Beogradske novine

Br. 86.

BEOORAD, nedjelja 31. marta 1918.

Izlaze:

nevno u |utro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojadinl brojevi:

*» t« , I kr. hta ,« tl|Ml

1a bMf*

MJeoečna pretplata: ■roaacvgBiii:,*! a-so U Bt^reda m dotnoa o kata .... »_ U * . a _ U iMitnutn 400

Oglasi po cljanlku.

JrednUHvo: BEOORAO, Vuka Karadllća ul. brej 10. Telafoa brej 83. Uprava I prlmaaje pretplata Topllfiln vanac brej 21. Telefaa br. 28. Prtosnje egtaaa Kaeza Mibajla ul. broj 38. Telefea brej 243.

Godina IV.

Ostaci srpske vojske - žrtva sporazumnih siia.

ZBOO KATOLIĆKIH USKR§NJIH PRAZNIKA IZAĆIĆE NAREDNI BROJ ..BEOGRADSKIH NOVINA“ U UTORAK. 2. APRILA. U 2 SATA POSLIJE PODNE.

RATNI IZVJESTAJI lzvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 30. marta. Na p I a v sk o m ostrvu P a p a* št o p o 1 i odbile su naše sigurnosaie 6ete talijanski napadaj. I inače je borbena djelatnost na jugozapadu bila življa. Načelnik glavnog stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Berlčn, 30. marta. Zapadno bojiste: Na bojištu sjevemo od S o in m e položa) je nepromijenjen. Neprijatelj je lspra7iiio A y e 11 e. Izmedju S o m m e JAvre izbacili smo Engleze i Eranetize. koii su im potiitali u ponioć. iz njihovih prednjih položaia i zauzeli smo Beaucourt i Mezieres. Francuski napadl protiv M o n t d i. d i e r a su propali. Francuzi su otpočell da razoravaju i L a o n. Neprekidnom .palibom je znatno oštečena i katedrala Portičnik B o n g r a t z oborio je svoga 22. | 23.. a poručnik U d e t svoga 22. prctivnlka. Na dritgim bojištima nema ničeg «opog. Pr\1 zapovjeđuik glavuog stana pl. Ludendorlf.

V Cetvrti ratni Uskrs Ove je godine jasno 1 wdro bruJanje uskršnjih zvona. Ona katoličkom •evijetu objavljuju nastupanje svijetloga praznika u času, kada se Iz oluje svjetskoga rata počinju nazirati prvi znaci lijepe i snažne 'budučnosti. Ne satno u hriščainskom sonislu njihov *vuk nagovještava uskrsnučc, oslobodKuje i savladjivanje teških vremena. Povodom velikog praznika, što se njime slavi. taj zvnilk baš u ovirn danima dalje no ikada odjekuje i nije samo simvol proijeća, čije (se čari postepeno počinju javljati, već je i znaik i oliČenje dogadjaja, iz kojili se javijaju krupni preokreti u sudbml naroda. UsIcršnja zvona 1918. godine veselo objavljuju, da je svršen znatan dio teškoga posla, što su ga ljudi savla'dali, a tpobudjuju u hiljadama srdaca pravo firazn’čno raapoioženje. Nije uvijek ovakav bio Uskrs. Canjske godine u ovo doba bila je cijela Evropa obavijena gustom maglom neizvjesnosti. Ruski je kolos tek bio stresao sa sebe lamce carizma i time se zapleo ii nov r e, kud i kamo tieže okove. Sav se previjao u grčevima, a niko nije umio reći, šta će to još biti.

