Beogradske novine

Strana 2.

Subota

BEOORADSKE NOVINE

23. lebntara 1918,

Bro) 61

Dogadjaji u Rusiji Rusl o protestu sporazumnih sila zbog poništavanla ruskih državnlh dugova. Kb. Stockholm, 2. februara. VVoJffov ured javlja: Kao §»o je već 'avljeno. uložlli su predstavnicl sa kusijom savezničkih i neutralnih idržava oštar protest protiv poništava»ja ruskih državnih dugova. Ovaj je protest izazvao svojom sadržinom i itonom ogoičenje kod ruskog stanovfništva. Ruska vlada izjavljuje, da joj je (protest potpuno ravuodušan. Druge su mjere potrebne, da bi se iednn jveć objavljeni dekret učinio nevažejtim. Cak i zahtjev silS, da se njihovim {podamcima naknadi šteta, nastaia tovim poništavanjem, ne plaši vladu, ■baš kao ni prijetnje.

Sudbina GrČke Prosvjed švajcarsklh Grka protiv primoravanja Grčke. da učestvuje u ratu. Kb. ESem, 22. februara. „Union helleniqne“ u Svajcar»ikoj izđala je proglas švajcarskom naroflu i svima neutraldma, a protiv toga, Sto je Grčka primorana da sur’j luje u *atu, što znači samo žrtvovanje još jeđuog nialog naroda. Oninm, žto samo poitnoću imosLranstva momentano imaju GrĆku u rukama, poriče ona svako pravo, fla govore u i me grčkog naroda, đa upravitjaju njegovom sudbinom t'da ga primoda ido u rat. 1 Podmornički rat NOVA POTAPLJANJA. Kb. Berlin, 22. februara. vVolffov ured javlja: Neumorjtoi đjelatnosti naših podmornica palo ije žrtvom u blizini engleske obale 5 brodova J 2 jedrenjaka. Načelmn .tdmiralskog gfožera niornarico, Najnovije brz. vijesti Dr. Khhiuiann u Beču. Kb. Beč, 22. februaiit Držami tajnik dr. pl. Kiihlmanu jgiigao je 'đanas u Beč u pratnji 'legac'onog tajnika, pl. HoscTia. Pr.mio jh je pjemai’.i posktnik, pl. We'del. Radoslavov kod kraija Ferdinanda. Kb. Sofija, 22. februara. / r Danas je kralj primio u aud jenciju »linistra predsjedn.ka Radoslavova, koji tmr je referisao o političkoj situaciji. Habsburgovci i srpsko pitanje Raspad ogromne moskovske carc,vine i čitav niz republika znači to isto i kraj panslavizma, a zakliučenje nnira središnjih vlasti sa Ukrajinom ivakako je srpski narod dovelo do zre4og saznanja, da se sad njegova dalja «udb;na nalazi u domu Habsburgovaca. 6 tom inišlju oni će se morati izmiriti ii svoju buđućnost s punim povjerepjem predati u ruke pobjedioca^ koji je (U stogodišnjim borliania srpski narod io nekoliko priiika oslobodjavao ispod Jarrna strane vlađavine i s, kojim su do ! onog nesretnog preokreta u svojoj tunutarnioj i spoljnoj politici, koja je idala neposredni povod izbijanju svjet♦kog rata, stajall u potpuno povjerljitvint i dobrim odnosima. Roznati auslrijski politički pisac SLeopold M a ti d 1 došao je prema tome

