Beogradske novine

Vzlaze: dneyno u ]utro, ponedjeljkom poslile podne,

Pojadlni brojevl: U*W|r*ta I o krtjtvlnu I «. I kf. e«u r* djnl 04 . . .

12 Man

MjosoCna pretplata:

U I ■ knh •. I kr. M* n | . Ji »• ■ Uh U mMirtUJI. ....... U iMttrautTi.......

Oglul po eljenfku.

Uredniftvo: BEOGRAD, Vuka Ksradllća ul. broj 10. Teiefoo bro) 03. Uprave I prlmanjo pretplate Topllčin venae broj 21. Teletan br. 21 Prlmanje oglau Kneza Ulhajla ul brol 30. Tolefea broj 243.

Godina IV.

RATNI IZVJESTAJI IzvjeŠtaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 11. niarta. Ka željezničkoj pruzi 5 m e r i nJc a—0 d e s a ponovo su r a s t j e r a« ne neprijateljske bande. N a t a 1 i j a n s k o ni f r o n t u O'ila jt mjestimice živlia topoička vatra.** Načelnik glavnoK stožora. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Bcrlin, 11. niarta. Zapadno bojište: Djelatnost topništva i sprava za bacanje inina je u veče na više mjesta postala življa. Svugdje se živo Izvidjalo. Naša odjelenja p ro d r3 a su na više mjesta f 1 a n d r i j s k o g f r o n t a u predjelu od A r m e n t i eresa i na zapadnoj obali Maasa u neprijateljske rov o v e, te dognaše zarobljenike i zaplijeniše mašinske puškc. Prilikom jednog njemačkog pr&duzeća, sjeveroistočno od Reimsa primjećeno je pouovo, da su Francuzi na tamošnjoj katedraii udesili posmatraonicu. Satnik vitez pl. T u t s c h e k i poručnlk Wfisthoff izvojevali su svoju 27., a natporućnik B e t li g e svoju $0. vazdušnu pobjedu. Istočuo boflšte: Rasturene su neprijateljsko jande kod B a h m a č a (sjcveroistočno od Kijeva i kod R as a.d j e 1 n a ja (na pruzi š m e r i 11 k a—O d es a). Sa ostafth bojišta netna ničeg oovog. Prvi zapovjeduik giavnog stana pl. Liidendorff. „Germanizadja Sibira'* 'Japanski državnici izmislili su hajkn o njemačkoj namjeri prenosa svoga vojničkog, političkog i ekonomskog iiplh'a preko Rusije u Sibir, — i to onda, kad 'je onima odgovoniima u Tokiju izgledao jxxlesaii trenutak za ostvarenje njihovih već odavna snovanih irnperijalističkih ciljeva. Raspatlanje Rusije bilo je uzrok, da se — sa stanovišta Mikadove države — odmah treba utniješati tamo na dalekom istoicu. Policijska ekspedicija NjemaČke u susjednim oblastima nekadašnje carevine imala bi za ovo da bude izgovor, koji bi takodjc morao potpuno ubijediti 1 mnogostruku koaliciju. I s ove i s one strane okeana pojavilo se u isti čas živahno i ,,za“ 1 ,,protiv“, što $e veoma teško moglo predstavitl onima sjx>lja kao ona nmogo hvaljena jedinstvenost u osjećanju I djelovanju saveznika. Državnici Bnglcske, Francuske i Amerikc učinili su ipak sve što su mogli, da bi što jasnije svako-

Pred objavom rata sporazumnih siia Rusiiil Mobilizacija japanske flote.

