Beogradske novine

Izlaze: onevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlnl brojevl: jnhfllftM H a. I fet. Ma f M]mI * . . . lUUCICIU . ia mm

MJeteCns pretplata: '•"ssttrri

Mto. Maa _ U Baograda n Bntmra

«=== Oglasl po cljeniku. ===== Jratfnlttvo: BEOBRAO, Vuka Karadžlća uL broj 10. Telafon broj 83. Uprava I prlmanja pretplata Toptlćin venae broj 21. Telefan br. 24. Prlmaaja aglato Kneu Ulbajla ul. broj 38. Talefon brol 245.

Godina IV.

Zestoki i uzaludni talijanski protivnapadi na Piavi i na visoravni kod Montela. Njegovo Veličanstvo na frontu.

RATNt IZVJESTAJI. (zvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 21. jima. Nesitianjenom žestlnom neprljatelj je i juče produžio svolim naporima, da nam otme usHehe koje smo izvojevaii zapadno od Piave. Njegove su žrtve ponovo blle uzaludne; svl su so napadi siomili o nepokolebani otpor našihjunačklh Četa. Do naročite sillne dosnjela ie borba na visoravni Montella, gdje su se o površno podignute šančeve divlzija podmaršala Ludwiga Geugingera razbijali jurlšni taiasi za talasima. Svudasenalazio čovjek prema čovjeku u borbi prsauprsa. Na frontnoj širini od 2 km nepriiatelj je skupio napađačkih četa u jačlni od 8 pukova, da tako uzdrma beđem naših hrabrih četa; ogromna potrošnja snage primorala je Talliane, dattborbu bace rezervn za rezervom. Pored velikjh krvavih gubitaka neprijatelj dnevno osjetuo gubi I u zarobljeniclma. Tako je-pretprošlog borbenog dana samo na M o nt e 11 ii privedeno 3200 Ijudi, od kojih ie ugarskl piešački puk br. 139 zarobio 2000. Ugarski vojni pukov], austrijski strijelci i tiearski honvedi unijeli su u ovim žestokim borbama. koje sn traiale ! daniu i iioću. i kao napadačj i kao braoioci, nov list časti u svoju slavnu istoriiu. Na p I a n i n s k o m f r o n t u preoviadjivala je juče topnička borba. Načelnik giavnog stožera.

Izvještaj bugarskog glavnog stožera. Kb. Soflja, 20. jutia. Maćedonsko boiište: Sjeverno od B i t o 1 j a naše baterije su razrušile jedno neprijateljsko municijono sklađište. U zavijutku C rn e R e k e, zapadno od D o b r o p o1 j a. na tnnogim mjestitna predjela M o g 1 e n i c e i istočno od Vardara obostrana topnička vatra je bila katkađ živahnija. Na prostoru pred našim položajima zapadno o-d Seresa uspješne tzvidjačke borbe

Zigosani. Kad je u zvaničnim izvještajima nepriiatelja središnjih vlasti prvi put bllo spomenuto ime češko-slovačklh tru'pa, bilo je srednje-evrops-koj javnostl jasno, da se iza te korporacije, koja se u logoru protivnika ističe kao nacijonalno i vojničkl zasebna grupa, skriva rnania ili veoa gomiia izdajica svoje zemlje. I ako je već onda u kru-

