Beogradske novine

' gffaaa Tk ' -• —SrQe'Ja; N . *A*. r-*,«**!

Pokret za slobodu Irske. Žaklelva žeua na otpor protiv vojnc ,, obaveze. V Kb. Rotterdam, 11. ]una. ,,Dally MalT' Javlia lz Dublhia: Danas su u cljelol Irskol žene potpisale z a k I e t v u, da će se oolrati vojnoi obavezl. Žene su se obavezaleT 'da 11 e će svršavati nikakve poslovezaliude. ko]l budu Ušll u zaicdničku ciielcsku iVoisku. ,

sniffva. Sljeđi je svečar svoju zTaluti ttiisu odslužao u katedrali nz sudjelovanjo nmogih vanjskih biškupa. Impozanlnoj crkvenoj svečanosU prisustvovali su: poglavar zeinlj© gencnil-pakovhik Sarkoti ć, .predstavnici zema'j ; ko vl&dc, gcnoralitet l nadleštva. Svečan govor ćbžao je IjuLljanski knez nadbiskup dr. Jeglič Ftislije velike mise održana je voličanstvena procesija uz veliko sudjelovanjo garajey;6kog gradjanštva.. : ,

Razne brzojavne vijesti.

Poslije mira sa Rusijom. Sporazumijevanje o dopuni brestlitovskog ugovora. Berlin, 11. juna, Kako ,,V o s s I s c h e Z e 11 u n g" saznaje, u Berlin Je prispjelo jedno Izaslanstvo niske sovjetske republike u Švrhu, da postigne sporazum o doputti brcst-litovskog ugovora; o još neuređjenim pitanjima položaja na Kavkazu, u Krimu, Estonskoj i Litvi. dalje 'o ratnim zarobljenicima i privrednom ligovoru Izmedju Njemačkc I Rusijc,

VIII. austrijski ratni zajani. Kb. Bfeč, ll'. juna« ■ U svrhu pivipagandc za 8. ratni znjam ttzeta su dva islužciia merzora, kcji so Zbog svog stanja no uskraćuju ni za jetlnu važnu vojnu svrhu. Oni so provoze kroz ausiro-ngarske gradove, g<Ijc fungiraju kao mjesto %& upis zajma. Om ćo se u svakorn mjestu zadržavati po jodaii đan, to se očekuje, da ćo se austrougar« ski gradovu kao i engleski takmičiti medjusobno, ćla prekorače ttspjeh upi-a. Provadjanje akcije preuzeo je c. kr. vojniČki fond za udovice i siročađ.

Dogadjaji u Rusiji. ■Rnzoružanje češko*sIovačkih trupa. Kb. Kijev, ll'. juna. O već Javljenom razoružanju 58Ško-Slo vačkih trupa javljaju se nnkttađno pojedinosti, kojc objašnjavaju pre, JJisforijtt i tok Ccško s’ovačkog pustolov« stva. Uzrok, zbog kog je nad Moskvom! proglašeno va.nrerjiu> stanje, bio je n pojavi češko-slovcčkih brigada. One su Xi Snartu dobile đozvolu, đa naoružane o'.p** Jtuju preko Vladivosfoka na frar.custi 'ro.it. One su sc medjutim utvTdile duž sibirrke žcljezničko pruge i zauzele su rcnoga rnje’sta ’duž pruge m’edju kojima su i'gradovl Celjabinsk, Penso i Rusajevn, zaiim SaJnara i Siran, pa sil agitovale protiv sovjetske vladavino. Ono su prikupilo jaka boračko' snago izmedju Pense i Rusaje. va. Rilo jo preko 3000 naoružanih' CehoSlovaka, koji sxi najzad posjcli Pensu. Ali su ili docnije izbacile sovjetske Če'.e. Sad Ceho-Slovaci smjeraju, da so krtnu duž željczničko prugo prema Sattiari, pa Ua i hij grad zauzmu. Izgleda da je svega t' 1 jno bi!o 12.000 Ceho-SIovaka, koji su, prema posljednjim izvještajima, tako igto savladani. Nasilje nad strancima u Americl. Kb. Stockhohn, 11. Jttna. ,,S t o ckh o 1 m s T i d n i n g e n“ lavlja: Američki parlamenat odlučio je, da se istjeraju iz zemlje svi oni, jkoji su kao vojni obveznici tražili, da kao stranci budu oslobcđjeni od vojne službe. (I to ti je — najdemokratskija država na svijetu! Op. Ur.)

