Beogradske novine

izi az e:

dnevno u jutro, ponedjeljkom postije podne.

Pojedini brojevi: Sluind. I 0 kr»|«lmp ia ( oiJ«(naU» 1 fl llOlOr^ o. I kr. (iti p. cljtitl od . ■ . lUUblCIU t auiiiUJI .

12 bilera

MJesečna pretplata: U BaojrmJu I ■ kraUriimi nioijeamitl« t* 0. I kr. fieta n bojnn I etopnu ootta . . 2 00 U Beeirade u dort.rora u ku6u . . ; . 5_ U 3 -_ U Inostranstio........... A'&O

Oglasl po cijanlku.

Jradnlitvs: BEOBRAD, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Telefon broj 83. Uprava I prlmanja pretplate Topllćln venac broj 21. Telefen br. 28. Prlmanje oglesa Kneu Mlhajla ul. brol 38. Telefon brol 243-

Br. 169.

BEOGRAD, srijeda 26. juna 1918.

Godina IV.

Kuhlmann o miru. Nađa je sporazumnih sila u pobjedu prazna iluzija. Problem opšteg mira.

Izvještaj bugarskog glavnog stožera. Bba. Sofija, 23. jtijva. Maćcdoiisko boiište: Na vlše mjcsta fronta bila je borbona djelatnost od vremena na vrijemc življa. Biizu Bitolja izvršilo je naše topništvo nelcoliko uspjelili napada protiv neprrjateljskili položaja. Južtvo od Huma bila je top-nička paljba na obadvije strane življa. Istočno od V a r d a r a zauzele su staše jurišne frttpe jedan nepdjatdjski poiožaj i doveli enRleskih neprijatelja. Predpoložajne i predstražarske borbe. Dužnost. U trenutku, kad se završuje eetvrta godina rata, te odluka ogromne borbe naroda predstoji neposredno nz konačnu pobjedu sredlšnjih vlasti, dolazi Jia red o s m i r a t n i z a j a m. I opet apeltiie država na osjećanje dužliosti i patriotizina svojih podanika; i opet im pokazuje i>uteve, na kojima će u budttee naći poboijšanjc svoga ekonomskog položaja. Veliki nspjeh zajma nz sudjelovanje svrh narodđ nc samo što i u svom taboru i u zemljalita sila sporazuma priđcavosi dokaz, da unutrašnja snaga raonarhlje nije sloanljetna, nego da i cijeli osnov ekonomskoft žlvota poslije rata jača i potpomaže živolnc Interese pojcdinaca tt veooj mjeri, nego što bi to moftao učiniti ma kakav slstem štednje iii spekulacije. Jer ratni zajam služi prije svcga mirovnim, a ne ratnlm dijevinta, pa bi se isto tako rnogao nazvati mirovnim zajmoni. I ako su osnovne linije ratnpg zajma već ti ranijim prilikama prodrle u najšire slojeve naroda, mora se i opet konstatovati, da ni jedan drugi način, nije tako povoljatt za štediše kao što jc uiaganje svojih vrijednosti u najnovije hartije đržavnog kredita. Kapital, koji sc povjeri štedionici, nosi danas po pravilu 3 l l 2 %, nepokretno imanje donosi u najboijem sltičaju 4%, a založuice iii iiipoteke u najpovoljoijem slučaju — 4V 2 %. Sa akdjama ne stoji mnogo bol'je, a vcć zata se, da se penju ili padaju čas gore čas dolje, što je samo po sebi već rizično, te se dobit mijenja izmedju 4—6%. Naprotiv, ratni zajatn donosi 6V 2 %, a ta đobit može i da se uveća raz-nim kombinacijama na 8, 9, pa i na 10%. Pri tom ncma potpisivač nikakva posla, a ima još i neocjen-jivih privilegija za po-rez. Mora se naiporaenuti, i to ne na posijednjem mjestu, da se ni jedna hartija od vrijednosti ne može po sl-

