanja u ovom treiiutku vanredno mnogo znači. Ono stvara jasnu situaciju. koja za dalje vojne akci.ie na zapadu i za trgovinsko-političke mogućuosti, naročito s UkrajhMMU. ne može dosta dovoljno da se ocijenf. S ćisto političkog gledišta i s gledišta buduće svjetske konstelacije ovo stanje nije po Njemačku jeduo te isto. N a m a j e s t a I o d o t o g a, d a s e in i r o m n a i s t o k u s p r e m i m o g u ć u o s t z a b u d ii ć I savez s Rusijom. — „Berllner T a g e b I a 11“ piše: Niko ne smije previdjeti, da saopštenje Trockoga prosto potvrdjuje čfaijenice, ali da ne stvara uovo stanje. Ml imamo okončauje rata. jer itema više ruskih četa. Odlazak delegata iz Brest-Litovska. OproštajTii r u č a k. Kb. Brest-Litovsk. 12. februara. Diaitas je bio oproštajni ručak za niisije, koje su bile izaslanc u BrestLitovsik radi pregovora. Mittistar spoijJtih poslova, grof Czernin držao je tom priiikom govo-r tt ime izaslanika četvornog saveza, kojirrt je maršalu princu Leopoldu bavarskom zablagodario na gostoprhnstvu, koje .ie ukazatto izaslanicima u mjestu statta njegovog vrhovnog zapovjedništva. Na ovo je princ Leopold odgovoi'io toplim riječima, ističući značaj mirovnogdje 1 a, koje je stvoreno n

B r e s t-L i t o v s k u. Svi izasbnici odlaze u tokti današnjeg i sutrašnjeg darta.

Revolucija u Finskoj Zivabne borbe izmedju crvcue i bijele garde. Kb. Stockholm, 12. februara. Svedska brzojavua agencija javIja pod 10. o. mj. iz Was e: Juče i da-< nas bii-e su živahrae borbc. Pri tiapadaiu na jedan oklopljeni voz imala je bijela garda dva ranjenika. Crvetta garda Ja imala više mrtvili. Iz krajeva, gdje vlada crvena gairdia, dolaze vijcsti o strahotama, koje se čine protiv l.htd! svakog doba.

Podmornički rat NOVA POTAPLJANJA. Kb. Berliu, 12. februara. W o 1 f i o v u r e d javlja zvanično ? U zapadnom kanaiu i na zapadtioj en* gieskoj obali potopile su naše podmornice 18.000 brnto registiwamih tona neprijatel.iskog trgovinskog brodskog prostora. Načeltiik ydxuiralsko't TBornntfce.

era,

Najnovije brz. vijesti Javua predavanja o opštoj istorljl Austrije u Sofiji. Kb. Soflja, 12. febniara. ' Bećki prcfcsori Bauer i Krefs c ti m a v e r stigii su juče ovanto, da bi počeli sa javljenim javnltn pređavanjima o opštoj istoriji Austrije l istorijf doba P r a n je J o s i p a.

Prva skupština fonda za ratnu pomoć Kb. Beč, 12. februara. Listovi javljaju, da se 9. o. mj. održala prva kcmstituirajuća skupština fonda za ratnu pontoć, koji stoji pod protektoratonn Njegovog Veličanstva cara i kiraija Karla. Skupštiiii Je predsjedajo ministar rata, general pješadijd pl. S t o g e r-S t e i n e r, a prisustvovali stt joj brojtti d'osto.ianstvenici. U pozdravnom govoru naveo .ie izmedjti ostaloga ministar ovo: Da bi ublažiia strahovite ratie, koje je ovaj rat nanio društvti, smatra vojna uprava svojonl dužnošću da opravda povjerenje koje uživa, te da unaprijedl ratnu pomoć. Pri stvaranju ove institucije bila je o“dlučna misao na koncentraciju društve« nih snaga. Kao što je srdačua težnja Njegovog Veličanstva, da svojitn narodima po mogućstvu što prije pružt blagođati tnira, tako je isto i žarka želja Njegova, da se pomogne onlma, koje je ovaj rat napravio in\ r alidima, udovicama i siročadima. Svaki iskreii i uspješan rad za te ciljeve je poštovanje prema Njegovom Veličanstvu. Miuistar je zaključfct oduševijenim usklfkom u zdravlje i dug život Niegovog Veličanstva.

RATNI IZVJESTAJI I zvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 12. fcbruara. _ Na visoravni Sedam Opština ! u područjn Monte Asolone živahna topnička djelamost. Sjeveno od Valstagne izbaeilesunaše čcte neprija.teI j a i z n j e g o v i h p o 1 o ž a j a. K o d t o g a j e z a r o b i j e n o 6 n e p r iiateljskih častiika 1 170 vojit 1 k a. Načelnlb glavnog stožefa.