me prikazali onu opasnost, što je azijskom kontinentu prijetila od njemačke strane kao nekakvo strašilo za odnose Švjetske nioći. Naravno, da je svima prednjačila Engleska, čiji je i suviše poznati lord Robert Ceci! nedavno otvorio usta kao nikada do sada, da bi dokazao, kako zlo, koje ima Japan da ukloni, postoji ni manje ni više u tome, da Sibiru prijeti germanizacija. Ruku pod rulcu sa ovini strahovitim izgledom budučnosti uputio je svoje zeinljake u neke ne manjc strašne tajne: Njemačka se bavi mišlju osvojenja svijeta i upravo se rafinisano i metodički bavi time, dia pomoću jednog pruslcog generala, koji je već oti>os1an u Sibir u svrhu organizacije njemćrčkih ratnih zarobijenilca, zadobije oporativnu vojsku, koja bi u datom času mogia odlučivati. Silikao je crnim na crno, završujući uvijek time, da cijell ohrazovani svijet mora korake Japana protiv njemačke opasnosti pozdraviti dobrodošlicom. Sad samo treba čekati, kakvo li će djelovanje proizvesri cijela uzbiina u tabom sporazumnili sila. Po nekim znacima moglo bi se misliti, da čak ni snaga pluća Jordla Roberta Cccila ne će bir! dovoljna za ućutkavanje onog nepovjerenja, što se ovdje i oiidje prilično jasno pokazuje. Eno već javlja žica, da u zemlji trešnjevog cvijeta misle na odlaganje akcije na istoku, a u Washingtonu, opct, vlada ledena, loše prcdstavljena ravnodušnost preina pitanju japanske intervencije. Srednja Evropa prati o-vu p&mu i osjeku raspoloženja nc samo kao jasan znak nervoznosti l medjusobue zlovolje saveznika, nego takođje — a to je od važnosti — kao veoma jasno priznanje svoje neslomljene snaige. ProšIo je više nego tri i pol godine, otkađa jc koalicija prvi put rastrubila n svijet, kako predstoji neposredan slom središnjih vlasti. Od oinda je isti predmet zaba\4jao britansku i francusku javnost u svima modulacijama. da je bilo već i suviše. Stotinu i hiljadu puta pala je u tom medju vremenu riječ, da Njemačko] treba samo mali udar, pa đa se neizostavno i potpimo sruši. Njena vojska je iscrpljena, njeni borc! u boju protiv nevolji umoreni, njeni vodeči Ijudii zbunjeni u svome zadalkn — tako je odjekivalo preko šančeva i kroz neutraino inostranstvo. Jedared je bila glad, koja je imala savladlati neprijatelja, drugi put premoć oružja sporazumnih sila, a u posljednje vrijeme duli revolucije, od koga su London i Paris sve očeklvali. I — šta se čuje danas? Jedan engleski državnik na kormilu govori jasno u četvrtoj godini rata. da se Njetnačka l>avi planovima o osvajanju svijeta i da ne misli na

ništa manje, nego na germanizaciju Sibira... Zar to nije lijepo? Zar to drugim riječima ne znači, da se ii v'elikoj Brilaniji boje od NjemaČke — devet puta smatrane mrtvoin, iscrpijene, unutra razrivene — više ncgo prvog dana svjetskog rata? Zar oiva konstatacija — pa inakar upotrebijena kao diplomatsko oružje — ne zvučl povoljno za četvonii šavez? Odista, šta više veoma znatno. Jer tako jasno, kao lord Robert Cecil, nije joŠ ni jeđian državnik sporazuinnih sila središnjim vlastima — obečao konačnu pobjedu. Radosni dogadiaj u Previšnjoj porodid ZdravIJe Njezinog Veličanstva I novorodjenog nadvojvodo. Kb. Beč, 11. marta. Njeziiio Veličanstvo i novorodjenl nađvojvoda nalazili su se jučc cio dan u potpuno z a d o'vo 1 j a v a j uć e m s t a n j u. Krštenje novorodjenog uadvojvode. Kb, Beč, 11. marta. Krštenje tiovorodjenog^ liadvojvode izvršiče sa sutra poslije podne u vladarskoin zainku u Bađonu. Novorodjenče će na krštenju dobiti ime K a rlo Ljudevit Marija Franjo J o s i p. Svečan čiin kršteuja prcđuzeće ikardinal knez-iiiadbiskup dr. pl. PiffL Kumstvo pr uzianaju kralj i kraljica Bavarske, a zamijeuiće ih nadvojvoda Friedrich i iiadvojvotkinja I z a b e 1 a. Bavarski poslanik donijeće poklon bavarslrog kraljevskog para za krštenje. Stanje carica { ubvorodjonog nadvojvođe tako je do'bro, da će se buiIerin po svoj prilici Izdati lok u veče. Sporazumne sile će Rusiji objaviti rat? (Naročltl brzojav „B-eozrađsMh Ncvbia".) Budimpešta, 11. niairta. ,,Az Est“ javlja iz Stockholma: Ovdjc prispjeli članovi i>etrogradskog engleskog poslaustva izjavljuju, da oni nijesu napustili Petrograd iz straha ođ kakve njemaoke opsade ili zbog demonstracija, već što predstoji objava rata Rusiji ođ strane sporazuinnih sila, a taj će rat voditi Japao. Oin ironično primjećuju, da su radoznali, da li će središaje vlasti i Velikoj Rusiji isto onako pritcći u poinoć kao Ukrajini, da bi očuvale separatan mir.

