Beogradske novine

tziaze:

dnevna u jutro, ponedjeljkom posllle podne.

Pojedini brojovi: V I n knJnhM iM*tl*Voal)a w4 o. I to. Cota |W tl]oal *u , , ,

MJosoCna pretplatat B BoofraO. I « kr.|„Im« hmI« .. I kr. Mi u bo|.« I ^oh

U OMfnO. oo OaoiMi « koO« 77 ' ! U m.««rbl|l 77 . \ * !

Oglui p« eljtnlku.

Urerinlltve: BEOBRAD, Vuka Karadtlća uL broj 10. Telefon brej 83. Upreve I prlmanja pretplote Topllćln venee broj 21. Teletan br. 28. Prlmanje eglau Kneu Mlhajla ul. brej 88. Telefon broj 245.

Br. 49.

BEOORAD, Četrtak 21. febmara 1918.

Godina IV,

Rusija moli za mir. - Rumunjska prekidasa sporazumnim silama.

RATNI IZVJESTAJI lzvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 20. februara. Osujećeai je uz teške gubitke za jjrotivnika jedan neprijateljski napad na M o n t e P e r t i c a. Na ostaloin frontu mjestimice živalina tojmička djelatnost. Čete vojne skupine generala Linsingena dalje su uznapredovale u pravcu prema Rownu. Načelnik elavnog stožera. lzvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Berlin, 20. februara, Zapadno bojište: Na raznim mjestima fronta tormlčka borba 1 borba minama. Odbijeni su veći izvidjački napadi, koje su preduzeli Englezi zapadno od H o u t h ema, a Francuzi kod Yuvincourta I .sjeverno od R h e i m s a. Istočno bojlšte: S obje strane željeznice RigaPetrograd prekoračenl su ruskl poiožaji, koji sii se nalazili 20 kni od našega dosadašnjega fronta. Slabijl Je »tpor neprijateija kod lnzeema sjeverno od željeznlce brzo skršen. Preko D v i n s k a prodiru naše dlvizije dal.le uaprljed u sjevernom 1 Jstočnom pravcu. Isto su tako naše divizije počele nastupati u širokim odsjecima Izmedju Dvinska I Lucka. Dlvizije, koje su prodrle dalje naprijed preko Lucka, nastupaju prema R o w n u. U naše je ruke palo 2250 zarobijenika, više stotina topova I velika mnoSina voznog materijala. S ostalih boiišta nema liičeg novog. Prvl zapovieđnllč glavnog stana pl. Ludendorll. Zlo radjenje, gotovo sudjenj'e... Novi vojni. prijedlog zakona nikako ne daje mira radničkom svijetu Velike Britanije. Do sada nije postignuto konačno riješenje na pregovorima, koji se vode izmeđju engfeskog ministra za građjansku ratnu siužbu, i sir Aucklaud Oeddesa, izasJanika radničkih saveza („Trade Unions"), kojim bl se ukinulo oslobodjenje od vojne službc, propisano do sada za izvjesne struke. Rečeno oslobodjenje do sada uživaju nekoliko stotina hiljada ijudi, koji bl po godhiama starostl bili vojni obaveznici, a kojl rade u municijonim tvornicama i drugim ratno-industrijskim preduzećima, gdje bi im se moigla naći zamjena. I onako teški položaj još otežava okolnost, što najjača i najbolje uredjena engleska radnička ^rganizacija, savez mehaničara, želi <la pregovara sa vladom samo za svoj