Sveđska i Finska 17. januara otvorio je švedski kralj jjarlamenat prijestonom bcsjedom, u icojoj se taplim rijećima sjetio odnosa svojc zcmljc prema mladoj finskoj republici. Onđa nijcsu valovi gradjanskog rafa tt Finskoj išii tako daleko, kao datas. Poslije objave nczavisnosti tnlade i’ržavne tvorcvine izgledalo je u prvi 'ttali, da če njena dalja unutrašnja fconsolidacija činiti povoljan naprcdak. P'iogrant nove vlado nije našao u sc*cijaino-dvinokratskoj opoziciji protivtjika, a takodje 1 ttacijonaina manjina šveda pristala je uza nj. Naravno, i tt >nim danima je uznemirivao ostatak ruskih trura uredjen upravni život rcpttbiike, kojc su protivno naredbama boljševika zaostalc u jttžnoj Finskoj, le se pođ imenom „crvene garde“ pretvorile i! pravtt napast za cijelu zemlju. U nku daljih sedmica priključiše se crvetiiut gardistima najniži slojevi iinskog stanovništva, kojitna se činilo, da se rtjihov glavni zadatak nalazi u divljem grabežnotn i pijačkaškcm pohodu kroz gradovc i seia. Ova razbojništva prefvoriše se tt vooma ozbiljnu stvar, Icađ id izjava retrogradske boliševičke vlads pokazala razgovjetno, da je pobuna sa rttske granice sbrastveno pođupirana te žlgosana kao djelo ottih teorijd izbavljanja, za koja su se borili Lenjin i Trockij, i zadobili onoliko žalosne slave. Onda se gradjanski rat uspiatntio a najstrahovitijem značetiju riječi. Proiiv crvene garde postavila se svuda itružanom snagom bijela garda, koja je predstavljaia vladajnći državni princip. Od onda je Finska pos-tala pozornlca grozota i pustoŠi. U gradovima Heisingforsu, Uieaborgu, Tamtnerforsu i \Viborgu borile su se obadvije sfcranke promjettljivom srečom. Ali svuda, gđje je prolaziia crvena garda, ostavlja+i su krvave fcragove anarhija, surov'ost ) ubijstva iz zasjedc. Prirodno jc, da kraljevina Švedska ne tnože mirno gledati straiiote i nasiiia u susjednoj republicl. Iskra revolucije mogla je lako pasti preko granice, a švedskom dijeJu flnskog stanovniš* fva rnoralo sc dati zaštite, te je što cnergičnija intervencija bila potrebna. Posijednjilt dana januara izgiedalo je, da oe doči do oružanog posredovanja švedske u Finskoj. Engleski brzojav već javlja o sukobima švedskih trupa

PODLISTAK .Milorad M. Petrovlć: Radoje Domanović kao pjesnik Domajtović je neobično dobro i>oznavao narodiut poeziju. Znao je po čitave pjesme od nekoliko stotina stiliova na izust. Otuda se ott u prilikama koristio bisernhn stihovima narodtiih pjesatna, a često pravio i parodije na njih. SviMia inteligej]tnim čitaocitna biće poznata njegova pjesma „Mitropolltova žetnidba 1 ', koju je on štampao u svcflit listu „Stradija 11 , ali hna još pmio takovih pjesaina, napisanih u užetn fcrugu. Evo takve jcdne pjesme i njetiog jjostajrka, Jednotn prilikom, dodje jedaat ođ prijattelja Radojevih, koji je živro u jednoj palančici u Srbiji u Beograd, i razmnijo se, odanah se nadje sa njim. Tri jtuna dana, oni su obiaztii svoje k«fane, aii iin je glavno svratište bilo kod Dobrosava Atanackovića, koji je onda držao „Prodavnicu užičkih jwx>izvoda“ kod Kneževog Spomenika, a gdjje su onda doiazili M. J. Mibrović, Zarko Ilić i t. d Tu je Dotnanoviću bifa i -redakdja ,,Stmdije“ a sam Dobrosav blo je neka vrsta Mecene Radojeve, jetr mu je kujKtvao na klio raspatt'eno broieve I «maWature“- Toga Dobcosar