sa svim u zgodan Čas sa svojom knjigom „iiabsburgovci i srpsko pitanje" (Morilz Perles, Beč), jer on u njoj kratklm I objektivnim raizlaganjem predočava Srbima njihovu prošlost, govori stvarnim načinom, oslanjajući se na iscrpno proučavanje akata, o političkim dogzdjajiirja prije svjetskog rata i na završeiku sc- bavi riješenjem jugoslavenskog pitanja, koje je u toiiko važnije, što sc najveća tragedija starog kontingenia bliži svome kraju. 1 Mandl zastupa mišljenje, ,,da se izmeđju srpske državtte ''deje — sjedinjenje svili južnilt Slovena oko Srbije, kao kristalizacijonog središta — i državtte ideje habsburške carevine — sjedinjenje naroda i plemena, koji su za pridruženje sposobni. radi zaštite njihove užc indiviđualnostl pod prilikama kulturne vladavine — ne može naći kotnpromis, nikakav trajni modus vivendi". Iz toga on izvodi logičan zaključak: „Sjedinjenje Južnih Slovena u zajednički kulturni ni.predak kao rezultat skoro četirstotinitog, sudbonosnog, trudnog rada na oblagorodiavaniu, pod domom Haibsburga.* 4 Na vrlo zanitnljiv načiti Mandl prije svega opisuje, kako se srpski narod survao u jednu poiitiku, koja ga je najzad dovela do njegovog sloma. Pretjerana zategnutost narodnih osjećaja pod moralno pokvarenom i propalom vladavinom bila je potsticajna snaga za velikosrpski pokret, koji je postao iz pogrješnog gledišta istorijskog razvitka u jugoistočnoj EvropL Za vrijeme turskih ratova je habsburška monarhija bila skrovište i pouzdanje srpstva, koje je od uje očekivalo konačno oslobodjenje i osiguranje njegovog privrednog i kultumog rada, ali i pored svih pobjeda carsko ontžje nije bilo u stanju, da taj cilj postigne. Reichenbachskom konvencijom (1791) car Leopold 11. je morao da se odrekne ponovo „granica princa Evgenija“, koje su bile važne za državni položaj monarhijc. Ratom iznurenoj, od Rusije pri zakljuČenju ntira napuštenoj Austriji diktovala je Pruska. Engieska i Holandija jedan bijedni mir. Austrija je bila obvezana da raspusti srpske dobrovoljce, a carske pukove. koji su bili pobjedonosni i duboko se u Srbiji nalazili, da povuče iz osvojene zernlje.“ Od tada upravo počinje preokrei u Srbiji. Sianovništvo Srbije je bilo obuzeto cčajanjem. Ono je počelo da potcijettjujc snagu ntonarhije. SrbL koji su ponovo dopali omrznutog turskog jarrna, nisu pitali o uzrocima, zašto je monarhija t po treći put u toku od sto godina iznevjerila narod i zemlju, koja je cara u Beču pozdravljala oduševljeno kao oslobodioca i pod čijont je zasiavom svoju krv prolivaka Srbi su se osjećali gadno iznevjereni. Zar su se za io zakleli caru na vjernost? Šta su znali ti ono doba prosti seljaci u šumadiji o spletkama velike tnedjunarodne politike?“ Tako su Srbi sebi uobrazili, da je Austrija suviše slaba da ih oslobodi, on! su mislili, da će se inoći svojom vlastitom snagom osloboditi i tako je počela velikosrpska idcja još tada da klija, a jednovremeno se, što jo vrlo važno, počeo da opaža i ruski utjecaj. Pisac razlaže, kako se suprotnost Izinedju Srbije i Atistro-Ugarske sve više zaoštravala, ali jednovremecno dokazuje, da su tu zaoštrenost u glavnome stvarah onl elementi, koji stt kasntje s „kulturnom ligom“ i „Narodnom Odbranom“ stvorili ona tajna društva, koja su počinila dug niz političkih ubistava, dok atentat protiv nadvojvode Franje Ferduianda I njegove sttpruge n>je prevršlo granicu dugog strpljenja