gurnosti uporediti sa ratniin zajmoni. Ima jedan v r eoina prost način za ispitivanje sposobnosti države za zaduživanje. Uporedjenje državmilt potreba za izdatke sa izvorima za prihode mora svakoga osvjeđočiti baš u siučaju austro-ugarske Monarhije. Jer izvori za prOiode jednaki su godišnjim narodnim priitodima i vrijednosti godišnjih narodnili proizvoda. Porezna snaga državc danas je tako velika, da ona u slučaju ix>trebe rnože iz narodnog prihoda uzeti za sebe toliko, koliko saino treba. Pri tom treba priiiijetiti, da eak.i najveći ix>rez satno privremeno prolazi kroz ruJce Idržave, te se opet vraća u narod, kao piata državnilt namjeŠtenika, kao kamata i renla za one, koji iniaju u rukama drža-ne hartije od vrijednosii. I tako potpisivae ratnog zajnia utoliko manje osjeća teret poreza zbog visokog ukamaćivanja svoga ka.pitala, ukoiiko vriŠc ima u rttkaina državnih hartija. Ako se uzme u obzir čak i nemogući slučaj, da ratni zajam izgubi 1 vrijednost. onda bi propali i trgovina i privreda, i mobilarne i hipotekanie banke, a titne i sve druge kreditnc ltarlije ne bi se mogle ni iikamačivati, niti naplaćivati. Nal očito se ne tnožc dovoljno prel>oručiti vojniciina na frontu, da svoje uštedjevine uiažu u ratni zajam. Već za prve ratne zajmove uiMjtrebijen jc u dobroj mjerl bubanj za vrbovanje, ue samo u pozatlini, nego i kod vojnika. Rezultati potpisivanja na frontu pokazali su 'jaiSfto, da ni patriotizam, n! uvidjavnost onvh na frontu ne' zaostaje iza gradjana kcd ktiće. Četvrti ratni zaiam ilao'ie na svim mjestiina za.potp&ivanje na frontu rezuitat od 70 mflijuina, peti zajam više od 230 ntilijuna, šesti 443 lnilijuna.- a sodtni, eije tačne rezultate još ne poznajemo, do sada 320 milijuna. Već iz ove okolnosti vidi se jasno,. da za vojnika nema boljega hiitjćdnostavni.iega sredstva. da učvrsti tekonomsku budtićnost svoju i svojih najbližih. Velike citrc potpisivatija na frontu pokazuju i to. da je vOJnik, lcoji i tijelora i dušotn nosi najteže teretc rata, potpuno svjestan svojilt morainih đužnosti prema državi. Njegovo sudjelovanje u vclilcom djelu mira za budućnost stvara tek u vezl sa rađoin boraca na domu pravu mogućnost pobjeda, u kojima jc itna-o mnogostnikog i i>objedonosnog udjela. Zato potpisivaUjc ratnog zajma ne saruo da t e p a t r i o i s k a d u ž n o s t i d u ti o s t p r c in a s c b i s a m o m e, n cg o j e č a k z a s v a k o g č e s t i t o g vojnika i moraini zakon.

trpt-’rL. i ii 1111111111111 iii i iii t 1

Pi. Ktihlniann o iniru: Sporazumna j nada u pobjedu prazita iluzija. Kb. Berlin, 25. juna. U Reichstagu je državni tajttik pl. K it h I m a n n držao govor, tt kome je rekao. da jo nemoguće s pouzđ a nošću pretskazati vrijeme završetku rata. Nigdje se ioš nije pokazaia gotovost protivnika za ntir. B e z u slovtta nepovrjednost Njc' m a č k e i n j e n i h s a v e z tt 1 k a j e nužna pretpostavka za prihvaćanje razgovora o mirtt. Naš položaj tta bojištima, ttaše ogiomne rezerve i vojnička pomoćna sredstva, kao i položaj i odhičnost u untitrašnjosti nalažu nam, d a s p o r a7 . u m n i m s i I a m a d o v i k n e tn o, d a j e n j i h o v a n a đ a ii p ob j e d ti p r a z n a i I u z i j a.

Sainostainost Jermenske. Kb. Kijev, 25. juna. Prctna \-ij.estima barlcovskih listova, Njemačka i Turska izjaviiesugotovost, d a p r i z n a d u s a m o s t a 1 n o s t J c r m e n s k e.

