Beogradske novine

Tziatet dnevno u ]utro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedinl brojevi: • OMfrtVi 11 knjtflim itfttjtdniita j |) kg| ftf3 * 4 1.1 kr. itti ft tijt»i tt,,. luueino t Muitip 1a Mtrt

MJeteSna pretplata: :KK!j“*rrT^»»rr ^ U iMilrantt«« 2t( Oglisl po eljenlku. =====

Irednlitvo: BE09RAD, Vuko Kerodžlća ul. broj 10. Telefon broj 83. Upreva I prlmanje pretplate TopllCln venao broj 21. Teleftn br. 28. Primuje oglaaa Knou lilbijla ul. broj 38. Tilefon broj 245.

Br. 174.

BEOGRAD, utorak 2. jula 1918.

Godina IV.

Uspješni letački napadi na ušću Piave. Od 21. marta zarobl jeno je na zapadnom bojištu 191.454 neprijateljskih vojnika.

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 1. juha. Na frontu P i a v e nikakvih osobitih' doKadjaja. Jugoistočno od Asiag a došlo je ponovo do žestokih borbi. Pošto bi se Col del Rosso i Montc di Belia inogli održati saiuo ikkI velikim žrtvama, to su posade tili tačaka povučone u ranije gilavne. položajc kod stenftske šume. Južno od C a 11 o v e (kod Asiaga) odbili smo neiM'ijatelj'ske izviidnJce. Naši suvozcnml i pomorski letači su Ipreduzeili na ušću Piave uspješan lijet protiv neprijateljskih vojnih postrojenja i vratili su se u punom brojuNačelnik glavnoK stožera.

Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva. Kb. Berlin, 1. jula. Zapaduo bojište: Vojna skupina bavarskog prijestolonasljednika Rupprechta: Borbena je djelatnost oživjela s tvečeri na mnogim mjestima fronta. 7avahna izvidjačkia djelatnost traje i daIje. Odbiieni su engleski djelimični na« padi sjeverno od A1 b e r t a. Vojna skupina njemačkog prijestolonasljednika: Izmedju Aisne i Marne živalina neprijateljska djelatnost. Nekoliko je jmta pješadija nastupala u jaka izvidjanja. Kod S t. P i e r r e—A i g 1 e i južno od tog mjesta napali seu Francuzi oko podne poslije žestoke vatrene pripretne. Oni su odbijeni. Poručnik Lo ewenh ard t izvojevao ie svoju 32. vazdušnu pobjedu. Po zaključku ispitivanja iznosi •broj — od početka našili ofen®ivnih bitaka (21 marta 1018.) do sada — carobljenika, dovedenih na sabiralište (ne račutiajući ranjenrke prevedene u bolnice) 191.454. Odavde otpada na Englcze 94.939 zarobljenika, od ovili 4 gencrala, i oko 3100 časiiika, na Erancuze 89.099. od ovih 2 generala, i Oko 3100 časnika. Ostatak otpada na Portugalce, BelgiJance i Američane. Sa bojišta je do sada odvedeno 2476 topova i 15.024 mašinskih pušaka. Prvi zapovjednik glavnog stana pl. Ludendoffi.

Krivica bivšeg cara. Ima več nekoliko diuta, otkad je i>vropska štampa puna najprotivnijih yjjesti O sudbini zbačenog ruskog cara, Nikole II. Čitav red listova iz neutralJtog inostranstva donio je skoro u isti mah vijest, da je bivši „samodržac svili Rusa“ ubijen. Ovaj glas održao se sve do danas, i ako je hesenski

