Beogradske novine

IžTaže: dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podna. Mjesečna pretplata: 0 Otcgrad«i I g krajevlms tiposjedmiUn p t J. I kr. Cetp is Vojm | eUpna «»(ta , , 2 SO u SSSt m " ' k ““' • • • • a uSSSSItv,:::;;::; • •;

Pojedlnl brojevl: o krajHlnta iipetJpdiiHtla {flji •0 t l kr, t<U pi d]Mt »i . . . IU U e Moiftip ,, 12

ilrednlilvo: BEOGRAD, Vuka Karadžlća ul. bro] 10. Telefon bro] 83, llprava I primanje pretplate Topllčln venae broj 2t. Telefen br. 20, Prlmanje oglasa Kneu Ulbajla ul. bro| 38. Telefon bro| 243.

RATNI IZVJESTAJI. -t _ Szvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, ll. jula. Na talijanskom bojistu liikak'Vtli osobitih đogadjaja. U A r b a n i j i |su našc čete zauzele nove obranbene linlje, U dolini Devoli je odbijeua Jodfi'a francuska satnija, koja se nalaizlla u nastupanju. N Načelnik glavuog stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vođjstva. Kb. Berlin, 11. jula. Zapadno bojište: V o J n a s k u p i n a bavarIsk'og prijestolonasljednika Rupprecbta: Preko dana umjerena borbena djelatnost, koja je s večeri na mnogim injestima oživjela. Noćne izvldjačke Iborbe. Odbljen je jači neprijateijski napad sjeveroistcčno B e t h u n e a. > Vojna skupina njemačifc'og prijestolonasljednika: f Vatrena djelatnost izmedju A i s n c I Marne. Ponovne đjelimične napadc, pcoje je neprijatelj .preduzimao iz kIII e r s-c o 11 er e t sk c šume, poItislc su naše straže prema Savier e s u. Iz jednc eskadrile od 6 amerikanikili letiiica. koja je btjeia da napadne ^oblenz, palo je u naše rtike 5 leIlica. Posada je zarobljena. Prvi zapovjednik glavnog stana pl. Ludendorii.

Izvještaji bugarskog glavnog stožera. Bba. Sofija, 10. jula. Maćedonsko boiište: Nsše jurišne trupe prodrle su ti r eprijateljskc linije sjeverno od BitoJ a i vratiic se sa francuskim zarobIjenlcima. U zavijutku Crne Reke ! 'Kapa-dno od Dobropolja bila je b'd vremena na vrijeme obostrana puščaita djelatnost žešća. U okolini M oklenc rastjerali smo vatrom jedno Jneprijateljsko fzvidjačko odjelenje. jPred položajima zapadno od S e r epa živabna obostrana izvidječka djclatnost. Izmjena ratnih zarobljenika. „ 1 Prije kratkog vremena riješcma sti t>osreidovanjem švajcarske savezne jtdade izmeidju Austro-Ugarske i Srtf?je pitanja, koja stt sc odnosila tia izinjenu austro-ugarskih i srpskih ratnih fearobljonika. Ovo ittanačenje treba bamo ratifikovati na mje-rodavntm knjestima, i po njoinu je osiguran po-

