Beogradske novine

izlaze: dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslile podne.

Pojedlnl brojavl: V »nrrt« I« krtjitlana lapolJ(i<arttni o« «. I kr. titi p« cljanl «4 . . .

MjesoCna pretplata:

0 I « krajtvlmi «. I kr. Ma r» tnjM I «t»i»« ■ U Bflogredn u lartlTn. « luc. 1 _ 12 tlfllfl« U imnarkljl. . ■ . . .7? * *. * » U InMtnnati« 4^BO Oglotl po cljenlku. «

Urodnlitvo: BEOORAO, Vuka Karodilća ul. broj 10. Telofon broj 83. Upravo I prlmanjo pretplata Topliein vanoe broj 21. Talafon br. 28. Prlmanjt oglaia Knau Ulhajla ul. broj 38. Tolefoa broj 245.

• Br. 43. BEOORAD, petak 15. februara 1918. * Godlna IV.

Kritični đani u Engleskoj. — U Italiji su razočarani WiIsonovim govorom. — Radoslavov o položaju.

RATNIIZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 14. februara Neina nlkakovih osobitih doga’diaja. Načelnik ciavnog složera, Obećanje, ludom radovanje Potpuna vojnička i politička izolacija, u koju je najnovijim dogadjajima ua istoku dospjela kraijevina Rumuujska, namečo nam i nehotice, da se pozabavimo pitanjem o sudbini i rnnogo spominjanoj slobodi tnalih naroda. Ako se dobro sjećamo, bile su sporazumne sile one, koje su na 6eilo svog programa postavile oslobodjenje malih naroda kao prvi ratni cilj. Time su zadobile ne ^amo moralni mmbus, nego i saradnju jiaroda, čija je praktička pomoć išla čak do saniopožrtvovanja. U dosadašUjem trajanju svjetskog rata išli su dogadjaji neumoljivim tokom, a beskrajna odanost ovih doduše hrabrih boraca, ali vojnički slabili saveztiika koalicije, nije na,šla zaslužetvu nagradu. Prva je bila Belgija, koja je prosto neStala sa evropske mape, kao da ]u Je viltor iščupao iz zemlje. Razočarani, ali još uvijeik sa povjerenjem u budućnost, Beigijanci su se pomirili sa sudbinom, jer su se pouzdavali u obećanja u Londonu i Pariisu, gdje su im obricana zlatna brda. Umjesto ispunjetnja dolazila su samo nova — razočaranja. iVojske sporazunmih sila pokazale su se nemoćne, da od pobjedtlaca otmu zemlju, koja je. još davno prlje objave rata bila zapala u agresivnu politiku Eugleske. Državnici pak spo-razumnih sila pokazivali su slabo nakionosti, da za zelenim stolom ono otimaju, šio se oružjem nije moglo dobiti. Koaliđji se čak ne može priznati ni 'đobra volja, da stvar Belgije stave isred svoje sopstvcne, pošto su se u ugleskoj sasvim ozbiljno bavill mišIju, da kralju Albertu — umjesto prijestolja izgubljemog u domovini — ponu! de krunu — Jerusalima. Nije drukčije išlo ni sa Srbijom. Ni ova zemlja nije ništa dobila za svoje žrtve u krvi i imanju. Naprotiv: 1915. godine pridržavaii su Srbiju lukavstvom i prevarom na strani sporazumnih siia, i ako bi baš u to vrijeme biio došlo do potpunog kotnprotnisa sa Austro-Ugarskotn za daljl opstanak Srbije. SavezV’Ci trebaju odista jakih argumenata za Jtpuštanje svojih pomagača, kao što Je fcad slučaj sa Rumunjskom: teik bezuslovna i apsolutna beznadnost zavedene male države čini, da postaju popustJjivi, jer se time rješavaju svakc dalje bdgovornosti i obaiveze. Uostalom slučaj sa Rumutijskom dokazuje, da čak i sporazum u tako zakašnjelom trenutIku donosi za odnosnu zemlju vcoma znalnih koristi. Veoma je vjcrovatno, da će Rumunjska, ako predusretne četv'orni savez sa pravom spremnošću za mir — moći za Dobrudžu, gdje ima otprilike 850.000 nenimunjskog stamov-

