Beogradske novine

Izl az e:

đnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlnt brojevi: V 1 u krajovlma zapssjadnutla 4 (| jinlnre •đ e. 1 kr. t«ta p. clj.nl od . . . lUUKIUU • otM.ffclJ! 12 lwl.ra

MJesečna pretplata: U BMfradu I . krajtafm. npujsdnufla fd s. I kr. Cit. ra bojnu I etapnu poifai. . 2*60 U Beogrsdu a. doitarora n k.6. . < , ■ 3"U monartiljl O'—

U Inoitranstn 4-50

= Oglasl po cljenlku.

Jrodnlitvo: BEOGRAD, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Telefon broj 83. Uprava I prlmanje pretplata Toplićln venac broj 21. Telefen br. 28. Primanja oglasa Kneu Ulhajla ul. bro] 38. Talefon bro) 245.

Br. 160.

BEOGRAD, nedjelja 16. juna 1918.

Godina IV.

RATNI IZVJESTAJI. fzvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč. 15. juna. 'J u t r o s s e t o p o v s k a p a 1 jfca u innogim odsjccima jugožapadnogfronta povećala do V e 1 i k e j a č i n e. Na a r b a n a š k o m frontu osuje2eni su juče napadi, koje su Francuzi uz upotrebu pričuve ponovo izvršili sleverozapadno od Šinapremte. Načelnik glavnog stožcra. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva. Kb. Berlin, 15. Juna. Zapađno bojište: Vojna skuoina prijestoIonasf iednIka Rupprechta: Živahna izvldjačka djelatnost. Jugozapadno od M e r r I s a zarobili snio izvjestan broj neprijateljsklh vojuika. Odbijenl su jači napadl neprijateljski na_ A u c r i. Na S o m m I je s večeri oživjela obostrana topuička borba I borba s minama. Voj>.ja skupina njemačkog jprljestolonasliednika: Jugozapadno od Noyona pješačka djelatnost se ograničila na mjesne borbe. Topnička vatra je u svojoi jačinl popustila. Južno od A i s n e topnlčka vatra je ostala pojačana, Odbljenl su ponavljani d.ielisničnl napadi, koje je neprijatelj preduzimao protiv našlh linija u šuini kod V iil e r s-C o 11 e retsa. Broj zarobljenika u posljedtijjm borbama južno od A 3 s n e povečao se na 48 časnika i vlše od 2000 IJudj. Poručnlk U d e t Izvojevao je svoju 30., a poručnik K i n s t e 3 n svcjir 25. I 26. vazdiišnu pobjedu. 1 s t o k: Vojna grupa generala Elchb’ o r n a: Ruske čete. jake oko 10.000 Ijudl, koje su se, dolazeći od J e I s k a, Iskrcale u zalivu M I u s s a, na sjevernoj obaH Azovskog mora, potpuno su uništene. Dijelovl neprijatelja, koji su pokušavall da pobjegnu na spla.vovima i u čamcima, u masama su D o b J j e n i. Prvi zapovjednik glavnog stana pl. Ludenđorff,

Protivnosti. Zahtjov oficioznog ,,Kreuzzeitunga“, 0a se fiksiraju njemački ratiii ciljevi, našao je u francuskoj štampi značajan odjek. Čak i boulevardski listovi, koji su do sada smatrali za dužnost, da sa običnim frazama opominju Francuze, da se čuvajn „zamke pakosnog njemačkog manevra", prešli su sad u 'znatno ijubazniji ton. Mišijenje svih no-

PODLISTAK Nadbiskup dr. Josip Stadler. .(Povcdom 50-godišnjice njegova misništva). U prošlu nedjelju, 9. juna, proslavlo je vrhbosanski nadbiskup dr. Josip S t a d I e r, 50-godišnjicu svoga mistiištva. Pisati toin prilikoin opširno o svečaru, značilo bi ponoviti veliki dio najnovijeg političkog i kulturnog razvoja Herceg-Bosne. Stoga se zadaća. da se Stadler prikaže u potpunoj svojoj slici, tnora ostaviti istoričaru. Mi sa svoje strane kao novinari možemo da se priiikom Stadlerove rijetke slave na njeKov život 1 rad osvrnemo saino u toiiko. u koliko nam to dopušta ograničeni prostor našega llsta. Stadler je kao s v e š t e n i k jedan J)0 najzaslužnijih sluga svoje crk\ r e i fcao takvog štuje ga bez razlike svako, pa čak i inovjernici. Prošećite samo jednom Sarajevoin, pa da vidite: kad se Stadler pojavi na ulici, u skromnom svom ruhu sa prostom palicom u ruci, o koju se podupire da pod breinenom visokih godina ne posrne, klanja mu se sve 1 lijevo i desno, uz katolike, pravoslavni i jevreji, 1 muslimani I protestanti. A on svima jednako prijazno odzdravlja, bio to visoki gosjx>din ili najprostiji težak, bila to najfinija dama iz društva Ili največa sirota Što skupija kosti i 0ronjke po cesti. A katollci spaieivši dobroga Pastira brle k njetnu da mu ljube nike. Svl su onl

