Beogradske novine

Izl a z e:

dnevno u Jutre, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlnl brojevl: I ■ knjMtaa npoilMistta I kr. htap« djMl *0 . . .

12 iMltra

MJeseCna pretplata: II BMfnil I ■ knUvinni nooijed—jjM ^ o. I kr. Ut. u bojn« I obLvTrttT.. u Btagrak. m ■ hK'.;; §®° !! mg«.-.. U inottramtvi leeoooeoiii

Oglasl po djenlku.

Jradnlltvo: BEOGRAD, Vuko Karadžlća ul. broj 10. Talofon broj 83. Uprava I prlmanja pretplata Topllfiln venao broj 21. Telefan br. 28, Prlmanja oglau Knaza Mlhajla ul. broj 38. Tolefon broj 245.

Br. 108.

BEOGRAD, utorak 23. aprila 1918.

Godina IV.

RATNIIZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 22. aiprila. Topovska borba na tiroliskoin frontu i „Sedara općina“ jjoš t ra je. Načelnik glavnog stožera.

Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Beriin, 22. aprila* Zapađuo bojišle: Na borbenim frontovima mjesna pješadijska preduzeća. Pokušaji neprljatelia, da preko kanala La Bassće prodre sjeverozapadno od B e t h u nea, propali su u našoi vatrl. Sjeveruo od A 1 b e r t a zarobili smo 88 EnRleza, inedhi njima 3 časuika. a zapUjcnili smo 22 bacala mina i nekoliko inašinskih pušaka. Topnička borba je Dživiela samo u nekolikim odsjecima. Na ostalom frontu ostala je borbena djeiatnost u umjerenim granlcama. Sjeverozapadno od A11 k i r c Ifa privell smo zarobtjenike prilikom jednog izvidničkog nastupauja. Na drugim bojištima nema ničeg novog. Prvi zapovjednik glavnog stana pi. Luđetidorft Cvijeće, cvijeće ... Talijani iniaju (mnogo uzroika, da sve većim nepovjerenjem prate tok fiogadjaja na zti'padnom irontu. Katastmfalni porazi engil'cske vojske ne W.mo da su d'ovdi do toga, đa je front generala Diaza odiasiiom engiesicofrancuskih divizija oslabljen, vcč su se pshn toga poikazali i u fcome, ida su se .vreinenoin mo;ra!la privućl i taMjamslca pojačauja za popunjcnje I pojačainje probijemh Simija u FrancuskiOtj. Osim toga prijetl ap'eninskoj kraljeviiu svakim dancm višo ofenziva AulsifcroUgarske, tako da b'ez sumnje iarta dovoljno razloga za uzrujancst što vlada u Riinu. Nije đaikle ni'kiakvo čudo, što je „Corriere della Sera“ svoga dopisnika poslao pravo u glavni stajn vriiovnog kjomandanta siaveznika, | da bi ovaj mogao arpsti ptouzdamjie za svoje Čitaece i cijelu zeanjju iz riječl maršala Foclia. Kao što se inoglo očekivtati, novo Imenovaiii vrhovnl fcoimandainit na za* padu odgovorio je potpuno talTjanskiim bčekivanjima. Izvještaj taliijatnskog dopisnika prošao je redom kroz sve 11Stove, te se sa zadovoljstvom. ili smješkanjem čitalo, šta treba da je onaj na vrhu učinio ili r^kao. Prija svega nije zaboravio Barzini — to je ime toga tovjcka — da slikamjom saane svediure prenese svoje vjerne u raspoloženje pnog prostora, odakfe dolazi upraVa armija sporazunmib sila. Bez ikaikva poze dočekao je general Foch dopisnlka kod stola, na konne nije bilo niikakvih karata, nego samo dva ogromna štruka cvijeća. Ovoj činjenici piridaje Barzini naročito značenje, vldeći u Đjoj znak dluševne nadmoćnosti, koja

