Beogradske novine

lziazet dnevno u ]utro y ponedjeljkom poslije podno.

Pojedinl brojevl: 1 1 1 kra|»>lna rapoi]«jnutim •4 o. I kr. Oota po el]OAl o4 , , . 0 maMdil]l • • •••••••■ 12 holora

MJeeeCna pretplata: U BoofraOu l n knloihaa "rtiJiOaoUn u sirSr r ;: I? U losatrmohni • • . . , J J » * ' I

Oglisi po cljmlku.

Jrodnlitvo: BEOBRAD, Vuki Karadžlća ul. broj 10. Talafoa bro| 03. Uprava I prlmanja pretplata Topllčln venao broj 21. Talefan br. tl Prlmaojo ogltsa Knsza Mlhajla ul. bro| 38. Telefon broj 245.

Br. 130.

BEOGRAD, Četvrtak 16. maja 1918.

Oodlna IV.

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 15. maja. U oblasti Monte Corno ponovo su se razviic ma!e nijesne borbe, u toku kojih su se Talijani održali u jeduoni od gnijezda naših poljskili straža. Načelnik giavnog stožera. Dogadjajl na morn. Pred pristaništem Pulja potopljen je jedan talijanski ni o t o r s k I b r o d. C. i k. zapovjeilništvo mornarice.

Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Berlin, 15. maja. Zapadno bojišto: Sjevern-o O'd K e m m e 1 a imala su punog uspjeha mjesna napadna preduzeća, privedeno je 150 zarobljenika. Naš napad pogodlo je čete, koje su se nalazile u smjenjivanju, i nanio je Fraucuzlma velfke gubitke. Topnička borba ostala je u oblastl Kemmela poj a č a n a. Jutros su se tamo u vezi s francuskim napadima razvile nove pješačke borbe. Izmedju L y s e I kanala L a B a ss'će, na Scarpi i kod Bucjuoy-a bllo je neprijateljsko topništvo, naročito lioću, vrlo živahno. Izme-dju A n c r e I S o m m e prodrli smo kratkim zamaiiom na drumu B r a y—C o r b I e u engleske litiije I održali smo zadobijeno zemljište protlv dva puta ponovljenog jakog neprliateljskog protivnapada. Radi potpore pješadije trajala je Živahna đjelatnost kod V i i 1 e r s-B r etonneuxa. Obostrano L’uce i A v r e više puta je oživjela vatrena borba. Na zapadnoj obali A v r e neprijatelj je napao naše iinije kod Cas t e I a. On je odbiien, pretrpivši teške gubltke. U pojedinim odsjecima izvddjačke borbe. Naši letačr su juče oborill pet neprijateljskih izvidjačkih balona. Na borbenitn frontovima vrlo živahna noćna letačka djelatnost. Obasipall smo obilato s bombama C a 1 a i s. D fi ttk i r c h e n 1 druga neprijateljska pozadtta municijona iogorišta i željeznička postrojenja, Na drugitn bojištima ničeg uovog. Prvl zapovjeđnik glavnog stana dI. LudondorfL

Učvršćenje austro-ugarsko-njemačkog saveza. Demobilizacija u Rumunjskoj. Veliki uspjesi jedne podmornice.

