Beogradske novine
Izhzet dnerao u Jutro, ponedjeljkom poslile p »H n »
Pojtdlnl brafavli
11 >n|iOM n»it|«0iiHi
«d «. I »r. Ctto pt slj wi »i
“lOtaltra
12 htltn
M|e«ečna pratplata: Bannniilif oa ^ "' •
U BMinrio n dntMsa ■ kutS U ■smiM)I . U lnsttrsiutr
fl 50 • • 3 *—
Ofllasl po cljonlku.
«-»o
Jrodnltfvo: BEOGRAD, Vuko Karadžlća ul. broj 10. Tolofon broj 83. Uprovo I prlmonjo pretplato Topllćfn venac broj 21. Tolefon br. 25. Primanjo Ofllata Knaza Mihajla ul. broj 38. Tolofon broj 243,
Godina IV«
RATNI IZVJESTAJI. (zvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 27. maja. U vezi sa izvkJjačkim preduzećlma od 25. maja juče su Talijani s nekoliko alpijskili batalijuna, potpomognuti teškom topničkom 1 minskom vatrom, napali naše položaje južno od klanca T o n a I e. Jedan je dio naših linlja nešto malo potisnut, a onda je srpiječeno dalje nadiranjc protivnLka. Načelnik glavnog stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vođjstva. Kb. Berlin, 27. mala. Zapadno bojište: Prilikom uspješnog preduzeća jugozapaduo od M e t e r e n a zarobljen je izvjestan broj Engleza. Topnička je djeiatnost na borbenim frontovima oživjela tek poslije podne. Neprijatelisko topništvo je prije svega djelovalo u oblasti K e m m e| a, na sjevernoj obali Lysc. izmedju Arrasa i Alberta, te na zapadnoj obali A v r e. Izvidjačka jc djelatnost bila živahna. Prvi zapovjednik glavnog stana pl. Luđendorff. Razbistravanja. Prva je istorijska činjenica ovoga rata, koja ima širi značaj, — raspad ruskog kolosa. Darmar, koji je Iza toga nastupio, izgledao je, da se više zapleće i upleće. Mcdjutim posmatralac, koji ima dalji pogled, koji poznaje prošlost, pa po njoj može ocijcilili sadašnjoat i v lOjctl, KuKo stvari razvijati, — tajj nije mogao smatrati, da će ovo stanie trajno ostati takvo. Naravno, ni on se ne može usuditi, da bude prorok. Ta on ne zna, do kog vremena će se izvršiti predvidjeni razvoj, ali će radosno pribilježiti one trenutke, koji prikazuju proces razbistravanja u njegovom daijem toku. Najbrže je došlo do razbistravanja u Ukrajini. Tamo se i u samom početku pokazala najveća uvidjavnost time, što je ova zemlja bila prva, <što se pokorila potrebi i stupila u odnose sa 'središrijjini vlastiina, uz njih se l sama digla, te pokušavala, da uz niihov red i sama dodje do reda. Ovu cržavu, koja je bila tek u stvaranju, ngrožavala je anarhija, no ova je savladana, i ako tek poslije ne malih borbi u nađoprječnijim pravcima. Mudri i energični hetman, Skoropadski, savladao je boljševikizain i stvo'rio vladu, koja opet zaslužuje povjerenje kako u svojoj zemli! tako i u inostranstvu. Slično bolesti, koja preiazi sa jednog dijela na drngi, te se
sve više širi, biva i onda, kad počinje proces ozdravSjivanja, oporavlja se najprije jedan pa onda svi organi redom. Još tu nedavno proklamovao Je ruski savjet postepeno ostvarivanje komunizma, uništavanje nasljednog prava, po kome bi za nekoiiko desetina godina cijela lična imovina postala đržavna svojina. Kuda vode tovi fantastični snovi, to je istorija — kojoj oni nijesu novi — dosta čcsto pokazala: najpodivljalijem anarhizmu i najneograničenijoj tiraniji. Nigdje nema maaje individuaine slobode, nego ondje, gdje je ravnopravncst sviju zvanično zavedena, te se tako sa malom sujetom zaostalom đrugom svijetu prikazuje kao sjajan primjer. Kakav je spas u ovitn teoriiama, vidjeli su još stari Atenjani, kad se dočepao vlasti kožar Kreon, razumije se, sanio za kratko vrijeme, jer ni kasnija Atcna nije bila tako duboko pala, da ne bi bila pristupačna boljoj uvidjavnosti. Mnogo razgovjetnije razvijao se ovaj proces u Francuskoj. I