vratak kućama za sve austro-ugarske časnike, časničkc aspirantc i vojne ličnosti u istom čittu, koji su prije 1. jaTutara 1916. godinio dospjeli u srpsko ropstvo, jer p o s I i j e t o g a ttije ni jedan više irnaio prilike, đa bude zarobljen od S r b a. Pod tim pretpostavkama bićc svi austrijski podčasnici i voinicl pušteni iz srpskog ropstva. Što se tiče obvezmika srpske vojske, odiučema je rei|>atrijacija svih časnika, vojnilt pitomaca i onih koji su tt istorn činu, a nalaze se sada u Austro-Ugarskoj, dok će broj zarobljenih srpskih podčasnika i vojnika, koji će biti vraćeni kućama, odgovarati broju otpuŠtenih austrijskih podčasnika I vojnika. Osim ovili biće — ako sti prešli 45. godmtt života pušteno Još 30% od broja onib austrougarskih podčasnika i vojnika, koji se imaju izmijeniti. Pored toga je utvirdjeno, da se na obadvije strane, bez obzira na vojnički čin i broj, imaju svi cni ranjeni i bolcsni ratni zarobljcnici repatrijisati. koji, uslijcid kakve mane ili bolesti, za tivijek, iii barein za godinu dana. ostaju ncsposobni za svaku vojnu službu. Pokazala su se kao potrcbna samo neka ograničenja obziro-m na sanitetskn sltižbu. Tako bi se u Austro-Ugarskoj i ti c. i k. npravnom području lt Srbiji mcgli zadržati ratni zarobljenici-ljcikari, a u Monarhiji i ostali sanitetski peirsortal za njcgovanje s r p s k i h p o d a n i ka. Završdtak pregovora o obostranoj izmjeni ratnih zarobljemika naići će u Austro-Ugarskoj nesutnnjivo na jak cdjek u cijeloj javnosti. Jer, bcz obzira na to, što ćc dan povratka ratnim zarobljonicima iz nairLaKHh i t>orodičnih uzroka znaČiti kao dan srećeprvog reda, i suviše su u cijclom svijetu poznati putevi nevolje, koji sc time završuju za one, koji su ih prešli. Italija, a naročito Francuska, gdje stt innogi austro-ugarski podamici moraii gođinama provoditi više ncgo nedostojan život, — zadobili su žalosnti slavtt zbog svog načina postupanja sa ratium zarobljeniciina, koji sc ruga svakoj čovječnosti. Vojnici, kojima jc uspjelo, da pobjcignu iz sramnih njihovih zarobijeničkih logora, dali su svijctu dovoljuo niatcriala za ocjenjivauje vlsinc talijansko-francuske kulture. Zlostavljanja .podčinjenili, samovolja organa, koji žare i pale, oskudica fizičke, duhovme i duševne vrste. glad, žeidj, liiadnoća, nevoija sa gadom i druge slične stvari, javljali su se tt tim izvještajima u potrcsnim varijacijama. Pri tom se; Italija i Francuska u mnogo čem nc mogu izgovoriti, recinto osktidicom u njezi bolesnika i ranjenika, šta više oni se ne mogii izgovoriti ni nc-

stašicom ljeleara ili lijekova, što bi se posljednje djelitnično Srbiji moglo oprostiti. Zato 6ei za austro-ugarske vojnike povratak u domovimt značiti isto, što i izbavljanje iz najdubljeg srama. Vojni obveztiici kraljevine Srbije, k'ojima predstoji „povratak ti domovinu“, naravno, da će se loše provesti. Njihova rcpatrijacija sastoji sc — kao što je njiliova vlada našla za shodno da izrikom zahtj*eva — ti njiliovoj otpremi u Francusku. Kakva ih sudbina tamo očekuje, to se obzirom na prilietio poznat mctod, kojim sporaztimnc sile potpoinažu i oslobodjavaju male na'rode, ne mora ctotaljno crtati. Koaliciji jc danas više ncgo ikada staio do toga, da dobijc hrane za topove. Oni srpski jadnici, što sc „vraćaju kućama“, biće kao lirana za topove otposteti na francuski front, na istok, u Arhangelsk', tt Sibiriju i na ona nijesta. gdje za slavtt nasilnika u Parisu i Londonu ne će diobiti časti, ali zato do'sLa bijede i boleština. U poredjenjtt sa podanicima Austro-Ugarske nalaze sc ovi bijednici u obratnom položaju: prvi će svojoj nevoij! tigledatl kraja, a drugi, t. j. Srbi, idtt tturavo tt susret svojoj ncsreći i svojoj propasti. Na svu srećti nalazi se u ovotn utanačenju zaintercisovanih vlada i jedita tačka, koja odrcldjuje, da repatrijacija trcba dinbrovoljiii pristanak’ oniii, na koje sc odnosi, i da se ne sinije preduzimati siiom. Treba stoga sačekati, da ii ćc. i u kojoj mjeri srpski ratni zarobljenici, koji sc nalaze u Monarhiji i u c. i k. upravnoin područjn, učiniti upotrebu od prava, da sc . vratc kućama“ ti TGitilon, da bi na kraju krajeva pnrttit krv za vdfi taku bcznadnu stvar svojih ..-r/lenronitili savaztiika“. Sad, kako bilo, još jedared je stiipuiacijama n utanačetnju o izinjeni ratniii zarobljenika dat dmkaz za to, da sc vojnjčki pobjcidilae na svima linijama nalazi u boljem položaju ć>d pobijedjenoga. Što ćo austro-ugarski sinovi za đoglodmo vrijeme moći pozdraviti svoju domovimt i svoju rodbinu, a ratui zarobljenici sirotog izdatog snpskog naroda svojim „ois!o-beđjeiijem“ tt satneo stvari idu u susrct robovamju tt najgroznijcm smisltt riječi, to zahvaljtiju i jedni i dnigi na kraju krajelva snazi austrongarskog i njemačkog oružja.