Istočm susjed. pijan od krvi i slobode pokazivao je zube na sve strane, njegovi idoli. nakljukani novcem zapadnih sila, bljuvali su otrova preko rova 3 preko neutralnih granica, a izgledalo je, kao da će anarliistički duh pokolebati temelje svekolikog poretka na svijetu. Ali u borbi sa novim prolvnikom ponovilo se ono isto, što je bflo pošlo za rukom borcima središnjih vlasti na galičkim i poljskim bojiš Lma. Mačein, najzgodnijom i najsigurnijom metlom vraćen je Izmet boljševičkih doktrina daleko u unutrašnjost Rusije, vlastitom moći i vlasiitom voljoan stvoren je mir na istoku. Učinjeu je feraj ratu ua dva fronta, jer se i Rumunjska pokorila. Pošto su potpisani najvažniji tigovori sa njom, samo je još pitanje forme konačno zaključetrje mira sa zemijom, kojom je nekada upravljito Bratiatiu. I na jugozapadu 'položaj se promijenio. Prije godiinu daitia nalazili su se Talijatti na zemljištu monairhije i sve sn žešće i mahnitije gledali, da se dočepa.iu Trsta. Ko 9e ne sjeća s:irahota i užasa bitaka na Soči. Koliko je god krvi popilo žedno kraško tlo, toliko je istc suza poteklo u domovini. Izmedju Tolmina i mora podiglo je austro-ugarsko junašivo tnožda najsjajmiji spomenik u svdkoliikoj istoriji carsko i kraljevske vojske, u sorri i goii je krš zasadila lovoriku, koja se diže do inebesa i za čitave generacije biče sjajan primjer unuciina i praunucima. A na jesen to se junaštvo. dotle u odbrani, prafvorilo u oluju i bujicu. Podli se neprijatelj skrhao. Danas se monarhijine vojske nalaze dakko. daleko u talijanskoj zsmiiL » prema niinig siojj prorivnik, koga hvata jeza, kađa pomisli na najbližu budućnost, na urvine, koje se lako mogu sručiti nlz alpinske pađifne, kada otopi snijeg . . . Ime Gorica sada je postalo odrodiMt pojam u ratnoj istoriji. a mletačka oblast postala je ciJj naučno-strateških putovanja. Eto šta je stvorio najboljl diplomata oružje. A poslije svoga toga došle su njemačke pobjede na zapadu . . . Ostvarile su se čežnje, koje su se tri i tri četvrti gođime krile li njemačkim srcitna, burno se ispumla najmilija nada svakog pojeđinog vojnika; borčeva hrabrost, genijalnost odiabrattih. znanje f umenje domovime, marljivi rad pozadine — sve se to udružiio u jedmom jedinom, siinom akordu. Zna li ma ko da navede drugi kakav dogadjaj, koji bi u tolikoj tnjeiri potresao srca, koji bi se u opšte dao uporedifi sa ovim? Torne još valja dodati sazmamje. da proboj emglesko-framcuskog fromta znači proboj i u višem, premesencm smislu, zmači da su komačno smršemi konci bajci, što su je lažijivi državnici ispleli oko Njemačke i Austro-Ugarske. U boirbenoj hucl na zapadu vidi se, da se saveznici rame uz rarne odiučtio boine do kraja i da

