Beogradske novine

Izlazet dnevno u ]utro y ponedjeljkon poslije podne.

Pojadini brojovi: Hinl« I . kn|«vlm> «. «. I ki. 6at. p. pIJmI o. . . , 0 ■...rtljl . . 12 Wn

MJ(

»tplati

U Krgra.«i i ■ kratavbM itp.almi.ntlra t. •. I kr. kti za bo|r»« | «tapa« a«tta _ «>m U Bao'jrađu m da.torom ■ k«*• V? I ™ UinanMMJI. ........... U inoatraastv. . .......... 4.50

Oglasi p« cljsniku.

Jrsdnlltv«: BEOBRAD, Vuks Ksrsdllćs ul. broj 10. Tslefo« brej 83. Uprsvs I prlmsnj« pretplsts TopllSln vsnse broj 21. Tststsn br. 25. Primsnjs eglsss Knsu Mlbsjls ul. brsj 3B. Tsleftn brej 245.

Godina IV.

Nijemci su provalili u neprijateljske linije već u dubini od 60 kilometara. — Engleska i Francuska mole Itaiiju za pomoć.

RATNIIZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 28. marta. U V e n e c i j I mjestlmično živahna topmička vatra. Na zapadnom frontu zadobioje napad iznova na pros t o r «. Načeinik žlavnog stožera.

Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Berlin, 28. marta. Zapadno bojište: Na bojištu ii Francuskoj Engiezi su protiv naših četa suprotstavili svjeŽe divizije, koje su doveli s drugih frontova. Sjeverozapadno od Bapauma bacill snio neprijateiia iz starih, granatama razrivenih pciožaia nazad prema Bucquoyu I Hebuternu. S neobičnom upornošću se neprijatelj borio da ponovo povrati Albert, ali mu je to biio uzalud. Jakl napadi, praćeni oklopnlm automobilima. krvavu s u s I o m 1 j e n i na obroncima visova. koji okrnžavaiu grad, Južno od S o m me naše čete prokrčile su sebi put na mnogim mjestima kroz neprijateijske položaje i bacile su Engleze i Fran:uze na zemljište Francuske, k o j e o d 1914. god. n i j e r a t o ni dotaknuto. Pobjeđonosne čete njemačkog prijestolonasljednika neprekldnim napadom kod St. Ouentina provalile su ii neprijateljskc položaje u d u b i n i od 60 km, Te su čete iuče prodrle doPierreponta i zauzele su M o n t d i d i e r. Naši se gubici kreću ti normalnim granicama, na nekim glavnim tačkama bili su oni nešto teži. Broj lako ranjenih cijeni se 60 do 70 od sto svih gubitaka. Nalotrinškom frontu se pojačala topnička borba. Koniički satnik barun Richthofen izvolevao Je svoju 71. I 72. vazđušnn pobjedu. Na drugim bojištkna nema ničega W)VOg. Prvl zapovjednik glavnog stana pl. Luđendorff. Izvještaj bugarskog glavnog stožera Bba. Sofija, 27. inarlaL Maćedonsko bojištfi; Izmedju ohrddskog i prespanskog jezrra prodrle su naše jurišne jeflinice sjajno izvršenim napađom u neprijateljske polozaje i privele su francuBke zarobljenike. Na visovima zavijutka Crne Reke neprijateij je valrom mina bombarđovao neko vrijeme naše položa. je. Zapadno od Vardara obostrana topnička vatra. Isfcočno Vardara jedna naSa izvidnica je privela engleske zarob’jenike, medju kojima se nalazio i jedan čaBnik. U predjelu B i t o i j a i zapađno Dojrana Živabna vazdušna dj'latnost.