Turski saveznik. Još u balkanskom ratu opovrgnuta je otta zakutna mudrost o „bolesnom čovjeku“, što vlada na cijelom Balkanskom poluostrvu. Novi režim donio je taktikom podmladjivanja na istok moderan duh, moderno mišljenje i nacijonalno osjećanje. Za ciglih 6 godina doveo je odbor tnladoturske stranke nacijonalistički pravac do odlučnog uspjeha. Sklapanje sviJi turskih naroda u jednu „osmansku narodnost" upravo je na najboljem putu da iz političkog sna budnćnosti postane potpuna stvarnost. Na čeiu ovog pak-ca stoje ljtt« di, kcji talenat za upravljanje nijesu dobili rodjenjem, nego su ga liaučili svo-> jom prirodnom darovitošću. To su Iju di kao Talaat-paša. svetno''ćni m'nistar unutrašnjih poslova, Enver-paša 1 Dže 1 mal paša, ministrt rata i mnrnarice, Halil-bey, ministar pravde, — svi onl poznajn zapad, monarhijtt. središnje vlasti, i upoznali su zarana potrebu saveza sa središnjim vlastima, Naravno, uspješno sudjelovanje Turske u velikom ratu bilo je veoma povoljno za nacijonalistički pravac. Ukidauje političkih kapitulacija moralo je poslužiti kao sjajan dokaz za ta'čnost nacijonalističkog tvrdjenja o mogučnosti bolje bodućnosti. A pobjedorosni otpor na Dardanelima, to lterojsko djelo, koje je skoro usamljeno međju glavnim đogadiajima ratne sadašr.josti, ne samo da Je sve Ttirke ispunilo patriotskim ponosom, nego je I neprijateljima dalo dokaza, da mišijenje o „bolesnom čovjeku na Balkanu 11 nije ništa drugo, nego bajka, što je izgubila svu svoju vrijednost. Ne sjećamo se na posljednjem mjestu snage turske vojske, kad je trebalo izdržati na istokn pred brojno moćnijim ruskim neprljateljem. Isto tako, kad su turskt kor« pusl, boreći se rame uz rame sa austro-ugarskiin trupama, zapečatili savez skupom čovječjom krvlju. Danas bijesni divlji boj na istoku Jordana. Engleizi jurišaju protiv položaja, koji kod mostobrana nedaleko Jerihona čint čvrst bedem na ovom južnom frontu. Austro-ugarska artiljerija bori se takodje u ovotn bojti. A saveznlku sa Dunava važi ovaj boj za Palestinu baš isto toliko, kao odbrana tirolskih brda. „Strassburg—Trst“ — da nastavimo uporedjenje iz Czerninovih usta —: „Trst—Damask i sva zemija, koja prlpada Turcima u Maloj Aziji“, Na Kavkazu je Turska pomakla svoje straže sve do granica nekadašnje ruske države, te je osvojila sva ona mjesta, koja su prije bila pod ruskim gospodstvotn. Persija i krimskl Tatari pozdravljaju sa radošću ojačanje turske moći. Ako svi znaci ne varaju, osnovaće kriinski Tatari slobod-

nu muslimansktt republiku pod vrhovnim turskim gospodstvom. Turska privreda ide na susret novoj budućnosti. Moderan trgovačkl duh i velika preduziniljivost teže, da bogate ekonomske sirovine. što se naiaze u zemIji, kao 1 bogatstvo ze'ntlje, tačno organizuju i koriste se njima. Zatim će se dići i usavršitl onaj za danas još primitivan trgovački saobračaj. Vclikim zadovoljstvom prate središnje vlasti dizanje tek otpočete turske privrede, a njena budtićnost je kalkulacija njenog nacijonalno-ekonomskog promišljanja. Turski nacljonaliste su u svoje vrN jeme radosno pozdravili savez sa središnjlm vlastima. Danas ne sutmtja više ni jedau Turčin u potrebu ove zajedtiice, a prije svega žele nacijonaliste, u čijim se rukama i ualazl upravtta vlast, da ovaj savez i dalje traje i da se pretvori u kulturni savaz, od koga se tnože očekivati veliko dobro za budućnost Turske. Jer sredmja Evropa t istok postalt su nerazdvojna cjelina ne samo u političkim pitaniima, nego su već i otprije bili u kulturnom pravcu i obziru kompleks ideja, sa jednitn ciljem i jcdnom budućnošću. Rat će proći i moraće izmiriti cijeli svijet, aii prijateljstvo, koje je faj rafc stvorio meidju srcdišnjim vlastitna 1 Turskom. a u trenutku nevolle na bojištima i krviju zapečatio, — to prljateljstvo če ostati za sva vremeua, možda kao najv r ažnija i najdragocjenija dobit ovoga rafca.

