Beogradske novine

Br. 77. BEOORAD, četvrtak 21. marta 1918.

Izlaze:

dnevno u Jutra, ponedjeljkom poslija podne.

Pojedlnl brojevl: UtMenOa 10tlClSfS

U •. I kr. *#*« p« otJ«nl §i U ■omrUJl

13 (Mt*ra

MJeeeCna pretplata: •Fgu. , WS , .XBar“-.^. ssss.-.rrr'.r:-. %U laa«tTM»tn»so

Oglasl po cljenlku.

Jrednlitvo: BEOGRAO, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Telafon broj 83. Uprava I prlmanja pretplato Toplliln venac broj 21. TalefM br. 28. Prlmanje oglase Kneu Mlhajla ul. broj 38. Taiefon brtj 249.

Godina IV.

Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 20. marta. Nema naročitih borbonih dogadjaja. P r i m I r J & J e. s a R u m u n Js k o tn p r o d u ž e n o đ o 22. m a r t a. Načdnik glavnog stožera.

Ogorčenje u Holandiji zbog popustljivosti vlade. — Bogat plijen u Odesi. — Vazdušni saobraćaj izmedju Beča i Kijeva.

K r a j 'Avet gladi, kojiin je Engleska priprijeiila holamlskoj vladi, ispunjuje svoju dužnost. 18. o. mj. istekao je ulMmafiim Velike Britanije, kojeinu je rok iznosio osam dana i lonđouski se vlasnici mogu pohvaliti noviin trijiunfom u toku svoga čovječnoga ratovanja. Posiije nekoliko zbunjenih protesta Holandska je u stvari popustila u plsan.iu ustupanja svoga brodovlja sporastumu. tako da britanska iimperiija može za časak, — i to samo za časak, — đa dane dušom. Razlcig. što je dotle došlo, bili su bijednih 100.000 tona žita, što su Holandskoj prijeko blli potrebni na iine prve Isporuke od obećane im stalne privredne pomoćl. Sa tim mršavim zalogajem postupila je Engleska isto onako, kao ono dreser, pasa, koji svojim četveronožnim učenicima prvo ture pod nos kakav siatki zalogaj, pa mu ga poslije ne dadu sve dotle, dok se pseto, polumrtvo od gladi, ne nauči najneprirodnijim produkcijama. S obzirom na takav način postupanja nte igraju nikakvu ulogu uslovi, za koje je holanđski ministar spoljnili poslova vezao svoj načelni pristanak. U stvari će se bez sunrnje sporazum korisiiti holandskim brodovljem i poslije 15. aprila; holand»ka jc vlada naime pristala na teški eugleski zalitjev sa tim ograničenjem, da č& ,,za sada“ staviti spor-ftsumu svojc brodovlje na raspoloženje saitio .do 15. aprUa. lsto tako ne može biM ni naj^nanje suin’nje o tome da Ce VeltKa Dritanija nasilno oteto brodovlje naoružari 1 bez ikakvog ograničenja upućivati u Gpasnn zonu, jednom riječju, da će njitne postupati kao sa svojim vlastttiin brodovljem, ili, bolje rečeno — gore nego sa svojiin. Nasilnička Velika Britanija nebi bila ono što jeste, kada upore-do sa ovim aktom nasilja nad Hoiandijom nebl pristupila istim samovoljnim mjeratm i prema ostalim neutralnim državama. ,,Daily Ne\vs“ već otvoreno izjavljuje, da će sporazum primjeniti i prema svima ostalim neutralcima iste mjere, koje su sada preduzimane prottv Holandske. U isto vrijeme javlja neki švedski list, da će švedska vlada pored onih lOO.OOfl tona, što ih je već ranije lusiupila, sada u mknadu za neku skromnu isporuku žita staviti na raspoloženje sporazumu još 300-000 tona brodovlja. Pcšro se pretna francuskim ivijesthna Engleska sada sprema da 1 Španiji nametne svoje nasilničke željc,