PODLISTAK Uoslp Crepić: Rusvaj. (I z zb'I rk e „Rnsva i“). I. Kao što svagda, tako i ovaj put, jbilo je selo Brczica zadnje. | Kada su druga sela uokolo već jbdavna imala zarobljenike, nije se žijteljima Iz Brezice ta novotarlja Još pokazala potrebnom. Istina, nestašica Š'adnilt slla, lcao i potreba zarobljenika osjećala se i u Broz.ici: no kako svamjesto imade svoga „mefista 1- , nije ako ni Brezica bila bez njega; ona ga e Imala u osobi nekoga Augustina lAugustirtoviča. JJ 5 Taj noivovjeki Katilina več iz neIkšakVog svojeg osobnog uvjerenja bio ae protiv svega i svačega, ili kako se u teelu govorilo — ,,kontra“. $:vV. Rečeni seoski ,,mefisto“ ntiješao se zirda gdje ga nlje trebalo, pak i u tako viažno pitanje, kakvo je bilo nabava arobljenika, umiješao je on svoje trste. Dva i do tri puta sastajali su se gospodari brezički na dogovor radi ibave zarcbljenika. ali nigda nije bilo jju njih sloge. Bilo ih je za stvar i protiv aje, medju posljednjima koji su govorili: „Što če nam. ne trebaju nam, kako ^mo do sada bili bez njih, tako ćemo l sad“, bio je i seoski njuškalo August. Istotn pod jesett iduće godine uvi]3jela je nekoiicina pametnijih igospo' ara potrebu, složiti se glede dobave zarobljenika. OvaJ put mimogred budi spomcfliuto nije Augusta bilo u selu, njemu se

desila jedna.ttedaća, da ga ie naitnc otpremilo nekuda u Srijem tta ,,Arbeit“; — pričali po selu da zgrće prašinu po cestama, kuda prolaze vojnički povozi. Kratko vrijeme pošto su se Brezičani sporazumjeli, prottio sc selotn glas, da ćc „Rusi“ za koji dan tt selo stlči. U prvu nedjelju kako jc to počclo po scltt nakla.pati, besposlena i radoznala čeljad, nije ni o čem drugom bilo govora i prctresanja, već o ,,Rusima“. Taj dan prije misc pred crkvom, plašita je strin.a Ceca Luketlna svoje susjede i prijatelje. Joj nama. kada dodjti ,,Rusi“ pojist će nam dicu. to stt „Verloge 11 * taj jedan jede više nego naših šcst ljudi“. Susjedc slušalc i križaJe sc. Posiije mise skupila se rpa izvjezdIjivc čeljadi, okolo scoskog boktcra Miklike, onoga, što novine čak Iz Njemačke dobiva, da čuju koju panietnu; a on opazivši mnoštvo. dao se na tuinačenje. Miklika je dokazivao, kako ti Rusi ništa drugo niti jcdu njti piju nego ,,tej“. Jedni su mu od siušatelja vjerovali a drugi tnu se smijali, Miklika zato liiaje i ne haje, već on nastavio bugariti i jadikovati: „Tko će im teja i šećera nadostiti!“ - . Nekoliko daua kasnije stigla Je općini brzojavka, da će doći dvadesetak ruskih zarobijenika. Brzojavka je prispjela baš po .podne, četnik Lovro prifunjio nešto ti kancelariju; čuvši <Ja će do večer Rusi doći, po>bržao do krčmarice Roze preko puta općini, da Joj kaže novost. Za ovtt novicu đoblo je Lovro od krčinarice jcdan sajtlik ra-* kije rozolije.