uištva, dakle tuđjin&, dobitl v.eoma plodnu zemlju Besarabije, u kojoj itna skoro dva milijuna isključivo rutnunjskog stanovništva. Ovim izgletda, da je dokaiziaino, kako bi pravo mjesto kraljevini u ovom ratu bilo ondje, kamo su je uvijek upućivali njezini konzervativnl državnici 1 prvi njezin veliki kralj: uz središnje vlasti, a protiv Rusije. Beigija, Srbija, Rutmtnjsk'a i Crna Oora, koja posljednja je već đavno htjela ali po sporazumu bila stlom spriječena, da se nagodi sa središnjim vlastima — sudbina ovih četiriju država daje jasan primjer za to, kako sporazum male narode prvo naimanii na slobodu, onda im posrednim putem tu slobodu oduzme, i najposlije, u najvećoj nevolji prepušta njihovoj sudbini. Sporazumne siie u najboljem siučaju daju malim narodima jedinu tu ,,slobodu“, što im u času najveće liužde stavljaju na volju, na koji način da se same izvuku iz ćor-sokaka. Prvi dalji miaji narod, koji će po sporazutnu biti obdaren ovakovom slobodom, biće zacijelo Orci. Veoma je poučno utvrditi, kako je u ovom ratu ostalo na središnjim vlastima, đa ispune ona obećanja, koja su malim naroditna u zvttčnim frazatna dali njihovl iftprijatelji. Jer danas stoje stvarl tako, da svaki narod, koji je zadoblo slobodu i samoodredjenje, ima to da zahvali u samoj stvarl poštenom I opravdanom radu Austro-Ugarske 1 Njemačke. Monarhija, koja je uvijek bila glasnik malih naroda, te je u rat ušia samo za od>branu svoga posjeda, uspostavila je u vezi sa svojim save'znikom slobodnu Poijsku, ona je pomogla Ukrajini, čiji je narod od 30 milijima caristička Rusija prosto poricala, da dodje do svoje današnje nezavisnosti. Svojom vojničkom snagom pridonijela je, da su uslijed prevrata na istoku došli do slobode Latiši tt Litvi, Nijemci u Kuronskoj, Finci tt Finskoj. Sta zapadne sile nijesu mogle ostvariti, pošto nijesu imale ni dobre volje ni snage, dobijaju mall narodi kao poklon od središnjih vlastL Tako izvršuje „neprijatelj* 1 ono, šfco je ,,prija.i(elj“ obečao. Predstojeći mir sa Rumunjskom. (Naročlit brzolav „Beograđskih Navtna u .) Ženieva, 14. februara. Dopi'snik lista „Libertć" razgovarao se s rumunjskim poslanikom Antonescom. O n m u j e i z j a v i o, d a se s poglcdom na držanje Rusije o kakvotn otporu Rumunjske no može više ni mislitl. Protiv Pašića (NaroCJU briojav „Beogradskih NovIna u ) Ztlrich, 14. februara. ,,S e c o I o“ p o t v r d j u j e. d a ć e u isrpskoj skupštini, koja se sastaje na Krfu, opozlcija pokušati da obori Pašića.

Kritični dani u Engleskoj Nov! govor Lioyda Georgea. Kb. Amsiterdam. 14. februara, (Donji dom). — U svome odgovoru tta Asquithova razlaganja rekao je ministar predsjednik Lloyd G c o r g e, da u najnovijim gworima državnika neprijateljskih država nema ničeiga, što bi tnoglo nagovijestiti, da su središnje vlasti voljne da zaključe mir pod pravičnint i piaanetnhn usloviina. Engietska vlada ne od/ustaje nl ukoliko od svojih ratuih ciljeva, koje je zemlja našla da su pravičml, pravedni i tunjerenL Dokle se god ne bude Lznio bolji dokaz o tome, da su središnje vlasti gotove, da naše usk>ve iramu u ocjenu, Engleiskoj će pripadati dužnost, koju ona žali, da se ! dalje sprema, da bi se u svijetu tnoglo ostvariti pravo narodia. Engleska štampa o govorio — Deprlmiranost minlstaia. — Žestoki ispadl protiv vlade, saveznika 1 versaljskih zaključaka. Kb. Rotierdam, 14. febriiia'ra. ,,N i e u w o C o u r a n t“ premasi ovakav konteniai iondotiskog ,,Daliy N e w s a“ o Lloyd Georgevom govoru: Lloyd Georg napustio je dvoraimi parlamemta zamorcnoga izraza lica, a ostavio je svoje tninistarske drugove u deprimiranom raspoložeaiju. Odmah u početku sjedntce svi su prisutni imali utisaik kao da se srpemia kriza. Ovo se pitanje, veli list, mora temeljuo ispitati. Domji dom svjestan je najzad teškia odgovornoBtL što je on sttosi i uporno će tražiti da sazna, kome je povjerema sudbiua eaigleske vojske i j e s u 1 i Haig i Robertson potčinjeni francuskoj vrhovnoj komandi. Parlatneiiat tražiće, da mu se za povjeravaatje vrhovne komande generalu Nivelle-u podnesu jači razlozi, nego što su dosad podnešeni. Kada je u pitanju toliko važna stvar, ne smije se niko zadovoijavati kakvim bilo izgovorima. Ako bi ko naveo, veli daljc list, da je ovo svršena stvar i da bl nas svako mijenjanje ugovorenih odredaba dovelo u neizgodan položaj prema saveznicima, tni ćemo odgovoriti, da će doći do još mnogo ozbiljnijih nezgoda, ako parliamenat ne bi radio odluono i dosljedno. Ako Lloyd George navodi kao razlog, da bi prekoinjcrno naglašavanje prava parl'aanenta izazvalo promjenu vlade, tnoramo reći, da, koli'ko god žeiiino da izbjegnemo materi-