Sa Balkana Bugarska štainpa o miru sa Rimnmjskoiu. „Narodnl Prava“ pise: Pobjednički mir, potpisan u Bukureštu sjajan je dokaz tnoći i snage četvornog saveza. On je satisfakcija za Bugarskti. Btigarsko javno mišljenje je više, nego zadovoljno. Potpisivanjem bukurcštanskog mira vraća se Bugarskoj Dobrudža, a prije svega ottaj dio, koji nam je otela Rumunjska 1913. g. Novi mir uspostavlja prijateljske odttose izmedju saveznika i Rumunjske. Koliko mi Bugari cijenimo prijatcljske susjedtte odnose sa Rumunjskom, Vidl se iz činjenice, što se po zadovoljenju Bugarske u đofcručkom pitauju knože preko Dunava graditi rnost. Ovaj će u budućnostl omogućiti i Rumunjskoj 1 Bugarskoj, da razviju takve odnose, koji će poslužiti obostranim životnim interesima. Kako naši saveznici, tako ćemo i mi svu pažnju na to skrenutl da dođje do kraja rata sa ostalim neprijateljima. Mir sa Rumunjskotn pridonosi mnogo za brzo rješavanje ovog našeg glavnog zađatka.“

,,K a m b a n a“ izvodi: Mir sa Rumunjskom može izazvati samo đdličan utisak. Okolnost, da natti se ne ustupa ođmah cijela Dobrudža, mora se dobro razumjeti. Ta kiauzula je primijena kod nas uz pristanak svih naših faktora, a ovo značl dobru garanciju za čuvanje našib narodnih ititeresa. Činjeniea je, da je južtia Dobrudža postala naša đirekfna svojina, a sjeverni dio ostaje za vrijeme u zajedničkom posjedu. Na čelu ovog kondominija stajaće opet Bugarska, koja ima najviŠe prava i leži najbliže Dobrudži. Ovo postepeno riješeuje dobručkog pitanja izgleđa zbog toga potrebno, što su sa Dobrudžom u vezi veoma zamršena trgovačko-ekonomska pitanja. Bugarska je veoma zadovoljna tirae, šUi je u Bukareštu jvosiigla. U ,,Mir“-u eitamo: Ovaj u Bukureštu potpisani tnir znači 'za Bugarsktt jednu odmazdu. Rutnunjska je jedva rnogla nančiti, da bi bilo korisnije, da su se male baikanske đržave za vremena postaviie na osnovicu medjusobnog sporazuma za rješavanje svojili spornih pitanja bez upletanja stranih država. Dobručko pltanje nije mirom konačno riješeno. Za ovo bl uzrok mogao biti u tursko-bugarskim odnosima. Aii ne rađi se tu satr.o o tursifo-bugarskom pitanju, gdje bi Niemačka i Austro-Ugarska igrale rosreduičku uiogu. Ovo pltanje Je važao za cijeli savez, jer se radl o stvaranju čvrstog i sigurnog -položaja na Baikamt. kao i jačanju veza izmedju saveznika. Mi strio uvjereni, da ovo pitanje, ako se smatra kao zajedničko pitanje saveznika, ne će blti drukčije rijeseuo, nego u korist Bugarske. ,,F reporec" primjećuje: Ml lioćemo da vjerujemo, da Je mironi sa Rumttnjskorri učinjen kraj onnj polltici, koju je uaš sjeverni susjed počeo 1913. godine, i koja je đonijefa tako žalosne rezultate, kako za uas, tako i za Rumunje. Danas j-e naša topia želja, da se vratimo dobrim susjednim ođnosima, kakvi su bill prije balkanskog rata. Dunav treba da nas složl, a ne da nas razdvaja. Budući tnost neka bude simbol prijateljstva. M1 živo želimo trajan mir na jugoistoku Evrope. Bugarskoj je dovoljno njeno narodtto jedinstvo, da se poslije rnože sasvim posvetiti niroljubivotn radn. Povratak mita na balkansko poluostrvo ne samo da če donijeti koristl balkanskim državama, nego če i Rutnunjska iinati u tom udjela. Most, koji će vezivati Bugarsku sa Runninjskom, otvara jednotn dijelu bogate rutnunjske produkcije direktan put k Jegejskom moru, koje ima zadatak, da nas međjusobno približi, da nas pretvori u iskrene prijatelje, koji će irnati največu korist od dobrih susjednih odnošaja za svoje zajedničke interese."