Bba. Sofija, 28. tnarta. j Maćedonskl front: Na nekoliko mjesta zavijutka C r n e Reke kratka neprijateljska vatra. Južno sela Huma je jedna nnša dzvidnica rastjerala vatiom grčku pj:šarii;u iz njenog položaja. Južno od G j e v g j e 1 i j e i jugozapadno dojranskog jezera topnička vatra je obostrano bila živahna. Dve engleske izvidnice, koje su se južno od Vardara kretale prema našim stražarskim položnjima, rasij-'rane su bombama. Zapadno Gid butkovskog jezera rastjerana su vatrom dva vođa en<ileske pješadije. Neprijateljski letači bacili su nekoliko bombi na vojničke boliiice, i ako su one bile vidno oznaČene. Dobrudžanski front: Piimii-jo

Iskreno saučešće Maršal Sir Douglais Haig proživIjuje sada teške časov«. Sa svih strana_, I s ove i s one s rane okeaina doliieću na njegov sto posjetofloa njegovih prijatelja sa značajnim ,,p. c.“. Sve se žuri, da saučešće za potučencg vojskovodju pokaže na najblažiji uačin, a gorku piluiu da Osladi priliičnim dodatkom šećera. Engleski Ikiralj šalje maršalu depcšu, u kojoj ga uvjcirava o svome divljenju na<d jimačkim otiporom trupa. Britanska vlađa purna svoju izjavu saučešća izjavama zabvalnosti i nepromijenjenog povjeretnja, ,,da će ovaj posljeđnji očajni pokušaj neprijateija za gaženje siobodnih naroda“ iipak zavišiti pobjtdom cružja spo, azumraih sila«. Iz Amerike ne samo da dolaze izjave simpa’ij? nego — kao uvijek u takvoj prigodi — jevtinl savjcti, kaiko bi se sve mogio obratiti u dobro. Sve ove izjave saučešća svršuju se na kraju krajeva konstatacijom, da se pri porazitna Engjetzd na zaipadiu raiđi sarmo o prolazniim uspjesima Nijemaca, koje je zađobila premoč. Obzironi na ovakve pokušaje opravdavanja Jošije vojničke kvalitete bMo bi teško prihvatiti predmec raspne, te baš odnosorn brojeva obiju sirana dokazati, kako je njemačiko vodstvo bolje od maršala Haiga. Prije zaključka miira sreldišnjih viasti sa Rusijom bila je pnentoč u broju bez sumnje n.a strani koalicije. Ov? je olkofoost uvljek dohro dolazila političatrima u Parisu i Londoaiu, kad se god pojavljivalo pitanje o konačnoj pobjedi. Time su bilti potpuno u pravu, jetr Engteka i Francuska imaju. iračunajući zajedmo, okntglo 86 milijuna S'tanovnika, prettna kojima se kao glavni noprijatelj naSazi Njemačka _sa brojem stanovništva sarno od 68 milfjuna. Duže od tri godine itnala je Njemačka, da crpi iz svog ljudstkog rezervoara, r,e uziimajuči u ohziir sporedma bojiŠta, za francuski frottt potpunoa

za ruskl djelomice. Medjutim su Engleska i Pramcirska ftnale na raspoloženju rta zapadu osim svoje sopstvene vojske jcvš i cijelu vazalnu mješavimu svojih savezttika i kolotiijalnih naroda. Ali ova veoma znatmo povišema brojna premoć nije bi'la u stanju da dovede do tako živo željeme odliuke na bojiištima. Sada, kad je odnos brojeva uknpnih stanovmištava po pritrodi još uvijek nepovoljan za Njetrtačku, odjedared se odgovortii državnicl zapadmiii sporazutnnih si'la tegovaraju na brojrvu premoć pobjedničkog neprijatelja, a ne misle, da se time najviše nabacuju na svoj cijeii sisteim. naročito na svog vojskovodju. koga time hoće da utješe. Kad bi mairšal Haig bio pravi čovjelk u pravom tremitku, on bi umio predusmesti njemačku premoč sa još većom englesko-franeuskom premoći, i <fto baš poinoću ome tnase ljudstva, koja mu stoji na raspoiaga'iiu. Ovo je vještima, koja u strategijskoni vodstvu prije svega odlučuje. Ne — pokušaji uljepšavamja saveznika ne mogu se održati. Oni imaju siab osnov, kroz koji se uprkos svih protivnih tvrdjenja jasno vidi zasluga njemačkog genija za vodjenje rata i njemačkog junaštva. Od toga se može primjetiti nešto i u pariskoj štampi možda ne bez tiamjere, — ako se zaključi povoljan horoskop za budućnost iz okolnosti, da je Napoieon timio prividno izgubljcne bitke izmijeniti u svoju korist skoro u posljednjem trenutku, šaljući u borbu svojit gardu. lz ovog ttporedjenja zvuči sasvim jasno jedna tnala zlurađost, te je dopušten zakLjučak, da Haig ttije Napoleon, a koionijalne trupe, koje om namjerava iz zimskog stana u jtižnoj Francuskoj svom brzinom prebaciti na front, ne mogu u istoj rečenici biti spomenute sa gardom velikog Korzikanca. I tako ne ostaje maršalu Sir Douglasu Haigu u sadašnjem položaju druga utjeha, nfego da se pravi dobre volje i da sve pružene ruke dirnuto stisne. „Vrijeme —> hiti, vrifeme liječi,“ veli jedna stara poslovica. Možda se on sad u'trenutnoj potištenosti drži toga i ne premišlja o tome, da !i će proces liječenja sazreti iz izglačanog cilindra iii iz dva miiijuna legendarnih Američana.