a pošto su Norveška i Danska već odavno pokorene sporazumnoj volji, to, ako ne uzmemo u obzir švajcarslltu, koja nema mora ni brodovlja, i koja privremeno fungira kao asil sporazumnih drekavaca, što su ostali bez hljeba i domovine, možemo reći, da u Evropi u opšte više nerna stvarno neutralne države. Razumije se, da se sporazum ne će zadovoljiti m time, već će poslije 1 u južnoj Arnerici istom bezobzirnošću ,,poštovati“ suverenitet neutralaca. Do duše Mehiko, Chile i Argentinija 1 nekoliko drugih neznatnih južno-američkih republika, još se jednako odlučno i pošteno drže politike neutralnostl, pa će biti zadatak Sjedinjenih Država, da i ovim zemljama, kojima se ne može doskočiti giadju, pomoću drugih obećanja ili prijetnji otme i poslednju tonu brodovlja, ako njome ove države uopšte i raspolažu. Pri cijelom tom sistemu engleskog razbojništva iz psiholoških razloga valja se naročito osvrnuti na nazlog, kojim Britanija teži da opravda takav svoj postupak. Ne smija biti neutralaca, veli jedan londonski list, jer neutralct samo otežu rat. Vlasnici zapadnih sporazumnih sila samo 1 jednako misle na kraj rata, a taj kraj u njihovim imperijaiističkim snovima ne znači ništa drugo nego 11 njihova konačna pobjeda. Način pak, kojim Velika Britanija vodi ovaj rat u svakome je pogledu udešen na odbranu. Engleska se u s\ r akoan pogledr, branl: Voinički se brani orotiv iictaniocmii piv>tivniKa, pfrvreario se brani protivu gladi, a iđeološlkl se brani protivu mira. Kako rnože takva odbrana ria cijeloj liniji dovesti do konačne pobjede? A drugo: Kako rnože okolnost da oteto tieutralrio brodovlje u najboljem slučaju može odložitl katastrofu za nekoliko mjeseci opravđatl nadu. da će đoći do preokrefa, bez kojega se tieda zamisliti sporazumna pobjeda? Tako je englesko rezonovanje dakle potpuno pogrješno. Ovl su razlozi izbačeni u svijet samo radi umirivanja duhova I punl su izvrtanja najgore vrste. U stvari pak neutralci svojim izmećarenjem sporazumu postižu baš suprotne posljedice onima, što ih Engleska to_bož očekuje od takvoga rađa: Otežu kraj rata. Ali sporazumu je ti stvari stalo baš do toga otezanja, do toga jađnog dobitka u vremenu. „Ubrzavanje krala“ u stvari za sporazum ne znači ništa drugo nego izvjesI no odlaganje njegove propasti.

Pred odlučiiim dogadjajima na zapadnom frontu (Naro<5lri brzojav ,’icogradskUi Novriia",) Berlin, 20. niarta, Naročatim; MUeesom obekuju se w javnosta dogadjaji, $to imajn đa nasfupe na zapađnom frtmtu. Ratni dopisnik ,,Vorwšrts“-a piše: „Zapetoat je ria, vrhuncu. Pii divnom pi'o’jetnom vremenu pripremaju so na zapadnom frontu dogadjaji, kojitaogu svatog 6asa cksplodirati. U ovx>m trenutku još nije sigumo, koji će od obadva protivmika napadatl. Ovih sam dana posjetio bojni odsjek izmedju St Quentma i Lillea. Po svima se znacima vidi, da se u ovom odsjeku. limaju o6ekivati najže"šć' akoije. IzvidniĆka služba vrši se na obadvije strane tako grozriičavo, kako to obićno biva samo prije vclikih preduzcća. Kao susjeđna cdsjsk zaslužuje pažnju ftanđnijskv front. Rusi na solunskom frontu Od četiri mjeseca na ovamo prestale su ratne operacije protiv Rusije, a medjutim ratifikovani mirovni ugov,or stvorio je stanje, koje isključuje svaki neprijateljskl sukob izmedju Rusije 1 središnjih vlasti. Sad se nalaze u teškom položaju ruske čete, koje su se na zapadnorr, ili solunskom frontu uz Francuze bcdie, jer sporazumne sile, koje su se ti toku ovoga rata odrekle svega, ii'^uravo f međjunarodne \>tTVV72,v i/rcrpfSllJtlj IlV do ucvfavrUI (J.9 odreknu 1 jeftine topovske hrane, koja jo-j je do sad stajala na raspoloženju u vidu ruskih bataljuna. Vijesti sa solunskog fronta, većinom iz srpskog izvora potvrdjuju to vjerovanje. Tarno je 8. besarabski puk,: koji je stajao izmedju ohridskog i prespanskog jezera, povuČen iz fronta i upućen, da kod Ostrova radi na podšzanju puteva. Rusi su dakle stavljeni pred alternatlvu: ili da se bore ili da rade, a onl odbijaju I jedno i drugo. Povodom toga decimirana su dva batalijuna toga puka. A sad smatra zapovjedništvo francuske vojske Ruse kao zarobljenike. Njihovl časnicl su irklonjeni, a sa njihovim četama se postupa najžalosnije. Eto to je zahvaLno-st sporazuma, što su Rusi tako dugo iznosili svoju kožu na pazar za tudje interese. U mjesto zahvalnosti bivšem savezniku na dosadašnjem dništvu i đosadašnjim uslugama, koji je vojničkim porazima