Dogadjaji u Rusiji. Ubijstva u Pctrogradu. Kb. Moskva, 25. jtina. Keuter javlja: Komesar za faolj• Ševieke štamrarske stvari, Holebarskij. u Pctrogradu je ubijeti na ulic'. Boijševičke .čete n Sevastopolju. Kb. Kijev, 25. jiuia Ukrajinski brzojavni Tired javlja iz O d e s c, da su dijeiovi boljševičkili četa prispjcii tt S e v a s t o p o 1 j, što se shiatra kao posljedice njemačkog ultimatuma Trockom. Razne brzoiavne vijesti. Razinjena robe izmediu Donske oblasti. Njemačke i Ukr»iine, Kb. Kijev, 25. juna. U prisustvu pniskog ministra trgovine u Rostovu održana jc sjednica komisije za razmjenu robc izmcdju Donskc oblasti, Njemačke i Ukrajiite. Dotiska oblast če d'obavijati vuiiu i sukno za tilje i šećcr. Ukrajinsko-ruski saobraćaj s robom. Kb. Kijev, 25. jutia. Ukrajiusko-ruska željeznička komisija je riješila da idućih ckma 0 'tvori saobraćaj s robom.

Urcdleuje tursko-ukrajinsklh odnosa. Kb. Kijcv, 25. juna. Tajnilc ukrajinskog poslanstva u Turskoj je izjavio, da je on ositn političkih snabdjeven još i s drugiin vrio važnim opunomoćenjima, da bi inogao posvršavati s Turskom saobraćajna i trgovihska pitanja i ubrzati razmjenu ratnili zarobljenika.

Znameniti krajevi u Srbiji. N j i h o v a i s t o r i i a. VII. Šabački okrug. U šabačkom okrugu ima đosla ostataka oJ starine. Iznećemo u kratko ovc: V i d i n g r a d na vrliu Vidojevice. poslednjeg ‘zapadnog visa cerskog, baš nal Lešnicom. Orad je sa svim porušen, samc rau se poznaju tenrelji i okoio 'onuj duboki rov kojim je bio opasan. Narod priča, da je Vidtojevicu, Vidin grad, gradila neka Vida, sesh'a one Koviljke. koja je gradila Koviljaču. O Koviljači, staroj gradini v.še Smrdanbare, tiedaleko f>d Drine, narod priča, ćla su tamo živile dve sestrc. Vida i Koviljka, da je Vida grad'ia Vidojevicii. više Lešnice a Koviljka Koviljaču. Docnije, vele, ijudi stt zatrpali Ko\ iljaču zemljom, kad su pošll na neku vojsku. Ništa narod ne prlča više o tim ženama. kbje su moglc čak i grado.’e giaditi. Orad Trojan. Na naivisem mestu Ccira, baš tta sredini njegove kose, naiazi se tnj grad it mattjim ostacima i danas. Nije ništa osobito po zidanj'i, ali je š njeg t divotan pogled: na severo-istok na svti Mačvu, Srcm i Posavinu.- a na jugo-zapad na svu Sumadiju J .iadar. Ko je u njemu bio, nijc ostao željar. lepih predeia. U narodu iina priča, da je u njemu živio neki car 'l'rojan, lcoji je iinao tri glave, od kojili je jeidna jeia ijude, druga stcku a treća ribu. On je, vcle, danjivao u samom i gradu na Ceru, a noćivao u gractu širinu. na Savi blizu Mitrovice. Narodu zlo Troiahovo dosadi, pa odu sv. Dtrai'triji, koji je u njega siužio, i zamole ga da Trojaaa upita. čega se on boji?. — Saino se bojim sunca, odgovori Trojan a nikoga više pod nebora, Sveti Diraitrije, saznavši to, napunl lconjinu zobnice peskom inesto ječrnom, a ljttdima zakažc, da pokoljii sve svo’o jKtlovc, da ne bi pevaniem objavili Troianu zoru. To njega onute, te se edocni, ali ipa-k pobegne, no sunce ga nhvati, on se zarije i>o-J jedan pla ;t scta, ali sc dlsrne vetar. i on se rasmpi. Prića vfcli. da je Trojan u totti beganju ogiuvio na mestu gđe je sada selo Ghišci. da su mu.otpali tab.mi u selu T a b. a n o v i ć u, da je osieTo u S 1 e p č e v i ć u. a največa nesreća da mti se desila u seltt Desiću. Gri.t Š i r i n, četvrt sata tiza Savu, više J.Vtroviee. Osim onog šf j *) Oslavljeno piščevo narječje.

