Beogradske novine

fziaze:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podno.

Pojedlnl brojevl:

U iMfitl« I u knlHka* nfMttlta«« rt «. i b. r Mjiiri rt .

12 tittert

MJoaeCno pretfloto: U luirrt« I a krikihB« iMrtJrtmtl« rt «. I kr. Ma n bo|M I *ta«n«»rtta. . 2 90 U Irtfrrtu a đutan« o krt« • . , . 3 U njrtfffctJI. • U InriraMtn ........... 4 80

Oglasl po oijmlku.

Urotlnlitvo: BE08AAD, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Tal«(«n broj 83. Uprava I prlmanji pretplata TopliCin venao broj 21. Telafan br. 28, Prlmanja o|iaaa Kneia Mlhajla ul. broj 38. Telefon broj 245,

Br. 70.

BEOORAD, četvrtak 14. marta 1918.

Godina IV.

RATNIIZVJESTAJI l/.vjcštaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč. 13. marta. A u s t r o-u g a r s k e i n j e m a 5ke čete stoje pređ Odesom. U V e n e c i j i su dva austro-ugarska borbena letilačka odjelenja i i osvete za lieprijateijski vazduSni r.apad napala t a 1 i j a n s k o I & t i 11 S t e sjeveroistočno od M e s t r a. N a p a dntite su četiri neprljateljske za spuštanjc spremne lovačko 1 c t i 11 c e b o m b a m a u v i s i n 1 © d 300—500 m e t a r a i z a u z e t e uz ttestoku paljbu mašinskih pašaka. Tom prillkom srušilosejedno talijansko letilačko skrovtšte. Naši ietači su se svi povratili i bomb a r d o v a 11 su tfz put T r e v i z u i neprijateljske rovove 11 a P i a v i. Na t i r o 1 s k o m f r o n t u pobijeđio je natporučnik Linke svoga dvadesetojfa protivnlka u vazđušnoj borbi, j Načelnik glavnog: stožera. j " _n i IzvjeŠtaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Berlin, 13. marta. Zapađno bojište: U mnogim odsjecima je s .večeri oživjela topnička borba. Suzbijajući jedan bclgijski napađ istočno od N i e u po r*. a zarobiii smo 1 časnika i 30 Ijudl. U našeni preduzcću istočno ocl Zonnebeke i jugozapadno od Froni e 1 i e s a zarobili smo 23 Engleza i Portngaiaca. UChampagnl su poslije jaice topničke pripreme jurišale zapadnoi>ruske čete r»rotiv rrancuskih rnvnva sjeveroistočno od Prosnesa I vratlle su se, pošto su porušile neprljateljsJca postrojenja, sa 90 zarobljenika u svoje linije. Jaka izvidnička djelatuost u vazduhu dovela je do žestokih borbi. Juče smo oborili 19 ncprijateljskih letili-, ca I jedan izvidnički balon. Konjički satuik barun pl. Richthofen postlgao je svoju 64., poručniik barun pl. Richthofen svoju 28. i 29. vazduštiu pobjedu. Istoćno bojlšte: Njemačko i austr o-u g a rske čete nalaze se pred Ode*0111. Maćedonsko boiištC: Kod M a k o v a u zavljutku C r n e R e k e trajala je i juče povećana topnička djelatnost Francuza, koja ]e prije nekoliko dana otpočeia povodom našeg uspješnog napada. Na talijanskom frontu nema ntčeg iiovog. Prvi zapovjcdnlk glavnog stana pl. Luđenđorff.

Austro-ugarske čete pred Odesom. Ratifikovan mir sa Rusijom. Nova američka akcija za mir.