Povratak Njegovog Veličanstva u Beč Kb. Beč, 28. marta. Jutros se vratilo ovamio Njegovo Veličanstvo sa svog puta u Česku. %

Njemačka ofenziva na zapadu Osam do deset milijuna boraca na zapadnom frontu, (Naročltl brzojav „Benendskib Nov!na“) Berlin, 28. marta. „Kleines Journal 1 * piše: Nikad u toku ovog rata, a još manjo u kome droeom ratu svjetske istor'je, nije se nalaz-ila ovako ogromna masa Ijudi s mačem u roca jedan pretna drugom. Ako su podaoi štanipe sporazumnili sila tačni, onda se na strani naših neprijate’ja, osim jedne manevarske voj ;ke od 20—30 divizija, nalazi 160—170 diviz'ja na cijeloin frontu, koji od mora do Svcjcarske mjeri 650 kiiometara; po opšt.m računanju to bi iznosilo 3V 2 —4 mil'juna ijudi. Hindenburg je pak rekao, da smo nm prema neprijateiju u ljudslvu, rnaterijalu, vazdušnun l’oračkim sii 'g ma itd. nadtnoćniji. A to bi značilo, da broj 8vih boraca na zapađnom frontu na jednoj i drogoj strani ukupno uzevši iznosi o s a m d o d e s e t m i 1 i j u n a 1 j udi. Jeđna masa ljudi, č : ja ogromnost postaje još jasnija, kad se kaže, da cijela Belgija prije rata ni : e imala više stanovnika od seđam milijuna. Fraucuska se viada sprenut tta odlazak iz Parisa. (Naročiti brzoiav „B-eosrads'đh' Novlna“.) Berrt, 28. marta. Francuski iistovl javljaiu, pretnjestiće viada u siučaju dafjeg njemačkog napredovattja svoje sjedište ne više u Bordeauv, gdje se položaj smatra kao nesiguran, nego u Nantes. (Naročiti brzoiav „Beosradskih Novlna".) Zurich, 28. marta. „Zfircher Nachrichten", javijaju iz Parisa: Narodni posianici misle, da će u slučaju trajnog botnbardovanja giavnog grada vlada otputovati n a j u g. Montdidier zauzet. Kb. Beč, 28. mairta. Č e t e ltjemačkog p ri je st olonasljednika zauzele su u svome trajnom nastupanju M o n t d i d i e r. Proboj neprijatclisklh iinlja omognćava nasiupanje prema žapadu } jugu. Kb. Beirlin. 28. marta. Oovoreći o vojničkom položaju izjavljuje vojni kritičar ,,N e u e> Z u r icher Zeituu g“-a ovo: U toiku od 5 dana Nijemci’su povratili toliko zemljišta, za čije je O'svajamje sporazuTnnim silama bi!a polrebna puna god'ina danž. U neprLjteljskim liinijama je stvoren otvor, koji omogućaiva nasf'Aipanje prema zapadu i jugu.