bio primoran na nrir, ujegove se čcte, odvojene od otažbine, zarobljavaju i declmiraju. Doista, ovo je Jeftina pobjeda, aii pobjeda, koja ne će moći da nadoknad! izostale uspjehe na boinim poljima. Nasilje sporazuinnih sila protiv Holanđije Načeinik njemačkog admiralskog stožera o nasitju sporazuninih sila. Kb. Berlin, 20. marta. Wo 1 ffov urcd javlja: Zastupnik načelnika ađmiralskog stožera admiral Koch prknio je danas zastupnika W o 1 f f o v o g ti r e d a, kome jc ovo izjavio: Mi inraTno uzroka sigurnoj pretpostavci, đa će se pod silnim pritiskom ostvareni pristanak holandske vlade o predaji flote ograničiti saano na onaj dio holandske rlote, koji so naiazi izvan holandskih pristaništa, koji se đaklt več nalazi u domašaju raspolaganja sporazumnih sila. Ako bi se ta pretpostavka obistinila, onda bi Hoiatidjani još raspolaga!! s vlastitim brodskim prostorom od 320.000 bruto tona. Taj brodski prostor bi ostao it rukama Holandske. Nasilni postupak sporazttmnih sila, naročito njihov u posljeđrijem trenutku iskazani zahtjev, da sa oduzeti holandski brodovi mogu upotrijebiti i u zapornom pojasu, n a ] b o 1 j i j e z n a k o v e 1 i k o j n e v o 1 j I, n k o j o j se nalaze sporazumne sile. Ta akcija uaših neprijatelja ima još i jriist ’:7rnk. Siedinjene Države tioće da iskorfste rat ta'Ko, aa za svoc atro re rrgovinsku flotu, dok se opet Engleska laća tog sredstva, da popuni svoj brođskl prostor, či j e opadanjcpočlnj« već da groziengleskim trgovlnskimodnosim a. Zbog oskuđice 1 u brođskom prostoru Engieska nije sađ više u stanju, da Sjedinjene Države i J apan kaosvojekonkurente potisne i z en gleskih in ter esui h o b I a s t i. Prema oprobanom načelu, da je Iopovu najlakše u goanllu se umiješati sa uzvikom „dršte lopova", sporazumne slle hoće sad naročito da u ues. titraluoj javnosti ctklone pažnju svijeta od njihovog postupka tiane, što Njemačku optužuju za iste postupke, koje onl sad vrše^ Tv,rdi sc, đa je NjeiinačKa namjeravala, da svojini podinorsJdm ratom cio svijet zamori gladju. Ona |e svoje podinornice naročito itnala da upotrijebi protiv lieutralnih trgoviuskih brodova, da bi poslije zaključenja mira