Poslije mira sa Rusijom Ruska vlada udovoljuje njemačkotu zahtjevu za vraćanje u Rusiju odvučenih Balta. Kb. Berlin, 11. marta. Wolffov ured javlja: 8. o. mj. njemačka je vlada radiogramom upozoriia rusku vladu, da su 450 Balta iz Dorpata ! Revala, i 130 Balta iz đrtigih livlanđskih gradova odvučemi, da se pošalju u Sibiriju. Transjx>rt je izvršen u vagonima za stoku sa certifikatom pclrogradske vlade. Njemačlka vlada je uložiia protest protiv ove mjere, koja se kosi sa čl. VI. odjeljka 2. ugovora o miru, i zatražiia, da se odvučeni Ijudi vrate kućatna. Prisjedinik narodnog komesara za spolj-na poslove u Petrogradu odgovorio je na to u ime ruske vlade, da je već izdata naredba, da se ti odvedeni ljudi vrate kućamia. Njiliovo vraćanje zadržalo se zbog poteškoča u transportu, koje su nastale nslijed demobilizacije ruske vojske. Projekt kanaia otl Baitijskog do Crnoga tiiora. . Kb. Berlin, 11. marta. ,,Lo k a 1 a li z e i g e r“ piše pod naslovom „Projekt od dvjje milijarde": Privredno ured'jenje s Rusijom, koje se nalazi u početku sredjivanja, obuhvata i veJiki projekt kanala ođ Baltijskog do Crnoga inora. Mjerodavna njemačka mjesta simpatišu ovotn proje<ktu. I njcmački kapita! vjerovatr.o n<i će biti uzđržljiv. Veiika Rusija i gbaničnl narodi dobili bi vrlo jx>godan put za mora. Na sjeveru če kanal liili j>Iovan i za veiike panie brcnde. Objavom Rige za slobodmo pristanište još bi se više izašlo interesinia u susret. Na jugu bi Ukrajina od novog vodencg puta izvukla velike koristi.

Dogadjaji u Rusiji Ubijenl rnskl generall. (N.iročftl brzojav „Beograđskih Novtaa**.) Budimpešta, 11. marta. ,.A z E s t“ javlja iz Stockholma, da 3ii u toku inoskovskih revolta ubijeni generali Gurkov, Ivanov I Januškijević. Njemačko-perzijsko prijateljstvo Kb. Berlin, 11. marta? ,,D e u t s c h o A11 g e m e i n e Z e Itung“ javlja: U čast perzijskih parlamentara, koji se sad bave u Berlimi, priredjer je u njemačko-perzijskom dntštvu u hotelu ,,Coiiiinantal“-u svečan objcd, na kome su osim perzijskih

parlamentara bila još i gospoda perzlfske kolonije i članovi njeinačko-perzij , » skog društva. Državni tajnik Hert« 1 i n g pozdravio je goste, na što je perzijskim jezikom odgovorio perzijskl parlamentar Mirza Mohamed A I i K a n K u b, pozdnavljajuči radosno osnivanje njemačko-perzijskog društva. On je naglasio, da će perzijski par« lamejitari dobivene utiske u Njemač* koj što bolje iskoristiti u Perziji. Poslanički savjetnik V o d o h n y govorio i- o političkom značaju njemačkoperzijskih odnosa i izjavio je, da će sad, pošto je ruski zid na sjeveru probijen, jamačno i engleski na jugu biti probijen. On se nada, da će njemačkom radu poči za rukom, da kroz taj otvor prođre i da pridonese spasonosnom razvitku Perzije.