j •) „Verlogo", divovi, gfganli po narođnOnt shVaćanJu, ‘ * ' "*

Nije bilo nikakvo čtido. do-sutbna znalo je cijclo selo, da će k vcčeri u selo — Rusi. Iz jednoga šora u drugi scoskim brzojavom bcz žica raznosila sc viiest: Rtisi dolazc. — Ali kako je selo Brezica imalo i tiešto smole, dogodilo se tako i ovaj ,put. Otpreinilt iz općine n,a nekoliko kilomctara udaljcmi žcljezničkti stanicu četvera kola i četnike Lovru i Scpliktt sa načelnikom n;i čeiu. Ova karaivana otišla iz sela, a u selu do ponoći svc živo i na noganta, očekttju Ruse. Ponoć prošla, četnici, načelnik i kolijai vratili se sa stanice. aii bez zarobljenika, nijcsti naime stigli, Bog bi ih znao gdje sti žaostali! Za dva dana eto opet brzojavka. Načelnlk, četnici I kolija opct na žeijeztiičku stanicu, kao i prvl put; ali kako su otišll tako se i povratili, ništa ne opravivši, jer i ovaj put ltc dodjošc zarobljenici. Sjutradan dobili su na općini i trcću brzojavku, načelnik se v.eć stao ijutiti, a kako i ne bi, već jc obredao jedan šo-r, redeći kola na kolodvcr pred Ruse; misli on, ako tako bttdu brzojavke prispijevale .dttevice, obredat će se selo i dva i trl pnta na stanici, a Rusa nikad. Kak'o prijašnjih večeri, tako i trcći put kola naredill, čctnici pripasali sabije, načelnik zafrčlo brkove I na ,,štaciju“ pred Ruse. Dosad,a kako kolija iz sela, a to sve selom vrvl. Medjutim jc radoznalost i napetost vcć I pcvpustila. ali ovaj put „delegram“ nije prevario, zarobljenicl su zbilja prispjeli, s njima došao i jedan vojnik Slovak, nekl Janoš Tindisz, koji nije ni rlječl razumlo hrvatskl. Nakon kratkog .,ru-

žavnog kancelara o političkom položaju. Zapetost, s kojom se to saopštenje očekivalo, pokazalo se u vanredno velikom brojti slušalaca. Od strane vlade biii su prisutni svi drža\Tti tajnici. Sjednicu je otvorio državni kancelar grof Hertiing dugitn govorom, u kome je izjavlo, d a p r o m j en a u m i n i s t r u s p o 1 j n i h p o s 1 o v an e ć e lt i ti k o 1 i k o p r o m i j e n i 11 k u r s c j c ! o k u p n e d' r ž a v n e po1 i t i k e. K a k o unutarnja t a k' o i . s p o 1 j n a p o l i t i k a d r ž a v c k r e t a ć e s c i tt b u d u će. k a o i d o s a d a p ti t e v i m a, k o j i s u u t v rd j e n i p r o š 1 i m i z j a v a m a d rž a v n o g k' a n c e! a r a. Koliko se tiče viadinc volje, sva su obećanja u iimitariijo-političkom .pogledtt održana i ispunjena. Vlada ćc svom odlučnošću nastojavati, da se unutarnje poiitičke reformc izvedtt na zadovoljavajttći način. Sto se spoljnih priiika tiče, državna politika je programatski utvrdjena u odgovoru na papimt mirovnu notu. Cijelom svijetu je p oz n a t a g o t o v o s t n j e m a č k e v! a d e z a m i r, š t o j c n e k o! i k o p u t a u z v a n i č tt i m i z j a v a m a r a z 1 o ž en o. D o s a d a s e u t o m c n i j c n i š t a i z m i j e n i 1 o. S up r o t n o t o tn c p o s t o j i č i n j e n ic a, d a u n a š i li neprijatelja ! s a d k a o i d o s a d p o s t o j i v o 1 j a z a uni š ta v a nje. Dokl c u tom e n c n a s t u p i n i lc a k v a p r o m j cna, mi snin primorani, da slob o d u i b 1 a g o s t a n j c d r ž a v e branint.o mačem. U pogledu g o t o v o s t i. d a n a r e a 1 n o j o s n ov i ud j c m o n tnirovnc p j e g ov o r c, p o 1 i t i č k a d r ž a v n a tl p l'RTtt j o 1 a 1 a 7 n >| . i? Tj _rv n C\ VtT vojnotn upravom. Posiije toga je državni kancelar govorio o novc-m popur.jcnju mjesta državnog tajnika ii ministarstvu spoljnih poslova i izjavio. da se ono ne svodi na stvarne ucgo na suprotnosti ličtie priro'de. Nasijednik, koji je u izgledu, admira! o!. Hintzc, dao jc cbavezttu izjavr. da će en u svakom pogTedit vođili t’osadattju politikti države. Poslijc govura državnog k’ancelara otpočela stt savjetovan ; a o pclitičkim predk ziiua.