Austro-Ugarske. „Jedna asasinska država, kao u doba krstaških vojni", veli s pravom Mandl, „postala je u sred Evrope, koja je polltičkim ubistvima htjeia da postigne državni cilj, pa se pri tome, sa svim kao u srednjem vijeku, služila nesretnim, zanesenim sljcdbenicima, koji su jx) datoj zapoviJesti siijepo se laćali svoga smrtonosnog oružja I nalazili se ondje gdje im je uprava velikosrpske propagande naredjivaia. Pisac se iscrpno bavi s tim žalosnim odjeljkom, čije je temeijno razlaganje u toliko potrebnije, Što se iz ujega može saznati upravo bezumna zaslijepljenost, kojom je srpski narod bio obuzet. On nas podsjeća na to, da su najamnici „Kulturne lige“ i „Narodnc cdbrane 44 proširili svoju zločinačku djelatnost i u oblast naše monarhije, i da je još 1910. postojao plan da se ubije pok. car Fnanjo Josip, a zatim je ne rasvijetljeni dogadjaj god. 1911. sa beogradskim puškarom Ojorgjetrt Bichelom, jednim njemačkim otpadnikom, doveo do zaključka, da su srpski zavjerettici još tada radili o- životu nadvoj-vode Franje Ferdinanda. Pri tome je u svakom takvom dogadjaju bio upleten jedan od sinova kralja Petra. Poslije toga je došao zločin hrvatskog djaka Luke Jukića, koji je pucao u Zagrebtt na kraljevskog komesara Cuvaja, promašio Lstina, ali je za to ubio bansKog vijećnika Hrvojića. Nekoliko nedjelja prije toga je Jukić bio u Beogradi!, gdje ga je prijestolonasljednik primio u privatnoj attdijenciji. ,*,Javni život omLedine od Kotora do Ljubljane ličio je kao olujotn uzburkano more. Djela Žerajića i Jukića slavila je beogradska štatnpa; izgredi djaka i učitelja, koji nisu pripađuli „Kultumoj ligi“ u Beogradu, bili su od tada na dnevnom redtt.“ Iscrpna ali i vrlo potrebna postnatranja čini Mandl i o moralnom podivljavanju u Srbiji, bez kojeg se zločinačka politika srpskih viših slojeva ne bi mogla ni zamisliti. „Najkobniji utjecaj vrsio je radikalizam na vjerski pogled na svijet narodne mase u Srbiji. Srbinu njegova crkva nije vjerska, nego politička institucija. Srpski seljak ne odaje poštovanje svome svešteniku, nego b- se moglo reći protivno. Od svoje djece, koja posjećujti osnovnu škoiu, seijak čuje, da je sve ono, čemu biblija uči pcgriješno. S gubitkom vjere. sv’e više gubio i moral u narodnoj masi. Poručeno ubijstvo postalo je, bez ikakvog zazora, stranačko oružje u seoskom i gradskom životu i opšte upotrebljeno sredstvo za postizavanje političkih ciljeva i učvrščivanja vlasti. Od godine 1884. 1895. same su pristalice radikalne stranke izvršili 368 političkih ubistava. Srbija je bila u zločinstvu najbogatija zemlja na svijetu. Upravnik grada Beograda dr. Dušan Alimpić sam je to utvrdio jednim zvaničnitn radom „Kriiniim-litet u Srbiji“, u Beogradu 1911. Najkobnija ličnost Srbije bio je njen prvi državnik, regent Jovau Rislić, ,,tip onilt u Srbiji mnogobrojnih političara, koji uništavanje AustroUgarske nisu samo označavali kao državnu cilj Srbije, nego za tim i bezobzirno težili“. U svojim memoarima, poiemičnim raspravama i čiancima svoga ličnog organa ,,Istoka“, on je sa svim otvoreno izjavio: „Srpski narod mora doći do saznanja, da mu jc Austro-Ugarska tt poiitičkom i ekonomnom pcgledu neiprijatelj i da Je poboljšanje njegovih ekonomnih i društvenih prtlika moguće saino tađa, ako se istisuu austro-ugarski interesi iz Srbije i

Preko noći naišao je voz na liniji Ferara—Koparo na jcdno ogromno stabio, koje }e ležalo na šinama. Ali je oprcznl nmšinovodja mogao još biagovrcmeno ukočiti voz, te sudar nije bio -ođveć silan. Tako je sprečeno ispađanje voza tz Šina i možda smrt mnogih ljttdi. Atenlator, nekakav Skarini, navodi u svoju odbranu da je hteo prouzrokovatl nesreću, da bi pokazao, kako je nedovoljno čuvanje prugc, pa da tako dobije mesto za čuvara pnige. na koje već odavno ttzalud moli. KRAJ JEDNE LJUBAVI. Ne volim ratnu vTevu 1 pucnjavu, a držim oa to mišljenje nije samo ntoj spccialltet. Uveren sam da to mišljenje dele i lepe čitateljke, u kojlh jc srce mnogo nežnije nego u Marsovih sinova. To mi i daje hrabrčsti, da udarim u sasvlnt miroljublve žice, da ne kažem u žlce „žeuskog sveta“, pa da pozabavitn i sebe i drugc, koji Itnaju smelosti. da stupe pod moju znstavu. I ako snto usrcd krvave ratnc sezone, ipak se i sada još jeduako dešavaju čudnovate i romantične stvari, baš kao da smo usred ntira 1 pokoja i kao da nam je sve potainan. Tako u. -pr. u Rouanu — moratn početi so kolevkom troubadura — živela je do prošle godine, sa svojim mužem naravno, neka vrlo fopa i vrlo mlada gospodja — svc mi se čini da se zvala Marija Rapilije, i ako, u ostalom, irne tte čini ništa. Ali se u julu prošle godine pojavi jedan lep, ali propali francuski plertrić, Sen Retije, 1 gospodja nije Imala druga posla, nego se zaljubi n njega, koji je nekako umeo