Najnovije brz. vijesti Kamenov na povratku za Rusiju. (Naročitl brzojav „Beograo'skib Nnviua") Budimpešta, 11. marta. ,,A z E s t“ javlja iz Stockivolina, da je tamo prispjeo Kanianov, koga su boljševiki odaslali u iiaročitoj misiji za Paris i London. On veli, da mu je za* branjen pristup u Francusku, a iz Engleske da su ga prognali. Sa Balkana RUMUNJSKA. Riununžska kao žrtva rusklh spletaka. Rumuojski [»slanik u Dernu, P a* clcanu, clao je Qve fzjave pred dopis* nikom „Berner Tag blatt :< -a: Vi me nalazite u raspoloženju, kojo danas izvjesno preovladjuje kod. svakog ruinunjslvog rodoljuba, u žalosti i ogorčcnju. Žalosti zbog nesretnih vojnickih dogadjaja, ogorčcnja protiv ruinunjskihl vlastodržaca, koji su skrivih ovu groznu nesreću. Može li se zamjeriti jeduom Ilumunju, koji svoju otadžbinu voli, ako se njegov bijes i jmržnja olcrenu na one, koji su tnjegovu domovinu zaveli i on< da je brzo napustili? Rumunjska je primorana, da potpiše jeđan ugovor o miru, boji uništava načie rumunjskog naroda možđa za dugo vremena. Nijo to ujegova krivica, što je ovaj rat izgubio, to je prije svega krivica rustog ,carizma, koji je ovu zemlju obećanjima nairsm'o u rat, đa bi ga onda napusfio i prepustio premoći njegovib ineprijatelja. Nije to prvi put, da Rumunjska biva žriva ruske splelke. 1874. godine poslije Plevne, gdje je Riununjska spasla Rusiju, Rumurjska je bdla izđana, dok je sada bila formalnim ultimatumom primorana, da stupi u rat. Ali ndje to bila samo caristička Rusija, koja je Rumunjsku napustila. Bila je to i republikanska Rusija, i sad se boljševićka vlada ne zadovoljava samo time, da našeg poslanika u Petrogradit Uapsi, ona nam oduzima takodje i rašc namdno imanje. Skoro preko jsdne milijarde — ođatle veći dio u zlatu — koju je rumunjska vlada deponovala u ruskoj državnoj banci, boljševiki su zaplijeniii. Ua to tdolaze još i pnvatna iman'ja, de« pot ovana u ruskim bankar.v .

PODUISTAK Zdr. M. Popović: Č e ž n j a Mislim o Tebi — o ti liezuanl dragi u tudjini — gdc li si sad? i u toin tužni nižu se dani; čeinerni teški — kfl nade pad. Mislim po duge lioćl o Tcbi, — neznani dragi — u k6m si kraju, I uikad reći umela ne bi koliko srcće zamišljam sebi. Gledam Ti llk ne.jasan I blag k‘o prvi suton inladačkc tuge, 1 tu se mis‘o z‘(a)ustavlja inoja... a dani jedan za drugfan se gube.., 6 kako srečno zadrhti inl grud i kad čujem poznat korak ili glas j ‘ i kako skočim, misloći da je, 1 clošao dragi i taj mili čas... A dani tromi, k‘o sedi starci, zgrčeno idu i saano tmu, noseći sobom i moje misli koje za toboni svakog dana mru... iVoJ. Jov. Kulundžić — Beograd: S a n •... Opet sam je video kod kapije. Danas smo se sreli u školi. Bože moj! kako ima lepu, crvneu kecelju, kao što Je crven rascvetaui mak. Ta, njene su

oči plave kao cvet neki, poznat sa svojom bojom. Ja ne pozinajcm more da ih uporedlm. Osećam da mi srce bije. — Hoćeš li da igramo? — Hoću, hajdemo. Znaš, kako juče gradismo kuću od crepa ispod lipe? Idein za lijom, moj se pogled zadržava samo na njoj. Ona me potseća na san... — Daj mi ruku. Mali. topli prsti! Osećam, da sain liladan. Ćutim i osećam samo ritam naših osećaja. Bože! kako mi je draga i mila. Ćini mi sc da kosa liči na nešto što mi je nepoznato a lepo. Ja udišem miris što mo inami sa nje. ... Mi r>očiiijemo igru ... Ona pravi nelke figure. Bele cvetove, od rascvetalog badema, zabada u gomilu peska. Šta sanja? Tako mala I sanja. O kućl?... Ne znam. — Zar nije lepo? — Da. — Ti voleš cvetove? — Mnogo! Jedan leptir leteo je oko glave. Izmedju graua lupala je ncka ptlca. — Mama kaže cla si dobar. — Ne znam. — Ona te vole, i j* A tl mene? Ti me voleš, ja znam? — Ko ti je rekd? — Mama. — Jesto. Osetio sani tugu. Zašto?— što Je pogodila. Na dnu treperl duša. Voleo bfh da sam neprestano pokraj nje. O ta