gu središnjih viasti vladalo o moralnoj kvaiiteti ovili ljudi samo jedno, gore spomenuto nnišljenje. protivnici su ipak pokušavali, da ponašamje tih vjerolomnlh vojuika svedu na nacijomalne motive. Lozinka o zajeđnlčkoj pripadniosti svrh Slovena, koja je još davno prije rata u mnogim mozgovima napravila zbrku, vršila je i za vrijeme tnajanja svjetskog ra*ta upliv na osjetljive duhove. Naročito je džinovska država na istoku izgledaia podesna svima političktm sanjalicaina srodnih rasa. da upije u sebe energije malih slovenskih naroda, a time da posrednim putem podupire i svoje vlastite ciljeve; da iz razioga zapadnog imperijalizma ometa evropsku ravnotežu. U ovom smislu mogia se tumačiti izdaja nekili elemenata češke i slovačke narodnosti, i procjenjivati ako ne kao patriotsko djelo, a ono kao poiitičko lutanje, lcoje nije nosilo bezusiovni znak zločina. Kalco su se mnogo varal! svi oni, kojl su u zemljama sporazumnlh siia siavili ovo vierolonistvo, te ga uokvirivali ponosnim patriotskim činom, pokazuju posljednje vijesti o ,,djelima“ Čeha n Sibiru. Početkom ovog mjeseca ondje se organizovala protiv-reviolucija uz veorna jako sudjeiovanje prebjeglica iz Monarhije. Cilj i svrha ovog pokreta, potaknutog novcem englesldh i francuskih bankara, nije bio ni manji ni veći, nego da se sruši režim boljševika. Prema vijestima. koie šu zaobiiaznlm putevima došle do nas, mora se smatrati, da je pobjeda protivrevolucijonara u ovaj čas već izvojevana. Brzojavna veza izmedju Rusije i Azije prekinuta je, a Čcsi žare i pale žirom kao jedini ondašnji gospodari. Njihovi sapiemenici i najamnici zapadne lcoalicije zauzeli su Omslc. đbk su kod Jekaterinoburga i Ufe u toku veiiki bo-jevi. U isto vrijeme je preuzeia vlast privremena sibirska vladia, koja hoće da sazove svoiu sopstvenu konstituantu. Kao uviiek. kađ kakav izmet, što se boji dnevne svjetlosti, ide na posao, i ova se nova, takozvana vlađa služi sredstvom iznudjivanja. Velika, razrivena Rusija, što stoji na rubu propasti zbog gladi, treba hljeba. Ovi pre'.Tatnici na istoku izjavili su, da su samo u onom slučaiu sporazumnl sa literacijom hljeba iz Sibirije, ako savjet tiarodnih komesara u Moskvi ne preduzme protiv njih nikakvih vojničkih koraka. Ali ovi dobri ljudi sklapaii su račun bez krčmara. „Proglasom svima“ nrobilizovao je Lenjin znatne mase trupa i poslao ih protiv Sibira. Sa bojevima, koji su sad u toku izmedju Rusa i Čeho-Slovaka, izrečena je i posljednja riječ o moralnoj vri-

jednosti ovih izdajnika svoje zemlje iz Monarhfje. Na očigied činjenice, da su danas u boju sa svojom bračotti, — od kojiit je trebao doći spas, sa orttžjem, podlošću, niskošču, a veotrta vjerovatno i ooet sa izdajom, pada u otrcano ništa lažna fraza o osjećanju nacijonalne zajedničkc pripadnosti ove vrste patriota. Ljudi, koji u Parisu i Londonu već četiri godine najviše poimove čovječanstva prežti u svoja prljava živođerska' lcolica, sa-d će sa zadovoljstvoni opaziti, da se u svojim računima nijesu prevarili. U češkim prebjeglicania našli su oni sve, šba su tražili: sHjepa oritdja za svoie zalutale ideje i sluge bez skrupula za svoju spletkašku imperijaiistlčku politiku. Možda ćc satno Rusi biti neprijatno iznenadjeni, kad vide, da je njiito\Ta naivna vjera tt naklouost neizbavljene braće odjedaređ strahovito utjerana u laž. Izdajice zemije iz attstro-ugarskih zemalja nalaze se danas pred nama neprikriveni, u svoj svojoj prostoti. Oni su sada kao žigosani, kojima domovina. pleme i iezik nijesu od nikalcve važnosti, ne satno kao izđ’ajnici zemljc, kojoj su pripadali, nego i svoje sopstveoe stvari, koju su Iivaliii kao sv r etinju, te kao onal ijudski izmet, koji ! u svojoj zemlji i u tudjini širl rtižan zadaii ođvodnog banala... Ofenziva protiv ItaSije. Njegovo Veličanstvo na bojištu. Kb. Vojni sta.ii, 21. iuna. Njegovo Veličanstvo. car i kraij Ka - . otpulovao Je prije nekoliko dana na jugozapadno bojište zbog pripreme ofeuzive protiv Italije. Ujedno su na frcrnt otputovall 1 maršal nadvojvoda F r i e d r i c h i njegov krilni adjutam, gardljski pukovnik K e i n t z. U. vlađarevoj sviti osim obične pratnje tialazili su se: načeinik glavnog stožera, general-pukovnik barun A r z i njemački vojni punomoonik pri c. 1 k. vrhovnom zapovjedništvu vojske, kralj. pruski generalmajor pl. Cramon. Kasnije na bojištu pridružio se previšnjem ratnom gospodaru zamienik načelnika glavnog stožera, generalmajor pl. W a 1 d s t ii t _t e n. Njegovo Veličanstvo je ’pregledalo pojedine vojne grupe i sva aapovjedništv r a, nekoliko zbornili žapovjedništava i mnogobrojne trupe, a tnedju njiina i formactje, koje se sada spremaju. Ostala zapovjedništva pregledao je po naredbi Previšnjeg rattiog gospođara ntaršal nadvojvoda F r I e d r i c h, koji je ušao čak i u bojnu zonu, satno da bi što većem diielu

