Beogradske novine
Izlaze:
dnevno u jutro f ponedjeljkom poslije podne.
Pojedlni brojevi: I g knjMlma n|)ei|«dnuthi j (1 hPi •4 «. I tr. CtUpi cljtnl «4 . . . lUUCICIU I mmiMII ..........12 bgltfl
U Itefnd« I g knjolna um]«dn«Ua ttd o. I kr. Ma p Mtttt I •)•««•«•«■. . U bn»rt» •• Mnn ■ kata .... U monarMJI. ........... U lnMtnMt.1. ........ I ;
Oglatl po eljonlku.
irodnlitvo: BE06RAD, Vuko Karadžiis ul. broj 10. Tolofon broj BS. Uprava I prlmanje pretplato Topllčin venae broj 21. Tolofon br. 28. Prtmonjo oglasa Kntu Mlhojla ul. bro] 38. Tolefon bro) 245.
*/
Br. 167.
BEOGRAD. nedjelja 23. juna 1918.
Godina IV.
OBZIROM NA PRAVOSLAVNE DUHOVSKE PRAZNIKE IZV.IF§TAiVAMO NASE POŠTOVANE ClTAOCE, DA ĆE IDUĆI BRO.I ,,BEOORADSKIH NOVINA“ IZIĆI U UTORAK 25. O. MJ. U JUTRO NA OBIĆNOM FORMATU.
RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kl). Beč, 22. juna. Borbe »a P i a v 1 su luče popustile u svojoj žestiui. Odje su Taiijanj kao u poiedlnim odsiecinia M o n t e IIa i zapadno od San Dona — ponovlli svoje napade. s u z b i 1 e n i s u, k a o i p r I j e. s t e š k i ra u j i h o v i in g u b ic i ra a. Neprijateij je izracdju 15. 1 20. o. uii. izgubln radosn naših letača i obaranjera sa zenilje 42 ietiiice. isto tako je izeubio i 4 izvadjačka balona. Broj zarobijenih so povisio na 40.000, mediu iijtma iraa i nekoliko češko-slovačkih Jejrionaša. koji su odmah, preraa propisiraa ratnog zakona, predati priiekom sndu. Načelnik glavnog stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva. Kb. Berlin, 22. juna. Zapadno bojlšte: Vojna skuolna prijestolonasilednika Rupprechta: Od juče do jutros trajaii su izraedju Arrasa i Alberta neprijateljskl žestoki djeiimičnl napadi. Oni su završeni potpunim neuspjehoraza protivuika. Obostrano Sc a r p e kod Boirya, Becquerela, Hebutern e-a. H a m c 1 a i u šuml kod A v e 1 u y a potisnuta s u, dieilmično u ogorčenoj borbi prsa u prsa, jaka englcska odielcnja. I na ostalom frontu je neprijatelj uzaludno nekoliko puta vršio izvidjanja. Prlilkom suzbiiania neprijateija i prl vlastitim napadima jugozapadno S o m m e priveden ie izvjestan broj zarobljenika. NepriJateljski letački napad na B r u e g g e nanio je stanovništvu gubitke. Vojua skupina njemačkog prijestolonasllednika: Jugozapadno od Noyona ponovio je neprijatelj sa iačim odjeienjima svoje u z a I u d n e napade. Jnžno od V a n d e 1 i c o u r t a, iz« medju 01 s e i M a r n e živahna lieprijateljska djelatnost. U nekoliko navrata preduzeta izvidjačka nastupanja Francuza ostala su b e z u s p j e h a.
Borbe na jugu i zapadu. Broj se zarobljenih u Italiji povisio na 40,000. -- Bezuspiešni francuski, enoleski i amerikanski djelimični napadi na zapadnom bojištu. zamisliti savez tiaroda, ako se iskljuce
Dielimični napadi Francuza i Araerikanaca sjeverozapadno od C h ateau-Thierry-a krvavo su odb I j e n I. Prvi zapovjednik glavnog stana pl. Ludendorii.
Izvieštaj bugarskog glavnog stožera. I<b. Sofija, 22. juna. Maćedonsko boiište: Obostrano ohridskog jezera, naročito sjeverno od Bitolja, obostrana topnička vatra jc katkad bila žlvahnija. Južno od H u m a jc naše topnnstvo izvršllo nekoliko uspješnih vatrcnih napađa. Neprijatelisko topnlštvo je bombardovalo grad S c r e s, nekoliko je kuća porušeno, a poginulo je nekoliko žena i djece, U dollni V a rd a r a ! S t r u m e obostrana letačka djelatnost.