ako veliki Mignet nije svoju glasovitu istorim francuske revolucije završio knmisanjem Napoleona za cara, nego ju je voidio do 1814. i 1815. godine, t. j. do konačnog pađa Napoleonovog, — ini đocnija pokoljenia moramo rcći, da fiancuska rcvolucija nije još ni danas završeua. Uredjeniji odnošaji naiiaziil su samo s vremena na vrijeme, oni nas ne smiju bbmanuti, pošto se od osvoienia Bastilje, — na čijim su ruševinama ideološki fanatičarl odigrali vesoio lcoTo rt.o dftnnn i« a..oti oj U-« nički . održalo anarhističko stanje Ondje ni za lijek nema one slobode, koja je proklamovana i o koJoj se tako zanosno trubiio po cijelom svijetu. Na čelu francuske države kao gradjanske zajednice, ne stoji nikakav državni simboi, nego diktator, pa bio to sad mladi Korzikanac ili sijedi Glemenceau. I Mi ne bi htjeli viđjetl Rusiju, da zapada u jedno takvo kronično stanje anarhije, već zato, što je ona naš susjed. Za nas ima veliko značenje vijest, da Lenjinova vlada misli na popuštanie. Privatna svojina, koju ludi komunisti tako mrze i tako je se piaše, ta prokileta privatna imovina ima se opet uspostaviti i uživati svtt zašiitu zakona. Možda se ovo ne će moći ođmah provesti, jer će se toine protiviti oni mnogobrojni elementi, koji nemaju ništa da izgube nego mogu samo da dobiju. Ali mi se nadamo, da je ruski narod, kao cjelina, još dovolino zdrav, da ove elemente savlada. Izgloda, da je proces razbistravanja dalje napredovao i u Finskoj. Ta
suomi-ska zemlja sa svojim poštenim, radenirn, šveđsko-finskim stanovništvom, m'je nikada bilo u tako anarliističkom haosu, kao Rusija, Mi smo za to stanovništvo iniali uvijek; simpatija, i uvijek smo ga žaliii, a nasilja carističke Rusije osudjivali. Taj narod je borbom protiv Rusije cčvrsnuo, političkl se obrazovao. Niemačka i Austro-Ugarska su već priznaie ovu mladu državu, a jedan od naijugledtiijih njenih predstavnika, Svinshufoud, predložiće ovih dana finskom saboru, da se u Finskoj uvede monarhija.
Budimpeštanska ratna izložba. Visoka posjeta « srpskom paviljonu. (Naročltl brzojav „Beogradsldh Novina'*) Budimpešta, 27. maja. Danas u podne je Njena cesarska I kraljevska Visost nadvojvodkinja J o s i p a posjetila srpsku iziožbu na Margaretskom ostrvu. Srpska inarljivost i umjetnički duh zađivio je Njenu Visost i Ona je s pohvaiom govorila o uredjenju izložbe. U cdielenju za životne namirnice nadvojvodkinja je uzeia nekoliko zalogaja jestiva od maslaca, sira i turske kave, činu ju je poslužila gosppdjica Savka Spasić e v a iz Beograda. Pri dočcku zastupao je vojnu glavnu guberniju u Beogradu odjelni predstojnik Kosta fiormann. U igiavnom paviijonu su Njenoj Visosti predstavljeni major H V ? M x i V . . 7 1 - ^ -- i nadporučnik A n t o š. Nešto ranije srpsku izložbu je počastvovao svojom posjetom ministar vojni general-pukoviiik barim Stoeg e r-S t c i n Ratnaizložbavojneglavne gubernije za Srbiju u Budimpešti. xPi§e Adela Milčiuovlč,) !. Na Iijevoin Margaretskom otoku na Dunavu, sakriven medju bujnim zelenilom, stoji paviijon, u kom je smiešbena sr pska izI ož b a. Čitava 1 ratna iziožba zaprema prilično velilc kompleks sa nekoiiko što večih, što manjih paviijona. U prvom i najvećetn, pred kojitn stoji mnoštvo zarobljeuih topova i kip našega vo.juika pobjednika u nadiprirodnoj veličini, galicijska je izložba. Putem k drugome i trećemu paviljonu