„Dnevnik“ izjavljuje: Ne možfli se doduše kazatl da je uopšte uspješna formula, kojom četvorni savez rje« šava dobručko pitanje, ali će svaka! priznati, da mi u intcresu održanja saveza 1 sretnog okončanja rata uijesmcf loše učiniii, kad smo put konđominijće primili kao privremeno riješenje. Tini»; dajemo još daljih dokaza naše savezničke vjernosti i uaše spremnosti za! žrtve. Pitanje kondominija đošlo je u toku jednog spora, koji nas Je primorao, da ostvarenje našilt narodnih ciljeva tražimo na osnovici ugovora. Našsf' je 'dužnost, da prvi balkanski mir pritnimo sa mirotn i zaslužcno poštovanje pokažemo vojsći, koja nam ga ie oslgurala. Traže se (Svršetak.) Dmšlvo Crvenoga Krsla u c. 1 Uk vojuoj glavnoj guberniji z,.i. Srb:ju pozivai niže lnienovaua lica da so javc radi pru manja novca, ako su u Beograđu lifino* inače da pošlju svoju tačnu adresu £ označe najldižu riošt.u koja prima novaci : uputnicoin. I ZastupJiiku blagajnika Drušfcva Cr, | veno 0 Krsta u o. i k. vojnoj glavnoj gu« | bomiji za Srbiju u Beogradu, g. dr. Man. ■ lcu T. Loku, prof., Dobračiua ul. 16, | svakog raduog daua okl 2 i px> dio 4 i |X> j saii posl'ije podne sa. pozivoru na broj, j lcoji se prod srakitn inv nora ualaei: N. Broj 8233 Nedeliković-Matejič Aiij ka iido\'a i deča Blagoja, Zuce; 8144 Nedeljković Jelena udova i đeca Miloja, Ouberevac; 8143 Nedeijković Eju< bomira porodica, Parcani; 8262 Ne« đeijković Randja udova i deca Voitslava, Mirijevo; 8263 N'eđeljković Zivka udova i deca Nedeijka, B. Potok; 8145 Negić Draginja Draga udova I dcca Mladena, Nemenikuće; 8146 Neltadović Ljubomira porodica. Koračica; 8264 Nenadovič Mileva udova t đeca Ljubomira, Pinosfva; 8269 Nešić Liubica udova i deca Miloša, Zc« ieznilc: 8032 NeŠić Marija udova i do« ca Spasoja, Koraetca: 8268 Nešid Ml« lana poroutcn, Žolcznik; 8367 Neškovič Marica udova i deca Milorada, Zuce; 8275 Niklforović ŽiVana porodica, Železnik; 8151 Nikodinović Ljubomira porodica, Stojnik; 8271 Nikolič Cveita udova i đeca Ljubomira, Mirijevo; 8270 Nikolić Milenija udova i de« ca Zivana, B. Potok; 8148 Nikolić Ka« ta mati Radivoja, Ropoćevo; 8149 NLkolić Sretena porodica, Koračica; 8147 Nikolič Stana uđova i deca Dragutina, Nemenikuće; 8051 Nikolič 1 rivuna dcca, Miriievo: 8276 Nović Saveta udova i deca Lazara, Cukarica; 8150 Nikolić Trivuna porodica, Koračica. O. Broj 815.3 Obradović Anka udova i deca Radisava, Pružatovac; 8277 Obradovič Miiica udova 1 deca Petra, Knežcvac; 8152 Obradović Zagorka udova i deca Ilije, Ropoče\ r o; S154 Oketić Miieva udova I deca Vojina. Rogača; 7942 Ostojič Kosara kći Di« mitrija.