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč. 25. juna. Juče je planinski front iz* tncdju Asiaga i Piave blo ponovo pozornica žestokih borbl. NeprijatelJ je P r eduzlmao sve Što je mogao, da bi povratio visinske položaje, koje je 15. juna izgubio. Na Monte dl Vel Bella. Co del rosso Asolone, Solarolo 1 Monte Pertive vodjeno su skoro cijelog dana o g o r č eneborbe. Talijanl su svnd a potlsnuti, mjcstimlce protiv napadima. Izvještaji, koji su stigli. opisuju s najvećom polivalom držanje pješadlje, koja je učestvovala u borbama, a naročito pominju pješačke pukove 9 (Galičane), 53 (Hrvate). 144 (gornje 1 donje Austrijance). 120 (Šfesce) i 4 bosansko-hercegovački. U oblastl M o n t e 11 a i južno odatle op r ezno se neprijatelj šulja 5 patroiama P i a v i. U prostoru S a n D o n a čete, koje su štitile na§e divizije prililiom oromjene obale. odbj.iale su posljcdnjih dana jake napade. Iovdje su se naša kretanja mogla izvesti p o o d r e d je n o m s m j e r u b e z gubitaka ratnog m a t e r i j a 1 a. Od 15. juna je neprijatelj izgublo preko 50.000 Ijudi u zarobljenim. medju njiina oko 1100 časnika; ukupni neprijatefjev gubitak. najopreznije ocilenien, račima se na 150.000 ijitdi. Načelnik glavnog stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva. Kb. Berlin, 25. jutia. Zapaduo bojište: Vojna skupina bavarskog prijcstoIonashednika Ruoprechta: Topnička vatra, koja je preko đana bila umjerena, s večeri je u pojedinitn odsjeclma bila živahnlja. Izvidjačka djelatnost ostala je živahna. Južno od Scarpe ina zapadnoj obali Avre zadobili smo izvjestan broj zarobljenika. Vojna skupina njemačkog prijesto* lonaslteduika: Poslije jake topničkc vatre neprljaieij je s nekoliko satnija napao na sjevernpj obali A i s n e. Protiv napadom taj je napad odbijen. Vojna grupa tnaršala \vfirttenberškog vojšode Aibrechta: Broj zarobljenih Amerikanaca 1 Franmiza, koje su juče u jutru brand e n b u r š k i i thurinskl domobranci priveli istočno od Bandonv i 11 e r a, iznosi više od 60. Poručntk B i 11 i k je izvojevao svoju 20. vazdušnu pobjedu. Prvi zapovjeduik glavnog stana pl. Ludendorff.

PODLISTAK

Vojislav J. Kuluudžić: Kapetan Andrica. — Oeneral M. sedeo jc u svojoj sobi sa ulice i čitao lagano dnevni list. U susednoj paJf maloj djačko-j sobici bile su razbacane knjige, uapravljen ■neređ sa vclikim majparna i atlasima. Dva kačketa ležala su na pođu prema zavesama kraj prožora. Mi smo lagano mrmoljili slušajući nesvesno kako do nas dopire tiho glas starc dadilje Kate, koja je pevala u kujni. Biia je to ista znana j>esma, kojom jc ona uspavljivaa uekada maloga Andricu. Tako, tu pre neko večo. pričao jc moj drug, tnoj prijatelj, kađa smo sedeli posle večere u mojoj sobi prepunoj sena i dttvanskoga dima. — A poznaješ li ti Andricu? SLn generala M. B-ić, upita nie klrug iznetnada. I ne sačekavši odgovor, moj se drug zagleda u jednu tačku na kugli od male lampe, stisnutih očiju, kao da bi hteo da oonovo oživi flguru maloga Andrice, koja beše zakopana pod tispomcnama već četiri do pet godina što su prohujale. Ja lagano, kao u odgovor, zaklimah glavom. dok on nastavi tiho: — Kao da ga gledam sada. 'I’oga dana bešc prolcčc. Stari orali u niegovoj bašti biy jc listao: praztia liuijačka čekala nas je, a mi smo bili zatvc. reni celo bogovetno posle jiodne i kupali nad knjigom. PresiišavaJi smo se istoriju, njegov onhljeni predmet, koji je on necvbično voleo. On |e sedeo nafcnram mene i zavržio io tai casr sa svima