Započela ofenziva protiv Italiie. Austro-usarske trupe prodrle u nepriiateijske položaje na cijeiom frontu od Sedam Općina do Piave. Do podne 10.000 zarobijenih Talijana, Ensleza i Francuza. Plijen u topovima znatan.

vina sastojl se u tome, da tii Francuska ni saveznici, nemaju intcresa, da odbljaju idcju mira. Šta više. da ni jediioj zemljl nije toliko potrebno, kao Francuskoj, da besmislenom kasapljenju učini kraja. Ova je uvidjavnost došla kasno, a francuska javnost morala je k njoj doći pođ pritiskom njemačke ofenzive i engleskog bockanja. Odnošaj izmedjti Francuske i Engleske nije vcć odavna tako dobar, kako se to u govorlma obostranili državnika od vremena na vrijeme onako svečano uvjerava. Engleska posada u Calaisu je za Francusku trn u oku. Pjesina o engleskoj podmuklosti prodrla je čak do Parisa, i tamo se ziia, da je teško oteti od britanskih vlastodržaca nešto, što je zapalo u njihove grabljive kandže. Osim toga počinje se u Francuskoj osjećati. da oni imaju da izvlače iz vatre englesko kestenje. I zato su Parižani zapaii u mamurno raspoložcnje. San o vraćanju ElzasLotringije nalazi se u velikoj, maglovitoj daijini. Oko glavnog grada kopaju se šančevi, a gratiate iz njemačkog čarobnog topa razoravaju grad. Najposlije dolazi do izražaja i žalosno uvjerenje, da danas Englesku sa Francusbom vezuje još samo strah od njemačke pobjede. Osjeća se blizina odiuke, i svak drhće pred njenom težinom. Ni najuvjereniji optimista ne može višc konstruisati pobjeđu za galsku stvar... U Engleskoj, opct. tovare na Francusku krivicu zbog toga, što rat još uvijek traje, jer da je repubiikanska vlada tako često proniašila priliktt za mir. Opet i opet biio je odvratno prlvidjenjc Elzas-Lotringije prepreka dovršivanju rata. Francuska se zaslijepljenom žilavošču — dostojnom kakve bolje stvari — zauzela za to i odbila njemačku ruku pomirnicu. Sad je dakako kasno. PoŠto na putu razuma nije moglo doći do sporazuma, Njemačka je priz-viala u pomoć svoj stari oprobani mač, i njinie će sad izvojevati ono, što njeni velikodušnim pobudama diktirani prediozi za mir nijesu mogl! da postignu. Već se i u Englcskoj uvidja neuspjeh promašene sporazuinne politike. Ali umjesto da saveznika odvrate od bolesnog nerazuma, i da ga uvjere o nemogućnosti ispunjenja njegovih zahtjeva, proglasili su u Velikoj Britaniji vraćanje Elzas-Lotringije Francušboj kao conditio sine qua non, — i radije produžili rat, ticgo rizikovali protivnost u politici sa saveznikom. Sađ se ta francusko-cngleska neslaganja pojavljuju neskrivena, i niko se ne trudi, da ih zastre, nego radije potpunom iskrenošću pokazuje odvratnost prema promašenoj politici savez-