trapa. lcoje nije vladar tnogao vidjeti — mogao isporučiti monarhove pozdrave. V1 a d a r se na svojoj Inspekcijonoj vožnji mogao lično uvjeriti o spremnosti i odličnom duhu trupa. Mouarh je održao savjetovanja naročito sa višhn vodjama. što je često trajaio duboko u noć. Vrhovni ratni gospodar nije poznarao ni umora, ni giadi ni žedji, dok jc sa vojskovodjama sjedio uz mapu. primajući njihove izvještaje o odMčnim uspjesima u početku naših napada. savjetujući se sia svojint vojničkim pomagačima i dajuči naredjenja za buduća kretanja truita. Jedared su ta savjetovanja bila u sobania otmjene patricijske kuće, jedared na prašnom drumu ill u prenoćlštu etapne straže. Čini se. da vladar proučava i same terenske prilike našili visokih Alpa i talijaaiske ravnice. Na bojištu Je N j e g o v o V e 1 ič a n s t v o učinilo posietu ranjenom knezu Schonburgu, konjičkom generalu. Proslava 30-godišnjice vladanja izvršena je ovili dana na bojištu kod cara i kralja K a r 1 a jednost&vno i dostojanstveno. Pri večeri, koja ic biia baš u đvorskom vozu, ustao je monarh, da izreče ovu zdravictt: Dižem svoju čašu u zđravlje mcga dragog prijatelja i vjernog saveznika, Njegovog Veličatistva cara W-.il.helttta, rkoji danas — prema ozbiljnosti vremeita samo u ttskotn krugu, Jiez daijiii fonnalnosti — slari 30-gođišnjicu svoga vladanja. Ja želim Njegovom Veličanstvu ocl srca još tnnogo godina viadanja poslije, sa božjom milostivom pomoću pobjedonosnog završeUia ovog rata. Zivjelo __Njegovo _VeUčanstvo car WiUteim! Zivjeio! Živjelo! Njegovo Veltčanstvo kucnulo se sa njemačkint vojnim puuomoćnikont, generalmajorom pl. C r a m o n o m, i razgovarao se s njime duže vremena srdačno o značenju današnje proslave. Vladar je upotrebio svoju prisutnost u Tirolu, da se raspita o željezničkoj pntzi, koja se gradi izmedju Laudecka i M a 1 s a. Pr! toin je došao do švajcarske granice i razgovarao se sa za> povjednikom jedne švajcarske pogranične straže, Jednim poručnikont. Časnik je bio ne malo iznenadjen, kad je poslije doznao, da je govorio sa carem i kraijem K a r 1 o m, koga jc držao samo za pukovnika. Gdje god se N j e g o v o Veličanstvo pojaviio, priredjivalo imi je ca'ni vjerno stanovništvo veoma srdačan doček. Ako je dvorski voz gdje duže vretnena siajao, doiazili su stanovnici, da učine vladant svoje *pok!onjenje. Držanje •stanovništva u Veneciji treba takodje spo-menuti. Dok se u skupštiuama, koje priredjuju talijapske ratne vodje,

neprestano bunca o očajanju Talijana iz oblasti, koje smo mi osvojiil, može svaki posjetilac Venecije konstatovati, da se stanovništvo sasvim dobro osjeća pod austro-ugarskom upravom.