Austro-ugarska saveznička vjemost Kb. Berlin, 28. maria. „Germania" piše: Naša au®trougarska braćai, dok'ie mi ;z pobjedie u pobjedu ulazimo, ne zadovo'javaju s« samo time, da vjerno održavasu stražu na drugim frontovima, nego ool stvarno učestvuju i u naŠim borbama, Ova stvarna saveznička vjemost Austro-Ugars'ke, koja se u ovom borbev nom učešću pokazuje na čisto tremačkotn bojištu, pouzdatio će razbi’ i ono suluide iluzije. kojima se oaaju izvjesnf krugovi sporazumnih sUa o držanju Austro-Ugarsike. Cljeli francuski front pcd žestokoul topničkoiu vatrom, (NaročiU brzojav „Beoeradskiii Novina“.) Zurich, 28. marta. ,,Z u r i c h e r A n z e i g e r“ javija: Ćijeli francuski front stoji ixmovo pod žestokom topničkom v a t r o m. Pošto se i na drugim mjestima imaju očekivati napadaji. nije savezničko vojno vodstvo sigurno u upotrebi svoje manevarske vojske, koja se naiazi pod zapovjedništvoro generala E o c h a. Protivratno raspoloženje u Parisu. (Naročiti brzojav „BeoerađsKlh Novlna”) Bem, 28. mairta. U Paristi vlada protivratno rasnoloženje. Preduzimaju se innoga haoše« nja. U poiitičkhn Itrugovima se misi'. da če vladn pariamenat odložiti na duža vrijeme, da bi se ukionila od škandaloz« nih prizora. Na čelu opozicije stojf R en a u d e 1, kojl zahtjeva promjenti sistema. Talijanska štampa o položaju na zapađnom frontu. Kb. Lugano, 28. marta. Gcvortći o položaju na zapadmitn rrontu izjavljuje „Corriere della Italia“, da su engleske čete morale izgubiti savladjivanje sebe samih. Položaj je očevidno kritičatu Satno nada, da će se upotrebiti engleske prp čuve, pruža neko umirenje. Generai Foch — vrhovni zapovjednik sporazumne vojske na zapadu. Kb. Bern, 28. marta. Kako pariski ,,V i c t o i r e“ javjja, izmedju Cleraenceaua I Lloyda Georgea je posdgnut sporazum o tome, da se uprava borbenim operacijama povjeri jednom jedinom zapovjedniku. Ima izgieda da ća to biti general Foch, koji važ: kao ličnost, kojoj Clćmenceau poklanja svoje povjerenje. Dopretnanje kolonijahiih četa na ugroženi front. (Naročiti brzojav „BeoRradskth Novi.ia“.) Berlin, 28. marta. ,,V o s s i s c h e Z e i t u n g“ javija iz Zuricha: Javlja se sa francuska granice: Po iskazima putnika iz Francuske mogu se zaključiti izvjesni znaci u francuskom željezničkom saobraćaju, izmedju ostaloga, da se francuske kolonijalne trupe brzim vozovima prebacuju na front iz južno-francuskih’ zimskih stanova. Takodlje izmediu Italije i Francuske kreću ođ petka

PODLISTAK Andrć Theuriet: Udovičin sin Kuća, lu foojoj je nastavaia. udovica Jakob«, predstavljala je pravokut dviju ulica baš pred središtem željezničkog kolodvora. To je bila usamljena, skoro aazidana zgrađa, k»ja je medju močvartiim baščama uzdizala svoja čctiri ziđa tetar.og kamena £ svoj crveni krov od cigH. Tek se je u julu 1870. godine, kad je njezin najmladji sin Aiistid otišao sa redovnom vojskom, tek se je tada doselila evamo udovica Jakobe. Izabrala je baš ovaj stan stoga, šfco joj se pruža jprildka da budc pored željezničke prage. Staroj goispodji izgledalo je, da je na taj način bli;ža sinu t kad se bude vraćao kući, neće jmu trebati ni dva koraka, pa 6e ga već fc^grliti majčine ruke. Aristid je njen ijubiinac. Njen drugi, stariji sin nastavao je u Parisu, gdje se je oženio protiv materine volje. Od tog vremena njena ljubav prema njemu je obleđnila i ona je pnda Svu svoju nježnost prenijela na mladjeg gina. Kako joj je biio teško na srcu — kad je njen Benjamin otišao da se prijavi i priklj tči svome bataljonu. Njegovi obrazi bili su vlažni od poljubaca, a torba mu je bila puna svakakvog jela, da popuca. Sirota gospodja u pr\o vrijeme t ješila se je pismima, koja su joj u stanovitom, ali redovnom razmaku slizala. Poslije toga rj ;mačka vcjska oduzek jc upravu, varošica je bik opsjednuta