nika. A ovo opet razgovjetno dokazuje, kakvc su vrste ti zajednički ideali, za koje zapadne silc izjavljuju, da se za njih bore. Ouo, i modju središnjim vlastima dolazilo je češće do razlika u mišljenju, ali su ove izravnate deiikatnim načinom i u diplomatskoin obliku. Al! sporazumne sile ne mogu ove unutrašnje dogadjaje zadržati za sebe. Njihove parlamentarne komore moraju biti pozornica, 11 a kojoj se čupaju političari ,,jedinstvene“ vojske. Tako se protivnosti samo uvećavaju i zaoštravaju. umjesto da se ublažavaju i prenroste, Zajednički tizvik za mirom, koji su poslali preko Rajne, 1 koji bi trebao da Nijemce navedc na ponovne korake za mir, nestaće, a da ga niko nije čuo. Jer njemački je mač počeo da govori, i tu več više iiema parlamcntarisanja. Ono, što su sporazumue silc u decembru 1916. gođine i kasnije sa porugom odbilc, moraće konačno da prilivate diktat pobjedilaca, koji ne će nioći više uzdržati nikakav Lloyd Gcorgc, i nikakav Clćmenceau.

Nijemci na Marni. Neufralni sud o posijednjoj njcmačkoj ofenzivi. Kb. Kopenliagen, 15. juna. ,,Politiken“ piše o posljednjoj njeniačkoj ofenzivi: UspjeŠni napadi Nijeinaca iztnedju Montdldiera i R e i m s a pokazuju, da snažno izvršeno nadiranje možc dovesti do proboja za kratko vrijeme, i ako je front jako posjednut. Ako sir Francuzi u za sebe nepovoljnim . bojevima na Aisni mogli istaknuti momenat iznenadjenja, onda su pri njemačkom napadu izmedju Aisne i Noy ona bili dovoljno pripremljeni za to. Ovdje sti stajali Nijemci pred čvrstim ođbranbenhn zidom, od koga branioci imaju velikc koristi. Ipak jc ovaj zid brzo probijen, i ako je pričinjao napadačima velikjh teškoća. Za n e k o l i k o d a n a osvojili su Nijemci toliko 'zemljišta i prodrli isto tako daleko, koliko saveznici lia Sonnni z a c i j e 1 e 1916. g o d i n e. Ovdje je iz osnova poljuljana vjera u neprobojnost francuskog zida. Izgieda, da netna ovdje tako jakili položaja, da ne bi mogli biti probijeni. Mirovn! pokret tt Francuskoj. Žcncva, 15. juna. Značajni su pacifistički članći u pariskoj štampi, u kojoj se upućuje na Clćmenceau-a poziv, d a o d m a h p o č li e ni I r o v n c p r e g o v o r e. Socljalistički listovi se energično bore za to, da dod j e d o d i s k u s i j c omi.ru. ,,L‘Ii e-

ure“ kaže: Sad je najvažnije pitanje, da se počne sa uvodom u- mirovne pregovore, k o j e v i š c n e m o ž c m o z a d r ž a t i. Nijemac o odbrani Parisa. Rudimpešta, 15. juna. Beriinski dopisnik ,,Az Esta‘‘ javija ovu izjav'U jednog ćlana njoinačkog glavmog stožt-ra; I ako još nije sigumo, da ćcmo [X)ći na Paris, Francuzi ipak vtšo .veliko pripreme za odbranu grada. Francuzi vcoina dobro znaju, da sadn moraju bVaniti svoj giavui grad. Kavl j'd irod bndemo stigli pred Paris, onda se Paris no možc višo odbraniti od opasno-6 razorcrija. 30-godišnji vladalački jubilej njemačkog cara. Pisanje bcriiuske šfampe. Kb. Beriin, 15. juna. Li&tovi se sjoćaju i pozdravljaju česlilkama današnju o0-lo gcAl šujicu vladavine njemačkog cara i naglašuju, 'da i cjciokupni narod u domovini, kao što i vojska na Irontn, stoji iza cara. ,.Lo kal a'nzei ger*’ pišo; Danas naš vlada Iac proslavlja 30-to godišnjicu kao- ujernački car i kralj Pruske. BoliP' s tri 5otvrline svijotu siavilo su rad cjira prod vtIo tcško iskušenje. Koliko udjeia vo'dj našug naroda iiua u uspjosiina cjclokuprog naroda, to će tck idorija pokazvti. Cinjeriice govoro boljo nogo li svo drugo. Ba? zaj'alnička nevotja i opasnošt još jo tešnj'" i jačo ntvrdiia u nas voz.u izme'djn vladaoca i narodn. Poraz boljševičke garde kod Taganroga. I\b. Kijcv, 15. juna. Maršal pi. Eiehhoru dobio L od Svoje polčinjono vojno grnp ■ ovaj brzojav o pošljednjcin uspjehu kod Tagan roga: Javijam vašoj preuzvišenost : , da su moji balaljuni, cskadioni i baterije po'pu lio potukie boljšovičke cr.vonc gard-, lco]■' su bile pod Zapovjodništvom ceških časnika i koje su so, dolazoći 10. juna iz Jeiska, iskrcale u j.ičini oko 10.000 ijudi naoTOstranojobali Azovskog lr.ora le kreiiule bi’o ii napad na Taganrov. Pivb.oj • no je višc od 3000 mrtviii boljševičkc garđc. Naši su gubići neznalni. — Gcnoral K n o c r z o 1.