Odlučni dani na zapadu. Sporazumne sile imale su u toku tri mjjeseca jedau miiijun gubitaka. Kb. Berlin, 21. juna. Wolffov ured javlja: Koliko su teški bili za sporazumne slle krvavi gubici u toku tri mjeseca ofenzive, vidi se već i po tome, što se u sve većoj mjeri dovlače amerikanski pukovi da se s njima popune englesko-francuske praznine, koje jako zjape. Za njihove bezuspješne protivnapađe upotrebljene su amerikanske čete, koje su bile na brzu ruku obučene, i morale su podnijeti izvanredne žrtve. Amerikanske čete. koje se očekuju, poslužiće za to, da popune atnerlkanske gubitke. Drugi dokaz o veličini poraza i o krvavim gubicinta sporazuninih sila na zapadnom frontu nalazi se u upotrebi Talijatta u Francusko-j, i ako se i u samoj Italiji razvijaju nove borbe. Ukupni gubici iznose, prema sadanjoi pažljivoj ocijeni, 0 k r u g 1 o 1 m i 1 i j u n m r t v i h I raujenih zajedno sa zarob1 j e n i nt. Amerikanski gubici pretna amerikanskom računu. Kb. Washington, 21. juna. Ukupni gubici amerikanske vojske na evropskint 1>ojištima iznose, kako se javlja, u mrtvima. ranjenim i nestalim 8175 Ijudi. Podmornički rat NOVA POTAPL.JANJA. Kb. Berlin. 21, juna. W r o 1 f f o v u r e d javlja zvanično: Podmornica, koja je pod z.apovfedništwm kapetan-Lajiananta W i n t e rdorfa, tta zaiiadnom izlasku kanaia i tta engleskoj zapađnoj obaH potopila je 19.000 bruto tona. Izmedju ostalih je potoplien jedan parni brod od 8000 tona. Svi brodovi su biii jako natovareni. Načelnik admiralskog stožc-ra momarice.

Dogadjaji u Rusiji. Odlučni korak ruske vlade protlv nasilne zapljene ruskih brodova sa strane Engleske i Ame r ike. Kb. Moskva, 21. juna. Prema jednoj vijesti ruskog lista „Ruskoe SIovo“ predao je narodni komesar za spoljne poslove 'ovdašnjem engleskom zastupniku protest protiv toga, što je engteska vlada zaplijenila ruske brodove. Slična je nota predata američkom generalnom konsulu zbog zapljene četiri broda dsobro* voljačke flote u jednom pristaništu Tihog Okeana.

PODLISTAK LJ. Topličanka: Pad. Posvećeno gdji N ..« „Slušaj. Slavka, ja ne mogu više ovo trpeti, ja ne ću vlše ovu iažnu ulogu. — Od sutra počinjem novl život“. „Kako to lažnu ulogu? Zar ti nisl najsrećnija žena, kojoj ceo svet zavidi?“ Mlada žena-upravi svoje začudjene oči na elegantnu damu, koja skidaše kaput, zasut snegom, rumena od zitne i uzbudjenja. i đrhtcći od nepoznatog straha l neodlučnostl: „Natalija, objasni tni tu lažttu ulogu i kakav je to novi život?“ „... kojl nikakve sličnostl neće imati sa dosadašnjim. Sve se iz osnova menja: i lica i predmeti i okolina, pa i ja sama menjam se, sasvim meujam“. Ona stade za tretiutak, kao da se uplaši svojih riječi, ail se brzo pribra I odiučnltn glasom nastavl: „Da, sve se menja. Ja hoću sreće, istinske sreće, hoću takav žlvot, u kome ću zaboravitl pravila. i osetlt! da ja u isti’ni postojlm kao biće, lco*je ima prava na Ijubav i zadovoljstvst Slušaj, ja to do sada nisatn osetila i nisam imala. Ceo svet mi Je zavideo, a nije znao da sam ja svitna, svitna zaividela i želeia život pravi, topao, iskren i prirodan život. U mojoj vreloj krvl večito je vrlla sputavana strast. a u duši, veseloj i sretnoj, večlto je , vladalo tmuro. iesenje raspoloženje,