sa dvije bavarske pukovnije, proniet je bio prekinut i pisma su dolazila vrlo rijetko. aek s vremena na vrijeme đonosiH su t"h kradom povjerenici. Pos’j dnje pismo, koje je primila, bilo je ’datirano 30. avgušta, a pksano je u selu blizu Sedana. Od tog vremena nije stizao nikakav glas. Vladala je mrtva tišina. Je li Aristid poginuo dit su ga neprijateiji zarobili, kad su osvojili Seđan? To gospođja Jakobe nikako nije mogla đoznati. — Jedino, što je bilo tačno i kao dan j isno, to je, da ona poslije 30. avgusta n'je dobila nikakvog gtasa. A budući, da n je bilo nikakve objave, tko je i kol ko ih je u posljednje vrijeme poginulo, to gospođja Jakobe nflje ni Hijek ni mogia pomisliti, da je Aristid mrtav. I kko se je ona, neprestano ga očekujući sama sobom razgovarala, — da je on bez sumnje zarobljen u Njemačkoj, — u kakvoj tvrdjavi, iz koje ne može pobjsći niti joj pisati — ada će so odande vratiti |fcek) fopda, kad 8« taj užasni rat završi. ) * ■ » I 6* Poslije silnog straha, pretrp :, jetiog za vrijeme nekoliko đugačkih mjrseci, doznalo se, đa se je Paris predao i da je potpisan privremoni mir. I tako je i udovičko srce počelo življe kucati, p» krenubo tihom, no veselom na'dom: — Vralit će zarobljenike I I ' Orm su vec na putu. ( Mnogi ain domovine već se je vratio. Vidjali su ih, kako su se iskrcali na kolodvoru azmučeni, stradali, poderanog odijela, sa upalim očima, iz kojih je izbijalo veselje, što su ugiedali rodnu grudu. Gospodja Jakobe nije propustik ni-

jednog vlaka, koji je đolazio iz NjemaČke. Razgovarajući sa đoš’jncima, ona je žndno ispitivala one, koji su bili iz istog gradića. Ali nitko joj nije mogao ništa kazatr o Aristiđu. Nijesu ga vidjeH ofckako se prcdao Sedan. Pored svega toga neki nikdi vojnid su fu uvjeravaH, da još n*je sve izgubljeno. Možda je Arislid ostao đolje, na dnu kakve njemacke Ivrćijave, oplakujući kaka>’ neproiniš'jen postupak. Gospodja Jakolre ponovo je plsnla njemačkoj vladi, hvatajući se svakog dana, puna straha, za uvijek novu nadu. Svake večerd, u novoj kući, u maloj jedaćoj sobi, pripravljala je ona Hladnu vcčeru, j>rosfcirak stolnjak i na njega stavljala vino. I tako čekajući đrhtala je, Čira 'bi čvila zvižduk željezniČke lokomofcive, slušajući sa bolnim treperenjem duše i srca, kairo silna ožujska kiša lupkara u prozoma okna... * Jerlne inračne kišovite veteri posljednji Vlak iz Strassburga' ulazio je na kolodvor. Nije te većeri išao dalje, i svi su putnici izašli. Iz posijednjog vagona tiećeg razreda, teškom rnukom izašao je mlad vojnik u uniformi ređovne vrj ke. Vukao je nogu, ljuljao se od umora, a u drhtajućoj svjetlosti plinske rasvjele na kolodvoru opažah su se Hlijedi i upali obrazi i pogurena ledja. Pošto je rnorao tek sutra Kan prxxlužiti putovanje, raspitivao sc za prenoćište, koje su mu pokazali nedaleko od kolodvora. Pos'jednji je izašao. Putnici, koji su se sviaćali u grad, razašlš su se u pornrČini, a on sam