račun, nezavisno od odluka, što bi ih po toj stvari donijele ostale organizacije. Za Lloyd Oeorgea je vrlo tugaljiv problem upornost baš te organizacije, jer mehaničari su neophodno potrebni u svima granama ratne industrije. U Liverpoolu je zbor, na kojemu je prisustvovalo tri hiljađe takvih mehaničara, zaposlenih u brodogralištima merseyskog kraja, a u prisustvu samog sir Auckland Oeddesa usvojio rezoluciju, u kojojj se veli, da će se mehaničari svima sredstvima oduprijeti ovom uovom vojnom zakonskom prijeđiogu. Ugledajući se u svemu na rusku detnokraciju oni su postavili usJov, kojim se zahtjeva od vlade, da u svemu usvoj! ratne ciljeve radničke stranke l da omogući i potpomogne sastanak intemacijonalne radničke konferencije. Slične su rezultate dali i zborovi, održani u drugim engleskirn mjestima. Prilikom takvog jednog zbora u Glasgowu došao je sir Auckiand Geddes u vrlo nezgodnu situaciju: DočekaiU su ga strašnotn vikom i mahanjem crvenim zastavama, tako da je na jedvite jade došao do riječi. Svuda je pod prijetnjom momentalne 1 konačne opšte obustave rada traženo, da se smjesta povedu pregovori o miru, I to tako odlučnim i oštrim tonom, da svakom mora bitl jasno, koliko je ozbilian ova] pokret. Kolika je opasnost, uvidio je 1 vodia engleskc radničke stranke Arthur Henderson, pa je uputio ozbiljan manifest obim spornitn stranama. da bi ih umirio I sklonlo tta popuŠtanje. Naročito ti» nacrlaelr« roitnt/'ln«<» da oui ovujiin uporttim zahtjevom, da se zaključl primirje 1 đa se smjesta prlstupl pregovorlma o tniru ne dovode u pitanje ne samo otadžblnu, nego i sve tekovine, što ih je dosad Izvojevala đemokracija. Za sada Jo5 nije jx>znato, kako su se socijalisti odazvali ovom pozivu, ali se po svoj prilici mora predpostaviti, da ćo oni težiti ostvarenju svojlh želja ustavnitn putem. Za to int stojl na raspoloženju u toliko više sredstava, što se sve više Javljaju znacl, prema kojinia se u Engleskoj spremaju na raspuštanje parlamenta, a do toga će raspuštanja po svoj prilici zbilja i doći, čim oba doma narodnog predstavništva budu konačno usvojila izbornu refermu. Time se u Engleskoj za najbiižu budućnost javlja mogućnost, da radnici svojotn brojnom nađmoćnošću nametnu vladi onakve dlrektive za spoljnu politlku, kakve oni žele. Time je sjeme, što ga je posljala boljševlčka anarhija, urodilo prvim plodotn već i na engleskim ostrvlma, a već tl prvl plodovi dokazuju, sa koje strane prijeti najozbilijnija opasnost kulturi 1 društvenom poretku. Čak i kada čo-

vjek po naravl nije zlurad, tnora se ipak od srca radovati tim iznenadjenjima, što u daljem razvoju dogadjaja kao što se vidi mogu snaćl ljude, kojl su sa lijepim demokratskim frazama igrali kao artistl na pozornici sa sjajnim staklenim loptama, dok su njitna u stvari samo prikrivali svoje skeptične imperijalističke ciljeve. Sve se strašnija oluja sprema naid L!oyd Georgeovom gkvom. LIoyd George, koji je tnislio, da je zahvaljujući savezu sa „novinarskim kraljem" lordom Northcliffom siguran od svake neprijatnosti, sada je u neku ruku već usamljen kako u engleskom stranačkom životu, tako i medju sporazumnim silama. Njegova solidarnost sa.engleskim radniciraa, o kojoj je uvijek trubio na sva usta, pokazala se kao lažna i IzmiSIjenu. Da on to sivoje duševno jedinstvo sa radniclma nije toliko glasno l toliko uporno naglašavao, sada opet ne bi u toliko strašnoj rnjeri padale u oči njegova politička beskarakternost 1 srathna obmana, što je on .vrši sa demokratfijdm frazaina.

ProduŽenje rata Njemačke sa Rusijom Petrogradska vlada moll za uiir. i? 1 Kb. Berlln, 20. febmara. Državnl tajn?k pl. K u h I m a n n Je u toku svoga današnjeg govora u Reichstagu proČitao ovaj bežični brzoiav boljšcvlcke :ade u Petrogradu njemaćlioj vtadi: lauavmsKi bav.n?i iw* rodnih komesara nalazi se pobudjen da. s pogledom na stvorenl položaj izJavl svoj pristanak, da potpiše mir pod usiovlma, kojl su od izaslanstva četvornog saveza postavijenl u Brest-LItovsku. (Cnjmo, čiihnot nzvlcl sa svlh straua doma). — Savjet narodnih komesara Izjavljuje. da će se neodložno odgovorit! na bliže nslove, koje je njernačka vlada postavlla. (Uzvlci: čujmo, čujmol Živahan pokret u cijelom domu). Kuhlmaiin Je dodao, tla bi htio da opomcne svakoga. da ne vjerute, da Je mir s Rusijom već svršena stvar. Mir će h!ti tek tada. kad se bttde osušilo mastilo na ugovoru. AUSTRO-UGARSKO ZVANIČNO SAOPŠTENJE. Kb. Beč, 20. februara. Doznajetno s upućenc strane, da je šavjct narodnih kotnesara bezusiovno prihvatio mirovne usiove, koje je postavio četvorni siavez u Brest-Litovsku. Ovaj postignuti preokret ima se zahvalitl iskljtičivo vojničkoj akciji, koja je Jzvršena bez okolišanja. Samo