potopljeno 20.0(KJ bruto rcgistrovanib tona. Glavni dio sa otprilike 17.000 totia pripada kapetan-poručniku G e o rg u, koji je svoje uspjehe zadobio vcćlnom u kanalu. Izmedju ostaloga untštena su dva natovareha tovarna parna broda od oko 6000 i 4000 tona, kao i jedan oklopljeni parni brod tipa ,,Lucullum“, od 5000 tona. koji je bio u pratnji dvojice torpedolovaca. Osim toga zapiijenjeil Je sa ribarskog broda ,,St. .lohn“, uzetog u cngiesku ratiiu službu, top i ratna zastava. Zarobljeni su zapovjcdnik, Jedan mašinvsta i jedan matroz. Načclnik admiralskoR stožera liiortiarice.

Ukrajinsko-rumunjski ugovor o miru potpisan. Kb. Kijev, 15. juna. J ulros j- potp i san ukraji n skor u rn u n j s k i rn i r o v n i u g o v o r. Glavnu sađržinu ugovora sačinjavajii: Obustavijanjc neprijateljstva, olakšai njo rnedjusob: og vraćanja, izmjena ratn h' ! rattjiii zarob’jenika, pripromanjo zi izmje! nu željezničkog materijala, u tdovez'vanjo [ trgovačlaUi odnošaja i spr< tnros zi s!up>| nj« u konačne progovoro . I | Razne brzojavne vijesti. Nov| kabinet u Engieskoj. Kb'. Lrrrt*irj", 1.5. juna. ilouter'. ,,Da lly Tcieg rap doznajo, da je odlučči.o obrazovaujc no\og, lakozvanog dotnesfik-kabineta, koji ćc s a isključivo baviti -a unulrašnje-jo itićkiin okoihosliina. Ovo $o čini zato, da l> : sepo; mog’o rattK’m kal -i ;etu, koji jc profoaren i poslovima. Lažni novac u Finskoj. Kb. Stockholm, 15 jim.a. jjSvcnska Dagb]adet“ javlja, iz TTolslngfor.-a, da jo za vrij"u;o rnsiog re1 ž.ima fabrikova: o i pušt"no u prom-.-t Jaž1 nih m>vč.anica za 35 miiijuna rubalja.

Podmornički rat NOVA POTAPLJANJA. Kb. Berlin, 15. jtina. \Y o 1 f f o v u r e d javlja zvanično: Djelovanjem naših podmornica opet jc

Grad i okolica ; P0Z«V. Pozivaju sc (loijeinKiiovana lica, da u srijcdu, 19. juna u pot sati poslijo ■ podnc izvole doći u uredništ-vo ..Ibograd; skili Novinft' 1 : Nevena Mi ana Dimovića, knjiž.cvnika; Mibnj!o Srctenović, književnik; Dnga Polić, udova profesora; porcd ca St. Jililijanovića, novinara: Brana Gjorgjevič, novinar, Milan Ubavkić, novinar; Svcti Nodcljković, glimiac; gdja Žikićka, gliunica i pjcvačica; Porsida Stojanović, udovuprofesora; Zarkn Mi aua Mančića, pozorišuog čiuo'.Tiika i ir.a’a Seieua Dukičeva, u čenica osnovme ško'.e. Ako je ko od pozvalih već primio kakvu pomoć iz priiioda Narodnih dobrotvornih predstava, to p z'v z > nj gi no važi. Oni koji ne stannju u Boogradu', ncka izvole posiali svoju tačnu adrcsu i!i neka izvolo odfediti punomoćnika s i sriravaraa.