je oslao, lutajuća po graliu i tražeći po mraku gosfcionu. Njegove bolesne noge gazilo su po bktnjavim bararna, spotiču'či 'se svaki trenutak, a sa svakim kretom tijek črilo se, kak^ li'rnena posudica udara o prnznu pljosku, koja jc obješena o torbu. Na posljetku je on jedva ugledao u noći osamljcnu kuću sa svjetiijbom, koja ja još bila zapaljena na prozoru. Misleći, da je to prenoćište, o kom su mu govorili, približio se pragu i pipajući U mraku, naišao je na zvonce, te je naglo pozvonio. Istotako naglo ot\ofio se osv’jet’jen pro-'-r. Ženska glava }e provirila i glas, koji se je od uzbuđjenja gušio, viknuo je: — AH, slatbo dijete; ti jedva jeđared I Odiriah zalim ćub Su se brzi lcoraći u predsoblju, brava je škripnuk i ubezekrrufci vojnik vidio je pre’d solx>m staru gospodju sijcde kose, koja ga je, podignuvši u vis svjetiljku, okamenjena, tiho šapćući, gledala: ■— Gospode Božei Pa to nije onl... Oprostite mi, gospodjo! — odgovorfo je uznotriireni vojnik, opnz'vši, da je pogriješio. — Vidim, da sam vas uplašio. Rekli su mi, da je tu negdje goetiona, £ Ja sam se zabunio... Trebao sam odrrah opaziti, đa vaša kuća nije ona, koju ja t ražim, ali ja sam tako umoran, da me oči varaju. Gospodja Jakobe stajifca ]e prencražeaa rada "obmane » poied svega toga, pkdaj”' , 'i mrtvo umornog vcjnika, mornkoji je bio slar koliko i njen Aristid, u njoj je prevkdaio milosrdje i suze su joj grunuk na očš.

— Ništa to ne smeia, samo udjite! govorila jc ona na posljetku. — Ne ćr* da se kaže, da sam na tako rrljavom vremenu oslavik na uiici krštenu dušu... ; Tko znade, možda i moje jadno dijcte luta sađa |>o kakvom tulljem gradu, tražeći prenoćište... Pustila ga jc utiutra, noscći mu torbu, plačući noslužiia ga je Hladnom voćerom, koju je svakog dana spremak z& Aristida, i talro poslužujući ga, pripovijedala rnu jc o s\x>rn djetctu. Kada se on najeo, ona je opazita, kako ga obuzima san, te ga je odvela u rodjenu sol >U njenog sjna. Sutra dan U jutro, dok se \rojnik oblačio i spremao da ode, poslu* žila ga je ona obtinim doručkom i neprostano rnu pripovijedala o svom AiL tidu. *—■ Nesretno dijetci — uzdisak j« ona. •— Koliko se mora paiiti samo u fcurijini... Prcma tome, što ste mi vi pripovijed.ali, mora da je tamo oskudan život, a on, koji je kocl kuće toliko izbiiao t* koga smo toliko ma/.ilii... Kad je pcfiazao, svojim rukama oplela sam mu kapu od plave \Tinice, da mu ne ozcbu uši i zatiljak, jer je on mpogo trpio od nahlade... Da Dog dade, da se je sjeiio, i da ju je navukao na gkvu za, vrijetne oštrih zimskih noćii... Votpik je prestao jesti, zalogaji sU mu zastajali u grlu. On se na jedamput sjeti, dok jc u okršaju zajedno 3tajaO sa drogovima na sedanskcj livadi, gdje ih je kao goverla Čuvala njemačka stra» ža, stajao je pored njcga jedan m'ad vop nilc, i buduči da jc baš imao pkvu vu* nenu kapu nabijenu do ušiju, odgovarao! je opisu Aristidrt