sa Balkana’*. Težeći-za tim, Ristić, je još na berlmskom kongresu, pomoču Engleske, znao da a priori osujeti svaktt mogućnost carinskog sporazuma sa Austro-Ugarskom. Ovdje je vrlo važno navesti davno poznatu dvoličnost engleskc politike, koja je strahovite prilike u Srbiji, naročito za vrijeme vlađavine posljednjeg Obrenovića. upotrijebila da se u engleskoj štampi pr’stupi pretresu o podijeii te države, o čemu je prvo počeo da govori ,,Stanđard“, dokie je „Morning Chronicle“ 1895. god.'pisao izmedju ostalog: „This country needs a man like Kallay“. (Ta zemlja treba čovjeka kao što je Kallay). Prilikom svog posljednjeg fcavljcnja u Austriji kraij Eduard je rekao: „Austro-Ugarska mora izvaditi srpski trn iz njene noge, da bi opet post.gla slobodu kretanja“. Tog istog mišijenja izgieda da je bio za vrijeme aneksione krke tadanji engleski poslauik u Beču, Catright, koji je suprotno politici Sir Edward Greya. koji je potpomagao težnje Srba, rekao glavnom uredniku bečkog „Fremdenblatt“-a: „Slvorite rat i ndarajte brzoi jako, da bi stvar imala svoj kraj, prije no što vant drugi ne zadrže ruku. Nestanak Srbije bila bi sreća za Evropu“. Kad mu je srpski poslanik Gjorgje Simić povođoin takvog njegovog držanja iskazao svoje čudjenje. odgovorio je: „Male države nemaju prava za opstanak i ne bi trebale da čine teškoće u poiitici velikim državatna 44 . Danas je opšte poznata omiljena fraza, s kojom se sporazumne sile u svome otiniačkotn ratu još uvijek hoće da prikazujn kao uzorite: „zaštita malih naroda!“ Pa kako bi trebalo da se riješi jugoslcvensko pitanje? Pisac je, razumije se, mogao da se pozabavi s tim pitanjem samo čisto akademski i u većcm r.acrtu. ali mu se mora odobriti, kad zaiitjeva, da se u evropskom in* teresu izvrši takva reorganizacija sistenta balkanskih država, kojom bi se osigurao dttg mir, miran i kuituran razvitak naroda i zemalja, koje su stoljećirna mnogo i teško propatile. Ponovno uspostavljanje Srbije nalazi on da ne odgovara evropskim interesima, jer bi u svome starom položaju Srbija bila opet cpasna za mir. Aii i sa gledista interesa rasa i narodnosnilt interesa ne mcže se poželitl pouovno usix>stavljanje Srbfje. U ostalotn Srbija i prije svjctskog rata nije imala prava za opstanak. jer je njen sobom postavljeni zadaiak prognanja Turaka iz srpskih i bugarskih zemalja bio okončan. Od tog . trenutka je ona bila preprijeka jugosiovenima na putu za političko jedinstvo pcdjednakim kulturnim napretkont. U posljednjem odjeljku pisac obraća još pažnju na otvorene suprotnosti u spoljnoj politici Srbije, koja je znala samo za razoravanje one AustroUgarske, koja je na Soči i na Jadranu braniia zagroženu jugoslovensku rasn pcrnoću njene elite i mase jugosiovenstva. ,,'I'ako je Srbija došla u otvorenu suprotnost sa interesima vlastite rase, kojcj je nekad imala da zablagodari svoj postanak. Ona postade zločinačkl štetočina vlastitoga narodia svojom politikom, koja se izmetnula u antinacionainu 44 . — Mandl ubjedljivo dokazuje, da su i sami jugoslovenski interesi protivni uspostavljanju Srbije, ako bi th nte državnička suprotnost oživila novim životom. Joset Cemy,