Savez naroda. .Dok je n Fraucuskoj počeo »l 3sumnjiv nokret za skoro dovršavanje rata, čak i kod onih, koji su do sada spadali i! najbješnje ratne fanatičare, pokušuvaiu engleski ofioiozusi, da riješe ideju oslobodjenja Evrope od jarma sadaŠojeg vremena više akademskiin i teoretskini načinoin. Kao slmptom ovog 1 ovakvog načina mogia bi sc smatrati broŠura koju 'e prije kratkog vremena objavlo viscount Edvvard Orev o „savezu naroda“. Britanski državnik. koji je vcc godinama ćutao i bio gotovo smatran mrtviin, razlaže ponešto poznitim načinom svoje misli o problemu .i-zmirenja i jednakoprajvnosti svili 11 aroda i država na zemlji. Ako izjavljuje, da uslijed sadašnjih bojeva cijcla moderna civiJizacija stoji na kocki, onda on time samo ponavlja ono, što su njegovi ieđnomišljonici nebrojeno puta izbacili protiv srcdišnjih vlasti. Njegova argumentacija sa strahom izbjegava da ndje u jezgro tcme. tako da od svih lijepih riječi ostaje jedino naglašavanjc potrcbe za savez narodfi poslije rata. Kao najvažniju pogodbu za ostvarenje ove ideje označava Orey ozbiljno osvjedočeujc odgovoniih upravljača država, da se spas čovječanstva nalazi samo u totne. Uz to prcpušta čitaocu, da utvrdJ. ukoliko je stvarnost do sada pokazala, da su državnici sporazttmnih sila ttdaljeni od takvog osvjedočenja. Sve, što su govornici iz tabora koaHcije do sacla u Londonu, Washingtonu i Paristt iičinili
ill propustili nosilo je već u samom početku tt sebi duh nepomirljivosti, protiv koga je četvorni savez postavio jedino svoju apsoiutiui volju za pobjedom. Zato opširua razlaganja engleskog dogmaitičara znače surovo izvrtanje činjenica, pošto naprosto ne užimaju k znanju i u Berlinu i u Beču ponovno izjavljenu spremnost za pristupanjc- u savcz narodii poslije rata. Oni satno vide izvor zla u taboru Njemačke i Austro-Ugarske. Nije vrijedno, da sc protiv otrcanih fraza viscoimta Eđvvarda Qrev r a iznosc stvarni razlozi i dajtt dokazi, da preatta stanju stvari — i u starom i tt novom svijetu — misao saveza ttarodft baretn još za nekoliko desetina godina spada u carstvo političkih utopija. Savezne držav r e srcdnje Evropc nalaze se pri završetku četvrte godinc rata kao nobjedioci, i pokazuju veoma maio volje, da pri eventuainoj iikvidaciji krvave borbe dopuste, da im se pogodbe m ; ra diktuju. Već sama ova okolnost ostaviče kod sporaztimirh saveznika osint osjećaia razočaraatja zbog uzaitid pridonešeitiih žrtava takodje i priličmt kollčitui potajnc mržiije i ncpomirljivosti zhog zaključka mira. Ta inržrija i nepomirljivost pokaznju sc već sada, kad se tu i taino govori o budućim vremeniraa, te se postavlia Icao zakon ekonotnsko izolovanje Njetnačke uz razne drtige drske zahtjcve. Ne treba ni govoriti o tomc, kako bi ttarodi spcrazumttih sila — ako se ne desi kakvo čttdo — bili takpdje i poslijc ratu jt rukama svojilt državnika, zcdnih vjasti. i kako bi onda iinali da ZU'ecl'llO lipu pOU »JoimUvlm n.vm,3željama svojdt bfamiranih vodja. Klica za takav nagon javlja se lagatto ali dosta razgovjttno u brošuri Edcvarda Greya i otvoreno se pokazuje u rcčonici, da je njemačka. vojnička stramka protivnik plantt izmirenja naroda. U ovom tvrćjenju rtama ničeg drugog đo grube ncistinc, ali se tn prikazujc i plarncti niržrije pobjedjenih .protiv pobjedilcca. Pošto Njentačka i AustroUgarska lt čctvrto godini rata imajtt tt rnkama viast sv.etske istorije, pošto su — a to je i liaj'ažttije — pokazale, da satno timiirašnji sklop, oštra discipHna i gvozdetta crganizacija odiučuju u Sporu naroda, jnšto — da kažemo jcdttom rlječiu — 'aez prcmoči vojničkog i industriTkog razvoja snagc rat ostaje samo diletaitska igraeka, a ova pojava gori sporaaiinnim silama kao sramni žig na tijeii. — zbog tog jcdincg i kiiiiitog uzoka pokušava Ed\vard Qrey, da srojim protivnicima ono podmeine, šti tereti njega i njcgovo društvo. Mcgao bi se možđa i
rohtanski i anglo-saksottski neprijatelji srodišnjih vlasti, ali njih uviačltl u društvo značilo bi slljcditi ne utopističke, nego sasvim lude ideje.