dvor, koji sa pokojnikotn stojl u rođbinskim vezmina. ncšto dvosinlsleno izjavio, da fanvo ni-je stigla nikakva vjerovatna vijest o carevom ubijstvu. Petrogradske novine medjutim ‘ nastavljaju sa iznošenjem pojeidinosti o tobožnjem uklanjanju Nikole II., dokie se Ivlasti sovjeta umotavaju tt zagonetno ćutanje. Bilo kako bilo, ličnost ovog nesretn/og čovjeka, — ko.it je na prijestolju svojih otaca sjedio od 1. novembra 1894. pa sve dok nije izbiila truska rcvolucija, — oviin se vijcstima iznenada opet poiavila na površinu, da bude glavni preidmet javne diskusijc. Na sve se strane o njcmu vodi živaiina debata. u kojoi su ttmogi za a mttogi protlv njega. Pokušalo se čak i to, da se pomoću stvarnog materijala, zadobivenog vellkhn prevratom na istoku dodauu nove crtc političkom profilu Nikole II. i njegovc vrijcdnosti kao čovjcka i vladara. Prl tom prelazi većina mišljenja bez pažnje prcko najvažnijeg lmomenta, pa sc uzalud trudi, da mračnei i odavno minirane odnošaje Rusije učini odgovornima za sudbinu palog vladara. Mecljutim ništa ne daje ftako razgovjetno kljttč za rješavanje ovoga problema, kao prosta konstatacija, đa je jedini ttzrok svega zla biia ljttdska slabost i unutrašnja nesigurnost Nikolc II. Čovjek- bez velike diiševno i moralnet osnove. bez presudjivattja i encrgičnog cilja svjesne volte, — to je eto karakterna slika bivšeg cara u ogledalu mogovilt savremenika bila još onda, kad se odmah poslije stnpanja na vladu pod uplivoim Pobjćdonosčeva činilo da on boće da se drži načela Isv'oga /)Ca_ A.U i'ia.'Tjir, lcaji j<> NiiVata 11 upravio evropskim silama 24. avgusta 1898. za održaittje opšteg tnira i smanjivanje naoružanja. bijaše u opreci prema načelima, sa kojinta je vladao Aleksattdar III. Mirovna konferencija tt Haagu ipak se održala, i car io Nikola II već bio na Idomakn, da za potomstvo ostane tt usponteni kao prvi vcliki pobornik svjetskoga bnira. Bivši je ruski imperator bio i čovjek, koji ,ie svome narodu ustavom Idao barem obmanu o samoodređjenju. Ali sa dogadjajinta, koji su predltodiii svjetskoin ratu, T>onovo se promijemilo i njegovo političko lice, te ima glasova, koji tragediju velike borbe naroda i opct 'svatjuju santo na njegov račtm. I tako Nikola II. stoji u sred spora stranakia: jednc mu predbacuju grozan zločin, a đruge ga označavaju kao žrtvu priiika. L joidni i drugi čtne mu krivo. Krivica zbačeniog cara nije osnovana na pozitivnim svojstvima ttjegove ‘prirode, ni na zlobl njegovog tnilieu-a. Za slo-m njegov i njegove

otadžbine krivo je jeditio negativno znamenje, koje se ntora staviti pred njegovu pojavu kao čovieka. Istorija je dokazala, da ni najvcći despoti nc padaju, ako su čvrstog karaktcra i dosijedni u svome djelovauju. No Nikola II. bio Je po karakteru suviše slab, a da bi mog;V nastaviti autokratsku vladu svojih ptVdaka energljom i osvjedočenjetn. 'Time je proigrao simpaitiie sviit, koji su u tome vidjell dobro budučnost. Iznutra je bio i suviše prai zan, pun defekata tiovovrcmenskih nevrasteničara, pa je još ! manje pridottašao žara, odvažnosti i vjernosti za jedared preuzet pravac, kako bi za svoj narod postao pravi apostol demokratizma i slobode. Najgore, ‘što jedna krunisaua glava može u kolijevci primiti kao danajski jpoldon, pripremilo >e ttjegov pad još onog dana, kad jc stupio ina vladu: a to je neodluSnost. lćoja dopušta, da je tjeraju umjesto da ona sama tjera; popustljivost prema svakom uplivu, koja ima tna sanio Iraga snage ili opasnosti, kao i nemogu’ćnost presudjivanja, koja traži pribjažišta kod sintbola mistike, a čak i ne pokušava da savladjuje realni život realnim sredstvima. U sluČaju Nikole II. nijc lttoglo drukčije doći nego kako uvijek dolazi, kad revolucija diigtte svoju 'gtavu protiv žcnskog slabiča: prijestolja su se rušila, a potomstvu nije ostalo ništa 'drtigo, uego slika čovjeka, vrijednog sažaljenja, da i baš ne reknemo jadttog i thalenog...