jalrni krizu, ipak ima iaiteresa, koji su kud i kiako važniji, nego što su sva pitanja vladinog aparata. Medju ta pitanja spada i stvar, o kojoj je riječ. Dužnost je parlamenta, da pokaže svima 1 svakome, da Dugleskom upravljaju Iz westminstersike palate (zgrada parlatnenta. O. Ur.), a ne iz Versaillcsa. u. Rotterdam, 14. februara. Bonar Lav saopštio je u donjem domu, da je protiv pukovnlka Repingtona podignuta tužba, što je bez dozvole cenzure obnarodovao stvari iz zaključaka versaljskog ratnog savjeta. Poslije ovoga nastala je živahtta debata. ,,Westinlnster Ga<z e 11 e“ napada Lloyda Georgea i veII, da ni jedan pariamenat u svijetu ne bi tako što trpio. ,,S t a r“ veli, da Je položaj kabineta težalc. Neutralcl o govoru Lloyd Georgea. Kb. Amsterđaon, 14. fehruara. ,,Nieuwe van den D a g“ piše o govoru Llovda Georgea: Debata, koja se juče razvila u donjem dorau, pokazuje nervoznost, koja je sa svlm neobičma lcod fciače stlšanih engleskih državtii'ka. Odjek Wilsonovog govor a II ItaJi.U su razočaranl Wllsonovira govorom. Kb. Lugano, 14. feb'ruara. ,,C o r r i e r e d e 11 a S e r a“ piše o govoru Wilsoaiovoan: Doista je iznenadjenje, što se predsjednik Sjedinjenih Država pokazuje voljan, da ugladjene riječi grofa Czernina smatra kao iskrene, I da cijeni da je sporazum sa Austro-Ugarskom Iaikši nego li s Njemačkom. To Izaziva sumnjii, da li je američki državnik već proučio svestrano austrijsko pitaoije u svemu njegovom utjecaju u budućnosfci. Glasovl francuske štarnpe. Kb. Paris, 14. februara. ,,P e t i t J o u r n a 1“ izjavljuje Wilsonu zahvalnost za to, što prijeti Berlimt sa ckonotnskim protivmjerama. List označava ovo oružje, kao da isto znači Sto i smrtna presuđa za proizvođe njemačkih tvornica. Giasovl londoitske štampe, Kb. London, 14. februara. Večernji listovi naglašuju znatnu razliku izntedju ntirovne politike sporazumnih sila i austro-ugarske mirovne politike, koju spotniuje Wilsoti u svom govoru. Liberalua ,,W e s t m i nster Gazette“ veli, da Wilson kaže sasvim pravo, da se nikakav tnir, što bi zaslužio to ime, ne može takvim liačinotn ostvariti, kako to Hertling želi, t. j. da se vrše odivojeui pregovori. Mir sa Ukrajinom Prva posljedlca zaključenog ralra. • (Naročttl brzolav „Beogradsklh Novlna".) Budimpešta, 14. februara. . Već se opažaju prve posljedice va* ključenog mira sa Ukrajioiotn. Rada jai svoje sjediišto premjestila u Zitomlr I uspostavUa je neposrednu vezu s nama. Ova bliziua injesta sjedišta radtf daje nade, da će se svi ugo-vorom utvrdjeni sporazumi miitogo brže močl Izvršavati. Bngarskl ministar predsjednik o real* noj politici Ukrajinaca. Kb. Berlin, 14. februara. 1 U jednom razgovoru sa saradnlkom „Vossisclie Zcitung“-aizjavio je bugarski ministar predsjednikt Ukrajitta je vodila reainu politiku. Ukrajinci su rodjcni organizatori. Zbog toga nživaju opšte simpatije cijeiog četvornog saveza. U liajzatnršenijem položaju mogu pontoći samo velika d j e 1 a. Mirovni zaključak bio je takvu jedno svjetsko-istorijsko djelo. Utjecaj raira sa Ukrajinom ua šved* sko-engleske pregovore o tonažL Kb. Stockliolm, 14. februara. ,,N y a D a g 1 i g h t A11 e h a n d a“ misli, da će mir sa Ukrajinom sigurno tiplivisati na švedske pregovore sa Engleskom o tonaži. P o š t o j e e ngleska osnova za izgladnjivanje središnjih vlasti prop a 1 a, olpada svakl uzrok za racijontranje neutralaca.