PODLISTAK

Mclentije Stanišić: Žrtva. Doktor Zarko važio je kao Iskusan iekar na samo u svome gradu 1 okrugu već 1 dalje. U dugom nizu godina lekarske prakse, studirajućt f lečećl raznovrsne bolesti, bio se osposobio toliko, da se punirn prarvom rnogao titulisati „specijalistom za sve bolesti.“ Sto je medicinske studije uspešno završio, ima da zahvali samo svojoj energiil u istrajnosti. Bio je priro-dom obdaren za knjigu, ali materijalna sredstva njegove porodice ukazivala stt mu da se uputi na drugi poziv u životu. — Ti moraš poći za onim, što ti izaziva želju; sve prepone moraš pregaziti, da bi postigao uspcb 1 krunisao godine mučnih naprezanja životom zadovoljstva i koristi i sebi i drugitna! Tako mu jc diktovao neprestano neki unutrašnji tajanstveni glas. Sve dvoumice u momentima materijalnih neprilika isčezavale su čim bi taj glas ■u njemu progovorio. Udvojenom snagom nastavljao bi da krči od prepona stazu žfvota, dok, najzad, nije uspeo da stigne na metu — da stekne pravo na lekarsku praksu. Sa studija vratio se u svoje rodno mesto, da iz njega stečenlm znanjem koristi gradu i okolini. Ali se u početku prakse retko ko njemu obraćao za pomoć. — Kuda? Kod doktorčića?! Bože moj, vi padate u zabludu što ostavljate staroga Popovićai Taj je teV sad dolao lz školeu on ie nezreo.

Tako bi o njemu kojeko davao svoje mišljenje i, mada možda nije bio tt pravu, uspevao je. Pacijenti bi se nanovo vraćali starijem njegovom kolegi u Istoin mestu, koji je, u prilog svo], davao ne baš tako lepo mišijenje o doktoru Žarku. Dva tri slučaja težih bolesti, u kojima Je on pokazao stručno znamje lečenja, otvorio mu je put praksi, uspcšr nijoj nego što je do tada imao. Ali jedan drugi sltičaj učinio je, da se o njeniu mnogo govorilo. Od toga doba broj njegovih pacijenata počeo je da se uvećava i dostigao je takvu veličinu, da je samo svojoin energijom mogao u praksi da otaljava savesno. Taj slučaj dogodio se godinu dana o početku njegovog samostalnog learskog rada. Jcdne subote ušla je u čekaonicu ncka elegantna dama. Služitelj, videći je bagato odevenu, nadao se dobroj napojnici, pa je zato ponudio odmah nepoznatoj dami svoje tnoćne služiteliske usluge: da je prckoredno prijavl doktoru. — Hvala Icpo, ali nije potrebno! Prijavićete me kada se izretdjaju sve posete. Tako Je odbila ovoga, sedajućl na stolicu koju joj je uslužno ponudio. A zatim je uzela sa stola neiki llustrovani ča&opis i tnarljivo ga počela prelistavati i čitati. Na njoj se nije mogla zapaziti kak* va bolest. Celo njeno držanje gevo« rUo je, da nije došla sebe radi već zarad nekoga drugog. Posete su se redjale; ona je strpIJivo čekala njihov kraj, da oko podne, kad već nikoga nije bilo, bude i sama orfmlffine kod lekara.

Doktor Zarko saslušao je kao 1 obično prijavu njemt za posetu, misleći da će pred sobom ugledati običnu pacijentkinju. Bio je za radnim stolom, iedjima okrenutim ulazu koji je spaiao čekaonicu i njegov radnl kabinet. Šušanj njene atlazne haljine opomcmio ga je da ona uiazi, pa se po navicl okrenuo da je dočeka, all ga njena otmonost prenu i primora da se večom pažljivošću posveti nienom ulasku. Dok tnu je ona elastičnim ltodom prilazila, digao se on od stolice i, nekako prijatito iznemadjen tijenom lepom pojavom od glave do pete, trudio se da upotrebl sva moguća sredstva prcdusretIjivosti. Dama je primetila, da je doktora obuzela trenutna- zabuna, te zato poče odmalt posie prvog običnog pozdrava: — Gospodhiu doktoru. biće verovatno nepojmljiv cilj moje posete, te je trenutno obuzet pitanjem: kakva me je okolnost dovela ovamo? Zatim, pošto joj je on ponudio da sedne na jednu fotelju prekoputa od njegovog stola, produži: — Na ovo pitanje odgovoriću ubr* zo pošto vas preithodno upoznam o mojoj ličnosti. Od pre nepun mesec datia ja se sa mojorn bratom nalazim u vašem gradu, koji mi je iz klimatski povoljnih uslova po bratovljevo zdravije preporučMi. AJi, gospodine doktore, ja sam veoma nesrećnav i to baš u ovim momentima, jer sam došla do jedne žaiosne konstatacije. Pri izgovoru poslednje rečenice dama bolno zajeca, Izvadi brzo maramicu iz tašne i prinese je licti, da njome uguši potok suza, koji je navirao i i 1 njenib kao more plavfh očlju.