(u kojem su izlošci tatarskog đomaćeg obrta) vidimo bstatke izgorjela mosta, koji je vodio prelco potoka 1 novo sagradjeni mostić, jedinu vrio lijei>o modelovanu grupu u gipsti, „Vojnik i ranjeni mladić", razrušeno ognjište, od kojega ostade samo na pola srušena furuna, ogorjele tarabe i osiaci kuće u kojima se smjestilo jedno odjejenje bojne pošte, koja i ovdje na Margaretskom otoku ureduje i imade vrlo mnogo posla. 1 Prošavši pored svega ovoga, cto nas kođ jednoga O'večega, veoma ulcusno sagradjenoga paviijona, koji je sa triju strana zaklonjen visokim drvećem, te se gotovo i ne vidi, đok mu ne dodjcš posvema blizu. A'i posietioci iziožbe, kao da baš naročito traže taj sakriveni paviijon. Jer mnogi se od njih ne zaustavljaju dugo u onim ostalima, nego samo prodju njima, dok ne đođju do ovoga. To ie odielenje srpske ratne izložbe. Ne biii rekla, da se samo : zato ovdje posjetnici dulje zaustavijaju, jer je ovo cdjelenje otvoreno tek prije ncki đan, nego jer ih mivlači sam predmet: sve ono, što je u vezi s tom malom zetnljom, koja je umjeia da već godinama interesuje cio svijet. Pored ovoga paviijona, pokraj kojega je i malo ratno groblje sa nekoiiko križeva i spomenika, i još jednoga maniega paviljona, koji oba postoje već od prijašnjih ratntii izložaba, pripadaju srpskoj izložbi još neke zgrađe, naročito za tu izložbu podignute. Tako: ribarska koliba, sa svini 'JJ 1 i jJttlUrtJUCliii i --- —— —, - •• fuilz o k ii j n a, sa otvorenim ognjištem na kojem pravi srpski kuvar priredjuje čevaijčiče, friga ribu i "kuva pravu kavn za goste, koji ondje podalie sjede u srtpskoj mehani; zadm šum a r s k a k u ć i c a, nuz koju je šumarska direkcija iziožiia sve načme izradjivanja drvenog materijala. I onda je još tu p r o d a v a o n a, gdje se prodaje srpski proizvo li: sir, putar, kajmak, zatim ribe, trešnje i košaračka roba, što ju izradjuju lalijanski za1 robijenici. Ova je ’strana izložbs otvorena, i pa se pruža liiep pogled na Dunav 1 Peštu. Ali da se vratim velikom paviljonu. Materijal, koji je ovdje iziožcn, tako je brižno sakupljen i biran, te ništa nc manjka i ništa nije suvišno. Aranžma, kao što i izbcr i podiiela gradje djelo je natporučnika Mihajla A n t o š a'. U ovome paviljomi imade šcst ođjelenja. Pn r o nam odjelenje kazuie, kakav je narod po svojim ličnim po-
PODLtSTAK
Metentije Stanišlć: Istorija jednoga samara. i. Nije reč o samaru što ga nosi tegleća marva, već o jednom običnom što služi nosaču, da prenosom raznog prtljaga zaradi koju crkavicu za koricu bleba. Dakle, Jedan takav samar ležao je minio prislonjen o zld ispred kafane u Fišekliji, dok je njegov gosa u lokalu, 'Đčekujući mušteriju, spokojno dremao za jednim stolom. Nikoga više nije od gostiju bilo u kafani, te je i kelner usled silnoga posla — zadremao. Da je neko uišao unutra, imao bl da posniatra ovu jedinstvenu scenu: i— R... r... r!... hrkao je nosač. — R... r... r!... hrkao Je kelner. Tako su se naizmenično odmenjtvali, bez prestanka, da se to nj hovo jirkanje pretvorllo u jedno, dugo —* ko zna dokle. Ali svemu ima kraja, pa 1 tome njihovome ,,sportu“. Izvesna ličnost stupi unutra, izabra sto blizu kelneraja i, lupnuvši piksiom o njega, dade 6ignal da kelner dodje. Ovaj se trže, protrlia zakrmeljale trepavice I požuri r da usluži gosta. Njegovo tumaranje iza kelneraja, l«pa čaša i zveket blehanih poslužav■nika trie iz sna 1 nosača. Zlovolia mu