poznatotn rečenicora: Zar i ti sitte Brute! Ja sam se bio podbočio o sto i gledao njegove lepc japanske oči, koje ležahit ukoso, njego>ve jake beie zubc, njegovti okruglu lobanju, pa punačko i crveno lice. Glava mu je bila napred nagnuta. Kad je govorlo odskočila bi mu na čelu jedna bora, sve do obrva, krupna i nabrekla. Govorio je sa nasmejanim Iicetn a svaki pokret mu je odavao jednu težnju pregnuća, volje i srčanosti. Gledao mi je pravo tt oči, nagnut ka meni, a j;i sam uživao cledajtići ga. I kada zavišismo taj 5;is isto. rije, rneui zvonjaše inš neprestano u ušitna: Zar I ti sine Brute! Pročitavši uvodtti člatiak, koji napadaše vladti povodom novili izbora, i zahele/ivši crvenom pisaijkom ieclno senzaciono otkriće, na ime, da je barut nadjen u Obillćevu ravan balezi, general sltlopi novine i uputi sc dj , ačkoj sobi. Udjc k nama baš u trenutku kada zakiapastno knjige i ja šarah plajvazom glavu jednoga rimskoga vojnika. Imali smo posle toga jedan najdosadniji čas, čas mrtvog latinskog iezika, koji nismo voleli. Otpočcsmo menjanje glagola po jednoj konjugaciji. Osećali smo, kako ide tcško, kako reei tromo izlazc i kako najzad gctieral postaje nestrpljiv. Osc« čaii smo, da on počiuje da sc ljuti, kada o>d jednom nervozno dohvati gramatiku da nas sasluša. On nam rcče jedanpnt jedan oblik, mi ponovistno dva puta, da odtnah treći put zaboravimo. General mi postavi pitanje. Ja ne umedoh da odgovorim. i on predje na Andricu. Ali kada ni Audrica ne odgovor! on lupd knjigotn njegovu okruglu glavu i izbaci lcratko: — Mavarcl I

Zatim se okrete i podje izlazti misleći jednako tut senzacionu aferu. Meni u ušima zvoniaše još jednako: Zar i ti sitte Brnte! Genera! se nv ; izlazu okretc i pogleda Andricu. Nastade tišina, a iz ktijne doipiraše glas stare i dobre Kate... Tu moj prijatclj prekide, pa otpočinuvši malo nastavi pos-le: — Da. sećam se Andrice i njegove zelcne školske lclupe iza mene. 1906. god. dodjoli iz .palanke. Beše jesen, poznata heogradska iesen. puna taloga i ltrpa lišća po iskvarcnoj beogradskoj kaldrmi, kada vetar tera po ceo ubogi dam te gomile, napadale sa starili poznatih kestenova, koje beogradska opština docttije poscče. Te jeseni kao i uvck, t. j. kao I s-vakad, penzioneri su vadiii svoje fiaše od paradajza napunjene čistim špiritusom i cvetovhtui sa tih istih kesteno'va. Jcr u proleće, kađa granc procvctaju, pcnzioneri iznose sva-ke večeri stolice i merdcvine, te tamane cvet, isto talco kao i tubcrktilozni lipe n Knez Miloševoj uiici. A ti jescn nesretna deca, dečurlija, šatrovci, gameni mlate zaostale kestenove da bi se igrali ,,ktipa“. Tada je sve bilo drukćije nego sada. Nije bilo drvene kaldrme, pred dvorotn i ministarstvom Spoljnih Poslova, prcd onim ministarstvont u koje je 1903., dakle posle dve godine Branislaiv Nušič na dcmonstraciji naterao kotija tia vrata govoreći: dc-e-e rago, nisi ti prvl konj, koji ulazi u niinistarstvo), elem prod tiin Ministarstvom behu vcliki lcestenovi, te svake vcčcri graktahu golcma ja<ta vrana, da se čovek uvek neprijatno osećao. Ta craa jata graktala su u liiljadu glasova, zloelutnili tako da kada bi n’dka uboga, dobra starica slučajno