PODLISTAK Adela MHćiitovlć: S u s r e t Direktor ovcćeg trgovačkog poduzeća začudjeno je gledao djevojku, koja Je siajala pred njlan i molila ga, da joj dopusti, da poslije pođne ue đodje u ured. — Dolazi mi prijateljica — rekla je .Vjera lagano, porumenivši zamjetljivo zbog te male laži. Ali đirektor toga nije prlmjetio. Kliinnuo je glavoin u znak dozvole I opet se zadubio u svoje brojeve. Vani je sipila kiša, ona sasvim sitna, dosadna kiša, što tako udara tt očl, kad ju vjeiar zanese, a opet nijc toliko jaka, da bi bio potreiban kišobran. Po pločniku se razmazalo tamno, gusto blato, ualično nekoj ernoj, gadnoj masi, pa se pripija uz suknje, za cipele; zrak je gust, pun magle, a svjctiljke, što gore već sada oko podneva, okružili široki kolobari, koji slabo titraju, kao l sam blijedi plamen. Vjera je prikupila suknje i brzim sitnim koracima gura se izmedju zaposleuih prolaznika. Ali zarnalo se uvjerl, da se na taj uačin sporo pomič© napri* jed, zaustavljajući se i ugibajući svakl čas, sad Ijudima, sad biciklu ili tramvaju ili kakovim kolima i kolicima, što jurnu tz unakrsnih ulica, Zato počeka kod jedne tramvajske stanice doik stigoše kola za kolodvor Sjednuvši, izvadi \i džepa ceduljicu i pogleda: „... druge subote putujem kroz H. Vidim li vas na kolodvonu izaći ću. Ne

bude li vas ondje, znat ću, da tne ue želite vkljeti — pokoravam se“. U ostalom ona je i bez tioga znala, da se nije prevarila. All ona je ipak zagledala ceduijicu, kako ju je u ovo četrnaest dana svaki dan uzimala i čitala. Sania nije znala, zašto to čltti. Tako, bijaše joj neobično i kano da joj ne bijaše jasno, da se tih nekoliko riječi tiče nje. Ona, ma koliko se mučila, nije si mogla dozvati pred očl lik onoga, koji je 'bio na njoj potpisan. Na čaisove se sjetiia njegovoga pogleda, usana morala bi zatvoriti oči, da zadrži sliku — ali u to ju već bijaše izgubila. Na đrugiin bi ljudiina često otkrila koju crtu sličnu njegovoj. AII čitavog* si ga nikako nije bila kadra zami&liti. Ni časka se nije predomišljala hoće li otići na kolodvor ili ne. Ta oni su se rastali. kao prijatelji, a cijeie ove četirl godine, nije ni jednog mjeseca propustio, a da joj se ne bi javio. Istina, bili su to posve različiti llstovi od onth prlje „preloma". Ali ona bijaše i s tim zadovoljna. Dosta joj je saino bilo da zna, gdje živi 1 kako mu je — a kad joj je pisao, da mu je dobro i da se posvema smirio — bijaše vesela. Od onoga dana, kad joj je prije 3etiri godine došao, otkrio joj se i zatražio u njc poinoći; kad joj je dušu svoju položio pred noge, ne zatajivšl ni najmanje sttnice; kad joj je rekao, da sva ona njegova pisma nisu bilia istinita, da joj je krio istiiiu od stralia, da se ona ne bi od njega odvrnula — Vjera mu nije mogla pomoći. Ona Je sanjala o nekoj velikod srećl bcz kraja, pa kad je vidjela, kako se ta sreća raširila, nlje se mogla ziadovoljitl mrvicama. Ne, ne, radje ništal Radje nc pcznavati sreće, a sanjatl o njoj I