Podmornički rat NOVA POTAPL.IANJA'. Kb. Berlin, ll’. juna. Wolffov urcd javlja: Djelovanjem liaših podnicmica potopljer.o je u Sredifcemnom moru okD 2G.000 'ona. Medja o\ipi» su se nalazili naoružani engleski parni brodovi: „Camborian King‘‘ sa 3G00 tona, sa letilicama na palubi i > ,Snowden ! ‘ ga 3189 tona. Bilo p utovareno 4000 1ptta uglja i 200 toua prtljaga. Načelnik admiralskog stožera mornarice. 50-godišnjica misništva nadbiskupa dra. Josipa Stadlera. Kb. Sarajovo, ll'. juna. Vrhbosanski nadbiskup dr. Josip SUtdlcr proslavio je danas 50-godišnjicu mi-

Pruska izborna reforma. — Odiučno stajalište grofa Hertbnga. Kb. Berlin, 11. juna. Kak’o se u političkim k’rugovima govori, državni kancelar grof H e r t1 i n g je u razgovoru s vodjima konzervativača. izjavio. đa on sa jednakim izbomim pravom ostaje na svome poloŽaju ili odlazi. i da će u svima okolnostima raspuštanjein pruskog poslar ničkog doma apeiovati na birače, Apšenjo pacifista i revolnciionara u Americi. Berlin, 11. juna. ,,L o k a I a n z e i g e r“ javlja iz Washingtona: Uapšeno je 213 članova pacifističkog i revolucijonamog „Industrial Works of the World“ u Seattieu. Nadjena je velika količina vrlo važnih spisa. Sočanska izložba ti Stutfgartu. Kb. Stuttgart, 11. juna. Sočanska lzložba c. i k. stana ratne štampe, prispjela sad i ovdje poslije uspiešnog bavljenja u Berlinu, Dresdenu i Munchenu, gdje je biia primljena neobičr.o iskreno i izazvala veliko interesovanje. Wurttemberški je kralj lično, u pratnjj svoje supruge, otvorio izložbu. | Japanski mifiistar o Japanskoj infervenciji u Sibiru i trajanlu rata. Kb. London, 10. juna. ,,D a i 1 y M a i 1“ donosi jedan razgovor sa vodjom opozicije u japans.kmn parlaTnentu i hivŠim ministrnin spoljnih poslova, K a t o-o m, o sibirskom pitanju, kojom je prilikom mini- v star izjavio: Japan če početi intervenciju u Istočnoj Aziji bez obzira na to, da li saveznici na to pristaju ili ne, samo ako bude odista opasnosti za Japan. Japan. Je svoju ulogu velikođušno odigrao. U zemJji nema Nijemcima naklonjenog raspoloženja. A!i mnogi ljudi. obrazovani u Njemačkoj, prema njegovom mišljenju suviše Je cijene. Zia Japati bi bila prava politika u trajnom savezu sa sporazumnim silama i savez sa Sjedinjenim Državama. Ali njemačko-japanski savcz ne da se ni zsmisliti. On ne vjeruje, da će se rat skoro završitu Cai!latixov proces. Kb. Milano, 10. ju.ia. Kako ,,S e c o 1 o“ javlja iz Parisa, izjavila je parlamentarna komisija, koja vodi kriminalni postupak protiv Caillauxa želju, da se zbog primljenog pisma od Cail!anxa, u kome isti upućuje na neodrživost svih protiv njega dignutih optužbi, postupak protiv. CailIauxa što prije dovršl.