Bolest Nienog Veličanstva Stanje potpuno povoljno. KHc Eakartsau, 1. Jula. Njeuo Veličanstvo caric a i k r a I j i c-a ttije đođuše još potpuno ozdravila, ali jc njeno stanje p o tpun o po v o 1 j n o. Problemitopšteg mira. I/.iava francuskog opšteg raduičkog saveza. Kb. Bern, 1. jula. Prema „Progres de Lyou“-u objavljtije Opšti radnički savez izjavu, u kojoj sc naročito naglaštijc, da sc radničkitn krugovhna ima dati izvjesna moralna satisfakcija, i da se ttesporazumi imaju raspršiti. Cijela Njemačka inta se obavijestiti o ratnirn ciijeiviina i vodjenju rata, kao i s opštiin pogodbama, pod kojitna bi se tiiir mogao sklopiti. Prije svega ntora se kroz tteko vrijente opisati formula o pravičnom i trajnoin miiru, koja se opet pojavila, utoliko prije, što je u ovont vremenu biio izvjesne katnpanjo za

aneksiju. T.reba žaliti, što vlade sporazummih sila još uvijek nijesu objaviie uslove za mir. Iz rumunjske komore. Kb. Bukurešt, 1. jula. U jučerašnjoj sjctdnici senata pročitan je odgovor na prijestouu besjedu. Debata je trajala do 1 sat u jutru. U njoj su učestvovaili ministar v r ojni Herjou, mintstar spoljnih poslova Arion, Iministar trgovine Cantac u z e n e, bivši ministar B a d a r o n, goneral J a n c o v e s c u. M i s 1 e s c u i profesor <lr. R i e g e r.

Borbe na zapadu. Vazdnšiti napad na Paris. Kb. Paris, 1. jula. U 9 sati 55 minuta noću ja.vljcna je uzbuna za letače. U 12 sati 25 minuta uzbuna je bila gotova.

Audiieuc'tje kod Njegovog Velićanstva. Kb. Beč, 1. jula. .1 tiče jc N j e g o v o V e 1 i č a ns t v o prhnilo obične izvještaje, kao i ttgarskog ministra prcdsjednika, dra W e k e r 1 e, tninistra željeznica, B a nhansai, kao i ministra za javne radnje, Horna, u n-aročitu audijenciiu. Skrb Njegovog Veličanstva za bjegunce iz Gorice i Gradiške. • Kb. Boč, 1. jula. VrhOvuii dvorski niešlnrski urod i>(a» •V lp Jt? rr jxrj n «rx-cl r. H ženjo Zenskom (odbbru za prikupljanje na, mještaja *u korist bjegunaca, koji s<- vra6aju kvićama 11 Gorici i Gradiškoj, r>di o . lio zcmaljskom kapeianu Faidutti.u znntan broj Inamještaja iz carsleog i kraljor. sbog posjeda, za transport n Goricu, Grof Hertling u glavnom stanu. Kb. Bcrlin, 1. jula. Državni kancelar grof H c r 11 i n g otputovao je srnoć u njetnački glavni stan. Bolcst turskog sultana. Kb. Carigrad, 1. juila. Kako večernji listovi javljaju, stattje zdravlja sultana 'se popravilo. Može sc očekivati, da ćc se on potpuuo oporaviti poslije 2 do 3 nedjelje. Ratna konferencija u Londonu. Kb. London. 1. jula. Rcuter javlja: Ratna konferencija u Londonu je danas prihvatila