Njegovo Veličanstvo na bivšem sočanskom poprištu. Kb. Gorica, 22. juiia, Danas jc Njcgovo Veličaustvo ttastavilo savjctovanja sa višim vodjama, a onda se uputilo, da prcglcda ponovno izgradjčvanje oblasti, razorcnih u sočanskim bitkama. Naročito je posjetio grad Goricu t -okolmu. Dttgo je razgovarao sa štanovništvom, i ittteresovao se za niegove želje, dijelio darove u novcu, ulazeći čak tt pojcdine kuče, da se ttvjevi o prilikama ishrane. Stanovništvo je priredilo vladaru burne ovacije.
Problem opšteg mira. Baifour o mogtićoj pontidi za mir. Kb. Loadon, 22. juna. U današnjoj sjednici donjeg donta držao je Balfour govor, u kouie jc izntcdjti ostalog rekao, da cnglcskoj vladi tiisu cto sad s njemačke strane došli nikakvi sliodni mirovni predlozi; ako bi se takvj cngleskoj vladi podnijell tt bzbiijnoj namjeri, b i ć e o n i i p r o u č e n i. U ko.ie svrhe hoće Euuiczi da upotrebe „savez naroda 4 '? Bcrlin, 22. jirna. Povodom Grevevcg razlaganja o savezu narodft primjećuju listovi saglasno, da je ovo došio u naiiiepovc-Ijitijent •trcmitku. što se uopšte može zamisliti. ,,K r c u z z'c i t u u g“, ,,D e u t s c h c T a g e s z e i t u n g“ i „Vossische Zeitmig“ upućuje na to, da se baš sada jasno vidi iz englcskih glasova, kako savez naroda, prema osnovi šporaziunnih sila, ttije uišta drugo, ticgo angiosaksotiski ekonoinski trust za ugtišivanje svake strane utakmice. Postupanje Engleske i Amerike u ratu pokazuje, da se ni ncutraici ne će bo-Ije provesti, nego središnjc vlasti,^ čim to bude pristajalo u englcske račune. ,,V o s s i s c h e Z e i t u n g“ dodaje, da se u posljcdnjc vrijeme javIJaju glasovj u Holandiji, Svcdskoj, Norvcškoi i Danskoj, iz kojili sc vidi, da se tanio počiujit po pravcj vrijednosti cijeniti tv'rdnje, kakve je Grev iznio. ,.B c r 1 i n c r T a g e h I a 11“ primjcćuje, kako je vcoma značajno za
Greyevo stanovište. što ou hotimice smatra, kao da ne postoji sa njemačke strane zvanično izjavljeno pristajanje tiz misao saveza itaroda. Debata o mlru u engleskom donjem domu. Kb. Rotterdam, 22. juna. Pri obrazovanju svoga pacifistićkog jjredloga kazao je M o r e 11 ć prcma ,,Nieuwe Conrant“-ii n engleskom donjem dotnu ovo: ZeUa za razumnim miroin pobjedila bi u Njemačkoj i ,,kaiserizam“ i „militarizatn 11 . samo da sporazumni diplomate nijesu učinile takve pogrješke, a državtti ministri biti tako luckasti.. Tako .ie ntoglo doćfi dotle, da su njemački vojnt krugovi vlađali položajcm, a stanovništvu mogli uliti u glavu, da NjemaĆku čttva od propasti samo đosađašnjl sistem. Nova Baliourova izjava. Kb. Loiidon. 