dok je oko mene grejalo sunce i razvijao se vedar dan. I svi mišljahu da je tnoje glumljenje refleks moje sreće. A ja je nikada, nikada ne osetih. Ali sada je svršeno. Ja skidam sa sebe tnasku, I neka se ceo svet prevrne od zaprepašćenja, mene se ništa ne tiče“. NJene krupne oči, svetle i crne, lutahu nemirno s predmeta na predmet, kao da su tražile nečiju potporu i od'obravanje u tim mrtvim stvarima, koje ne znaju za osude i preziranie. Ali sad svc u sobi ostade hladno i ravnodušno prema- njenom očajavajućem pogledu. ona ih neodlučno, gotovo stidljivo. upravi na prijateljicu 1 upijajući ilt u njenc tihe, plave, kao perunika, oči, koje izražavaju ntir i sreću, ona se trže, i brzo, bojeći se tog živog spsreta, koji izražavaše čudjenie, skrenu ih u stranu„ nezadovoljno: „Jest, ja vidittt tt tom pogledu zaprepašćenje. all svršeno je“. I s jednim preztrnim gestom ućuta. A drugarica, koja se pribrala i najzad je shvatila, otpoče inirno: „Za Boga, Nataliia, sanjam li ja, ili tl to zaisla govoriš? Ti hoćeš, da se lišavaš dosadašnjeg života? Ja to ne niogu da shvatim“. „Ne. Slavka, tl to ne sanješ, Ja ti govorim istinu, koja je čudna, ali, na žalost, istina“. „Ali, Natalija, tvoj je muž plemenlt, odan, silno zaljubljen u tebe. Ti znaš, da on svojom ispravnošću služi svima muževima za primer, i da ti rnnoge žene zavide zbog njegove vernosti. Ja ne mogu da shvatim. šta le uzrok tvoje nesreće?.'*

Natalija se smeškala, a u tom smešku tUrao je piamen ličnog nezadovoljstva. ,,On je ipak uzrok moga nezadovoljstva. Samo, molim te, ne rnisli dia je u pitanju Ijubotnora! Kako bilt žeIela, da je osetim, i da je on u stanju izaz\ r ati je. Ali on je itvek veran, zaljubljett kao i prvih dana, i tnene time ušrafljuje u ovaj tilii, jednoliki život, koji nisam želela. Ti misJiš da sam ja bila srečna pored te njegove^. nepopustljive, slepo odane Ijubavi? Čuj, meni je njegova vemost d*osađna“. ,,Ja mislim,’ samo onda to tnože biti kad se ne voli. lnače. žena časna i zaljubljena svu sreću nalazi u svome mužu i deci, i nema nlčega višeg u životu od uzajamne i čiste ljlbavi u braku“. ,,Da, ođ uzajatntie ijubavi, ali kad nije uzalamna, onda oitome, koji tte voli, ta suvišna Ijubav vnože biti dosadna, pa čak i uvredljiva. Jer čovek je egoista i ne može biti satno ?redstvo tudjili zadovoljstava; hteo bi i on malo sreće. A vidiš, ja ne irnadoh do sada lične sreće. Niegova nepopustljivost u ljubavl, njegova ispravnost i strogi moral kočiil su moj život. sputavalt moju prirodu, i ja sam, kao što rekoh, glumila, samo glumila na opšte zadovoljstvo a svoju nesreću. AH više neću, ne mogu, ne volim ga; ja hoću da ovako izigram ceo naš častan žlvot, celu prošlost. celo društvo. Večeras Idem sa drugim“. Slavka kriknu: ! „Natalija! — Kako da razumem?!... To je ma.lo i suviše od tebe. Sve tia iedan put. Daj tnd vretnena da se priberem od prvih zapreI pašćenja. Ne prosipaj lako nepromJš-