BEOORADSKB NOVINB .... Novo taiijansko zaduživanje. Kb. Lugano, 10. juna. Prema poluzvaničnim vijestima primila je Italija fz inostranstva blagajničkih bonova u vrijednostl preko 281 miiijuna lira. Time je zajam, učinjen u inostranstvu, dostigao vrsinu od 10 milijardi. Zapljena špauskih trgovinskih brodova, i Madrid, 11. juna« Zvanični list donosi naredbu o zapljeni španskih trgovinskili brodova, čija se upotreba mora isključivo očuvati za prenos proizvoda, koji služe blagostanju naroda, i * " ' Sa Baikana. TURSKA'. Pifanje o Kavkazu. Prema Dnorne, što je lurski poslanik u Bemu izjavio jednom novinaru, ovo pifanjo sToji danas u sredini interesa Turske. UobaKavkazaživi tri četvrtine muslirnr.ua, koji su Turskoj priiateljski naklonjeni. I nemuslimanski Gjurgjijanći uvSjek su se polilički oslanjaii na Tursku. Turska želi potpimu nezavisnost s\ ih kavkazkih naroda. I sjeverni Kavkaz se ttiora tijesno vezati pa 1 ostati s Turskomi „U e u t s c h © T a g c s z c i t u n g‘‘ primjećuje na ovo: To j« tako ogroman prograrn, cb, se no možo pi'eđviditi, kada bi OdVcIi Tsami pokušaji njegova izvcdjonja. Tičc so tu jednc oblasti od vr!o velikog prosti’anstva i od vanrednog političkog i privrednog znaćaja. Prihvaćanjem toga programa težište razvitka turske snago moralo bi se daleko i polpuno pomjeriti, naimc cd juga na sjever. Mogio bi se sa Svim pouzdano reći, da se o.'lobadj.injo Arabaje, Mezopdtaniije, Syrij« i Prdestinc ne i>l olakšald tfine, kaii bi sad Turska svoje snage bcz potrrbo u tolikoj mjeri upolrebila u ’drugom pravcu. RUMUNJSKA’. O ulozi rumunjsko štampe iima'ovlh izjava: Istoričar i sveučilišm profesor D. Jo r ge go>ko se žali u svov.o iistu ,,’Neamu’l Roraanesc 1 ', koji'iž’azi u Jašu, na sam toa l umunjske štampe, na njenu prazninu, jer ništa stomoga u njsj nema, i na lične nnpaide- ^rdnje, s lcojima punl svojo s'.upco. I oba besarabska ministra Inculet i Ciurghureanu, koji su so dva dana baviii u Bukurcštu, ne davno su đubolum 2’aijrsnjcm xit\Tdili, da so rumunjska štampa, mrocllo u Mo'd iviji bavi isldjučivo ličuiin pitaniima, tako, da se dobija utisalc, đa ie zpačaj zemljc usredsmijen u đva ili tri lica. U Rusiji je Žtampa sa svim drukčije govorila, ona se nikad nijo dotle ponjzila, đa postone glasilo ličnih prohtjeva.

Znomcniti krajcvi u Srbiji*-) Njiho,va isforija. IV, Palanka — okr. smederevski«_ Pri prelazu Jasemce u ravnicu, a Ispod stava joj sa Kubršnicom, u pitomom prcdelu nalazi se mali grad P a 1 a n k a, glavno niesto srezai jaseniokog. Današnje ime ovog mesta niora biti da je novo, jcr se pominje tek u novije doba. Putnici iz 16. veka zovu ga Bela Crkva (Alba ecclesia, turski Ak-Kiiisi). — Paiankom su je prozvali Turci, pošto su je kao sva podobna mesta na carigradskom drumu Utvrdiii palisadaina. Za razliku od drugih pa-lanaka oni su je prozvali HasanPašinom, po svoj prilici po imenu onoga, koji je prvi beše onako utvrdio i u njoj zapovedao; danas je ime prosto: Palanka. U ono vreme je u tom mestu biia i jedna turska, posada, u kojoj je bilo i krdžalija; ova je posada branila drurn carigradski od srpskih hajduka s kojih su, u sva vremena pod Turcima, *) Ostavljcno narječje piščevo.