predstavljaju sllu. pred kojom zebe neprijatelj. Ova poukd^ koja je u motnentu najvećeg političkog značaja postala jasna I očevidna svakom bez razlike, rnora kao najjači a gumenat opametiti i one najupornije u sporazumnont taboru. koji su govoriii, da nije tako. U četvrtoj godinl rata niko više ne inože ndreči istinitost ove pouke: cna ubedjuje silnije i rječitije, neigo što se to rlječima može učimiti. S toga su damašnja u'skršnja zvoma jednovrernemo pobjcdnička zvona budućnosti — u buri rodjene. silme i ponosme budmćnos’Ji sr ed i šn j i h v 1 a s 11! Odlučni dani u Francuskoi Značaj iijeinačkih uspjeha 15 dIvizIja Izgubi 1 o vezu sa p o z a d i n o m. — Katastrofalno raspoloženje u Francuskoj. — Kako se bon.barduje Paris. (Naročitt brzolav ..b'aoeradskih Novlna“.) Budimpešta, 30. marta. Dopisnik jednog ovdašnjeg lista javlja iz njemačkog glavnog stana: ,,Na zapadu se upiavo ne radi o proboju u dosadašnjenpsmislu riječi, nego o v a I o v i t o m prodiranju. Zapadni front doduše nije raskinut, i o v a g a sudbitia očekije tek po p a d u Amiensa, ali 15 engleskih divizija več su izgublle prirodnu vezu sa iKizadinom, te igleda kao da su odvojenc ođ glavpme engleske voislce. Sa gledišta omef -tin neprijatciiskog Kretanja ima veilkd značenje okoiiiiiSt, što su njemačkl letači d i g 1 i u v a zduh željezničku stanicti u Coinpićgneu. U svom daljem izvještaju opisuje dopisnik k a t a s t r ofalno raspo-ioženje u Francuskoj zbog đogadjaja tta frontu I bombardovanja Parlsa đalekometnim topovima. Očudovištu togatopa doznao je dopisnik, da dotični metak dostiže največu v!sin u s a 22 km. Framcuski glavni grad se bombarduje s v a k o g d a n a. Nekoliko granata pale su na boulevard Strassburg, đrugi u blizini sjeverne željezničke stanice, više njih na trg republike. Učinile su strahovit utisak. Zabuna je još veča uslijcd toga, što je tramvajski saobraćaj obustavijen. Sav napor uzaludan, — Njemačko se tiadiraitje do sada nije tnoglo zaustaviti. Kb. Borlin, 30. niarta. Wolffov ured jav’ja: Rcuterov Ured se trudi da engleske gubitke predstavi kao neznatne, a naše kao vanredno teške. Engleska vojska zaključno sa onom, koja se u Italiji nalazi, broji G2 divizije. Od tih je 1 ilo 23 na položajima onog frontnog đijela, boji smo neđavno

napali. U toku borbe je od pričuva upotrebljeno da'jih 16 divizija. To je do danas 39 divizija. Kad se od jednog hrabrog •i upornog protivnika, kao što je Englez, zarobi 70.000 vojnika, koji u glavnome pripadaju tiru divizijama, ouda već sama ta okolnost kazuje, da su gubici krvavi. Osim ovoga na boj'štu su nadjme gomite pocinulih. To svc yx>novo utvrdjuje nečuveni uspjeh njomačkih č eta, u toliko više, što su se i Francuzi do sad oduprli njemačkom nastuparju sa 17 divizija. Uzaludno je dakle, do ovov časa pokušavalo ne' manje n<y>o 52 nepr ja'eljske divi/.ije, medju njima dvije trećine eugleskili, da zaustav© njemački napad. Kakvlm se sredstviina služe Englezi. Kb. Bertin, 30. marta. Wolffov uređ javlja: Dva zarobiiena engleska časnika iz raznih divizija iskazaii su saglasno, da je poslije naših velikih uspjeha od 24. marta trupama javljeno zvanično, da su Englezi zauzeli Ostende i Donai. Havasova agencija o poiožaiu. 'Optamistički kominike Kb. Paiis, 29. marla'. llavasova agencija iznosi ovu slikU o položaju radi podizartja duha: Pouzdar nje je nepokolebano već i 8 foga, što se dnevni živpt ne uznemiruje Više bomban dova-'jem iz vazđuba. Nj-mačke Dti'ice amaju sa* 1 nnuo posla ua fro>t'u. Žfc'ot u prijestonkd tečo sa svim pbičnim tokom. Stano-'ništvo poklanja povjeren : e vodjanta, čije držanj- odobrava, a koji su lia frontu kao i vlada na domu oprobani; jrt uvjerono n. nobjodu mo i b s'rtova. j Francuska je svjesn.a svo-e dnžnosti r i gotova d ;i tvvtriOS" f 1>aj*026 ŽrtVt. Engleske trupe odrekle posiušnosf. Kb. Berliit, 30. tnarta. VVolifov uređ: Dijeiovi 9. engleske dlvizije opirall su se, da počnu sa napadanlent, našto su njihovi časnlcl pobtli 150 l.iudl. Poziv 18-godišnjih u Francuskoj. Kb. Paris, 30. marta. Komora je primila zakonsku osnovu o regrutovanju 18-gotliŠnjih tnladtća. Bombarđovanie Parisa Kb. Paris, 30. inarta. Havas javlja: Za vrijeme jučerašnjeg bogosiužeiija od velikog petka udarila je jedna njcmačka granata u prcpunu crkvu. 70 osoba je ubijeno, 90 ranjeno, medju ujinia mnogo žena 1 djece.