Ypern i Poperinghe pod njemačkom vatrom. Plan o personalnoj unlji Livlandije i Estonske sa Pruskom. — Pred burom u Irskoj.

niože i bez dosadašnjih neophodnih' rekvizita jednog vojskovodje. Naravno, on je pri fcom previdio maleinkost, d)a nii jedan viši vodskovodja ne prhna niovinara r>red raišimnim kartama, po gotovu ne jeđmog Talijana. I onidia, naravno. štia I6e iznijetti nego cviječe . . . U Fochovom slučaju konstatovao je otsinn toga dopisnik, dia su riječi maršalove kvučile čvusto 1 jasno „kao u grauifcu iisteisian©“ (To siu već naučili od Hmđenburga). U otsfcaiom vrhovni komandant saveznika nije u svom govoru prešao uoblčajenu granicu, što so pobaiza'lo u rečenici, da saveznici tokom stvari nnogu bifci potpuno zađovoijni. I ako ovo tvrdjenje dovodi do zaključka, da u krugoviima sporazuima niisu ništa diruigo ni očolvlvlali nego poraze, ipiak izgloda da je posljednja rečenica Fochiova: „naše rezerve su skoro neidirnuto“, 1 ipak smjela I u protivnosti prema iskuistvu poljjedioca. Ipak jia talijaimsik? novintaT mogao otići zladovoijan. Miris cvijeća, koji ga je obvijao u glavnom stanu, u svakom je slučaju učinio svoju dužnotst Nije poznato, da Ii je zatvan'anje talijanske granice, kojfei tako strašljlvo stražare niađ duševnim uvozom i izvcnzom, objavio u Rimu govoir, kojl jo sredhiom ovog mjeiseca diržao emgleski ministar za regrutovaTiie u londioinskoj trgovačkoj komoiri. Si.r Auckland Geddes, kako se zave taj min'istar, Izvjesno je isto fcoko korni]>eteiN tan kao general Foch u piitauju, koje dianas najviše intereisiuje sporazumnie sile. Njegove riječi izgledale su miainje cvjefcne, nego ,,u granifcu istesani“ navoidl frarcnsikotg generaliisiiima, ali zato su dostigle bliže istini, A Oeddes jie rekao zabrinuto, da ćo ukuptta snaga američko ponioči biti manja, nego 'šfco se očekivalo. Uzrok za ovo nalazi se u oikoilmoisfcima, koje sa apini 1 ijudskoj kontroli. Još znatno žatosnije uplivisala je afcvorenost, kojom je on pcuzdarvje svoga naroda tt pobjedu umoifcao u ri'ječi: „Velika bifcka u Francuskoj I Flandrijd mogia bi se, a s time se ino ra račnnati, izavršiti njeimlačkim zauzimanjcm francuskih pristaništa na Kanalu . . . Prava kriza rafca dolazl sve bliže i bliže onia mora sadia Idočf, a kod nje će se računatl 1 sa potsljedntm fooircem . . .“ Kako rekosmo, ne može se utvrditi, da li Talijani znaju za ove riječl engloskog ministra za reigirnfcovanje. Ako zniaju. otmda iim treba zavidLti za njihovu lakovjernoist i dirskast njiliiovcig Barzinija, a allco nie znaju, onda ’tu se u njiihovom sapstvenom initeresu najtoplije rnožo preporuči'ti, da ponovno 1 cfcvorte granicu. Svakako je Foch svojim „cvjefcnim“ trikcrn stekao velikih zasiuga za duševni mir svojih fca'lijamslkih saveznika. Da li Če pak utisak toga trika biti trajan, to će tek budućnost pokazatt