da sc izvuče od vojne obaveze, pa je došao tt Rouau nekoj rodjaci svojoj, da provede nekoliko rneseci. Razunte se, da stt mladi plemić kojl takodje nije imao druga posla nije mogao ostati hiadan pretna vatrenoj gospodji Rapelije. Nije dugo potrajalo pa medju njima nastane tolik^ fntimnost, da je Sen Retije stao nagovarati svojtt „prijateljicu 44 , da se razvede od muža, oglašenog kao staino nesposobnog za vojnu službu 1 podje s njim u Paris. Ona mu se prilično dugo opiraia, aii vatrene molbe njegove i kamen bi omekšaie, te najzad i ona pristane na to, naplše pismo svome' mužu. u kome mu sve leipo i potanko kaže zbog čega ga ostavlja, pa sedne u voz i zajedno sa svojim draganom osvane jednog dana u Parisu. Nesreća je bila sanio što Sen Retlje nijc imao ni toliko novaca, da izdržava sebe, a kamo II svoju dragu prijateljicu. ! jednog dana — ah, crni danei — on joj to i reče. — Pa dobro odgovori ona. — Ja ćit da stupim kod kakve krojačice da radim. — Prijateljlca jednog markiza od Sen Retija ne sme da radi — gordo će na to on, pa je stadc nagovarati, da založi svoj nakit. I ona ga posluša. Za nakit je dobila 2000 frattaka. Polovinu joj uze m;irkiz. Kad je i to potrošila, tnarklz joj naplše pismo, u kome joj je stavijao do znanja, aa se zaljublo u jednu glumicu i da ntu je ona postala dosadna, savetujući je, kao „iskren prijatelj" da se sad vrati mužu. Aii ona uradi drugo. Kupl vitriola, pa pričeka lepog markiza u jednoj ulid i zasu ga njime.