vjerovati da je ima, nego li misliti, da ju Je našla, pa se onda uvjeriti, da su to tek mrvice Pustila ga je da ode. Ona sama lako se smirila. Maio poslije zapala je teška zadaća, da se brlne za dijcte noke svoje rodjake, koja je naglo umrla ostavivši sedmogodišnje dijete na Vjerinoj brizl. Dani joj odsada tekli dosta jedtiolično. Jedan bijaše sasvim ko i drugi, a tck malu promjenu uuo>silo jo svakoga mjeseca VLajkovo pismo. Ali s vremenom i to više ne bijaše proimjena; i to postade dijelotn čitavog njetiog jednoličnog života. Danas bijaše ko i sutra, sutra ko i prekosutra — u beskonačnost. S večera tek, kad bl se kaizaljka sve bliže primicala devetoj, ona bi se irtalo uznemirila i kao da je jeđva Čekala, da sat izbijc, pa da podje sipavati. Za čudo. ni jedna uoć ne prodje joj bez sanja, a sauje sn joj vazda bile ugodne. Rijetko ih se kada sjećala drugoga dana, ma koliko se trudiila, da ih zadrži u svijesti. Probudivši se ue bl otvorila očiju, nastojeći si ćfozvatl u pamet san, ali čhn bi poslije otvorila oči — sve se izgubilo. Ostao jo tek osjećaj ncčesa lijepoga. Kroz dan bi JoJ onda kadikad došfo, kao da je nedavno slušala diivnu glazbu ili vidjela lijep kraj — ali sve to bijaše tako neiasuo, da nije mogla znati. jc 5i to bilo usnu ili joj se samo tako pričinja. I ona bl opet željiio čekala noć, da može omeit sanjati. U sebi }e noć uvljek nazivala „svojim životoin“, dok joj se za dan pričinjalo, kao da ona to u istini ne živk nego da je ona ko nekakav stroj, koji sasvim besvijesno 1 tačno obavlia svoj nosao.

Skočila je s tramvaja, pogledala na sat, da nije zadoćmla, a onda se brzlm korakom zaputila s pram stanice. Zaokupio ju nekakav nemir, izmiješan sa strabom, da ga možda ne če prepoznari. lako je zuala, da voz još nije prisiplo i da njeniu nema još li! trlđescit godlna, zagkdala- se sa straliom u nekoga sitarca. koji je išao s pram nje — i ma čas joj sjevnu misao: da to nije on? Kako ta misao sama po sebi bijaše smijeSna i ona uvjerena, da je nemoguće, đa on bude taj starac, ipalv je tražila na njegovom licu pozđiate crtc. Voz još nije stigao. Na kolodvoru bijaše pusto. Podjo duž hodaiika, jer ju stalo zepst: od vlage, što joj se upila u odtjelo. Na kraju hodnika. na klupi, sjođlo čcvjek i njoj opet proleli niazgom. možda je to on? Pošia je s pram njega. Nije ga poznavala i ma đia je znala, da to nlje Vlajko, nije mogla, a da ga ponovo ne pogleda. Kao da je nešto u njoj govortlo, da su i u atjega taikove oči i kosa iako je ona znala, đa su Vlajkove oči cme i kosa tamna — dok je ovo blo plavac. Stranac se čudno nasmijehnu, ustade i beizobrazno joj ponudi ruku. Vjcra se naglo inakne, pogleda gu preplašeuo, a onda, shvativši značeuje te pomude, zaliju joj se oči suzaana. U tom je času đojurila lokomotiva pod krov i naglo se zaustavila. Putnici stadoše IzIazitL Vjeira Ispružlla vrat, pa brza očfma preko žurečlli se putnika. Na licu joj se odnažavu strah, prl pomisli, da }u možda ne će spaziti, ili da ga ona ne će prepoznatl. Još je ostalo samo nekoliko putnlka zabavljenih s prtljagom I oma je već