se ocrtavaia na licu zbog toga što je morao da prekine jedan od najsladjih poslova. Nemarno se m?lo docnije podiže i teškim koracima uputi izlazu na ulicu. Na pragu zastade, letimično hoteći da pogleda ria samar a zatirn na ulicu, aii mu se pogled zaustavi na mestu gdo je ostavio samar. Samar je bio iščezao. Kao oparen vratio se unutra. — Je li, bre, a zašto si sklonio moj samar? obratio se kelneru. —. Nisam ga dirao! Ostao Je na mestu gde si ga ostavio. — Nema ga tamo! — A ti gledaj gde je! r Ja nisam imao potrebe da ga uzimam, a ne marim da ti g.a sakrijem zarad šale', pošto sam i suviše mlad đa s tobom stupam u takve radnje! Posle ovih došle su oštrije reči, I ko zna da ne bi došlo i đo fizičkog razračunavania d>a kafeđžija ne udje u iokal toga momenta. Posle objašnjenja izmedju obe strane, nosač se dao u poteru za samarom, all je sve bilo uzaludno. Njega nije bilo, nestalo ga je kao da je propao u zemlju. Hukao je 1 hukao, ali je najzađ morao prežaliti i kupiti drugL Dok se on bavio time, njegov samar počeo je jcdnu dugačku šetnju Beogradom. Bogosav, Nikola { Miša* tri nerazdivojna druga, vraćali su se od posla, pa, ljudi kao ljudi, svratili 1 kod „Užlčkih proizvoda 1 *, na ,,pojednu“. Ali je posle Jedne došla druga, treća, četvrta 1 tako redom, a zatim mesto da se ra-
zidju svaki na svoju stranu udare sva trojica Fišeklijoni. Slučaj iii je naveo i pored kafaiie, pred koiom je samar ležao. Ko je izneo ideju, ne znaju, ali su Bogosav i Nikola pojurili samaru. — Nečeš ti. ja ću! prepirali su se, dohvativši satnar i vukući jedan za jedan a drugi za drugi kraj konopca. Najzad, Bogosav nadjača, iztrže samar i namesti ga na pleća. — Takio, a sad izvol'te ako irna što da se nosi! obratio se drugoviina. Dok su ga ovi zađirkivanjem dražili, on je revnosno nosio samar. Piće je dejstvovalo, te su se i postupci nizali. Okrenuli su natrag, od kuda su i došli. Dok je treći drug pratio njihovu radnju, prva dvojica su zaustavljali svakoga prolaznika ponudom: — Molimo, ako ima što da se nosi?... Prirodno je, da je svako bio ovim pitanjem Iznenadjen uprvom tnoinentu. Ali kada je uvidio u čemu je stvar, produžavao je bez odgovora put dalje. Zastali su ispred opštinske zgrade ! nirđili i tu prolaznicima svoje nosačke usluge. Ali, — posla m njih nije bilo. — Ne vredi ovako, nećemo riišta zaraditi! izjavio je Bogosav. — Nego? upitao je Nikola. Da mi samar iskoristimo na đrugt način! dodao je. — A taj je? zapitao ga je opet onaj drugri. — Pa 'tako, Miša se već ne može da držl! Lepo. Onda niega na samar, pa natrag! Eto zanimanja! — Ja, J...o...k! odvraćao je trećl, *' ’ '
Lepim nije, ali je si'lom stavljen gore: Nikola ga je dohvatio, Bogosav podmetnuo pieća, te ga tako reći silom privezali za samar. Koprcao se da bi se oslobodio veza, ali mu ni to nije pomoglo. Bogosav je doduše stenjao pod teretom, ali je u'dvojio snagu da ga do natneravauog cilja donese. Pošli su u pravcu Skadarlije; na uglu jedne ulioe susrete ih stražar, ali iii nc zadrža, videći da na plećima ,,modernoga“ nosača ne leži čovek. kome bi trebalo ukazati policijsku pomoć. — Nek idu svojirn putctn, pomislio je. Ne diraju u nikoga, a i onaj što ga nose, ne traži pomoć. Već se bilo smrklo, kada su ušli u Skadarliju. u kojoj je tck tada počinjao život. Od ,,Vuka“ se čuo žagor i pesma, a što se dublie u ulicu zailazilo, to je život bivao sve veseliji, da> kod ,,Jelena“ I „Tri šcšira“ dobije svu svoju potenciju. Bogosav Je već bio malaksao, te dobro dodje pojava zgrade „Dva Jelena“. Nikola ispređnjači 1 otvori mu vrata. Da, otvorio, i to ne jeđno već oba krila, kroz koja onaj prvi udje zajedno sa samarom i teretom na njemu. — Pfujl ovaj je gore još l zaspao, uzviknu Nikola, prilazeći da odreši konopac. E, tičice, sad ćcš se razdremati. — A, sad, pošto je prtljag donet, to da ga i u sobu smestimo! Goovrećl to, Bogosav se nešto inalo pogne 1 odbaci od sebe samar ' zajedno sa teretom. Miša je bio ,,ure-