dneniog časa nastave. Igrama zauzeti djačići obustaviše svoju zabavu i žurno nagrnuše u svoja školska odcIjcnja, kao i>čele kada prcd iznenadnu nepcgodu povrve ti svoje košnice. — ‘ajd‘mo i mi. vretne je! opomenu učitelj Mihailo, kada se žagor tt odeljenjima utišao. Ja sam mu sledovao, računajući usput da na ispitivanju ostanem pola časa, pa odmah zatim da krencm na put za O... All mc je ono „nešto neobično“ zadržalo ceo oa.s u školi. A. zafsta, t bilo je nešto neobično, Što do sada nikad u životu nisam zapazio. U O... sam stigao docnije za ceo sat od predvidjenog vremetta. Ipalc, sada ttisam zažalio što sant utiekoliko zakasnio, mada bih danas voleo da ttikad nišatn ušao ti škoitt sela K..., tttakar i po ccmi da se ue viditn više sa učiteljem Miliaiom. Jer, taj provedeni časak u školi vređja bolnu uspomenu na dogadjaje, koji stt iza njega sledovali. — Evo, deco, doveo sain vam ovog visokog gospodina, iz varoši S... Da vldimo sad, da li od vas boljc znaju vaši drugovi varošatti. Dok je u učionici vladao uobičajeni tajac kad je u njoj neko od starljilt, učitelj je, pošto nti je ponudio stolicu, seo za katedru, otvorio katalog i prozvao četiri učenrka. UpadvOla mi je u oči na prvi pcgled otresitost malih seoskih djačića. Pozvana četvorica izašli su iz skatnLia pred katedru. očekujući, bez bojazni da neće ztiati, ispitivanje. I, zaista, njihoM jasni odgovori iz razttih prednieta prosto su nte zadivljavali. Ali, koliko me je tek iznenadio, jedan vižljavko, po imenu Krstivoie,

odluku o mjerama. koje su potrebne, da se engleskoj državi i njenim saveznicima, koji se naJaze u ratnom stanju, osigura i dobavi potrebna količina sirovine. Ratna skupoća bi se itnala što prije otkloniti pa~~se s toga moraju industrijske potrebe osigurati. Konferencija je primila ovte 1 zahtjevci i iskazala je svoje tnišljenje, da se engleska vlada i savezttičke vlade sporazunte, kako da se sirovitte, koje se u eitgleskoj državi proizvod'ei, stave u tu svrltu na raspoloženje. Odlazak Take Jouesca iz Ruinunjske K1>. Biikurest, 11 jula. Takozvaui >) Takc.iaoz“ prošao jc Ju6o lrroz Bukurcšt iia putu od Jaša prck'o Ugarske i Austrijc za Svajcarsku. u vo. Zu so osiin Take Jonescua, talijauskog i srpSkog poslanika, nalazilo i 8 rumunj« skih studena'ta, koji hoče da na&tave sco. j© studijo u Svajcarskoj. Dalje jo U!o bolni&irki i ijokarskog pomoćnog p rso. naJa, u evcrnu 190 osoba. 25-godišnjica saveza niemaćklk književnika i novinara. Kb. Miincben, 30. jima. Danas je savcz njemafkih ki!jiže.vnika i noi'inara siavio 23-godisnjicu svoga osnivanja, Pdsustvovaii suodlićni predstavt nici lrnjižoroosti i Stampe iz svih kra. jeva zomlje. t Hcnnanu Bielohlavvek. Kb. Beč, 1. iula. Clan zemaljskog odbora. Hermanit Bielohlavvek, umro je ttoćas u 57 godini.