12. Jana 1918.

biJe pune šume u tim pređelima Sumadije. Pre 300 gcdina nočio je u Paiankl poslanik cara Maksimdlijana, a s njime i neki Stevan Gerlach, koji Je opisao svoj put ođ Beča do Carigrada. I on u tom svom putopisu potvrdjuje, đa se to mesto tada zvalo Bela Crkva. U junu 1689. u Palanki je bio logon Margrafa Luidvika Badenskog, kad jc Austrija vojevala protiv Turaka. Tađa su se rrmogi Srbi iseljavali u Srem i Slavoniju. U jednoni pismu veli Margraf, da se Srbi svojevoljno i rado iscljavaju, pa dalje veli, dia je sva utvrdjena mesta, od Smedereva do Fetislama iliNovog Gradtn, potkrepio s mnogo Srba (mit mehres Volkii an Razen) I s nekoliclnoin ncmačkih vojnik'a (etlich wenig Teutscher. — Die freiwillige Theil nahme dćr Serbcn und Kroaten an der vier letzen čsterr.-tiir. Kriegen — Wien 1854.). U Palanki su se u početkn narođnog ustanka 1804. sastaii turski poslanici iz Beograda sa 15 srps.kih starešina i pregovaralr.o miru s pobunjenim narodom, obričući izraditi ferman, koji bi Eajamčio ostvarenje onih slobođa, koje su Srbi tražili; aii od tih pregovora nije bilo ništa. U Palanki je u jesen 1809. bila narodna skupštlna, koja je Miloja Petrovića - Trnavca, tadanjeg glavnog upravnika vojske, izbaciia sa svim iz službe, što pri napadu Turaka na šanac resavski na Č e g a r u (Kamenici).u kcine je bio Stevan S i n d j e 1 i ć, nijc hteo svojom vojskom da pritekne u pomoć, te zbog toga došfo đo propasti na Kamenici 19. maja 1809. U Palanki su se u rnariu 1826. knezovi i kmetovi donjih nahijj zaklcli knezu Milošu kao „vrhovnom nasljeđnom knezu srpskom“. Na Palanku je udarao carigradski put. koji je išao od Beograda na Grocku, pa na Kolare, Batočinu i dalje. I sad verovatno stoji kameni most na Jasenici u Palanki, kojim je taj drum prolazio. Misli se, cla se Palanka n staro srpsko doba zvala N e k u d i m (Nikodem — Nichodem). O tome Milan Gj. Milićević ima ove opširne i zanrmljive podatke: „Godine 1433. prošao je kroz Srbiju francuski putnik Bertrandon D elabrokijer, i uz put je beležlo po što-šta o mestima koja je viriio. Tako on veli, đa je iz Kruševca prošao poređ Sialaća i „došao u grad Nikodem (Nichodem)“, u lepom, dobroni poljskom predelu. Tu se zadržavaše, veli on, Despot od Rasije (Srbije), jer u okoliui inia svakojake divijači i živine. Mi, proditžava Delabrokijer, nadjosmo nomftnntng gospodara u polju, gde se beše uputio reci da lovi. S njime bijahu tri deteta njegova i 50 konjanika. „Despotu ima 55—60 gcdina-, cn je lep čovek, i visokog s f asa“. Putnik dalje priča, da je, pristupivši Despotu, poljubio ga u ruku, jer je, veli, takav običaj u toj zemiji. Sutra dan je bio u njegovu dvoru, vidio dosta njegovih Ijudi. ,,0ni su, veli putnik, veoma lepi, i. po zakonu grčkom, kog se drže, nose veliku kosu i bradu“, — ,,Od Kruševca stigao sam u Nikodem za dva diaaa, a iz Nikodema u Beograd za dam i po“, veli taj putnik. Gde je sad to mesto Nikodem? Smederevo nije. Dva dana puta od Kruševca do Nikodema, a dam i po od njega do Beograda to najbolje pokazuju. Valja nam, dakle, potražiri Nikodem negde oko današnje Palanke. Tražeći njega evo što smo naišl^: U Radu Jttgoslovenske Akademije (knjiga I. str. 56.) Stevan Tcvmaš, kralj bosamskj daje logotetu Stevamu Ratkovlću povelju i u njoj „selo Krbavu u vlaste (vlast ovde znači što i okrug ili srez) boračkoj, selo Stromnovo u vlaste