Iz talijanskog parlamenta Nova Orlandova izjava. Kb. Lugano, 14. februara. ‘ Oriando je držao u komori dug govor, u kom je pored ostaloga rekao i ovo: U đivovskoj borbL koja joJ uvijek potresa svijet, moranto nepokolebivom čvrstinom da istrajemov Specijalni položaj Italije utvrdjen je jeđnoglasno posmatranjem, kojega se pridržavaju nacije, koje vojuju protiv. središnjilt vlasti. Dok su se u BrestLitovsku jjfividno bavHi pitanjein o miru, dofle su državnici sila sporazuma odvojeno izjavili o ratnim ciijevima i o načioiu okončanja rata. Da j9 odista često iziavljeua želja neprijateljskih vlada za mirom iskrena a njihove namjere lojalne, one bi pale na plodno zemijište. Na suprot tome zbilo se samo to, da se noprijateljske sile i dalje tvrdoglavo pridržavaju imperijalističkih namjera. Zatim je Orlando govorio o Rusiji i označio kao primjer, kako se može sklopiti nečastan mir. Prelazečl na govore Czernina i Hertlinga, primjećuje Orlando, da se oba govora razlikuju u tom i obliku, ali u suštinl d>a stt jedno te isto. Oni traže sve a ne daju ništa. Na kraju je govorio Orlando o zaključcima versaijskog ratnog

PODLISTAK

Ukrajinci lme Ukrajine i Ukrajinaca ostaće zlatnim slovima ubiiježeno u povijesti čovječanstva kao naroda, koji je u ovom velikom svjetskom ratu izvojštio sebi slobodu samo za to, da uzmogne svoj narođ spasti od daljnjega propadanja i klanja, i imao snagu da udari prvi temelj novom miniotn i bratskom životu čovječanstva. Dauas će ime Ukrajinaca bitl na ustima svih miroljubivih ljutll na cijelom svijetu, naroda Koji je još do prije godinu dana u svijetu bio vrlo malo poznat. I danas se o •Ukrajinchna u široj javnosti Još vrlo imalo znade. Za to iznosimo ovdje podatke o ukrajinskom plemenu i jeziku hjegovom. Podaci su ovi iz najpouzdanijeg vrela, naime iz ukirajiitskog ^ lista na francuskom jeziku ,,L‘ U k r a i n e , ifog izdaje ukrajinski odbor u Lausannu. ' . t I. Pieme. < . - Stranl narodi, kojl su u Istorična vremena prolaziii kroz ukrajinsko zemIjište, sastojali su se isključivo od nomadskih ordija, koje su zemlju pljačkale, ali se nijesu u njoj stalno nastanlle.

Ukrajinsko je pleme đoduše autropološkl pomiješano; no zato su Ukrajinct ipak rezultat prastarog, specijalnog ukrštavanja, koje je sasvim drukčije oa poljskog i ruskog ukršfcavanja. Sad ćcmo iznijeti nekoliko brojki, po kojima će čitalac moći da vrši nporedjenje tnedju trima vclikim nacijama istočne Evrope.

Ukrajincl Rusi Poijaci

m il i m e t a r a

Visina 1670-00 Širina grudi 55.04 Duljina ruku 45.70 Duljina nogu 53.60 Lubanja 83.20 Nos 67.70 Širina nca 180.00 Duljina lica 78.10 Plave kose 29.5%' Kestenjave kose 35% Crne kase 35%’

1657.00 52.18 46.00 50.50 82.30 68.50 182.00 76.70 37% 41% 22 %'

1654.00 54.11 45.70 52.10 _ 82.10 66.20 181.00 76.30 35 7« 46% 19%'

Gornji su podacl crpljeni Iz statlsttke Ivanovskoga i Volkova 1 dovoljnl su i prcdovoljni da dokažu, lo&ko Ukrajinci nijesu niti popoljačeni Rusi nit! poruseni Poijaci.