— Ne Ireba očaJavati, možda će se naći sredstva da varn pomognetn! Tim touom trudio se doktor Zarko da tiblaži njen duševtti bol. Ali u koliko je on i dalje tražio načina, da joj ublaži boi, u toliko je ona sve više i više jecala. Najzad, lcad on već nije imao više reči da je ublažava Ili bolje reći. kada se ona do niilc volje isplakala i time dala dosta oduške svojim dušcvnim bolovlma, odvojl tnaratnu od lica v upravi na njega dug pogieJ i nastavi: — Da, gospodine doktore, nesrećna satn, Jako sam nesrećna. Isioriju moie nesreće saslušać&te ubrzo. Zato sam i došla do vas, da potražim od vas pomoćl. — Sve vain od moje stranp stoji na usluzi, gospođjo. dodade doktor. — Hvala vam! Na to sam unapred računaia, pa sam se zato vami i obrar tila, nadajući se da ćete vi, po tcmperamentu koji ja oblagorodjeniji neko u vašeg starijeg kolege u ovom mestu, biti predusretljiviji od njega i uložiti krajna sredstva da moju nesreću ublažite. Ovo je isuviše bilo iaskavo po mladoga doktora Zarka, tako da nije mogao upravo verovati da je sve to Istina, 1 to od jodne damci. koja ga Je svojom pojavom očarala. Kada je dovršio rečenicu kojom joj je stavljao na raspoloženie svoje usluge, nastavi ona: ^ — Nilcoga više nemam do jednoga brata od osamnaest godina, mladića, čija je mladost zagorčana čemerom razočarenja. Zbog niega patim j ja, i u očaj 2 nju sam se odrekia svih zado>v»lj$ty». Oo«podlne doktore, on po«

iepeno al! stalno vene, njemu se oi re nekoiiko godina počela da sušl ičtnena možđina, Našiin bogatim novmim izvcrima, koje su nam ostaviif nasiedje preminuli roditelji, polcušai sam da odmah u početku ugušint vu opaku boljku. Konsultirala sant moge naše i strane lekare, nli do daas je sve ostaio tizaludno. Na sva reduzete protivmere rezultat Je uvakj io negativan. Miadič stalno vene t ene, i neče proći mnogo vremena a Ja it se nači u svetu usamljena. Ipak mt > ne pada tako teško na srce, da po -edi nije jedna druga činjenica, koju rouizrokttje ova opaka bolja. Ja neću rači biti pored moga brata u onom lementu, kada on bude umirao. To eć unapred uvidjam. Razorno dej« Ivo ove opake bolesti razoriće nje« ov um mnogo pro nego što rnu buđo ošao poslednji trenutak života. U. ratkom vrenienu, ja ga vcć otprillke; redvidjam, on će postati umobolnik« ada će ga odvojiti od tnene i odvestl kuću, gde če dotrajati preostale dae jadne mladfosti u egizistiranju bez' nanja da egzistirai. Prvi simptomi njeovog duševnog potresa pojavili su so. edjelju dana pre našeg dolaska ova-« to, a od pre tri dana bolest uzlma jaeg maha. Nastupi umne obolelosti pe« odično se pojavljuju svakoga dana« ato sam došla do vas s molbom, da rekosutra primite moga brata l do tnica ispitate njegovu bolest. Ne moa ni od vas tražiti da ga izlečite, aU as molitn da se potrudite 1 vašim zna« |em pokušate, ako je tnoguće, da baf i izvesno vreme odstranite đuševne ntrese. — Uložiču sve: znanJe 1 trudl