Izvještaj bugarskog glavnog stožera Sofija 13. mftrttt, Mačedousko bojištd; Bugarslka brzojavna agencija jarija s makedonskog fronta: Na više mjesta na zavijutku 'Crne Reke i u prodjelu Moglena živahna. obostrana topjnička ratra i bacanje mina. u prednjern t.crenu zapaduo ođ jozora Butkovo i na donjem toku S t r u m c prolJerali smo vatrom nekolik*. englsska izvidnička <xljelenja. Na objema obalama Vardara živa djelatnost neprijat,eljsfeih lotHica Dobručki frout: Primlrjo, Ne valja im režija Ništa ne izgleda podesnije, da nain jasno prikaže unutrašnji trulež i moraluo slabu vrijeduost điiplomacije sila sporazuma, nego što je položaj, koji su zapadne sile ti toku posljednje goditie zauzele prema Nikoli Romanovn. Nije to bilo baš odavno, kad su vlastodršci u I.ondonu i Parisu prirnjetili, da b] vladar svih Rusa mogao ipostati otpadnik od njihove liasilničke poiitike. Avet zasebnog mira pružala je u Petrogradu svoje opasne ruke, a Eugleska i Francuska nijesu se ni trenutka predomišljale, da cara, kao regenta i čovjeka, priuesu na .žrtvu svojoj ratnofanatičkoj politici. Lažljivi mlin onih oko Lbrvda Cieorgea stupio .ic u akciju uzasuom larmom, I za ncKomco iicuj«lja ziiao je cijeli švijet. da mora pasti stari ruškl režitn, koji je zaostao, te ne odgovara više du<hu vremena. Cen■tri sporazmna podjarivali su rusku revoluciju novcem, obećanjima i prijetlijania, a fraze o pravu samoodredjenja narodd udesile sti svoju sumnjivu muzrčku pratnju. Nikola Romanov, najvjerniji i najpožrtvovniji skutonoša zapadnih drekavaca, postade suvišan čovjek, a opasnost ruskog zasebnog mira izgledaše da je za koaliciju momcntano uklonjena. Kreature po modelu Miljukova i Kerjenskoga preuzeše carevo nasljedstvo, ostavši vjerne sluge svojih pariskih i londonskih gospodara i bankara, u sred krvi, koja se u svim krajevima zemlje pred njima pušila. Niko nije vodio brigu o sudbini vladara, skimitog sa prijestolja, ni jedau od diplomata, koji su se oko njegove vlasti vrtjeli, liije mislio na nesretnog čovjeka, korne je pored skiptra slomljen i jedan dio gradjanske sudbine, Oštro stt solidni Englezi odbili da priznadu Nikoli Romanovu pravo na pribježište u njihovoj zemlji, sva srca ostađcše sJcatncnjena pred njegovom nedostojnom sudbinom, a devetorostruki pravednici sa stral*om su se krstili,

ako je pređ ujinia spomeuuto ime ,,najbezobzirnijeg autokrate (!!) svih vremeua“, Rusk,a revolueija nijc održala svojih obećanja. Ona je vezala sve snage zemije i svojiin režiserima toliko đosadila. da su i obuevlđjeli i ogluhnuli. Veoma brzo su nvidjeli upravljači zapadnih država, da su u velikoj rnjeri prevaren! i ujihova zbunjenost je bila sve veća. Mirorn medju Rusijom t- četvoniim savezom prevršila se mjcra, a Paris 1 London nadjoše se u jeđnom jeđinom očajnom grču. I tu — ispočetka tiho ! lcao neodrcdjeno — prijedjo u franctiskom glavnom gradu imc Nikole Romanova preko ttsana jednog odgovoruog, i gle — politlčka Javnost već se dočepala slarnke. Ministar spoljnih poslova, Pichon, iznenada jc našac srca za skinutog cara, i odjedared izuašao po aktima. da „najbezobztrulji autokrata svHi vremeua" upravo ttije ni htio zaseban mir i da uopšte nije bio loš poglavica države. Ruku pod ruku i i'ime ob!Xiče uzb'una štampe u korist uspostavc rusikog carizma, da bi prvu pogrješkii režije — nadmašil# i drugoin pogrjeskom. Odjedared su biii zaboravljenl sv! napadaji na zastarjeli sistem, zabofavljvno sve mamijenje za slobodu naroda, zaboravljena perfidnost, koja je Nikoiu Rotnanova prvo prepustila svjetinl, a onda ga ostavila samom sebl. Moraini ogrtačič spade sa ledja zapadnih vlastodržaca i pokaza njihov kostur, jrrostakluk i sebičnost. I njihova lozinka odjeknu Icroz sve ulice: ,.Ko se s nama protiv Njemačke h.n-i .!« rjfii', glavno! Sloboda ttaroda —- lupetaiijv« /.tvio cart " Ali \Voodrow WHson, ovaj enfant terrible sporazumnih sila sa svojim Jiadrooćnim smiješkom, upade u novi trik režije. Dok je Parls sla\1o vladalačke vrline Nikoie Rotnanova, poslao je on jednu depešu američkom konsulu u Moskvi, uvjeravajući ruski narod o -svojein najtapdijem učešću u borbi za novu slobodu. I dok Pichon plete zakašnjele lovorike oko glave nekadašnjega cara, izjavljttje predsjednik Unlje, da će Sjedinjeue Države svom snagoin potpomagatl težnju Rttsije za oslobodjenjem od starog autokratskog režima, da bi postala gospodarom svo- ! ga života . . . I taJko rade sporazumne sile: Hi j nemajtt sreće, tli rade sa ravnodušnoš- ! ćii i glupošću.