Grad i okolica Doevn! kalendar L) a n a s |e subota 23. februara, po surom 10. februara — Klmokat-Hd: Roraana; pravoslavni: Mnč. Haralamplje. Casnlćka i ćfnovnlćna kaslna otvorena je poćam od 15 februara do 11 saU u noći. . _ C 1 k. vojnfčkl dom: Citaunica, soba za pisanjc f igranje, kantina. Otvoren* od 7 satl izjmra do 9 sati uveće. Slobođan prlstup svakome \ojniku. Bcogradskf orfeum (u zfmskom pozoriStu, prije Boulevardj: Poćetak predstave u 7-30 sali uveće. KlnemaiOKfail : Vo|nl kinouKralj« Mllana ullcl 56 (Koloseum): U 6 sali poslije podne predstava za vojnike, a ubsaU uveće predstava za ćasn.ke. — C. lkr. gradjanaKi klno na leiazijama br. 27 (Paris): U 5 satl poslije podne l n 7 satl nvcće predstavc za gradjanstvo. Noćna stužba u Ij ekarnama: U sedmicl od 17. do ukljućlvo 23. lebruara obavljaće nocnu službu u Beogradu ove ljekarne (apoteke): S e 1 a k o v t ć, Knez« Mihajla m. 45; Viktorovlć, Tera iljc 28; Prendić, Kralja Aleksandra al. 64; S t o JI ć, Sarajevska ul. 70 Parobrodarskl saobraćaj. L Izmedju Zemuua I Beograda. Ređ plovidbe, koji važl od 20. januara do opoziva: Polizak tz Zemuna za Beograd u 6 30, 7-30, 8-30, 9‘30, 10 30111‘30 pr. podne tc u 1-30, 2-30, o-SO, 4-30, 5 30, 630 I T3q r istije podne. — Polazak Iz Beograda za emun: 7, 8, 9, 10, 11 i 12 saU prije podne, te u 2, 3, 4, 5, 6, 7 18 saU posJije podne. — ILlzmedjuZemunai Pancsove. Red plovidbe, koji važl od 26. januara do daijnc naredbe; lz Zemuna za Pancsovu svakog dana u 6 sati ujutro I u 12 sati s podne. — iz Pancsove za Zemun: dnevno u 8'30 sati prije podnc i 3 sata poillje podnc. Brod kojl saobra-a izmedju Zemuna i Pancsove i obratno ne pr.staje u Beogradu. —111. lzmed,u Beograda I S a p c a, Polazak tz Beograda za Sabac svake srijedc i subote u 7 30 saU u ju*o. Polazak iz Sapcaza Bcograd svakogietvrtkd 1 uedjeljom u 7 s. u jutro. Vojno parno toplo knpatlio a Car Dućanovoj ullcL — 1. Kopatilou kadama: a)Za vojne osobe otvoreno radnim danima od 7 saU prije r xlne do 5 saU posiije podne, a nedjeljois praznicima od 7 sati prije podneuo 12*/ eati u podne. — bj Za građjanstvo radnim danima od 9 satl prije podne do 6 sati r sllje podne, a nedjeljcm i praznidma od saii prije podne Co 12^/j saU u podne — 2. Parnokupattlo za Casulke 1 njima ravne ćinovnlke oivoreno f utorkom, srijedom, petkom i suboiom od satl prlje podne do 5 sati poslijc podne, a nedjeljom i praznidma od 7 satl prije podnc do 12>/g saU u podne. — Z a g r a» djane mužkogpola otvoreno je parno kupatllo ponedjeijkom i četvrUom jako u te dane ne pada kakav praznikj ođ 9 satf prije podne do 5 sati poslije poJne. — Cas nidma « njima ravnim ćinovnidma stoje ua voiju da se služe paruim kupaUiom i u _ tjnne odrcdjcuc za gradjanstvo (poneđjelj^ kom I ćctvrtkomj. Biagajna se zatvara rađ* uim danima u 12>/ 2 saU, a nedjeljom i prazuicima u 12 saU u”pcdne, Posjet boiesnika u boluicama: U bolnici .Brćko*: od2—4 sata posJije podne, U boinid ,Braun“: od 9-30—12 sali prije podne l od 2—4 saia poslije podne. — U C. t k. gradjanskoj bolnid: u utorak, četvrtak i ncdjelju od 1—3 poslijc podne. Kužna bolnica: Posjeia oije dozvoijcna. Obavijeitenja c bolesnidma dnevno od 11 do 12 sau prije podne naulazu u baštr bolnićke zgrade sa strane V 7 idinsse ullce, Rlotokatollčka služba Božlja. U neđjelju 24. februara: — L Q Konaku: U 8 safi u jutxx> s’užba za vojništvo (ma jjjrska proporije-đ t sv. inv saj. U 10 sati LaJjjanska piopov jid i' sv, misa za talijanske zarob;j;mke. H. U župskoj crkvi: U 8 sab u jutio sv. misa za škoisku djacu. U 10 sati piije podne srpslco-hrvatska paopovijed i pjevana st. misa. U 3 g-ta posli« je podne večernja. U radne dane p.va sv. misa počima u poJ 7, a druga u 1**! 8 sati u jutio. U korizmi obđržava se svakoga pctka u 5 sati poslije pođne ktižni put. Mojsijevsko bogoslužje. Kao uvod za Purim-praznik biće tt ponedjeljak, 25. februara, 5 sati poslije

Marktz je sad u bolnici, gde leči svoje lepo lice, a mlada gospodja Rapilije u zatvoru premišlja o pokvarenosti Ijudskog srca! .Tako fo biva i u ratnoj sezoni! M i I o j e. MALI PODLISTAK

Istorijski kalendar Na današnji dan, 23. f e b r u a r a 1685. god. rodio se u H a 11 i na Saali najvećt kotnpozitor oratorija George Friedriclt Htindel. Handel je 1703, godine radio u Hamburgu, od 1707, do 1710. godine u Italiji, 1710. godina ode u Hannover. a odatle u E n g 1 e S" ku, gdje je stalno ostao do kraja života. Od 1728. do 1734. godine bio je d’rektor ,,R o y a 1 a c a d e m y o f m ustc“. 1837. godine bio je paralizovan; izlijcčivši se, komponovao je 1741. godine „Mesiju"; od daljih njegovih oratorija pominjemo „Samsoo a“ (1742. godine), „Judu Makavejca“ (1746. godine), „Joztiu" (1747/ god.) i dr. Umro je 14. aprila 1759. godi, I svečano jc sahranjen u westminster- ! skoj crkvi, gdje počivaju vječiti saoak naiznarnenitiji Uudi niegove nove domovine. Cjelokupna mu je djda izdalq po njemu nazvano „Handelovo društvo“ (,,Handel-Gesellschaft“) u Leipzigu, a po njemu i po čuvenom H a v dnu nazvato je i američko muzičko društvo „Handel and HayđnS o c i e t y“, osnovano 1815. godine U Bostonu. — 23. februara 1842. god : ne rodjen je u Beriinu filozof Eduard pL Hartmann. Isprva je bio časnik, pa je 1865. god. penzionisan, i odao se ftto-