rnogla biti za komkurenciju sposobna. Doista je teško, takvc vijesti ozbiijno uzeti, da bl Njemačka u ovom najstrahovitijem ratu takvim radora stvarala sebi još i nove protivnike, kad ih i ona- 1 ko dovoljno ima. Moramo se doista đl« viti smjelosti vlada sporazumnih sila, koje s neutralnim svijetom postupaj« kao s političkim dječjim zabavfštem, te ga hoće da zaplaše prtčtmjem ba|ko 0 cmom čovjeku. Glasovl njemnčke Stampc. — Njeiuaćk* ne će oktljevatl, da na nasilje sporazuninih sila dade potrcbau odgovor. Koln, 20. marta. O pristanku Holandije na ultimatuni sporazumnih sila piše ,,Kolni< s c h e Z e i t u n g“: Holandija nije pntžila sporazumu samo mali prst, nego barem cijelu ruku. I Grčka je nekada tako učinila i odrekla se time stobode 1 nezavfsriostl. Njemačka vlada nećc oklijevati sa potrebnim ođgovorom Holandijif s a v e z u z e m a 1 j a z a t o n a ž u, Njemačke podraornice bićo gotove takodje I sa ovimprF r a š t a j e m b r o d o v a. Hoiandija ne će izdatl brodove, kojl s# naiazc u holaudskhn prlstanlštima. (NaročiH brzoJav „Beogrsđstdh N’ov[n3“j Berlin, 20. r.narta. \ „Berlirter Tageblatt“ doznaj« iz Haaga: Cuje se kao posigumo, da 60 ministar Ludon danas izjaviti, da s« brodovd, koji se nalaze u ho'andskim pri< staništiina i koji irnaju ukupmi zapremJ-! nu od SoO.O'JO tona, ne će prtSafi silam® s]>Graziuua. 'Ti brođovi dakle ne će poslu< žiii, da se ultirnatumom zahtjevani i Ha landijom usvojeni 1 milijun lona. popU< ni. Zapremina holandskih brodova, kojf se veo nalaze u l-ukarna sila sporazuma, iznosi po američkim izvještajima -160.000 bruto registrovanih tona. Ti brodovi sd već sprćhini ?a transailantski toobraćajV Ogorčenje hoiandske štampc zbog popustUivostl vlade. ' QIaro31tt brzcjav ..Beograđakih No\’tia“.) X>vrrl4xi, flO rn*> T-fa Jedna haaška depeša Irsta ,,T a g 1 fr c b e R u n d s c h a u“ konstatuje, da ho< lanđska štampa s\ih ix>ja osim ,,T e I e< graafa“ izjavljuje ogorčenje, da se od< luka vlade protavd osjećanju velike većl< ne naroda, koja još ima nadjonalnog po< nosa. Kad je Ludon dovršio svoj govof pred komorom, u kojoj je vlađala ledenai tišina, izbila je oluja negodovanja, koju je pređsjeđnik mogao zauslaviti 'samo pro< kidanjem sjednice. " (Naročiti brzojav „Beozraaskih Noviua") . Rotteidam, 20. marta. < ,,N i e u w e R o 1 1 e r d a m s c h e C o u» _ rant“ donosi uvođnt članak pod nasovom „Kapitulacija“. On kaže, da j« odluka vlađe Sizazvala iznemironje kao imenadnt udarac groma. Niko nije mi< slio, da će vlađa popuštiti. Opšte se bila ppremito na požrtvovanja. U istoriji IIolandiie došao }e jedan ornt đan. ' pomlsIOa, da nije d-ošao, kad začu \z% iedji poznati glas: — Došli ste, Vjera —“ i u istf čaš osje-t' stisak njegove ruke. - Nagfo se ckrcte. I onđia — đa, kako je mogla saano i pomislitl, da ga n© će prepoznati! Ta isti je, kakav je bio onđa, kad su se posljedatji pait vidjell. Kako da si sa-mo uikada nije mogla dozvati u pamet crte njcgovoga lica?! Zašutaše. Sjetiše se prošloga vrameua i ne znadjoše započetl razgovora. — Mislila sain da niste došli reče ona prva, zagleidavši se u kaijavti cestu i brežuljak, što se slabo zazelemio. — Bojao sam se, da vas ne će bitl, pa nisam izlazio, đok vas ne spazih na pcromt. — Vi ste tnislili, da ne ću doči? upita cma življe, pia ga na čas pogleda, a tada sc sjeti, kako je nezgodno, što foš uvljek stoje na penouu, pa podje prcma izlazu. — Ja smijem s vama? — upita ou Još uvijek s nekoan tjeskoboan, neodluč« no pošavši za njom. — Ali razumij© se. VI i neznate^ da sam ja đoinačica i ... ,,majka“ jedanaestogodišnje djevojčice — reikne ona veseio, a tada se i sama začudi odakla joj najednom taj veseii. šaljivi ton. Kiša još uvijek nije prestala. Da na idu po toj vlagl pjetšice, udjoše u tramvaj. Vlajko se stisnuo u suprotnom kutu I zagledao u pod, a ona je sada tefc u bliziui I kod eiektričnog svjetla opazila neke promjene, kojih u prvom momentu nije zamjetila! Oči mu b.Ie nekud upale — ali to je mogla blti i sjen« — usnice se stanjile 1 nije vlše bilo na njlnta onoga čtklnog rumenila. koje ju je prlje vazda plašilo. Ona si }e njega