Znameniti krajevi u Srbiji/ Njihova istorija. VIII. Valjevo i okrug. VfiJjeVski lokrug so naiazi meciju okruzima: beogradskini, gornjamilanovaćkim (rudničkim), ližičkim, šcbačkim (pc. drmskim). ’P l a n i iK’ naj’voee valjcvsidog okru« ga su bne, fcojo ga rastavlpju od ofcniga užičkog, rudničkog i podrinjskog, a na ime: Suvobor, (2000 sbopa), Malj'on, Bu. kovi, Fovijen, Jablanik i Modvcdnik (2700 Stopa) s oelim povijarcoin koji to visino veZujo jodnu za drugu, NajViši vrhovi S.uiviobora i Maljona su: Velilđ Rior, Mali' Rior, Sffražara, Cubrica i Pehar (gdo su, ,čanci >— stopo Kraljevića Marka. — 1 Na Vrliu Pohara izdubljioni su u fcanrmiu fcao Čanci, u fcojima so voda, ikvirući s'vaka'd ziulržava, da jo so čov'ek labo nuožo napiti. Misli se, da su to hajduci iZdubili da iz njih vodu piju, narod incjdjutun priča, 'da su k> čanci Kraljevićn Marfca). U 'sređini okmga su naj'viša brda: SloVac, Karaula, Vrhovne i Blizonjski vis, koja sc pružaju sa zap.ada jugoistoku i na ICioluivari se završuju. Sve te planiae su obraslo gorotn: jeiovom, boroviom, siuiTčevont, i>ukov l om i rasiom, a ima i „divoleskc" (mačije leske'. *) Ostavijeno narječje piščevo.

koji je u svome nezrelom dobu rnogao slobodno po znanju i načitanosti da sedne sa višiitt gimttazijskim maturantom u skamiju. To je bila fenonienatna pojava. — Krstivoje, znaš li što iz francuskc revolucije? upitao ga je iznenadno učitelj. Mette je ovo pitanje učiteijevo začudilo. Smatrao sant da je glupo postavljeno. Jer, otkud tnože jedno seosko derle iz četvrtog razreda osnovnc škole na takva pitanja odgovarati?! Ali je Krstivojc odinalt zatim razveo: — Uzroci i i>ovod za prevrat tt Francuskoj proizveli su francuski filosofi svojint spisima osamnacstoga vc-ka.. Dok sam ja bio zitaniem ovog ma • lišana zanet, on je odrešito dalje produžavao. Redjao je Luja XVI., Miraboa, pominjao Jakobince i ' Žirondince, a o Nap'Oleonu Bonaparti I. izrcdjao ic celu istoriju. Ko zna dokle bih ostao u tome zanosu, da učitelj ne prekide ispitivanjem, sa onim kratkim izrazont: — Dosta! Na mcsto! Zaista ja satn čuo i suviše. Kađ st svršio čas, izašao sam sa učiteljem u dvorište. gdc su ine već odavno čekala kola, spremna za put. Pre nego što ću sc oprostiti i otputovati, doznac sam od učitelja, da je to seljanče sin nekc sirotc udovicc ia K... Celu učLteljevu knjižnicu prostudirao je sa interesovanjem. Steta da dete ne produži školovanje; ko zti.a*koliko bi koristip društvu njegov talent. Komentarišući ovo, učitelj nti pred* loži jednu idejui

PODLISTAK Melentije Stanišlč: U tri časka. — Energija lotni i gvoždje, dragi tnoj. : : i— I ja u to potpuno vorujem. ' < '. — Blago onim razvijenim intelek’thna, u kojima jc oličeu i jak karakter eltergije. A teško oninta, čiju energiju u s'antoj nienoj pojavi ubije okolina. Oni postaju ljudi najniže vrstc, ma da su imali uslova da budu genijalna bića. Njihove odlične osobino preporodiavaju se u najgadnije. Njiltov jc kraj na vcšallima, u robijaškoj ćcliii ili u ltajdučkoj raci. U ‘ tom razgovoru provodili su stari prijatelji Milau i Srećko jedno tposle podne. Bili su istili pogleda na Sivot, tretirali su sva pitanja, pa i običjta» ne protivrečeći jedan drugome. Saino su se dopunjavali, kad bi jedan iieŠto rekao a drugi bi znao nešto više. ) Tiako i ovom prilikom Milan je ipoveo razgovor, a Srećko ga je doputtio, ne mi'sleći da dodatkom svojih reči ubedjuje prvoga, da je pogješnog imišljenja, Prvi opet nije odmah upao dru«o* rne u razgovor ?a nervoznim ,,ne“. -Tako se ovaj koristio da svojc tvrdje-rlje koloriše primeront.