Ođlučni dani na zapadu. Sudbiu.t Ypra, (Naro&itt brzojav „B.ozradstdli Nevlna“) 1 igano, 22. aanrila. „Corriere lella Sora“ l ,,Secolo“ dlonose saglasaie vijasitl fz Londiona, preima kčiima se u engieskoj prijesfconici svakog čaisa očekuje lp a d Y p r a. „D a i 1 y C Ii r o n 1 c 1 e“ nagovješouje dogadjaj ovako: Afco se Y p e r miorad'iie isi '. aznifci. ; što će sie riješifrl u iduća 2—.> dana, onda će ikn vlačenje, mi se ba> tako Inadamo, fceićd polako i novi pokvaji ne će biti rninogo ud'aijenii od sar anjih. U svakom dučaju je pofcrebnt'. da viajna/ uprava dobije dovolj.no prostora za fnmcusku i englesku vojisku tu pokretnom ratu. Yper je važan samo za ofenzivu protiv neprijatelja, s gledišta diefenzive po-sjedi ili Jiopo'sjei Ypra je beznačajan. v Kb. Berlin, 22. aprila. Dopistiik W o f f o v o g u r e d a javlja sa fronta: Na ypernskom frontu nalaze sc prelazi preko kanala i vojničkih drumova englesko-belgijske vojske pod njemačkom vatrom. Topovi sa đugim cijevima bombarduju željezničke stanice u Ypru i Poperinghe-u. Noću 20. o. m. prodrle su njetnačke izvidrk ^ više puta sa uspjehoin preko potoKa Steena. Jednu od njlh obišle su tom prilikotn jake neprijateljske snage 1 opkolile je. Ipak joj je pošlo za rukom, da se u botbi iz biiza problje i stigne do njemačkih Iinija ne izgublvši ni jednog čovjeka. Naprotiv je odbijeno jedno englesko fzvidjačko odjeictije. Nijemcl su udarill za njim i zauzeli jelno poljsko dobro, a na to su čete sa juga istakle svoje linije. U muljevitoj pustoši flanđrijskog bojišta leže protivnici jedan prema drugotn u starim njemačkim i engleskim brvnarama i betonskim zaklonima iz flandrijske bitke. Bo.1 se vodl sa jurišnitn tvupama oko svakog pojedinog zaklona. Zahvaljujući sigurnoj vatri njemačkih topova i mina provode se mala preduzeća brzo i većinom bez gubitaka. Brzo dovodjenje njemačke artiljerije na ovo zemIjišfce takodje je uzomo. Bombardovanje Parisa. Kb. Paris, 22. aprila. Zvanično se javija: D a 1 e k o sežni top Je i danas bombard o v a o p a r i s k o predgradje; ali bez i jedne žrtve.Cleineiiceau u Parisu. Kb. Paris, 22. aprila. Ministar predsjodnik C1 ć m e nc e a u vratio se u Paris sa svoje posjete na frontu.

Još o Clemenceauvljevim intrigama. Fancuskl soci.ialiste protiv Cićmenceaua. (Nairočitl brzojav „Beogradskih Novlna".) Zencva, 22. aprila. Francusike socijaliste žestolko napadaju Clćmenceaua, jer je on ofonaTOclon-anjcm pisnta cara i kralja K a r 1 a onemogućio prodiuženjie zaipoćetih mirovnih prcgovora s Monarhijam. Socijaliistiina jp neooe!!ciin''ano prišao u pomoć bivši minisfcar spoljnih 'poslova B a r t li o u, kojl je u prvoj sj , ednici komis'ije za prouča'vainje diogadjaja s pismom žasioko naipao Clćmetm ceaua, okrivljujući ga, da se obnuiriodovainjeim ogriješio to osnoivne dužnosti diplomacije, i tirne počiiiio takvu pogrješku, Ikoja se ne tnože diovoljno žigosati jedntin parlamontaruim ) izrazom. Razne brzolavne vijesti. Princ Hohenlohe oitet u Bertimi. Kb. Bcč, 22. aprila, Austro-ugarski poslanik u Berliuiu princ Hohenlohe, poslije kratkog bavijenja u Beču, sinoĆ je sa isuprugatp cifcputovao ji Berltn. i Veza izmedjfu Evrope I Azije. Kb. CaTigrad, 22. aprilal. ‘ „'0 smau i sch er LIoyđ“ diono&i iizjave jeidmog činovniika turskog minustarstva rada o projektu veze izmedju Evropp 1 Azjje, preko m.olsta ili kroz tuinel. Miaiistarsfcvo, veli taj člnovnjk, preltposfcavlja most, sa etsfcefcičmog gledišfca. Taj bi Imost blo 42 mefcra vfrsclk, a 2 Irm. dug. Jedna komisiia pod predsjedništvom ugarskog inžinjera V o n d r a proučavia planove*. Poislije nijescc dana jedina magjarsika tvrtka će ofci>očetl radave ua bušenju nior&kog tla. Zafcim će se 'raspfeaifci stječaj za planove. Sočanska simfonija u Beču. (NaročIH brzojav ,3eogradskih Novtaa".) Beč, 22. aprila. PrigcKiom datiašnjeg filharmoničkog konccrta ’izvodjeua je ovdije prvl puta Sočanska simfonija. Koncertna dvorana bila je puna otmjenog i glazbenog svijeta, koji su svi burnitn odobravanjem primili novo djelo i pjjeskom više puta izazvali prisultmog kompozifcora, car. i kr. majora u glavnom stožeru Ljudevita Šafraneka. Simfonija je izvodjena pod upravom dirigetita Felixa pl. Weiug a r t n e r a.