22. juna. Balfour je izjavio u donjem dctuu: Mir bi mogli sj>asii samo izvjcsna teritorijalna preuredjivajija i savez naroda. Aii puiein prcgovora nc rnože se tnir postići. Što dalje vrijemc prolazi, utoliko vrše je on u to uvjeren, da se pravi mir tnože postići samo borbom do kraja. i Sastav novog bugarskog iHinistarstva. Kb. Sofija, 22. juna. Dana*šnii zvanični list objavljtije sklop novog kabineta, koji je pod predsjedništvom M a 1 i n o v a, u čijim će rukama biti ministarstvo spoljniit poslova. Većina ministara pripada d emokratskoj srranci. sa izuzetkom tmnistara za prcsvjetu i pravdu, koji stt iz radikalne stranke. Ugušivanje irskog ookreta za slobođom. i * Lord Ciirzrm o Siuntcmerima. Kb. Lcndon, 22. juna. U govoru, koji je Curzon držao u gornjem domu, dotakao se on i vojne obv-eze u Irskoj. U vezi s timc je govorio o zavjcri Sinnfetaera s neprijateljern, koioj se u mjcsecu maju ušlo u trag. Naglask) je, da se zatočetiici nc mogtt sad izvesti pred sudije. da ne bi neprijatelj (daklc Nijemci) saz-nao, na koji se ttačin zavjeri ušlo u trag.
Ođhični dani na zapadu. Bjegstvo Iz Parisa. Ženeva, 22. juna. Savez sindakahsta departmana S e i n e obraća pažnju na ugroženl položaj P a r i s a i pita, da li je vlada preduzela mjere za životne uamirniee nižih uarodtiilt redova, koji ue ntogu otići iz Pcrisa: Biegstvo netna vid panike. Viada je odredila ttekoliko vozova, kojima dncvno rnože 150.000 lica nai>usmi Paris.
PODLISTAK Joslp Crepić: U hapsu. Poput tnunje prouio se selom glas, da se iz Amerike vratio Kuzntan Divljakov, Ta vljest ne bi bila tako neobična, ne bi prouzrokovala toliko presenećenje seoskoga svijeta. da Kuzma nije istom pred kra.tko vrijeme u Ameriku otputovao, a gle, sada, u brzo vratio se. — To baš i jcst ono, o čemu sebi mnogi glavu razbijaju. a ne tnogu dokiičiti, ne mogti da nadju rijcšenja toj zagoneci. Da, u istfnu počelo se i pričati, da Kuznia Amerike, kao niti Anterika njega vidjela nije, sain Kuztna otkako se vratio, ne izlazi iz kuće na sokak, zadržaje se pouajviše oko kitćc. — Susjed jedatt Kuzmln odvažio se jednog dana, da posjeti Kuzmaaia. Došao do avlijskih vratašca, ova bila zabravljena, nije mogao ući, ispružlo glavu preko plota, tte bi li baretn smotrio susjeda. Na drveniku uglcda jednog ćovjeka, koji je sav zarastao i obradatio. Uplašio se susied i otrkao kućl da rekne ženi, kakvog je čovjeka vidio u susjedovu dvorištu. — Susjeda prišiapnula svojoj prijl, kako^ je njezin muž vidio nekakog bradača, koji je, vell. nalik na Kuzmu, Što se vratio iz Amerikc. Napetost I radoznalost u selu rasla, već došlo do vrhunca. Ipak se pročulo, kako je Kuznta otputovao, što Je doživio i kako se vratio. Jednoga dana navrati se pod večer Kuzma sa poslom u kovačnlcu majstora Ivše, a IvŠa kao lvša, okuplo sa ono nckoUko seoskih b<vda u aAžija.