Broj 1S6. ^ ostrvičkoj, selo Cerovac n vlaste N iž kudimskoj, iu vlaste smederevskoj selo Brahoinak'*. — Selo Cerova’c stoji i sada na jug od Palanke. Tn je i selo Pridvoricii, i stari Turčin Buča, spaliija tog sela do oslobodjenja Srbije zvao se nc prid'voričkl, nego spahija n i k u d i m s k i. Na V B sata od Palanke ima selo koje se sad zove J a b ttč a r, a još u polovini prošlog veka zvalo se Nikudim. Malo dalje je jedno veliko blato. duboko 1 koje nije nikad presušivalo, i zove se RibnikJ Oko njega jc lepa pitoma ravnica, koja se zove Šatornje. Tu je i selo Priđvorica. U narodu se priča. da je Jcrina biia doneia kamen, da na mestu Nikodimu zida grad. Kad }e došia đa razgleda mcsto, a to neke guske pmu, i polete severoistoku. Jerina ostavi to mesto i dodje u Smedcrevro, te tu na-I redi da se gradi grad. — Neki joj dcglavnici reknu, da bi prvo mesto bilc bolje, kao šklonjeniie u šumi ! dublje li r.arodu, a ona odgovori: „Ono no kudim, ali i ovo je dobro 1 '. Tako jcj vele ostao grad u Smederevu, a oncf se prvo mesto prozvalo Nekudinh — Dakle izlazi, đa Nekudim Deiabrokijerov nije nikako Smedcrevo, nego je bilo ili na istom mestu Nekuđimu, ili još možda tu gde je danas Palankaj U Nekudimu je Despot Gjuragj potpisao hrisovolju 13. decembra 1428., kojom je potvrdio Dubrovčanima ond povlasticc u Srbiji, koje su imali za; Despota Stevana Lazarevića. U smederevskcm okrugu nenia' pmogo znameri.ili mc-.Aa. Izmćemo o: a: Lipe, seio, jedan sat od Smede'* reva idući k Moravi. U tom je selu u junu 1689. bio Jogor Margiafa Ludvlka Badenskog, odakle je on 26. juna pisao caru ovo: „Nckakav Branković rastura ovde mnoga pisma po narodu, pozivajući ga na oružje i da pristane uz njega; on se izdaje za prirođnog nas* Ijednog gospodara ili Despota od Srbije, Bosne, Mizije, Bugarske. Trakije, Srema i svih zemaija cd Oseka do Ca-; rigrada, i hoće da njima vlada i uprav-} Ija. General Hajsler ine češće opomi-, njaše da pazirn na njega, jer je zbog suvišne koresponđencije s knezom od' Vlaške ne malo podozriv; ja ništa no znani o njemu i neću u napredak taka što dopustiti, dok ne debijem od Vašeg Veličanstva najmilostivfju zapo-, vest, kako ću se u ovoj stvari vladati'V Na ovo mu je car odgovorio iz Linza 5. avgusta 1689.: „Sto se tiče Brankovića, to je onaj koji je bio u Beču zajedno s drugim poslanidma! predjašnjeg kneza Vlaškog; zbog togn će se vaša Ijubaznost postarati da ga' Iepim manirama k sebi dovoze i dobro pazi na njega. Inače mi se prijavljivao; nekakav Pavle Branković, moleći me da mu dam pismo na vašu ljubaznost,koje sam mu ja pod današnjim đatumom in terminis generalibus najmilostivije i učinio'*. (Die freiwillige TheilnaJnne der Serben und Kroaten an den \rier letzten 6sterr.-t(irk. Kriegen — Wien 1854.). U selu Lipe Izradjuje se sir, koji je poznat i čuvon pod nazivom lif ski sir. J a b u č j e, u dnu Gođomina, gde su Srbi 1S15. podigli šanac i čuvaii, da Turd iz Smedereva 1 Požarevca ne bi pomagali jedni drugima. — Ovide je 1809. bilo busija, kad su otio Turci, posle poraza na Kamenici, doprii desnom stranom Morave čak do Dunava; i god. 1813. činjen je ovde po« slednji otpor sili turskoj. K o 1 a r i, selo na levoj obali rek'fi Ralje, 2 sata na jug od Smedereva, na koje je udarao predjašnji veliki drum prema Carigradu. U julu 1689. bio je logor Margrafa Ludvika Badenskog Lzinedju Kolara i Palanke. O s i p a o n i c a, selo na levoj obali Morave. I tu je 16S9. bio veliki logor austrijske vojske.