PODLISTAK Meientlje Stanišić: Medju svojima. "■ Omorina je bila jaka, ali su taljlfee ipak odtnicale znatno, žureći druitnom koji je iz plodne Posavine vodio |u ravnu Tanmavu. Kočijaš se nije moirao truditi, da bičem opominje na revuosniju poslušnost rnladog i uranje>nog konja; on je odmereno kasao, all sa primetno dobrom brzinom. Mlad čovek sedeo je ua zadnjem šedištu. D&snom rukom drži sa za levču, da bl se, lcad točkovi prelaze prcko kakvog kamena ili izlokanog deja puta, izdigao 1 izbegao truckamje. Žbog toga je napregnuto pazio unaipred, ali*se ipak katkad pređavao izivesinom razmišljanju i odstranjivao Ipažnju od toga. Kola tek secnu, a on se iziienadno prene, da potom procedi kroz zube kakvu ljutitu reč. Tada ko[čijaš pojima uzroke njegove ljutmje, iisporava 'konja u kasu, đck ga najzad tie prinudi da predje u običam hod. — Žnam, gospodine, da se nelagodno osećate, jer niste navikli na ćvakve vožnje. Ali. verujte mi, u koliko je mopodesnost mojih kola kriva, u fcoliko vam isto stvara i zanemarenost armua rdlavo tasooloženje. Tnidlću se>

u koliko mogu, da izbegnem sve neprijatnosti vožnje. A. kad budete drugi put dolazili, postaraću se da vas više ne vozim ovako prostim taljigama. Onda Ćete biti usluženi fijakerom; valjda ću dotle iskirijati toliko, da mogu kupiti pristojan fijaker, kojim bi mogao voziti otmenu gospodu kao što ste vi i sličnog položaja. Kočijaš se trudio, đa se ovim pravdanjem i komplimentiranjem dodvori svome pasažeiru, kako bi mu se preporučio da ga vozi i drugom prilikoin. Odavno su već prešll piromansku visoravan i za još nepimo pola časa stićiće na Cemanovu Cupriju. A zatim? ,.. Žatim će u svoju rodnu Tamnavu, a posle jednog sata naćiće še na svome domaćem ognjištu, koje je ostavio pre šest godina. Opet će se naćl inedju svojima, slušaće njihove razne razgovore 1 odgovaraće na svakojaka zapitkivanja, koja će mu upravijati. On će im odgovoriti i razlagatl zaar njem 1 iskustvom što je stekao u veltko-varoškom živofcu. Pa, posete potsliei prvog dana od dolalska. Bamo iigošćavanje! , A posle osain dama? Opet natrag, na dužnosti kojef ga oćekuju, I od svega toga ostaće mu samo slatko sećanje. Kola opet trucnuše; on se prenu