sa crvenom gardotn kod Torneje a kralj se brzo vratio sa svog puta tt Malmo. Na to su se nadovezale bučne izjave intervencijonlsta u Stockliolmu i sve energionije opomene mjerodavnih ljudi, da se i>ožar u susjeidstvu predusretne radikalnim srcdstvima. Obrazovala se dobrovoljačka arntija, a veiika masa stanovništva dala je izdašne i>rlloge i ad hoc stvorene pomoćne ekspedicije za potpomaganje svojih zemijak®. Ali promišljenijl dio švcciskih poiitlčaira na brzo je uvidio, da bi orttžanim posredovattjem s oue strane granice sama zctnlja dosjijela u najteži ik>ložaj. Jer takvo posredovanje značilo bi ni više ni manje nego obustavijanje one jtolitike neutralnosti, zbog kojc zemlja i stauovništvo već četvrtu godinu podnosi odricanja svake vrste, a čak i poniženja sj>orazumnih sifcg Značilo bi osjetnu promjćnu kut'sa, čije bi se j>osljedice utoiiko težc mogle sagledati, što položaj boljševičke ruske vlctr de još ttvijek dopttšta mogućnost zajednice interesa sa saveznicima na.zapadu. Ulcgom policajca, koju bi Svedska tt Finskoj preuzela, bile bi VeTtka Britanija i Amerika Dodbodene ako ne baš na otvorcno neprijateljstvo, a ono sigurno na nove nasllničke mjere ckonomske prtVode. A Švedska već danas pati od gladi. — ottda bi došle na rcd najgorčije nevolje. Za svakoga, ko muški osjeća, a naročito za svakog Germana, ovo je žalostan prizor što postidjuje, kad divni narod Oustaiva Adolfa i Karia XII. — dodirom sa kulturom i truležom i'rancuskog naroda, za koje su „sjevcrni Francuzi“ ttvijek bili sttviše osjetijivi — može tako nisko da p'tdne. Istorija Vandala u Africi i zapadnilt Gota u Špattiji ponavlja se sada pred našim očima I pokazujc, da Gennan ne smije živjeti tt miru, jer bi inače zbog svoje službe žcnama postao ženski slttga. Posljednja sudbina Švedske ne satno da sadirži optužbu protiv sporazumttih sila, nego je ona I prizniainje njette rodjene slabosti. Njegovo Veličanstvo na erdeljskom frontu Kao što smo juče javili, Njegovo Vcličanstvo je 8. o. mj. otputovalo iz Badeina na ereleljski frout, da produži pregled tamošnjih četa, koji je otpočeo prije nekoliko uedj&lja. O tom putu brzojavljaju iz Brassa 11. o. mj.: Monarh j,e putovao preko Velikog Varada, Sekelykocsarda, Szaszregena, Olah-Toplice, Gyergyszeait-Mikloša, GsLkszerda, Szepsi-Szent-Gyogya i Nagv-Berecka. Njegovo Veličanstvo je n tim oblastima razgledalo nmogobrojne jedinice. Primirje, koje od dužeg vremena traje, pružilo je četama mogućuost da se potpuno oporave. Sva odjelenja izgledaju vanredno. Ali su čete iskori-

va Radoje je od milosti bio prozvao ,,Tonardije“ zbog njcgove sllćnostl sa Istoimenjakom iz Igovih ,,Jadnika“. Gost i prijatelj Radojev trcba«) se vratiti, odinah drugi dan kući, kad to ne učini ni treći dan, njegova se gospodja zabrinu, i preko jodtte od beogradskih redakcija učlni pitanje, šta je sa njenkn mužetm. Ta depeša dopade u Tenardijevu radnju, baš kad bijaše na oknpu nekoliko prijatelja, a medju njitna Radoje i njcgov prijatelj. Radojit se to učinl zgodna prMtka da malo pismenim putem progttsla, ttze oiovku i tiaprsa cmi pjesmtt: „Aber stiže gospodji Miliel, Kara Aber u kara Zematie: Zljc ga sela gospodja Milice, Tvoj ti dragi sjedi u mebanl I lodjenom rujno pije vino, A služe ga iijepe cttricc, Što su ljepše oid Rankovlć Pavla Kad se zorom iz meTiane krette, što su višlje od drogerfet Teše, Što prođaje praške i pomade, Kalcdonte i vode kolonjske Što su tanje od Pačića Latze Što mtnistar bjaše u Vuzijl. Cesfco Mile kroz prozor pogleda. NebB koga svoga ugledao Namera ga dobra namerLla. Na nekoga kibica štampara. Pa on vlknu klbtca šfcamnara:

„Bogotn brate kibtcu štampare. Otidi mi do mog pobratkna, Pobratima Rankovića Pavla, Pazi mudro tto govari iudo, Poklani se i dva i tri puta, Poljubi ga u skut I u ruku, Pa ti roci mome pobrafcimu, Da je menfc ponestalo paa'a. Kako reče, takp se i sfceče. Kidnu klbic do svog gospodara. Gospodara Rankovića Pavla Pokloni se. dva i tri puta, Poijubi ga it skut i u ruku, Pa mu ttze V'ako govoriti: Gospodaru Rankoviću Pavle, Plrimi selam (Xl svog pobratima Eno njcga bolnog u mehani, U ouoga knezA Dobrosava, Pa on pišti kao Ijuta Guia, Kao Ijufca gttja u proceint, Jer je njemu ponestalo para. Kad to začu Rankoviću Pavle. On zaikuka katto kukavica. .Tao tnieni miii pobratime, Udari tse rukom po prshtia, Pršte kamgar na belotn prsluku, Iz trbuha vino pokapaTo Iz očiju žežena rakija, Pa se maši u diepove donje. I iz\ r adi osam 1 po groša, Kofciko je njeinu preostalo. Nosi ovo morne pbbratltnu, Đa se njemu u nevolji nadje. To izusti a dttšu ispusti.

MALI PODLISTAK Isforijski kaiendar i\a danaŠuji dan, 13. februara 1734. I godine lodjen je čuvem franeuski diplotuata Charles Maurice princ Tailcyj rand, knez beneventski. Pošto je aniao neku manu na nozi, to so nije posveiio j vojnoj službi, kao što su to obično činili i arajstariji sinovi * francuskim plemićj skim domoV'ima, već je postao svešteirk. j 1780. goiline bao je generalagent svcštcn; stva, a 178S. godine postavljon je za. vladiku (Inskupa) u Autunu. Svojim oštrim okom o&malr je opazio znaćaj francusko rcvolvicije vcč poslijc njenili prvih l>ojava. Vfclio je da se tu ntŠi čitav jeđan svijet, 'da nastaje novo doba, kojsmu se j valja prilago'diti bez obzira na tradicije. S toga jo 1789. gofline u narođnoj skupj štini tražio, fla se sveštenstvo u njoj priflru/.i tzv. trećem staležu (gradjanstvu). 16. febmara 1790. zahtijevao je sajeđeće rcfomtc u crkvi: fla se uzaptc crkvona flobra, đa sveštenici postauu ptaćeni flržavna čmovnici, a da se uastava postavi na slobofloumne osnoviec. Kada jo na pmi godišnjtcu zauzeća Basiille (Bastilje), 14. jula 1790. goflme na pariskom Marsovont polju slavljeno „iznuronje kralja s naroflom", Talleyrand je služio svečanu nusu i položio je mddju prvima zaklctvu na ustav, koja je bila propisana za sveštoniko, a kojoj sti se mnogi protivili. Papa Pije fPins) VI ga jo

za to anateinisao, na što je TaHevranfl (dobt'ovoljno poiožio fciskupsko zvanje. Ma fla se bio otvoreuo pridmžio republikancima, TaIIeyranfl je 1792. godine ipak osumnjičen, fla j-o rojairsta, pa je inorao fla so skloni u Englesku, odakle »e vratio tek.1795. gofliine. 1797. gofline primio so za kratko vrijome položaja ministrai spoljnili poslova, a flocni'e je prišao g ■ neraiu Bonaparti, koji, pottavš! driavuiin' udarotn -od 18. brumaire a 9. liovemfcra 1799. godine pmm konsulotn, uzc Tal levraufla za svoga ministra spoljnih po slova. Skoro punih fleset godina os'ao je Talleyranfl glavni savjctnik Napoleo* nov u Spoljno-politićkim }>itattjiraa. Ln. uevilleski, amienski, požuuski, poznanj* ski i tilzitski mir, kao i konkotflal sa papom, u pr\ r om su reflu Talleyranđovo fljelo. 180G. godine Napoleon dade Talley.ranflu titulu suverenog kneza beneventskog, a papa Pije VII., 'da bi ga nagradio za konkoiflat, razriješt Talieyranđa nekaflanjeg svešlenićkog zavjeta i fcl g s ov io je građjanski brak, što ga je TaUeyrand bio zaključio sa gfljom Grant. 1808. (pfline đošao je Talleyrand u sukob sa Napoleonom, jer je gleflao da odvraii cnra ofl prođužavanja osvajačke politike. Pošto ga Napoleon ne htjcfle posluša i. Talleyran'd đado ostavlcu na svojc zvanje i povuče s© na .svoje imanfe Valencay. Pbslije propasti Napoleouove vojske it Rusiji počeo je Talfc*yrand potajno prof ovarati sa Bourboncama, a kafla ait 814. gofline savcznid prodrli u saant