Italija očekuje ofenzivu „Ofcnzlva protiv Italije suvlše je loglčna". (Naročtt! brzojav ,.Hr"errdsklh Novtna") Lugano, 30. marta. Vojuički 3aradnik „Co-riere đelia So ra 1 ' piše: Anstro ugarska ofenziva pro'iv Itabje suviše je logična, a da Li ona mogla izostad. Anrtro Ugarska ne može Čekati. Ona je na Piavi zauzela ođbranbeno đržanje a svoj - ' čr-te koncen< triše u planinskom ođsjeku Trca< tina. iret'a se nađati nanadu protiv L a< zarina. Ofenziva je odložena zbog vo' 1 javice t zbog toga, Što Conradova vojskal nije još sprcrnna za napaTl. Pregovori za mir sa Rumunjskom Vraćanje delegata srcdišnjih vlastL (Naročltl brzolav „Beosradskth Novtna“.) Budimpešta, 30. marta. Ministar trgovine S z e r e n y vratio se iz Bukurešta. Državni tajmk dr. pl. Kfihlmann proputovao je ovuda na putu iz Bukurešta. Razmiena robe sa Ukrajinom Kb. Beč, 30. marta. Lfsbovl djaju iz Kijeva: U nicl privredue kornisije AustroTIgarske, Njemačke d Ukraj'ne utvrdjcno je, da U-t krajina što prije dobavi 2 milijnna pm'al ejemem za one oblastt Galic’je i Bukovine, koje su u ovom ratu nsjviše slradale, za ovo će Ukrajina dobiti iz Gal!<T< je jKdroleutna i Irenzina, a iz Njemačk« koksa i uglja. Većlna članov'a komisijfi za razmjenu rolre iskazala se za monopolisanje spoljrtc trgovine. šfonono!i-aou r> bu, šeć.er, kožu, ž.ito i željezo privatru lica ne će smjeti pnoiavati,

PodmorniČki rat NOVA POTAPLJANJA. Kb. Berlin, 30. marta. VVoIffov ured javlja: U zatvorenom podrtič.iu Sredizemnog mora potopile su naše podmornice 7 parnih brodova sa otprilike 23.000 bruto registrovanih tona. Načelmk admir.nlskog sfožera Tnornarfce. Jedno mišljenje od pre 30 godina o Rusiji Godine 1887. izašla je u Beogradu knjižica pod naslovom „Pogled na politiku Srbije posle Berlinskog Ugovora“, štampana u kralj. srpskoj dr* žavnoj štampariji. U ovoj knjižici ne* noznati pisac ođgovara na brošuru dr. Mihaila Polita-Desančića: „Recirno koju“, u kojoj se izmedju ostaloga zamera S’biji, što ona vodi neprijateljsku (naprednjačku) politiku prema Ru* siji, i u kojoj Poiit veli: „Rusija će da natkrili svet. Dok ona za nekoliko đe-' setina godina uredi stvari u Aziji, doM