Pofaneiiko: Dva cvijeta. Voziii smo se u nedaieku stanicu u O Svježc jutarnje sunce lomilo se kroz krošnje lipovih grana. Neumoma priroda odisala je jutarnjom svjcžinom. iTilii lahorić šumk) je obzorjem. Nikada nijesam doživio ovake Časove kao sada putujući s Arenom Bikovijcvom. Slatki časOvi... o Bože niojl U lijepim crtama njenog okruglog iica, u slatkim njeniin usnania, njenim mrkim očima, krasnim nabublim usnama i bijelim ručicama odisalo jc nešto 'djetinjske svježine, nešto tajno i primamljivo. Sve je u njoj mirisalo svježinom zdravlja i mladosti. Postldno se smiješila i duboko strijeljala očima. Lagana runien zaokruži mlado joj tijelo, obučeno u bijelo proljctno ruF^) a okrugli slamnati šešlr štitio je od jutarnjeg sunGa. U prvim kolima vozio se stari Bikov sa ostarom, majišnom i debelom Ženom Avtejom. Bikov, čovjek bogat, poznat mi već edavno. mHovao me i »lavio tobože, da nie ne bi zaratio ttvojom prisutnosti. No crte njegova nanireJuranog i navoranog lica poka»ivaltu njegovu dobrotu i iskrenost. Avteja pak blaga i kreposna žena poitazivala je svoju niskoću prema menf, gledala me svojiin neprestano blagini pogietlom i mazila me kao svoje dijete. Arenu, jedino dijete njihovo, što su ga stckli u dvadesetoj godlni bračnoga života, Ijubiii su i mazili.

U drugim kolima vozili smo se ja i Arena u O..., gdje je stanovac Blkov. Već se mrak hvatao. kad smo se dovezli u O.... Sutradan na molbu Bikovljenih odlučim ostatl dvije nedjelje kod lijiii. - Za domom Bikovljeviin. ima dosta velik vrt, a za njim pri strani zarasla malena šunia. U sredini ovoga vrta, kraj malenog svjetišta dizala se drvena. kitnjasta sjenica. U kraju vrta rasla su dva cvijeta. Arena zalazaše svalciin danorn u vrt. Znao sain i ja za taj vrt i to svakidanje pohadjanje Arenino u vrtu. Jeđnoga dana vratim se iz varoši, pak nenašavši je u kabinetu, za-djem u \Tt. Dan bio ljetni, sparan 1 znojan. Nigdje ni obla-Čka. Sunce peklo guslim I zažarenim zrakama po golom stijenju. U sjenici kraj cvijeća sjedila je Arena sa ručnim radom. Lagano se primaknem k njoj. Ona me opazi, brecne se i nasmije. Ja joj po običaju poljubim ruku, đuboko se poklonim, no. kako sam se već znao vladatl po učtivosti, pak sjednem do nje. — Vi mi dopuštate, ponizno je upltam. — O molim, odgovori ona, nasmjehne se i odmali se odvrgue od mene, poleti do onili cvijetova i utrgne jedan, pa rečc: — Vi kao da ste dngo išll, izvolite ii rado primirisati. Veoma je krasan, još samo jcdan ostaje. — A vl... šta ćeie vi... ]o& samo jedan ostaje, pro-

— Ono je jcdini cvijetak moj, reče ozbiljno, jedina moja sreča, moja Ijubav. moja — samrt. Porumeni, pak pogieđa me stidljivo i sjede opet do mene. — Dopustite, upitam poslije maIoga ćutanja, rad bih znao. koliko vi cijenite ovaj cvijetak? — Taj je cvijetak, reče Jedina sreća i blagodat moja. — Zaista? rečem, paic nastavim. Usudjujem se da vas pitam, sviratc li rado uz fortepijano? — Ne, ozbiljno prihva-ti ona, moj je otac veoma učen čovjek, on he sluŠa rado fortepiana, pa i ja satn se privikla k tomu. Radije sjcdim u vrtu, a fortepiano ..tu stade, pak obori glavu i ućuta. Već sama pomisao o nečem takvom potrese me. No u istinu lcalcva je to pomisao... neznam ni sam. Već je dvanaest dana moga boravka kod Bikovljevih. Biizu je odlazak inoj u P.... — Žedja liubavi moraše me neprestano. Ja poznaiem ove zvuke, ovo silno ganuće. No odasvuda osjećam njezin dah, njezino približavanje i njene riječi. Ona je tako divna! Ja joj se divim! Ali ona! Ona sada živi musličnijim i naisilnijim životom; bori se sa Uubavi, bori se sa žirotom — i srećom. U ljubavi ie sreća — u Ijubavi život, u ljubavi je smrt — — kobna stnrt... Svanuo novi dan. O Bože, kollko se sve promjenilo od jučer. Arena se probudi, digno se I obuče. U kući se još uiko nije probudio. Ona ode u vrt; ali n vrtu bilo jc tako nepovoljno za nju, Opa ie nepomično stajal*. Ci-_