pred njime jednaki, u svima ou vldi samo ravnopravne crve Božje, što su povjercni njegovoj duhovnoj pastvi, da bdije nad njima i očuva im dušu od zemaljskih zala. Došavši 11. januara 1882. kao novoimenovani nadbiskup vrhbosanski u Bosnu, gdje je svuda najoduševljcnije pozdravljen, dao se Stadier odmali na neumorni rad oko podignuća katoličke crkve u tim tako ispaćenim pokrajinama. U Sarajevu, sijelu svoje nadbiskupije, nije našao ni crkve ni doma, došao je kao prosjak, koji nigdje ništa ucma i koji tek sam ima sve da stvori. A on je i stvorio! Otidite danas u Sarajevo, pa pogledajte sve one crkvc i sve oue zavode što ih je Stadler b e z i č e s a podigao, pa onda prosudite i satni, Što je Stadler učinio za katoiičku niisao Bosne. Pokojni ga je djakovačkl biskup pravom nazvao T h a u m a t u r g o m — čudotvorcern. Prva mu je briga bila, da u “Sarajevu podigne dostojni dom gospodnji, da sagradi rimokatoličku stolnu crkvu, Stanujući u skromnoj bosanskoj kućici jednoga jcvreja, razvio je u tii svrhu svu svoju agiinost, ne bi li mu uspjelo da oživotvori ovaj svoj prvi naum. Za gradnju samu zajeđno sa zemljištem trebaio je oko 270.000 kruna, dok jc tadanji bosanski ministar Kallay imao u tu svrhu na raspoloženju samo čedliu svotu od kojih 160.000 kruna. Ali Stadler nije sustao. Pisao je na sve strane, nagovarao razne ličnosti i korporacije, darovao iz vlastitili sredstava sve do posljednjeg filira što ga je posjedovao, računao, štedio, sam nadgledavao gradnju crkve, tako da je 14. septembra 1889. godine, kad je crkva bila gotova. mogao pođosdo da kaže:

„Opremio safn crkvu dostojnu liramu Božjem i — isplatio sam sve račune“. Ova crkva — katedrala sarajevska jedna je od najdivnijih monuinentalnih gradjeviua, s kojom se nadbiskup Stadler opravdano ponosi. No šlo je samo crkva? Prcuzvišeni je svečar ubrzo sjiazi j i o tale s-.ojo nađpastirske 'dnžnosti, medju kojo u prvom redu pp'adaju kršćanski ođgoj mladcž.i, osrmtak svećondčkili i kari'ativnJi z vcda, — no za sve to nije bilo nikakviii sredstava. No natlbiskup Stailier nije ni ovaj put klonuo. Kad nije išio 'drugačijo, graidio je — na dug, ali gradio je karihativno zavodo i škole i crkvo a itz to i najamiie kućc, a odreiiio jo nakon o.p’.ato zajmova riliocl najamnih kuća zu ofplatu uzđrav'anja karitativ'iiih zavoda. A knj io je —• takodjo na 'dug — pred kojih 15 go dina i vdiki broj kuća u. Sarajevu kojo jo premvdjivivo i dogrndjivao a napokon dio tih kuća i prodao pred kratko vrijeme za diecezu. Od većih gradjev'nih djoia liadbiskupa Sladlera treba spomcHuti dječačko sjvrno nišlo u Travniku, '(gradiija je sfojala •700.000 kruna, a Stadler j > dobio pomoći svega 18.000 krnna), Contralno svećoničko SV'oučilište u Sarajevu, (trošak 790.00) K, a đobivcna pomoć samo 136.000 K); Siiotište Beflehcm u Sarajvvu (poipuno iz vlastitih sredstava); župnu crkvu u Novom Sarajovu, (trošak 100.000 K, pomoći m helera), zavode Sv. Filomenc i Dolorozc u Posavitn, oko 60 crkvi đuž BosneHercegovino, (od kojih 5 u Sar.ijcvu) itd., i t. d. Pa još i sađa i>avi se mišlju da na bjevoj obaii Miljackc podignc nO'.vi župuu crkvu sv. Josipa i da sagmdi novu katedralu n bizantinslooin gradjevnom slogu. Jladi svojdi dugova, što ih jo napravfb a svrhu pcdizanja crkvj i uzgojnih