;«rt> a Turcj, zbog vohkiJt kiša, nisu to «i opazili. Tok se ćolvrli tlan ptoiopša vre!tno i vojska se srpska pojavi na ravni kođ Požarevca. Deli paša, kao auadolski junak, čim ifo vi'de, skoć-i na haha i izleti s vojskom, jumo na Srbe i suzbijs ih. U toj borbi poginuo inludi Jovon Vukomanović, lurak kneza MiloŠa. Kncz Miloš dojuri, fcaustavi svoju vojsku 1 ohmbri io pa, izadejiuv pištolj za pojas, isuče sjtblfu 1 polcti prav’o Deli paši, govorcći: „Vala, Doli bala. ti’imaš kud J na dmgu s'.ranu, ja ja nemam kud ni kamo nogo tuda, pa ili žlv ili mrtavl“ — Za njirn polete svc ivojskovodjc. U ogorćenoj borbi Turci budu suzbijeui i isterani iz Požarevca. To je bilo u drugoj polovini meseca jmm 1815. gođin®

P a b I r c i I CILINDEROVA PROPAST. CiJ'nderi su već poodavuo počeli hdajtiii iž mode. Još pre nekih godina, uačile su i fruncuske novine, koje se bave modom i elcgancijom, pa su se gorko tužile što cilinder u Parisu postaje sve redji i sve neomiljenija kapa. Čak i u ,,Temps“*u bilo pomena o ovoj nesrećtioi sudbini „produžeuja šupljeg prostora', jer je ustupio stupce svoje ialbatua fahrikanata i raduika cilindera u Parisu, i molbama da im se po« mognc protivu sve, voćog nazatka u njihovoj indnstriji. U razmaku vrente« na od samo jedne deceinije — žalili su se ovi jadnici — francusk« proizvodsja cilindera spala Je od 30 milijuna na &it milijuna. ZanatJije od ove brafila aalvno su ji«ht«va|i, da leljtonisti I đruga aovi-

uarska čarkala, koj! su, kako misle zanatlljc, svojint ismejavanjem ciUndera učlnili da ciUndcri Izadju Iz modc, prcs:anti najzad sa svojini raznim ružnini sarkazmima, pošto timc škode francuskoj industriji, a ova treba da je na srcn svakom dobrom francuskom patiioti. Jer >c cllinder morao da ustukne Ispred okruglog, mckog filcattog šešira, koj! se gradl u inostranstvu, i koji sve većma potlskuje lep francuski fabrikat — Cilinder. Ali ova kuknjava francuskih fabrikanata nlje naišla na odziv ni kod feljtonista 1 novinarskih Čarkala, ni kod publike, koja je rado prigrlila boljti i praktičniju kapu, nego što jc cilinder. Sto se specijalno tiče Srbije, od I nje industrija cilindera nije nikad imala veiikc koristj, Jer Jc u celoj Srbiji bio vrlo mal broj ciliudera, koji su bili u opticaju, t. j. koji su kružili od jcdnog devera đo drugog, od jednog kuma do drugog, i od jednog mladoženje do drugog, pa su več bili toliko izgužvaui, da se nisu mogli n< peglati, već su se morall aavati — ua šišattje. DOSETLJIV ČOVEK. Rctke su zetulje, za koje bi se ntoglo reči, da u njima ne juri sve na driavna jasla. Tako n. pr. u Italiji za pojediua mesta u položaju u državnoj službi ima stotine hiljada kandidata, pa kako je, dakie. konkurencija vrlo vel : ka, pojcdinci pronalaze n-ajčudnovatijo ntčine, samo da bi obratiii na sebc pažnju I da bi izbili iz sedla svoj« ttkmace. Tako je jedan od ovaklh tipova h'.eo, da bi wmo dobio službu pri leleznici, čak i jodan ieleznički yoz da izbaci ia šina-