došla iz palanke i naši-a se tu, ona bi sc nrekrstila i sa šapatom progovorila: Bože, daj da sc dobro svrši, ta ovo ne sluii na dobro, ili: c'vo jc za kraljevu lcrv, misleći ua potonjeg kralja, Aleksattdra Obrenovića. Ceo Beograd je ima drugojačiji oblilc onđa. Topčiderski tramvaj išao je samo do Tcrazija. Gdc je sađu trotoar i gde prolaz! oruva, strjala jc kućica od drveta. Docnije ta kuća bešc premeštena ta-rao, gdje je danas pisoar. Tu je bio jedan stari kestcn i tnali škver, a izmedju Balkana i Rosi.je stara česma, zagradjena maTmn ogradotn od gvoždja, oko koje stt se nedeljem uvek sakupljala deca igrajuči krajcare i čekaittći da otpočne bioskop kod Pariza. Malo dalje od Česmc bešc stari kestcn, taj tipićni prcdstavnik Beograda i pod njimc mala kolica sa sladoledom. Vescli bozadžija sa icsotn terao je šalit u iskvarenotn šrpskom dijalektu, sa maifcdonskim akcentom, a ini smo se smejaH i njerau i jeziku, izvali ga „čokalijom“ i divili se iziepljenim slikanta na kolitna koje predstavljahu: Oteia, japanski rat, Bure i t. d. I one Ilpc i mali vodoskok prcko puta Pašićeve kuće i dugi niz fijaJcera, sve je to bilo prosto I palanačko, nl malo cvropcjski. Na mene ie toč činilo veliki utisak, jer nije bilo ničeg što bi mene, palanačko djače sa crvenom flanebknm majkinom prepravljenom bluzom, crnim somotskim narukvlcama, kačkctom kao tt opštlnskih služitelja, a Kratkih pantalona čak više kolena, ele mene, malo diače, ništa nije ovdc podscčalo na moju mirntt, tihu palanku, koja zaspi još u pola osant, a zimi u pet sati, ništa me nije podsećaio na njene ćepenke, magaze, kuče, plotove, ništa me nije podsečalo na drvenu

crkvicu, tnelu školtt, na pazarnc dane, jer svega to-ga ovde nije bilo. Ovde nijc bila ni rnala reka, umrla, Icnja, što struji kroz njive; u varoši nigde ne nadjoii raaie simite, đuguljaste, rcš, moju najvećtt poslasticu. Ovde je sve đrugo bilo, drugi svet, drugi pogiedt. Uvcče se nisu iznosilc stolice pred kal'iju. sedelo, pila kafa. Nije se spavalo ■pod orahom na ćebetu i jastuku. Ovde apotekar niie se>đeo po ceo dan i svirao u violiitu ktaj prozora sa zelenim zastorima, niti doktor sedeo kod ,.Orla“ da igra darde ili sansa. Kako je bilo biaženo kod nas. ta kođ nas itije bilo manifestacija a još manje demonstracija protivu vlade, javno mncnje nijc se uzbudiivaio aferama, senzacionim otkrićima. Ni rezolucija ni interpelacija nistno podnosili. Ta rnojoj je palanei bilo dobro, ttgodiio, toplo, a njoj je bilo dovoljno, oua je itnala svoga predstavnika ti parlaTnentu, koii se brine za njeno dobro, satno kada bi vladin lišt doneo vest o promeni kabineta u smislu koalicije, iii o novom zajmu. ili o no« vitn izborlma, naše javno ntnenje bi se malo zatalasalo, pokrenulo, ali jmsle ojret palo u jedaa letargičan san, slično ohoj jiesmi: Spavaj, spavaj zlato mojc.. Jednoga večera došao sant baš kao Dodcov mališan u Pariz. Bio satn sam. Nisam itnao drvette sandale, ali sam imao ženske cipele svc isccpane. Sant, u kutu vlaka, šćućuren, zgrčen, slušao sam kako točkovi lupaju, glcdao kako palančanl spavaiu, i mislio o novoj nepoznatoj varoši, o novom čudnovatom svctu. Gledao sam, kako prolazc crna polja puna noći, tinine. giedao sam: rasejane svetiljke, zelene, plave, crvene signale. U ponoći ugle-