Te su brojke takodjer uništile krivo I jako razmahaino mišljenje, da su Ukrajrnci produkat ukrštavanja slar venskih 1 nomadskih mongolskih narch da. Već je utvrdjeno, da na fizičku kon-

formaciju ukrajinskog naroda Mongoll nijesu imali tiikakva utjecaja, dok su naprotiv ianali jakog utjecaja na konformaciju ruskog naroda. Iz gornjiii se brojaka ositn toga iaiko razabire, da su Ukrajinci u vrlo s’labome antropoioškome srodstvu s Rusima ili Poljacima, dok su naprotiv Rusi i Poijaci u vrlo bliskotn sirodstvu. Po Denikeru, Ukrainci pripadafu ]adranskome (dhiarskome) plemenu, dok Rusi i Poljacf, koji su bratska plemena, pripadaju vislanskom plementi, t. j. orijeutsikim pletnefmma. II. J e z 1 k. Nacija se ne razlikuje antropćloŠki po jezfku; dokazom su tome sjevorni Američanl I Švajcari. No, 1 mirno toga, Ukr,ajinci zbore dolsta iiezavlsnhn jczikom. U Evropi začudno prevladjuja mišljenje, da je ukrajinski jezlk samo seoski dijalekat poljskoga jezika, a služberna Rusija do juče je tvrdila, da noma ukrajinskog jezika. već sattio jedan maioruski dljaiekat ruskoga jeziika! Antropološka ispitivanja Miklošića, Jaglća, Potebnije, Jiteckoga, Ohonovskoga, Šahmatova, Korcha, Stockoga i t. đ. dovoljno su utvrdJIiai, da ukrajinskl j&zik nije ruskf ili poljski dijalekat, već ■sasvim nezavisan jezik. Petrogradska akademija znanostl fejaviia se go<L

1905. u toj stvari; oata je izričito rekia, da su-ruskl i ukrajinski jezik dva razna jezika, pa je nadovezala, da se ne bl stujelo siliti Ukrajince, da se služe ruskom bukvicom, jer dia otti imaju vr lo obilan književni jczi'k. I doista ukrajinski katjiževni jezik razvio se otrag preko hiljadu godlna. Od starog kijevskog ukirajinskog kraljevstva potječu Nestorove kronike, pak divan spijev ,,Igor“ i muogo drugih povjesniit rukopisa stare Ukrajiaie. Ukrajinski se jczik osniva na staroslovenskom crkvcnom jcsziku, a taj Je jezik već u XI. vijeku bio sasvlm drukčiji od literarnog Jezjka, koji Je u ono isto doba vladao u zemljama sjeveme l^usije. Taj važan razvod prastare ukrajinske književnostl bto Je za pet vijokova gotovo sasvhn prekrnut tatarskom najezdom, pa je tek koncom XVIII. vijen ka počela nova era za ukrajinsku litoraturu, kad je na mjesto drevnog slavenskog jezika stupio narodui jeztk. Tecajom XIX. vijeka ukrajinska IIJeratura dala je na svijet nekoliko velikih pjesmika i knjižovnika, kao na pr. Ševčenka, Novćoka, Fedkovića, Frankav Viničeaika I t. d., a osim toga i đrugih književnika od manje važnosti. Djela su tih ljudi jako raziikuju u koncepciji. U isto je doba, u drugoj ooli toga

vijeka, iskrsatuo prilično zoatnenit znanstveni pokret, koji sc svršio tim, da su osnovana dva znanstvena zavoda: jedan u Lavovu, a drugi u Kijevu. I tad su otpočeie izlaziti na ukrajinskom jeziku publikacije i knjige, koje su zasijecale u svo grane znanosti. Razlikost i bogatstvo ukrajinske literature obezbjedjuju joj odiično mjcsto u slaveaskoj kniževnostl i najboljom su potvrdom, da ukrajinski jozik nije dijalekait, već kalturan jezik u pra« voni smisiu riječi. Tu potvrdu neosporivo jača i ukrajinska znanost. Narodna osnova ukrajinskog književnog Jo zika diaje mu u ruke efektivno sredstvo, da vodi ukrajiotski narod civlllza* ciji i napretku. To je ruska vlađa vrlo đobro uvldjela, pa se zato opirala sa svim mogućim sređstvima razvoju ttkrajinsko literature, dok je najzad, sa poznatlni ukaizom od godine 1876., naprosto zabraoiila svaiku publikaciju na ukrajinskorn jazi'ku. * Takovu je zabranu mogla doživjeti 1 preživjeti za čitavih 30 godina jei« dino tako važna knjlževnost, kao što ]9 ukrajinska t. j. takova književnost, koj# Ima u sebi doista jaku žilavost I vt« talnost.