što su se u kovačttici uašli na okupu, Kuztnu da ira se ispovjedi. — Kttznta isprva oklijevao, dok ttije popustio, pa se izjadao, da mu duši btide lakše. FJiio je to priie tri mjeseca, smislio Kuznta u Atneriku, a i ženi nru to ttije krivo bilo. Pribavio Ktizma pasoš, a i>o tome se valjalo pobrimui za ftovac. Za to je trebalo pokucati na vratima poštenoga gazda Šitnc, koji novac tta zajam daje uz mali „hitereš". Uzajmio gazda Šitno Kuzmanu novac, što ga ie trebao za putovauje. Drugi dau iza toga odvezao Kuztnan jednog utovljenog brava, tri voza sijena i uz to u vitjograd desetak kola đjubreta. Time je intereš za prvu godinu bio podmircu, a tta kuću i potkućnicu Utknjižili dtigovinu od ]>et storina lcruna. Malo po tnaw uredio Kuzma svojc stvari, eto pasoš nut u džepu, novac uzajmio, na obveztticu on i žena stavili križ. Otkako je Kuzman postao, na žcIjeznici nije se vozio, potrebe njegova žlvota uijesu dosele iziskivale, da se otisnc dalje od obližnje varošicc. Radl toga mu žeua danomlce ktikala: ,,Nijesi pistnen, u svijetu još bio niiesi, niti se na cugu vozio, pa se bojiitt da ne bi nastradao". Kurman tješio nju i sebe, da se tte brine tollko, već su tnnogi iz sela otišli prrjeko, pak će i njemu sreća poslužiti. U isto vrijcme sprentao se iz susiednog sela u Ameriku neki brijač, općenito prozvan TeŠa berberin. Za toga ćočuo Kuzmait. Kako mu došla ta vljest do ušiju, smirili se on u žetn mu. Otišao Kuzma tomu bcrbermu, da ga upita I da se dogcvvorc kako bi zajedno na put, Berberln, kojf je već blo opanjio ga. Kuzmu J zst ttjo.govu namleru obje-
ručke ga dočekao i osokolio, da se ptino tte brine, jerće on, Tcša bcrbcrin. s nj’tne iniati origu na putii do Amcrike, gdje jc lo sada. već jednom bio. Srelait i ra-dosan vratlo se Ktizuta ženi, ,kazavši v joj logovor sa budtićim stipuinikotn. Ženatait sc jednako osjećala unTrenom. bdreći mnža: „Saino kad ćeŠ ti sa Tebtn, onda me nije strah, učen jc ott fovjek a i jirošao jc i viđio svijeta“. Nekoliko das kasnije spremio Kuznia espap, opDstio se sa ženom, sio sa putnikcin 'lišont u koia i — s Bogom sclo! Cint su ]>rispili u obližnju varoš, odveo Tešo Ktizrli u Jedan dućan, gdje su Kuzntu ztmalo novaca, u živi 6as prcobukli u cMIa čovjcka. Odbacio Kuztna svoje doiaće rulto i naviukao polugospodsko, jort;a tako supntuik uputio. Kako sc Kuznj p-eobrazio, p\ k ilco pn uredili stvari dućanu, oiputT’- s<; obojica do krčmdk „Cu'turi", gdjo su proveli vrijomo, df Mje doslo doba 'đa krcnu na stanicu./a stan'ci Kuzma, koji nikad željezaiconinijo jmtovao, tako so uplašio, kada jo 'lalc u stanki unišuo, Ua ga jc suputni gotovo u vagon morao uvuoi. Istoru kada j'vlak krenuo i k <d i jo Jx;rbe<rin TeSa okmjo Kuzmu u'čiti l' napućivati, dijcleći nu k.'.jekakv« savjete, ostavio Kuzmu sah. Pazi ti Kuzina na ovo, pazi na oi> razlagao borbenn I nastavio: „Nempti pajdasu niisliii, da si ti još u seh»hmo medju brdjanima, ti ćeŠ odsada joi sa gosjx>dom iz jodne zdjele jesti' 1 . —tuzrna načulio uši, sluša i utuvljuje do'-ene upute u glaVU, a bcrberin nastafa. Mnoga od tih upuba i savjeta ne IdKuzmi u glavi, ali, misli pn, gdje bih | kbji nigdje jo5 Dli«sam