se soboin razumije, da se ova vojnička akcija, kao i sve, što se preduzima ua frontu. osniva na sporazumu obih vojnih uprava. Ako se dosada javljalo samo o nastupanju njemačkih četa, to je zbog čiujenice, što težištc austrougarskih sila leži na južnom dijelu istočnog fronta. Sjeverno od Pripjeta stoje samo njemačke Čete. Isto su tako, ti času kad je započela akcija, i s obje strane željeznlce K o v e IR o v n o stajale na raspoloženju samo njemačke čete. Ulazak naših četa u akciju ovisi ieditto o mjesnom položajti I j razdijeijenju snaga. Petregradski sovjet uezadovoljan s taktikom Trockog. (NaroCLtl brzoiav „Beoaradsldb Novina") Budimpešta, 20. februara. ,,A z E s t“ saznaje Lz pouzdianog bečkog dipiomatskog izvora: Povod za obrt stvari na istoku dalo je najveće nezadovoljstvo petrogradskog sovjeta s taktikom Trockog, kojia te dovela do prekida pregovora u BrestLitovsku. Engleska štaui|>a o njentačkoj akcijl. Kb. Amsterdam, 20. februara. „Standard“ piše: Pojmljivo je, da iuieresi Balta i Nijemaca u Estonskoj ležc Njemačkoj na srcu. Ako su boijševiki u onim krajevima odlsta zatvorili neke osobe, sa namjerom, đa ih upotrebe kao taoce protiv Njetnačke, ! ako su u isto vrijeme balličko plemstvo proglasili kao izvati zakona, UilUft Lv> u.u 0 lv Xj1 t-i “i-' ku vojsku da se umiješa. „Nteuve C o u r a n t" p:še: Bestijalnl postupei crvene garde veonia olakšavaju njemaćkoj viadi njen zadatak. Hoiaudska štampa o njemačkoj akcijlKb. Amsterdatn, 20. februara. Raspravljajuči o dogadjajima tia Istoku označava ,,A i 1 g e m e e n H a n d e I s b 1 a d e t“ kao pojmljivo, ako se njemačka vlada ne može zadovoljiti samim niirom bez ođgovarajućeg ugovora, kako je to Trockij objavio, nego da počne ponovnu borbti protiv boijševika i njihovih težnja, Kb. Amsterdain, 20. februara. ,,Tijd“ piše: Za T'ockoga i Lenjina počinje položaj postajati kritičan. Krvavim strahotama gospodstva crvene garde u Ukrajini, Estonskoj i Livlandiji skoro će njemačke čete učiniti kraja. Onda če se \>z drugih država orotjerani revolucijonari morati oovući u najđalju unutrašhjost Velike Rns<je i tamo se istutniiti.

Rumunjska prekida sa sporazumnim silama Kb. Amsterdam. 20. februara. Kako ,,T I m e s“ javlja, ministaf. predsjednik Averescu je saopštio viadama sporazumnih sila, da RumunJ« ska nije u stanju da ispuni obveze, koj# je na sebe prlmila bivša viada. Pregovori s Rumunjskom Kiihimaimov put u FocsanU (NaroCltl brzojav „Beomdsiilh Novlna") Berlin, 20. februara. Kako listovi javija<ju. odredjen j® KChlmannov put za Focsani kotiačnoi za srijedu uveče. Dogadjaji u Engleskoj iz engieskog donjeg doma. Kb. London, 20. februara. Rcuter javlja: Pritikom podnošenja predračuna za vojsku u donjem do* mti naglasio jc Lloyd George, da su za* ključc! u Versailhi donijeti jednoglasno, Dom ili neka danas odobri postupak vladin potpomaganjem tih zaključaka, ili neka tražl drugu vladu, koja bi pri* miia na sebe odgovornost za odbijanj® tih zakijučaka, koje on smatra kao potrebne za sigurnost zemije. Asauith je kritikovao vojničku mašineriju za provodjenje versaillskih zaključaka, alt nije protestovao protiv proširenja prava ratnog savjeta, Debata je bila ne>obično ograničena i nije nikakovih ispadom prekidana. Dom je poslije rasprave o zaključcima versahlskog ratnog savjeta vijećao o raznitn vojnim pitanjima. Nije stavljeno pitanje o novjerenju. Napadi na Lloyd Georgea. Kb. Rotterdam, 20. februara. Kako ,,N i e u w e C o u r a n t“ javIja, radikalni večernjl list ,,Star“ nax -- - ‘ « _ x n n z e 11 e“ nije zadovolina sa smjenjF vaniem Robertsona. List piše: Smjenjlvanje Robertsona i naimenovanjs Northcliffa za šefa propagande u neprijateiiskom inostranstvu vijesti su, koj# nas jjogadjaju kao šamar u iice. Pobjeda dakle hoće da se postigne time, što se ukianja najveći načelnik glavnog stožera, hog je Engleska u ovom dobu đala, a siuži sa talentom jednog Northciiffa, da bi se neprijateljske zemlje uvjerile o tome. da su naši ratni ciijevi pravedni i dobri. Vlada mora uviditi, da je njen položaj ozbiiino uzdrman debatom posljednje nedjelje i da ona ne će biti ni ukoliko jača ako se i o\t nedjelje pojavi u parlamentu. Dotiji dom je bio liecbično strpljiv. Aii su dogad.iaji prošle nedjelje doveli njegovo strpljenje do teškog iskušenja. Mnogi se poslanici pitaju, da li nije njihova dužnost, da pribave važnosti svojim giedištima. prije no što bi zlo postalo veće. — Najžešće napada Lloyda Georgea večernji list ,.G 1 o b e“. Pod r.aslovotn ,,Lloyd George bjega opet a vojsku" traži da otstupe Lloyd Geprge, Bonar Law, Curzon i Milner. — Londonski dopisnik ,,N i e u w e C o u -