trebama, lcakovo mu je odijelo, kakav dom 1 sve ono što mu služi u cLomu, ii kući, kod posla, za „provodnju". Tu naiazimo poznato. divno zlatom vezeno narodno ođiielo. vezene natiiaače i rukavice, umjetn.'čki udešene kožnate pojase, opanke, primjerke starosrpskog nakita, kaa što I neke npVijc radove, pa rezbarena preslice, varjače, frulice, a daboma da ne fali ni narodni instrumenat gusle. Poznati su svojom ljepotom srpski ćlIimovi i peškiri, koji su uresom svaka srpske kuće. Ove su stvarl većim đijelom uzete iz beogradskog narodnoga muzeia i vrlo lijepo ilustriraju nkus i potrcbc srpskoga naroda. Zanimivi su l crtežl uskrsnih jaja, a čitavu tu sliku upotpunjaju još srpska soba u minijaturi, model srpskih kola. model krušne peći, zemljino posudje iz okruga milanovačkoga. te predmeti iz željeza (kvake. brave itd.). Drugo je odjelenje ’z sadašnjice, pa nije čudo, što v o j n a p o 1 i c i j a zaprema ovdje važno mjesto sa nekoliko veoma interesantnih izložaka. Tako nalazimo tuj „Tajni poiitičkl testainenat razkneza A. Karagjorgjevića svotne sinu Petru“. nniiormu maiora Tai’.kosića, siužbeni ' st, diploinu i značke onoga streljačkoga društva ii kojem je on mlade članove „Crne ruke“ i „Narodne Odbrane", a takodje i ubojice austro-ugarskog prijestolonasijednika podučavao u streljanju i bacanju bombi, Tu je i Jugoslovenski gib vezen 11 a crvenom baršunu, kojega je prigodom premetačine liadjeno po kućama oko 2000 pritnjeraka. Zatlm Cercmoniar, što ga je odobrio ruski car za svadbene svečanost: Njegove visostf kneza I. Konstatinovića i srpske princeze Jelene, poprsje kraljevića Aleksandra, nadjeno u fraucuskoj loži. s natpisom: Neka živi, ko hoće, da živi, neka umre, ko hoće, đa. umre“.
Još fe tuj zbirka važnijih oglasa, dnev116 tiovjne, Koje uuuwii
stva kralja Aieksandra i Drage, grbovi srpske policije, predmeti, koji shiže za propagandu kraljevske fam'lije, te razni lopovski alati, koji su poiiciji đopali u ruke. Š.ko 1 s t v o zastupano je crtarijama đjaka iz osnovne škole i gimna* zijei, rućnim radovima djevojčica, siojd, a ne manjkaju ni radovi onih najmanjih zabavišta. Tu je 1 nicdel beogradske realne gimnazije, te mnoštvo' fotografiia iz Topčidera i osnovnih škola otvorenih pod sadaniom upravom. Intendancija ’izlož la je produkte duhanske tvornice, tvornice sapuna te fotografske srćmke iz klaonice. Tu su i dva niodela. Jeđati srpske općinske zgrade, a drugi tnrskog po glavarstva, koji nam uz neke sniinki prikazuju život u kotarevima.
(Nastaviće se)
djen“ kao stvar i odleti pod bilijar, da i ne mrdne a kamo li da uzvikne od bola, što ga je dobio kad je tresnuo o kafanski pod, Prirodno je. da su ova trojica izazvali senzaciju u kafani. Dok je jedan spavao pod bilijarom ,,dva junaka“ na nogama, ne udostojivši jiikoga pogledom, izabraše sto i naručiše litar vifia. — Da pijemo, da se veseilmo, dok se Miša ne jspava! počeo je Nikola. — Zaslužio sani, brate, nije Šala nositi 80 kilograma čak od Fišcklijo dovde, dodao je Bogosav. DeJstvo piča biio je jako, naročlto s toga. što su pre nego što su ovamo došli pili rakiju. Kad ie litaT bio ispražnjen, bili su i oni uredjeni. Ali su imali još toliko snage da se održe na nogania, plate račun i izgubc se svaki na svoju stranu, držeči se pravca puta pomoću uiičnih bandera. Treći je ostao i dalje pod bilijarom da spava. Kada ie došao „fajront“, kafeđžija pridje bilijaru, saže se i počc ga drmusati da se probudi i odlazi. — J...o...k! Boga ml, ja neću! Tako je Miša buncao kad ga je ovaj budio, misleći da se jcš nalazi u društvu one dvojice. Tek se rasvestio onda, kada ga kafedžiia poprskao hladnom vodom. Kad je video u kakvom se položaju nalazio, strugnuo je iz kafa-ne ! bez ,,!aku noć!“ — A šta ću sa ovim? pitao je kafedžija sam sebe, izvlačeći samar ispod bilijara. — Doći će, verovatno sutra. pa