dva oika! Ona shvataju možda? Ali 110 . ona ćuti ili peva. Ostavismo goinilu peska. Naslonismo se na istrulelu bunarsku ogradu od đrveta. Zelena mahoviua kao gladaik čilim pokrivala je po gdc-god grede. Kao u ogledalu vidimo samo dve naše glave. — Oboje smo tu. — I ja i ti. Talasi od j>opadaiog irutija drlito, igraju. Na dnu vidi se jedna stara riba, kako se kreće. Naše glava bebu spoje« ne jedna uz drugu. Pokraj mojih očiju pada-liu suva vlakna njena duge kose. Na površini igrale su senke kao u polju— I ribi nija ziina? — Nije. — Ona jc radosna? — Kao i rni. Vetar proletnl duvao je posređ vrta, koji je bio beo zaisut beliin lišćem popadalim s graina. I mi se nasmcjasmo, glastio, jako, iskreno, bezazleno. Ugiedasmo naša okrugla lica puna smeha, i bi naim još smešnije.. I u tom trenutku sve nam bilo kao nikad. Ja se uplaših da ona ne padne. Predložih joj, da ostavimo bunar, I mi se udaljismo ostavljajući ga .sajnog sa , njegovom ribom. Meni se učtni da je mnogo lepša dok smo prolaziii pod osmanlukom. Kidali smo oboje listove zimskih ruža, pored ogradie.,1 bacaii. Jedna buba, zlatua, klizila je preko lista — Vlše neću da Igram.

Osečala se je umorna. Sunce na-s jo umorilo svojom toplotom. — Ja ću da idem. — Ne. — Ali ti nećeš da igraš se? — Nećii. Uvideo sam da mi je žao. Tako brzo jedno posle-podne! — Igraćemo sutra. Krivo mi je biio, što je umorna, i za jedan trenutak postadoli pakostan. Ona me odvede u sobu. Jedna velika lutka stajala je u,a krevetu, i ona leže pokraj nje, Bcstno umorni oboje, to smo najbolje oscćali Ja se ućutali. Neki stari album pokrivaše sta-re fotografije. Meni se dopade srebrna kopča na njemu i ja počeh da ga otvaram i da zatvairam. Crne korice behu išarane i izgrebaue. Potom mi postadc dosadan i ja se digoh. Veče je dolaizilo kao obično. Crvena brazda zrakova pala je na duvarove belo okrečene. U oknima ukrštala se svetlost u bojama. U baštl je bilo sve mirno. — Ja ću kući, retkoh. — Dobro, sutra ćeš nam oj>et doći? — Hoću. I podjoh lagano, nešto tužan. Ona ostade vesela, kao i lutka. U sredini bašte viknu mi još jednom, kada sam bio kod kapije: — Dodji! Oboje stno osećali da nain je teško jedno bez drugoga.

A imall smo samo dosei godina.., I danas mi se čini da je to blo jedan prosnevani san. -.

Koloman Mikszat: F i j a k e r Ti me vidiš, poštovana čitatdjice, u velikoj neprilici, jer za ovu pripovječicu nije dovoljno pero. Tu je potreban zemljovid, pa još 1 reliefkarta, koja jasno pokazuje, gdje- je zesmlja ravna, a gdje je opet liuinovita. Ali pošto takve karte nemam, molim te da paziš kad kažem, da ukrašena vila porodice Kermy stoji na ravnici, prernda ie zcinlja iskrivljena, jcr je već prednji pogled na lijcvo iskrlvljcn, a na njemu stoji koinlca. Kolnica ncma kapije, i to je zapravc nczgodno, tako da se tnora podmetnuti kainen pođ točak, da se fijaker ne odvalja doljei Dana, kada se ova pripovječica zbiva, stoji kolnica takodje otvorena i u njoj fijaker poduprt jednim kamenom. , , , Koji je to dan bio, da li utorak lli srijcda, sada se bogme ne sječam, premda je to bio jedan od najvažnijih N dana u mome životu, jer je mojoj Ijubavi prijetila ozbiljna pogibao. Mi smo — uaime blondinka Ruža Kerny i ja jedno drugo ljubili, a roditelji o tom® iiijcsu ništa htjeli da znadu, več su suovvali druge namjere. BaŠ toga daua, došla im je u goste porodica Nemeskey. Starl gospodin, gospodja, lola sln i dvije tetke usidjelice. Ali rdjavija ne-