Vazdušni napad na Napulj Kb. Bcrlin, 13. marla. Noeu izmeilju 10. i 11. maria .napađale su poanorske horl>oue. letilace lw>mbiutia žes'toko i 3 veltkim usplehom pristanišna i v'ojna uredjenja u Napulju kao i željezna postrojenja u Pagnolu. I

Kb’. Berlln, 13. marla. ,.L o k a 1 a n z e i g e r“ naziva napadaj njomačkih hfdroplana na Napulj iznenadjujućim. Izgleda, da su u Italiji bili toliko iznenadjeni iznettadnom posjetom jugoistcčnc obale poluostrva, da se čak uije moglo konstatovati, odakle su biii napadači. (NsroSU! brzojav „Beoersdskili Novtoa") Bem, 13. marla. j Havas javlja: Prilikom vazdušnog llbmbardovanja Napulja poginulo je 15, a rajijeno 40 lic-a.

Problem mira Amerlčki senat za mir. — I Fugteska za liiir? (NaroSili brzojav „BeosnniskHi Ncnlna 1 '.) Haag, 13. marta. „C o u t r a 1 N e w s“ jtovUaju iz Now-Yorka: Američki seuat je zaraolio prcdsjednika Wilsona, da Još jedared procijeni, da li su se popravili tzgledl za opštl evropski m i r. Wilson je odgovorlo, da je od eitgleske strane dobio siičan poziv, te je dodao. da se odlttka ovog pitanja prepustl njegovoj uvldjavnosti. Pod takvhn okoinostima on se odlućio da pošalje u Paris đva senatora za studiju evropskog položaja, zatlm jedtiog člana viade 1 pukovnika Housaa.

Pitanje japanske intervenciie u Sibiru Razdor izmeđju Anidrike » sporjtzum- ! uih sila. (Naro6!ft brzolav „BsogradslaBi No<vina“.J Rotterdam, 13. marta. Iz Londona se javija: Lioyd Oeorge liumjerava da otputuje u Ameriku, da ! s Wilsonom dodje u neposredni dodlr. Naročito je pltanje o japanskoj intervenciji otvorilo veliku provalu izmedju Amerike i zapadnlh sila, uslijed čega ie taj korak ministra predsjednika postao potreban. Amerlka odlučno protlvna japanskoj akciji. (Naročiit brzojav „Bcogradsklii Novliu") Rotterdam. 13. marta. Washiugtonski dopisnik „Nietiw e Co n r a n t“-a javlja: L jedtiom predstojcćem proglasu iziavlće Wiisou, daSjedinjene Države nebJ m o g I e o d o b r i t i j a p a u s k u a kc i j ii u S i b i r u. Akciia Amcrike na krajitjem istoku bila bi protivna cjelokttpnoj tradiciji novoga svijeta. Od toga položaja neće se Wl!son dati odvratlti nl politićkini obzirima niti neposrcduim vojniin hitereshna.

Izjava japauskog mluistna spoljnHi poslova. (NaroCili brzofav „BoogradaldJ; Kovlna".) Budimpešla, 13. marta'. ,,Az Est« javljđ iz Rotterdamn, <ltt je, kal-j listovi iz Tokija doznajfl, japansl«. rainfetar spoljnlh poslova Motono izjavto, da sile sporaztima' nijesn pozvale Japan 1 , da pošlje čete u Sibir, ali 30 o torne vod* pregovori, tc rdje 'amjesno, đa so joS aadi o 'fcome daju izjave. Vodj ooozicije zagO' varno je akciju u Sil>ir, najto je Motono izjavio, da do sada n : J> Jo5 riiSt* rijefen« o odašiljanju četa u Sibir. Ali pregororf vode se sa na.iv’ećom pažnjora.

Dogadjaji u Rusiji Moskva u rukama auarhista. Kb. London. 13. marta. Reuter javlja: Dopisaik „Morn i n g p o s t a“ javlja iz Petrograda pod 10. o. mj.: Čujem, da j e Moskv u r u k a m a a n a r h i s t i č k e s t r a nk e, sa kojom će boljševiki imati ljutoff boja. Sumnjivo je. da li će petrograđ* ske trupe uspjeti, da stigitu do Moskve, Osim toga su vojnici sasvim razuzdanl i hoće stnjesta dasa fronta ida k u ć a rn a, a kod organizovanih odjelenja vidi se jasua namjera, da ostalima spriječe ]>ohod na Moskvu. Sigur-« no je, da boljševike ugrožava veće zlo', nego sarno rascjep u samoj strauci, 0 n i s u na s v a k i n a č i n o d i g r a1 i s v o j u u I o g u, Posliie osmomje« sečnog razgovora, boljševiki su za polovinu to&a vretnena vratiii narod pod despotizam. Vodje boljševika u Petrogradu pažljivo posmatraju, Izvjesno, da bi spriječili njihovo udaljivanje. Mnoge njihove pristaiice misie, da je pređložena seoba u Moskvu samo sramno bjegstvo od njihovih zadataka.