nilo joj se, da joj se mladi život rasta- I pa. Osjećala je na grudima bcskrajno , teško bremc; čuvstvo ganuća, čuvstvo neiskazane sreće smrvilo je u prah tvrdu dušu nienu i vruče kaplje suza naviu joj na oči. Nad njom se krilili tmumi oblaci; hladan vjetar zašumi kroz granje, ta onaj cvijetak drhturio, kao da će skoro uvenuti... „0, liubi li me on!?“ krikne ona hladno. U čitavom njenom biću buktjelo je najednom, a misli su se neprestano u njoj đizale kao magla, što sc nad njom diže. No ona je postojano gledala u tamu, pak odmah strese glavom: ,,Ne, on me Ijubi!" uvjeravašc sc ona. Nakon jedan sat stignem I ja u vrt. Nadjem je. gdje čistl onaj cvijetak. Prijc deset koraka opazi ine cma, brecnu se, pak mirno spusti glavu. — Da, i vl ovdje, reče, pa se mače bHže 1 odmah poteče u svoju spavaću sobu, sruši se na postelju i holno zajeca. Oua je osjetila tcški uđarac bolestl. Ona je u isto vrijeme pojmila, da joi je valjaio iskazati sažaljenje o sutrašnjcm mom odlasku, ali se ona nije mogla prinuditl na prctvaranje, te je nepomična 1 nijema ležala gotovo pola sata, dok Avteja nije opaziia, pak kao zabezeknuta dozva mene i Bikova u sobu, gdje je Arena na po!a mrtva ležala. Cudne li stvaril Pohitim u sobu. Blijedo njezino lice odavaše ml srcu vjernu sliku smrti. O, Bože mojl I Meni je nevaljano, tužno. ... Ja ne znatn što se sa mnom dcgips zbl^a. u glavl se mjpjoj inejte, ja

sam gotov, da pađnem na koljena, da se molim i da izmolim milost Višnjega. Ne znam, što je i kako je, ali mene kao da neko tuče, I u sebi ja vičem, ja sam nemiran; plačem i ne mogu šntiti,.. Bože moj! Bože moj! ukrotiti li meni ovu razdraženost! Ti samo ovo možeš, svc ie drugo nemoćno; ni m* štave milostinje nioje, ni zanimanja ništa mi, ništa ne mogu pomoći. Čemu nii mladost, čemu ja živhn, zašto je sve to? ... A opet je čudnovato, da ja dp dana današnjega, nikada nijesain tako silno liubio! Da zbilja, i ja i Arena ah...t vo-< ljeli smo isto cvijeće, ista ona dva cvijeta — one dvije ruže... a danas jc Višnji utrgao najljepši cvijct zemaijski, utrgao Arenu, odnio je u najsjajniji park... Još ostaje onaj dragi cvijet.,, a tko je to? , I on Je polako počeo da vene.,, vene... vene i skoro će uvennti.,, ... Dugo neću zaboraviti onomađnašnje volenje. . * Čudnovatih li onih utisaka?! Pa šta bih dalje brbljao! ? Arene Je nestalo, ona je itmrla a ja još žlvim. Ta svc su to ludorije! Ta šta je život?! Ta zar ja nisam sada ravnodušan! Jedan je cvijct uvenuo a jedan živ!. ... život, život Je trn, bodljikast t žnljav. Konac je ovdje, sad s Bogom!!

I opet sparan dan kg | prij«l ~ -t« Koyoritn tiho_i ojmjehnem se.