PObLISTAK Branka Veljić: Jedna porušena nada Napolje Je besnela oluja. Bal je otpočeo, orkestar je gnneo, muzika je svirala sve bešnje i *bešnje, vetar je svojim zviždanjem dopunjavao hairmoniju tnuzike, vabrometi su bili sve češIći 1 češći, a oblaci su igrali po taktu valcer sve življe i sirasnije! Gore je vrilo od igrača, polje Lgranja trebalo je da se pronremi! Na nebu se pogasiše sijalioee nebe'sika blna ostade prazna i mrak je zjapio iz njette dubine! Nestašni oblaci poletcše zaatešenl i zagrejani na zemlju, i već prvi parovi vrteli su se i okre-taii po zemlji, drugi ib stigoŠe. sudariše se. rasprakoše se i razbiše, a suze' gnjeva 1 razočarenja, počešc da kaiplju, sipe i zali•vaju zemlju. Nebc se postepeno stišavaše, povrati svoj ravnodušni teglod. RazntišIjaše o malopredjašnjem lomu, i osmeh Ttiu se pojavi pri sećanju ua strasne igraće, kako se povratfše njemu, razbiJeni, rashladjeni, razočarami ! rasplakani. • , Nabujali potoci žurno odmicahu dalje. ispirajući usta ra*zuzdanim raspoloženjem i razočarenjem oblaka! Ona se trže, kad sunce zasija. Beše se sasvim zaboravila, gledajući vesela igru prfrode, i njem svršetak. Doyede u vezu sa životom ljud'sikim 1 na-

dje sličnosti. Zar mladost, ne leti. me juri, beisni, veseli sie; provodi se, strasno igra, stvara iluzije, tdeale. Ali gle! sudar sa sudbinam sve razbije, lepi snovi razi'dju se kao oblaci, i od njih ostaju samo uspome<ne. a na ruševinama plače se, i uzaludno suze lij-u. Za sve vrerne oluje oboje su gledali kroz prozor i ćifralk Ona polako oknete glavu ka njemu, itjene se oči susretoše sa njegovim punim suza. i ona zaidirhta! On fcijaše bled, oči mu bchu crne kao tuga, izrazite kao bol, bljahu sišle u dubinu, gde 9e beše sva preživljena umka udavila. Kosa kao gar, umršcna i ovlažena od znoja. pckrivaše tuu bledo ček>. Usne mu beliu skoro bele, udisaše vazduh kao da žuri, i pri svakom udlsaju. ostajaše mu trag bola na licu. Ruke mu ležahu preko pokrivača, a na prsima bijaše širok i lepo stegnut zavoj. Na mah na mah čulo se jače šuštanje i kao pena pojavljivala se krv, t© mu lagano i sve više bojila zavoj. On joj dade glavom znak da hoće da govorj. Ona ga oj>ornenu, na lekarski savc, ali on ostade pri sv^me, Na šta zavaravanja! Zar ću ja da živim? Ja ltoću da govorim dok ima još vretnena! Ja sam siroče bez ikoga svoga. Zivot tne je kao sirotana, nemilosrdno ćuškao, ja sam sc borio sa njim i svw što sam imao od njega, to šam oteo, ukrao. Boreći se sa njim, ja sam u borbi otimao nesreću, a u životnom mrak» zavlačeci ruku. ja sa<m izvlačio bol

u mesto sreće, jer sreća tni je bila ukradjena joŠ pri rodjenju. Siirota mati moja bila je na samr:i, i nije imao ko, da pazi na moja uzdarja, i jeđma od vila, — koje svako de'te čuvaju, — ukrala mi je usudov najlepši i najskuplji poklon, a podrnotnula mi lažan, prost, vrlo jevtiu poklon, na rncsto prvog, ostavila 'mi nesreću! I siinoče bez tnajke sa starijom sestrom dato je na miiost i nemilost maćehe. Ta nam je žena učirtLla dobro, ona r.am je bila prvi učUe'lj u životu, ona nam je prva pokazala njegove najrazličitije faze. Zar sam mato lepih časova blagodareći njoj utneo zatneniti najgorim! Ona nam nije dala nikad, da osetimo bol, ona j© pripravila zemljište neosetljivosti. Ona i vreme očeličiii su me! Ali to je bio samo uvoid, za ono što tne je tek čekalo! Posle očevc smrti, ja sam os:ao na ulici sa sestrom, ja sam bio dornaćin, ona mi je bila upravljač, a imanje nam je bilo svo u našim rukama. Oh kako sam bio napušten, osnšcn, presečen grm u srcdini drugih tnladih, zelenili I bujnih gnnova, koji su prkosili čak i samom nebu; kada mi je sestra vrhom svoje Lgle, koja je mene hramila, zdravlje uništila! Umor tnu se ttkaza na licu, brada mu zadrhta, glavu okrenu zidu t zaškripe zubima. Ona ćutaše kao stena, ne iinadjaše reči da ga neši. i nije smela da se pokrene, da ga ne uznemiri I uplaši. I kada jače, on povuče vazduh, obrazi mu se obojiše, i on produži:

,,I sve je to bilo tako malo 1 ništavno preina bo!u, koga sam osetio, kađa sam stajao čelo glave mojc miade, lepe i jedine scstre, sve tnoje rodbine, sve moje raidosti i zadovoljstva, svog mog uzdanja, sadrugaira rnoje patnje, muke i tuge, ža'losti, brige i očajanja, pontagača moje sreće. Ja sam snajao slomljcn I škrušen, i svi moji napori da je održim biii su uzaliidni. Citave đaue provodio sam na jednoj krišci iileba, a sve što sam imao za nju sam dao. Ujutru od 8 pa sve do 9 u večc, ra'di'O sam i padao od umora. Ah! to su biili najteži časovi moji! Glupu, nerazumnu d'ecu kljukao sam zmanjcm, očajavao sam i koliko puta . plakao, jer me nisu razumevala, jer nisu mogli da tiče. I onda ubijen tugom, savladan umororn duševnog rada, vraćao sam se kući da glddam muke moje sestre, da gledam bedu moju, da očajavam što joj me imogu ništa pomoći, produžavajući neumonio i istrajno rad. Ali na vrhuaicu mojili patnja, ona je umrla! On primeti njen pokret. 4 suze u očima, i zaćuta. Kada su je Lziiell 'iz naše male, vlažne i prazne sobice, oisetio sam, da mi je sa njom odneta sva radost života, jer satn ja uvek samo nesreću dobijao, kao uzdaTje od života. Oh kako 9u mi bila bedna ona saučešča, koliko gluposti, koliko praznih reči, koliko fraza, koliko avaj! nudjenja pomoći! Pornoći onda, koja mi ne beše više potrebna! Avaj onda, kada

se nije moglo Više pornoći! Kada je sve bilo uzalu'dno! Sve su to on-da bila konvencionalna društvena laganja, koje jc učtivost zahtevala. Aii u životu čovečjcm zauzimaju mesta, dve trećine patnje, a ona jedna trećina treba da prestavlja nešto, što se zove zadovoljstvo. Ono treba da prestavlja neosetljivost, nerazumevanje životuog bo!a, zavarivartja sebe, ushićenje, koje priroda vodi sa zdravljem i mladošću ispod ruke, a na kulminaciji toga nazire se jedna svetla tačka, koju svako ne može primetiti, i ta tačka zove se čovečija sreča! A patnjo i muke to su most preko koga treba preći, 'da bi se ušlo u život! Oči njegove svetlcle su se, llce mu se rumertilo, glas nru je bio jači, bol mu oiije dosadjivao, on se beše zaneo, bro je daleko od sebe. on je bio otišao u prošlost, ponovo je video ono što je davno bilo, zaglodjivao je sa svih strana, poznate crte još se nisu bile izhrtsale iz sećatnja, i on je produ* žavao dalje: ( I tada si đošla ti! Instinktivno, neuđoljivo nešto me vuklo k‘ tebi, tvoje su mi crte bile poznate. Možda ih se sečarn još od onda, kada mi je usud pokazao ličnosti koje će igrati glavnu ulogu u mom životu! Ti si bila lepa, mlada, vesela on začuta. zagleda se kao da je nazire u da-r ljinu... Alt na šta o tome govoriti, tebl je isto tako poznato kao i meaii, vreme je skupo, život je krafak, ja moram živeti. Oaa praznina, koja se nije mo-