Turske čete ušle u Erzerum Kb. Carigrad, 13. marta. Tursid vojni izvještaj od 12. o. mj. javija, a a su iuisn.c ccic uaio « E r z e r u m i da se trude, đa pogase požare, koje su lermeni počinilf. Francuski vojnici za neođložni mir (Narodlf* brzojav „BeogradskUi Novtita 1 *.) Zeneva, 13. inarla. Zbog oskudice u životnlm uamlrnicama izbio jeu Roucnuustauak, na kome su sudjeiovaii i vojniei, zaposleni u tvornicama munlcije. Za vrijeme netnlra čuii su se živahni uzvlcl, koji su tražiil neodložui mir. Za svladavanje ustanka iipotrijebljena je američka vojska. » u »»■ nnr ■ Rusi za ratifikaciju ugovora o miru (Naročfil brzojav „BccsndsMh bk'vtca") Zeneva, 13. marta. „JournaT’ javlja: Preokret u Moskvi dovodi se u vezu sa izjavama Lenjina, kojim je on razložio, zašto je Rusija primorana da prihvati mir. O d

PODLISTAK Sto je Srema, toga više nema! Braca Jova Kajaga bio je filozof csobite vrste. Kako ono pričaju za Schiliera, da je stavljao noge u ledenu vodu, kad je htio da napiše štogod pametno, ili za Pascala, da je mirisao gnjile jabuke, kad se spremio da inisli šiogod baš zdravo mudro, tako je i braca Jova filozofirao tek kad se ponapio. Pa kako je to moderno, da se ne filozofira po absolutnoj metafizici o vječnim stvarima, nego se raspravljaju pitanja psihološka i moralna, braca Jovan bijaše skroz tnoderan filozof: «va njegova spekuiacija upravljala se pa psihologiju i mora!. On je govorio: — A šta nam ovi mudraci psuju ua nai slavonski svijet ?! Tako pametno, kao Slavonac, ne živi pod suncem ni\o: hrani se kako treba, pije dobro i puno, radi po potrebi, djevojkc su nm h'jepe i inile, gleda da drugomu ne činl .zia i kvara, pa šta treba da se u njemu popravi 1 poboljša? Ni brlge te, što je Srema, toga više nema! U Slavoncu našao Je braca Jova uglednika za svoj život i naulku o životu. U njegovoj sobi visjela je samo slika Uroša Predića: „Vesela braća, žalosna im majka“, i on je s uvjerenjem govorio: - r— Ovo ie najljepša sltka n> svl-

jetu! Ni Rafael, ni Michelangelo, ni Bocklin, ni Vereščagin, ni Joza Bužan nijesu naslikali ovakve slike! Ovo je naš svijet, ovo je haše sclo, naši ljudi, naše veselje — ovo je slika nad siikama! Večeras, kao svake večeri, skupilo se oko braca Jove staro društvo: braca Aca i braca Tasa. Njih su trojica bili „staro društvo”, svaku večer zajedno, bez prestanka u vcselju, piću i pjesmi. Kad jc već poodmaklo doba i čika Simo birtaš, kojemu su najčešče i najradije zalazili, stao drijemati, a to je značilo. da sad treba odilaziti, reći ćei braca Jovan svečano: — F., braćo, već dugo nije bilo kod nas slave. Sutra je subota, a baš su prošia tri mjeseca od mog svečarstva, pa da se sutra svečano obučemo i dostojno proslavimo taj svečani dan! — Eto nevolje! — uzdahnu bracai Aca — da nas bude čika Sima istjcrao iz birtije, još bismo bili zaboravili, da se spomenemo te znamenite zgode. — Ne zaboravlja Bog svojih! dometne braca Tasa. — NI brigc te, sivi sokole!... Sve u svoj čas. Sve samo polako, pa će sve biti dobrol Ali ajde, Aco, zapjevaj mi, da me tuga inine!... I Aca zapjeva zvućno, široko i glasovito... Sutra u veče osvanula brača kod čika Sime u svečanom odijelu. Slavlla ae šlava, njih se sva trojica osjećala nekud svečanii® l dostolnlje. pHI su s