bio, - svašta znuo; l>oij<- n.i je posJnšali savjet iskusna čovjeka. Kasnije iza mnogih savV't-i svjo ovao lierberin Kuzmu: „Najbcije Kuzmauc biti, đa ti mcni novce i pa-oš pr ■ darloš li pohranu, nerazuman si i neu putan, prvi put pu'uješ, lako ć' t<- tko gnd okrasli". - Kuzma se uvjeravao s ,m u sebi, <la ć.ovjek jstiuu govori, i ne okii jevajiaći ptedao mu novac i putnicu. \ <‘ć se smrklo, kada jo vlak slicao u Zagreb. \ reva na koloilvoru, mr.oštvo nurod.i, gradska buka, p,ak rasvjeta, šve se. t> Kuzmi ria čndo dalo, u tom<‘ nioru Ijrnli i razniii kola i vozita, ne bi se Kuzma za dugo b’o S’iašao, da ga nijc supuinik povukao za rnku i poveo sa žeijVz •!• ke stanico. Kuzma se nije imao kađa pravo nlli <la iigledje, tako se žuriio nj'govu pajdašu. Jzišavši iz lišme izv.ui S:.anice, najmio Teša jedan f ; j iker, u koji šc obojica uvalili, a prije je Teša zipovjedio, kuda ćc kot ijas da vozi.' . Raz'ičili osjcćaji prostrujali cijelim tijelom Kuzmanoriin, strah so i radozjialost stopila u njemu pom'ješano sa malo ppnosa; lakva kola, 'ua kakv.nl se on siul vozio, nije <losad u životu vidio, to leli nečujno, bez lnike, neana tu tivšuje ni dmdanja točkovn. IJvalio se Kuzma ti sjedalo do Teše, Irojoći se i oiledali, časkom zažinjrio, a časkom otvorio oči širom, no \(jcrujuči sam sebi jx>navljno je u duhu svo đosadanje doživljaje. Došlo mu pak so sjelio i svoga se!a, žeuc, uusjeđa i majstora Ivfe. Sta majstor Ivša znmbv puno diva. nit.i,. a n« vrijedi mU svo lulu liaguša, da on mene sad vidi, mozgao Knzinnn. IV>laga.no Ogledao se Kuzma, a ono glo pokraj njega izvalio se Te5a berbcXin kao kakvi velita gospođin pušeći d'-
i jjaru, a on, Kuzma, već bio i zaborai vio na nj. Napnniio se srcc Kuzmino ' rađošcu on se osjetio noizmjeruo zadoj voljniui. Na fijakeru dovezli se putnici do | jodne drugo žeijczničkc slanice, i tu su j jvrenijcli svojii prlljagu. ']\>ši se snsti.o i sa jedniin gosjtodiuom, s kejim je njemački nešto raspravio, uručio mu neku svotu novac:i, ovnj Teši nekakve spiso j tako >e rasiali. To je svc vid'o K .unn, ali SLo se »o njega puuo ’ticalo, da s.' oa inje.ša i pača n Tešine poslove, g'avuo je da jo on kreuuo u Ameriku. N'jv jmjI trajalo dugo, nadošao vlak, u koji se 1 obojica ukrcali i nasiaviii pulosanjc. T; jutro kada su prvi traci daujega svjotla prodrli u vagon; probudio se Kuzma, Teša mn objasni, da su \xć davno ! prekoračili granicu naše države I P Pošto j< ; Kuzina iz uiml>e svoje p"(enc horhe izrvadio nešto zaire i založio, prislonio je glavu na jjiozor, promatrajući kako se isprcd njogovih očiju gube rie poznali krajovi. Tcša je za To vr'jome šjedio na drugoj strani vugona sa nek tkovim tudjini cinra, razgovar.ijući se s njima u tndjem | jeziku, b;t ćt\ - misiio Kuzina, — njoj mački. Ova trojica čitajući novino l'asj pravljaJi su zivahno i pripovijedaH, činilo I se, da su bili dobre volje. Pokadšto poI gledavaJi lia Kuznni, žmigajući i poka. j zujući prstoiu na Kuzminu prienu soi ijačku torbu. Isli dan promijenili su v’ak n -koliko pula Kiai prelaza iz jednog vlaka u dru. gi, 'dok 1« čekali do j>olaska vlaka, Teša i ona dvojiea, tudjina odlaziii u restail. raciju na kolo<l\\)ni, Kuzmu bi za tp vrijemo ostavl.ali na peronu, dti iii čeka. Tako Kuzman čekao i mfelio, Sto biU J«( i kako modjn gospodon*. Ns jednjof