PODLISTAK 6 . Marinović: 1 Na granici Uspoinene Iz vojevanja sa Crnogorcima. Bilo je to mjeseca avgusta, kad smo krenuli sa bolničkom četom iz •mjesta M. preko hercegovačkih brda do podnožja Lovćena. Zavladaio je veliko oduševljenje kad smo krenull vo*om, jer smo znalt da idemo u krasnu okolicu Kotorsku, gdje nam se otvara vldik na rnore. Putovanje je bilo dosta teško, Jer nas je cijelim putem pratlla kiša. Kad *mo siigli na odredjeno mjesto, imall smo šta da vidimo. Pred nama se btvorio pogled na veličanstveno more, a s lijcve strane diže se u visinu gordi Lovćcn. Odmah sam pomislio: Bože moj, alaj će tu da bude blbke. Prvib dana nismo se mogli nagleUfltl prirodnili krasota, koje pruža onaj kraj. Sprovadjali smo dane pripravljajućl jedan poljskl Iazaret za ranjenike. Jedne večeri kad smo se spremali na počinak, rasplete se izmedju nekolicine razgovor. Bio medju nama i jer dan Hercegovac imenom Andro, koji ee pravio da sve zna, a bio Je dosta odyažau i razgovorljiv. — No, Andro. kako sl dana« sproveo dan? zapita Jedan. — E, sasvim dobro. Jutros poranlh jano, te sc spustlb sam u grad.

— Pa kako si se usudlo, primijetl drugl. — Pa lijepo, htio sam da viđim kako u gradu izgleda, a što )e najglavnije, 1 ktipao sam se u moru. — A, zato se tebe danas nije moglo r.igdje naćl. — Pa, šta, ko ine je tražio? — Borme, g. nadliječnik, htlo je đa te pošalje u grad, reći će jedan, kojl Je htio da ga malo uplaši. — A, to nije istina, jer gosp. nadliječnik nije cijell dan b!o ovdje, ja sam ga vidio u građu. — Jest, jest, istina je da te je traŽ!o, javilo se više glasova. — Nedam se ja varati od vas. All zbilja, ako mi priznate da je šala onda ću vam nešto reći, što sam u gradu čuo. Ml svl znatiželjni da nam ncšto nova pripovijeda, prlznali smo da smo se šalili. — Pa znao sam ja, da vi uvijek sa mnoin šalu pravite, ali ja ® vama ne ću šalu praviti, nego ću vam reći nešto ozbiljna. Kad sam danas bio u gradu, otišao sam u gostionicu na ručak. Ovdje sam čuo kako su se dva gospodina razgovarala, da je u opšte ovdje iskijučena ofenzlva, nogo da su oni čuli, da će za koji dan <sve čete krenuti do Bileka i da ćemo po svoj prilici tamo preduzetl navalu. Svi smo ga sa pažnjom saslušall i bili uvjereni, da će nešto bitl. U tim mislima na ugodnom IJetnjem zraku zaspali smo pod vedrim nebom.