većim zadovoljsfvom, pjevali s većim zanosom, veselili se s nekom većom sprcnmošću i opravdanjem, Ali čika Sima stao je i večeras u- izvjesni čas drijemati, i njih trojica moradoše ostaviti toplo njcgovo ognjište. Nije slava svaki dan i ne slavi se badava, pa se njih trojica zafpute u kavauu. I tu se pilo do kasne noći, sve doik ih nijesu prestali dv&riti, pa kad su vidjeli, da nema vtna, spremili se sami na put. Braca Jova plait'i račun, nešto je usfalilo, pa su to pridometnuli Aca i 'l’asa. Kad su izišil na sokak, a ono ti blijeda mjesečina obasjala grad, kao da se srebro prosulo po njemti. — Alaj, braćo, vidi Ijepote, što natn je Bog daje! Svl ovi, što sad spavaju, i ne slute, kako je lijepo, saano nas trojica tc gledamo, — to je Bog stvorio za nas trojicu! Ajte, braćo, kod mene, hnam još đvije boce ralcje, pa da dočekamo zoru baš onako kršćaaiski! I onl polako podjoše do braca Jove. UJedared se braca Jova nešto dosjeti, dkrene se ! podje nekoliko lcuća natrag, pa zakuca na prozoru. Aca i Tasa potrče za njim, pa ga staam psovati: — Ta, jesi li poludio, šta ne puštaš svijet da lljepo u miru spava. — Ajde, lnanite se, da vidiš lcomedije! — odgovorl !m Jova, pa i opet zakuca na prozoru. Ujednoč se začnje, kako je u sobi neko zapalio žižicu I na prozoru se zasja crvenkasto, slabašno svjetlo od

svijeće. Jova odmah turi ruku u lijedra, kao da je pod kaputom štogod sakrio. Digne se zastor sa prozora, otvori se malo staklo i kroza nj proturi glavu stari /jdov Ižak, pa uslužno zapita: — Was wfinschen? — Hočete li kuplti vjevericu? zapifa ga Jova,. — \Vas ist das ,,wcritz“? — Ta eto, vjeverica, valjda znate, šta je to, prodat ću jc jeftino. Stari Ižak se ofcrene u sobu i stane zvati ženu: — Sara, Sara. was ist das ,,weritz“? Ne potraja dugo, a eto sc kod prozora javi i Sara. — Sta imao za prodati? — upita odmah Jovana. — Vjcvericu. — Pa šta tražio za taj vjcverica? — Dva seiksera. — Daj za petnajst krajcar. — Ne dam, ako hoćete za osamnaest. — No, znaš, ja ti dala šestiaest. — Još nešto, osamnaest, HI ja idem. — No pa znaS, ja ti dala sedamlinest. — Ne ćete za osamnaest?!... E, onda s bogom! I okrene se i ode, a slari Ižak ostade sa Sarom tužno gledajući zai njima 1 dozivajući Jovana, da će mu platiti I osamnaest kraicara. Jova je i tu zgodu upotrebio, da o njoj filozofira:

— Eto, što su ljudi, koji gledaju samo na dobitak i zaslužbu. Oni su robovi i sluge sviju i svakoga, s njime smiješ zbijatl i ovakve neslane šale, a oni još žale, što nijesu pazarili. Da dodješ našemu čovjeku, pa da mu to uradiš, ubio bi te kao pseto — ni brige te, sivi sokoie... Svc polako došli do Jovanova stana, pa kad ulje-zoše u njegovu sobti, razvaganiše se kao kod kuče. Aca i Tasa legoše na kanape, prislonivši glave jednu uz drugu, pa zapjevaše n đvcje: Neka uzdiše. tko mora, Suze nek lije Jcr u mojim očima Suza više nije. Pjevaj, Jelo, veselo, Nek se čujc glas, Pjestna mome životn Jedina je spas! Odmah se sa strane na zidu ćulo k’ucanje kojim su sanjivi komšije „vrlo učtivo" molili za rnrvu obzira, ali ta je njihova molba ostala posve neuvažena, jer vesela braća zapjevaše još gromklje: Cura šiške spustila, Očl prekrila, Pa je svlma momcima 4 Pamet zanijela! Pjevaj, Jelo, veselo... Lupanje na zidu odjekne nešto glasnije, ali braca Jovan, Aca i Tasa ni da bi se na nj obazrell. Jovan je stavio na stol slavnu oktt