iz sanjarija. To. ga ozlovoljl. Bilo mu je krivo što se 'tim jedmim potezom zbrisaše sva ta sladostrasna predosećanja, te poluglasno izbaci: i — Proklete džombe! Ali odmali zatim ue progovori vlše nijedne reči Dao se u posmatranje napred, ali ne u cilju opreznosti zbog truckanja, vieć zbog mečeg drugog. Nailazili su na Ćemanovu Ćupriju, koja je, ema, istovetna kao i ranije. Već su na njoj. Potmula Jupa talpina, bat konjskih nogu i Škripa točkova remetili su na tom mestu tišinu letmjeg omarnog dama. Tek što su prešil nvost, a on $o oseti u etemenbu rodnog zavičaja, Tamnave, svoga mesta ravtia. Na levoj strani, u potesu, paslo je stado goveda, a u hladu osamljenog stairog hirasta, pored druma, skloniilo se nekoliko mladih čobanki od sunca. da im jara ne ispieče lice, Neke su plele, neike preie, a treće opet biJes su smelije I ostavile svakl posao, pa upravlle radoznale poglede ba putnike, koji su pored njih promlcalL Nisu odmakll ni stotinu koračaji, a od hrasta se razleže petsJrna, prosta ali puna iskrenih izliva čtste narodno duše. Devojke su pevale: „Uzort, Maro, ravnine 1 • Te posej svoje bolovel

Ako ti nikne žut neven, Uverni, chtšo, za mnome! Ako ti nikne bosiljak, Dodji mi bosa po noći! Ako ti nikne ljubica. Ljubićemo se doveče." Ma da je konj išao laganim hodom, iipak se odmicalo napred, te tako i pesma devojaka postajaše sve nerazgovetnijom, dok najzad, potpuno ne iščeze u đaljiui. Nokoliko puta, užrvajući u njoj, hteo je da zapovedi kočijašu da zaustavi konjac te da se slt nasluša ove đavno već neslušame proste all umilne narodne pesme svoga zavtčaja. — Još za petnaest mmuta, pa smo tu. Evo, već, Bogdanovice! Kočijaševa opomena nije mu otkrlvala ništa nepoznatoga; on je dobro poznavao kraj kroz koji je prolazio. AU, ipak, sa interesovanjem je primio to, bacajući rad'oznalo poglede na sve strame, hotećl đa se opomene svlju predmeta koje već tako d'ugo vrcmena nije posmatrao. Najednom ga obuze neko neobjašnjivo ushićenje. U daljini je nazro toranj crkve svoga mesta, koji se nadvisio nad celom varoši, paraaući svojim vrhom oblake. A. zatim. ugleda još nekoliko većih gradjevina, dok mu se