•— Biće tni osobito milo, ako danas jod podne budete tnoj gost. Dodiite kod mcne na ručak, pa ćemo po podne zajiedin.o. iaiko vam ne bude dosadno, pri-

sustvovati ispitivanju učenika tnoga razreda. Poztv na ručak kod tnoga prijateIja Mlhaila, učitelja osnovne škole u selu K..., rado satn prlhvatio. Nisam se sa njime video već deset godina, upravo od ctioga dana, kada je posle položetiih ispita otišao iz prestotiice na svoiu učlteljsku dužnost tt unutrašnjosti. Poziv da prisustvujem pri ispitiviarnju učenika iiteo saan da odbijem, ne iz razloga što za to ne marim, več što sam žurio da izvršim iznenadnu reviziju sreskc blagajnc u obližnjoj varošici O ... Za.to sam nameravao, da odmab po ručkii otputnjem iz K... u O.., — Tom prilikom pokazaću vam nešto neobično, dodao je učitelj Miliailo. Ovo „nešto neobično“ pobudilo je odmalt moju radoztialost. Jer. kad tnoj iprijatelj Mihailo kaže za nešto da ćc biti ncobično i intercsantno, to je zaista i bivalo tak’o. — Pristajein, odgovorio satn nnt, rastajući se. On je otišao tt školu, .a ja u opštinu sela K... ra-di pregleda opštinske blagajne. U putu do sudnice rezonovao sam: — Ovdc ću svršiti posla do podnc. Po ručku, od dva. do tri časa, zabaviću sc sa Miliailotn u njegovoj školi, a od tri do četiri stičiću u O... Tatnan tta vretnc za iznenadttu i možda neprijatnu posetu tamošnjem sreskotn blagajniku Danilu. U opštinskoj sudnici zabavio sam se prilično dugo. Kasa ie biia potputio ispra\ma, ali je administracija pogrcšno vodjcna. Zato sam ncvcšton^ administratoru davao duga obaveštenja o rukovanju liasom, 1 dok jc on sve to teško shvaćao. vreme je prolazilo.

Možda bih se ja zađrzao u tonie poslu i preko podne, da. gostohubivi učitclj Miliailo nije lično došao u sudnicu i pozivom na ritčak nije završio tnoje blagajničko predavanje opštinaru. Mihailo je raspolagao bogatom „regracijom“. To satn konstatov.a.o po jelovniku, što je toga dana bio zastupljen na rttčku. Svakovrsnih jestivia i pića bilo je stavljeno tu. Rtičali smo n iiladnjaku školskdg dvorišta. Svež seoski vazdnh hlagotvorno ie uticao na nvoje znmorenc živce. — Čisto ti zavidint na ovako lepom životu! I u tom prijahtom zanosu dodao šam: — Boga ttti, da sc inenjamo u poiožaju! — Nije baš uvek lako! dodao je Mihailo. I naš poziv, prirodno kod savesnih, zahteva požrtvovanja i nada. Iz tog razgovora prešlo se na dužnosti prosvetnih radnika u obna.zovamju podmlatka, o njihovim naporinta da stvorc što veći broi pismcnih članora u drža.vi u budućnosti. Isto tako dotakli smo se i pitanja o odzivu omladine iza •fcnjigu. — NaŠ je narod intelektuaino osposobljen odlično, ali još mu nedo« stajc dovoljno uzajatnnog podstreka da utcmelji prosvetnu kulturu. Proćiče još tnnogo vretnena, dok svest o toine prodrc kroz celu narodnu masu. Dok jc učitelj tu teoriju i uadalje razvijao, ja satn g® bez .prckidanja slušao, pa sam. ttalazeći da je u praivu, tok dodao: — Doćiće i tonte vremc! Odjek školskog zvona opomenu ltas, da se bliži početaik prvog popo-

Razne brzojavne vijesti.