ljene odluke! Za Boga, rnisii na decu, na čast tvoga muža. na sebe satnu!“ „0 svemu sam promislila i rešena sam. Ja hoću život. Meni ostaju još nekoliko goditta mladosti, ja ih ljoću upotrebiti tta srećan život, ja lioću ličnog, ličnog zadovoljstva * 1 '. „A zar je to zadovoijstvo jače od niaterinske Ijubavi ? I Natalija, još jcdnoni te tnolim, protnisli šta govoriš. Razumi svoj poiožaj, okremi se oko sebe!“ „Ništa nte ne može zadržatl, pa tti ljiibav niaterinska. Ona je ttvek tu, tt meni, ali deca tnogu birt i bcz nteiie srećna pored svoga dobrog oca i babe. Ja sam uverena da se tnoje odsustvo neće kod dece primetiti. Čhn int bude otac došao, jer on toliko ljubavi pretna njitna inna da deca mogu biti njome zasićena. A shvatanja Ijudska o motne postupku, ne tiču me se. Po četrnt jc časnije da ntučim sebe. tnrzim muža, a pored njega i ceo život, od toga što ću zbactii, čuj, samo zbaciti tnasku, zađovoljiti sebe, izvesti iz zablude čoveka koga ne volim, \ pružiti ljubavi onome koga liubim? . Zar ja nemam prava na ljttbav? Zar se ja uvek moram žrtvovati? Ne!“ Ona se nervozno šetala po sobi, kidajući čipke sa elegantne haljme, bacćila ih na pod i gazila, ntlsleći da gazi sve ljudske zakone i prepreke, koje su je vezivale kao lanci i oduzimali joj one lepote života, koje ie ona želela. I žmirkajući očima, kao kad Čovek gleda u prošlost, mrštila. se ona i gnušala se: „Dosta satn trpela da se od mene teše zgrada po plaoiovima tttoga strogog muža, i da služim njegovim neostvarljivim idejama za primer. Neču

biti On, već J a: onakva kakvu me je priroda stvorila: neukrašenu lažnirn vrlinama i neprirodttim idejama. SvrŠeno je sa lažima, gazhn sve!" I ona lupi nogom kao da Je stavila tačku nad svršenim životom. A začudjcna prijateljica posmatraše ove čudtte pokretc, slušaše nagle, neloglčne zaključkc nove žene, koju niko, pa ni ona, ovakvu zamisliti ue možc. Ona ne mogaše verovati, đa Je to ona tiha, pametna i ispravna žena, koja Je svoga tnuža sledovala i pomagala ostvarenie njegovih moralnlh pojmova. I sada ovako neočekivana. nerazumljtva ili upravo profanisatta ispovest cenjene žene! Ne, to ne može biti. Ona nije nonrualua, njoj je ntozak bolestan. 111 da nije osveta. jed?! I htede da je zapita, je li bolesna, il! je trvTedjena, da nije čula što za muža, kojl je daleko; ali kađ joj pogleda ti oči, koje su siiale strasno i odvratno, 1 vide u njima zaista skori pad nesrećne žene, ona bolno janlutu: ,,Ti, ti hoćeš pasti kao što su sađa palc najslabije žene, čiju je čast održavao samo strah od muža i njegove osvete?! Ili itjegova čast Je izazvala tvoju, 1 ona je egzistirala u tebi samo kao niegov uticaj, a ti je lično nlsi imala. Ti si je izgubila. zgazila, čim je njegovog uticaja ncstaio, Čtm je njegovo ođsustvo otišlo u beskraj i beznadje “ I tu se ponova susrete sa očima. koje su je pažliivo gledale i ona vide u njima sjaj bolesne duše. koja se bori, drhti ! stropl. Ona vidi kolcbljivost pa čak i stid. U toj smjesl kolebljK’OSti ! stida krila se i molba za pomoć. Ona osetl i uhvati tai skriveui refleks njene borbe I požuri se dia ga prihvati, Wco-