zavoda ’tužišc ga čak samom sv. ocu Papi, No Papa Pio X. na ovu uisku denuncija. c-iju još nižih Ijudi, kojima jo b'lo zazorno tako nag’o diz.fhje katoličanstva u Bosni, odgovori 'dostojnim načinom. On pohvaU nađbiskupovo dj lo i nj-govo veliko pouzdanje u Boga ovim riječima: „Ako drnamo dugova, I platićemo ih.“ Danas sc evo ovo proročanslvo i-pi nilo: nadbiskup Stadler, komo ovaj naporni ra.l nikad niko o'd katolika zab'oroviti neće, možo danas ponosita i zadovo'jna src-a da kažo: Stvorio sam 'dosta, liar toliko koliko sam mogan, a no ću ostaviti svomo nasljeđniku ni hclera duga, s kojima. sam se u intoresu svoje dicc zo b'orio toliko nuK.go go*dina.“ I zato danas, prilikom sjećanja na taj njegov muči.i i žilavi rad, katclici Bo sne-Iiercegovine mogu svoga natpastira spominjati samo sa riječima noiskazžve zalivalnosti. „Imaćetc iza meno i bćljih i uČenijili i pobožnijih r:ad!i kvpi sv 'jih, ali nećeto imati nijednoga, koji bi vas više ijubio nogo ja!“ rekao im je Stadler u svojoj skromnosti jednom, a to je i djclom 'dokazao. Za njega se đalde uistiuu može reći, da je „radio više, nego šlo mogu podnijeti silc Ijudskc; učinio s ostruko više, nogo šlo je svijot cč ldvao od jednoga čovjoka i podnosio mulce, što ib drugi smrtnik podnio ne bi.“ („Hrv. Dn.“ cd 13. janaara 191 "2. gotiine. Kao uč e n j a k i knjižovnik st •kao jo scbi nadhiskup Sta'dleT takodje ueprolaznu slavu. 1873. g. pokrenuo je u Zagrebu prvi nabožni list zni lirvatski puk „Glascik svetog Josipa/ 1 koga jo sam izđavao i urcdjivao kroz punih đvvot godina. U dokolici prevoilio jo Logiku svoga prolosora Tongiorgi a. Iz talijanekog pr vede 1884. gočLine Ba!auoyo istorijsko djelo: j t KatoUČka crkva i Slaveni u Bugar-

skc.j, Srbiji, Bo-ni i Hercogovini *; saradjijv'ao je u „Kato’ičLo n Listu“ i „Hrvatskom Učitelju“; izdao u latinskom jeziku neko trakla!" iz fundameritalne dogmalik" pođ naslovom: „Theoiog! i fiuidamenh l s iractatus ’do vora religione, do vera Christi Ecclesia ot (le Fv.oniauo Pohtifice complc-ctens“. Ovo djolo ima u osmini 364 str, Drugi sv-zak ,,TI:oo'ogia fundamentaiis tfactalus de Tr.iditione, Scriptura ol aualvsi fidei comp!ectonš < ‘ iz lao je 1885'. godina u Sarajevu već kao nadldskup. Ova su djeia pohvaliii najuvaženiji kritićari svijeLi. 1912. godine njegovim poticajom ! izđaje vrhbosanski kaptol prvi vijerni i jp t i j e v o d s v c t o g a p i s m a n a h rvatskom jeziku. To jc nadbi'skup ućinio zato, da štane na pu't širenju krivili prijevvnla, kojirna je u svoje vrijome od raznih vjerskili pustolo-va | hi'a prcplavljona cijela Evropa. Fovrh ovo ga bo da nabroji svc ostalc knjiže\iie i nauČrie radove ve'ikoga nadbiskupa? Kao poliličar Sladler je imao i>to toliko neprij.de]ja lcoliko i prijate'ja. Bio j» vatren Hrvat, vijeran dinastiji Habsburgovaca, pod čijim je žozlom htio vidjeU srećnu i zadovo’juu svoju domovinu Ilrvatsku. Kao protivnik bio j.» kava'jer, ; premda so o njogoviru neprijaHjima to ne | niože da knžc. On so ’i u politici držao onog vciikog načcla svoga idoala Hrista: Ko tebe kamencm, ti njega hljefcom. Ivud Se budo jodnom pi?a!a istorija današnjili | političara Bosne-Hcrcogovine, onda ćc s® zarij»!o za vrhbosanskog nadbisknpa moj rati da kažc: da je bio jedan od onih rijetkiii karaktera, k ji su bili iskronl i konzekventni od počotko do kraja. Koo čovjek Stadlor jo prosto nenatkri'jiv. I sam u mladosti mučon na najveću bijodu, a imajući ttocnije pristun H najotmenije krugovo, upoznao *vt-