Pisma iz Svajcarske XIV. Ćudnovafro je i žalosno da se o zlit radu, o nesavcsnostl i tiraniji Jednat vlade može toliko pisati, i tolikaj strašnih stvari iznositi, a ovamo neprestano tvrdimo, kako jc Srbija demokratska zeniija, a u demokratskim zcmljama treba bajagi da je volja na-> rodna i javna svest jača od svih lić4 nih i partijskih prolitcva! TaI<o je biloi u Srbiji i pre njene propasti, tako je i| damas u najtežim prilikama po srpskf narod. To znači: iii je đemakratizaan laž ili da kod nas nije pravi demokratizam. Po rečima jednog našeg skorog. i vrlo iskusnog Činovnika, ima u tomei! i jednog i drugog. U demokratskim zemljama samo se govorl o narodu, o njegovoj volji, o tome kako je narodi suveran, kako je on „izvor i utoka vlasti", ali to je samo na rečima, dolc u stvari političke vodje i dcmagozi, lažući narod i pod firmom narođa, vrše ono što oni sami hoće, a imaju zgodait zaklom, ko božem oni to ne rađc saimfi i na svoju ruku, već u itne naroda f što narod tako hoće. To su govoriii t kad su zaduživali zemlju silnim milijunima, i kad su narodu svake godine povećtfVali porez. i kad su objavljivali rat, I sad kad čine ova ipda i pokore gde se Srbi nalaze. A kod naa Srba ovaj se demokratizam još u toliko više izopačio, što nemamo dovoljno rtezavilstnie inteiigencije ili jeda*i stalež Jcoji bi bfco Idovoljno jak da n© zavisi od vlade i od državne kase. Ćinovnici kritikuju vladu na samo, alt kad je u pitanju da izgube platu, iii kađl je u izgledu da što god ćare, klasu ilt dijumu, podviju rep i ćute. Ovde irnamo udkoliko opozicionaLaca medju većim činovnicima, ali kad se njima obraćamo oni obično nadju kakav izgovor, da sađ nlie zgodno vreme i1l tome slično, samo da se ne ispolje preina vladi i da ne dodju u nezgodan položaj. Pa i mnogi nezavisni ljudi. samo iz želje za što većom il; nesotidnijom zaradom moraju da ćute i ne rrave vladi smetnje, nego je goš p>oahažu. Zbog raznih opančarskih i sličnih afera naši su trgovci postali zavisnf od vlade, a naročito oni koji liferujn državi kao Milorad Pavlović, naprednjački narodni poslanik i drugi. Nuprednjaci su se u tome irogledu najviše obrukali i kompromitovali, počevši od Dr. Voje Marhikovića, saradnika „La Serbie 11 , njegovog brata Mike Marinkovića, pa Milorada Pavlovića, Miioja Šilje, do bednih prišipetlja Dušaua Djokića I Danila Živaljevića. Tafcve su Inaše prilike stvoriiie. da vlada, radikalni kliub i pojedini ljudt mogu biti svemoćni, i da iuogu ono raditi što. se do sad radilo, i što se na nesreću I dan današnji radi. Eto samo prtmera sa zloglasniui Avrainoin Levićem, koga je Jedam opozicioni ministar penzionisao, a za tim odmah drugi radikalni postavio za nekog inspektora finansijskog, i kaa takav evo već drugti godinu sedi u Lozani sa dijurnom od 35 franaka dnevno i vrši finansijske „kšeftove" sa Bencinom Buli i ostallim maherskim društvom, te finansijske operacije radikalskih ministara i agenata irnaćoj da dobiju naročitu glavu u ovim pismima. Pravu slika života naše kolonije u Francuskoj je. U Nici je Andra Nikolić

najzad, ne stvori celokupna slika varoši, koja je inirno ležaia u dolini. Već ulazi u varoš. Zapuštena kalđrma proizvodi siluo truckanje, koje se apsolutno nikako no inože da izbegne. Ali on na to sad ne pazi, jer je zauzet nečim dnugim. Radoizuali trgovčići i zanatlije. koji stojo ispred svojiii dućana, bacaju poglede njemu. Upozuavajući ga ubrzo, javljaju mu se, a on se žuri da im >brzo otpozdravi. Najzad. koia zastadoše pred jednom uljiidnom zgradom u glavnoj ulici. To je bila kuća ujegovih roditelja. On iskoći Lz kola i gotovo uleti unutra, tako da nije dao maha svojima, da sa povrate od prvog inomenta prijatnog izuenadjenja. Nije so morao truditl oko snosenja prtljaga. Za to sve postarao se neko drugi i kočijašu isplatio podvoznu cenu; to je uradio njegov starl i dobroćudni otac. Dakle, opet medju svima svojima, Koliko sreće, iradosti 1 obostranih izlival osećaja. * c "* ’ Za ošam dana što ih je provco ked svojih bilo je vremena 1 za mnoga razonodjenia. All su ona bila u granicama uljudnosti, što je njegovom mladom dobu i položaju lmponovalo. Urodjene l IzN'eštačene na-vlke znao je da