Cekali smo svi đmgi dan, hoće li nam on donijeti kakove promjene. I zbilja. Poslije podne oko 4 sata dodje zapovjed da za nekoliko sati ima jedan ovcći odjcl krenuti preko Trobinja za Bilek. Odmali sc počclo sprcmati za put. Ali nam još nije bilo jasno, koji ćc da Idu. Kad se napokon i zato doznalo, nastalo je kod jednih vesclje, a kod nekih bome ! žalost, jer im je bilo krivo ostaviti i dijeliti se od svojib drugova. Ne sudbini se moralo pokoritj. Jedina nam je utjeha bila, što se medju nama nalazio maš Andro, koji nas je uvijck razveseljavao svojom pjcsmom: Kupi mi babo volove, Da crein dikl dolovc... koju smo sad mi pvl prihvatili i tako zaboravill na sve brige i žalosti. Kad je došao čas rastanka, svi se srdačno oprostismo i zaželistno jedan drugom sreću. Putem smo čuli, da su već nastala čarfcanla sa Crnogorcima. Citn smo stigli na odredjeno mjesto, odmah smo postavill lazaret .za ranjenike, znajući da će odmah 1 za nas biti posla. Ophodnje su ođmah bile razdlJeljene, te sam predvodio jednu ja sa 6 momaka I 2 nosiljke. U mojoj ophodnji bio je I Andro. Dobili smo nalog da krenemo po ranjenike. Prvl dan smo Imali 12 ranjenika. No pošto Je bitka bijesnila svc Jače i jače, to se hroj ranjenika brzo povećavao. Borba se svršila našom pobjedom. Crnogorci moradoše cdstupiti. Jednoga smo dana otišll u ophodnji jedno 4 sata daleko, a nlgdje ništa.

Dan je bio prilično lijep i tako ti razgovoru nnjednom čujemo glas: — Sanitet patrola, sanltet patrola... Odmah stancmo i glcđamo ko to viče. Kako smo bili rnalo na brdu, pogledaino dolje i vidimo gdje narn jedan vojnik tnaše manamicom. Odmah krenemo dolje i kad smo stigli do njega viditno ga sasvim iskrvavljenoga. Brzo rnu povezasmo glavu i hoćetno da ga mctnemo tt nosiljku. Ali ou zaviče: — Aoj, moja noga... Bio je ranjen u desnu nogu. Odmah snto mu ranu povczali i polako ga spustili u nosiljku. Nosili smo ga do lazareta punih 5 sati. Zvao se August VVassermann, pješak, rodom iz Lavova. Njegovo se stanje u toliko pogoršalo, da je morao prvitn bolničkitn koIima biti oipremljen u bolnicu u M. Kroz ncko vrijeme nastade zima 1 ml smo imaii tcSki posao sa ranjenicima, pošto je snijeg dosta rano zapao u onoj ckolici. Kako sam već od ranije patio na reumattemu, a sada se ta bolest u povećanoj mjeri povratiia, javim g. nadliječniku, da mi nije više moguće držati službu, jer ne mogu hodati, pak ml cđmah dade zamjenu, a ja drugi dan putuj u bolnicu, kamo sam stigao dva dana pred sflm Božić. Nastupila je i godina 1915. Misllo sam, da će biti bolja, samo ako mi se zdravlje povratL Počeo sam već malo hodati po bašti, kad me najednom sa Jeđnog prozora netko zovne, Ja se

oglcdam da viditn, tko je, a u to prepoznam Augusta VVassermanna. Pohitam k njeniu i tni se srdačno pozdravisnio, a onđa ga zapitam: — Pa kako vam je? — Malo bolje., odgovori tni polako. — Šia još niste ozdravili? ponovim ja. — L, moj prijatelju, ja ne ću nikad više ozcltsviti. — Kako to? upitam ga. — Evo ovako.., i u tom mi času otkrije pokrivač sa kreveta. Itnao sam šta da vidim: siromaliu su tnorali nogu da odre/.u, samo da mu spase život. — E, tnoj Auguste, tješite se, niste vi sami. — Pa ja satn sasvim zadovoljan, glavno je da sam ostao živ, jer naći će se i za mene nekakav posao. — No ja bih svejeđno htio znati, kako sto vi ranjeni i kako ste došll u onu jamu. — Kad baš hoćete. ja ću vam prlčati. Mjeseca septcmbra, kako vam je poznato, imali smo žestoke borbe sa Crnogorcima. Onaj istl dan kad sam ranjen, popeli smo se na onu goru, gdje ste rne našli. i »avalili na protivnika, Borba Je bila užasna. Ja sam bio u dobrom zaklonu. all to sve nije bilo sigurno, jer jc protivnik dobro gadjao. Kugle su zujaie i gramate padale. Molio sam u sebi da nastane čim prije noć, ne bi li bitka prestala, ali na moju žalost ne potraja dugo i mčne udari granata u desnu nogu I baci me iz moga mjesta. .Više nisam znao za sebe. Ja