Svi glavni Tfstovi Englosko bR li su tađa na strani Njomačko' f zastupali njono pravo. Oni su upo zoravali na to, da j<? NjernaTka stoljeći. ma patila od siinili osv'ajačkib i grabožnili luŽnji svoga zapadnog su.-j 'd i j d a' Njom ačka s a E1 s a s-L o t r i n g j j orn' uzima samo ono, što joj jo prije b i 1 o o t«t o. Nj o m a č k a i m a j o š pr't« v o, 3 a t r a ž i j a m s t v a 3 a s c n e č d ponoviti stoljetni grabežni poi h'vati.

Poslije Kuhlmannove ostavke. Njemački poluzvanićni list o Kuhlniaumi. Bcrlin, 11. jula. Povodom odstupa pl. Kiililmann a bavi sc ,,N o r d d e u t s c h e A1 i g e m e i n e Z e i t u n g“ opširno dipiomatskotn karijerom državnog tsjoika, koja ga je odvela u mnoge zemljfi te mu dala prilike, da upozna svijcl i život. List nastavija: Karijera ovog dipiomate, kome datias nema više od 45 godina, dokazuje, da je ovdje izva.nredna darovitost tražila i našla puti za rađ u istorijskom vretnenu, bogatom dogadjajima. Kulilmv.nn je važio tipravo, — da upotrebimo stari Bismar^" ckov izraz, — za najboljeg konja u konjušnici njeniačkc diplomaclje. Od inodernog duha državnog tajnika očckivaio se isto razumijcvanje za kontinentalni položaj vlasti, kojn treba država kao istorijski temclj, kao i ’ za svjetsko-ekonomsko uvodjenje tt krug ostaJih naroda. ..Norđdeutsclic Ailgemcinc Zeitung“ spominjc tt detalju Kithhnannov nastupnl govor od 22. angusta 3917. u glavnom odboru tijemačkog Reiclistaga, prožet ovim đtthom novonjemačke politike. Dalje spo-' minjc list tictu njemačke vladc od 19 septembra, kao odgo-vor na papinu notu ođ 16. augusta, kao i naročite Kuhimannove zasluge pri sklapanju mira u Brest-Liiovsku, gđjc jc državni tainik .licno vr.-dio pfegovore. Zatim navoui itst nnieurcsratis'M tmr> ia.->vn\ * ija: Odstup gospodina nl. Kiihimann.’ izazvaćc — već prema stranačkom poipžajn onoga, koji d.aje mišljcnje — iii žaljenje ili zadovoijstvo. Spc.Ijna poiitika Kiihlmannova naišla je djeiiiuica r.n strastveno pro'tivljenje; to jc'znak’ njegovc izrazitc iičnosti. Siabe pojave ti politici tta imc ne izazivaju nik tđa žestok.t ncprijateljstva.

Grof Hertling o spoljnoj politici Njernačke. Kb. Berlin, 11. jula. Danas s.e sastao glavni odbor Rciclistaga da sasluša s; opštenie dr- i

Problem opšteg mira. Engiezi o EIzas-Lotriiigijl za iraticnsko-nientačkog r aia 3870. godine. Kl>. 11. j:T I. |l „N. Alig. V <■ i tu ng“-u r.i/.laž^ poslonfk H?iehsl.'i;?a F.i.gen Tiiger r.psirno, kako j'! E’s.a -L-.lr'n' ij • po I !a f «nćnsk.n. Iznu dju o3l >’<»;g pur! »:-ik govor? i o pisanju ongle'sko Slampo u gođ. 1870. kiipipateijnog“ sporazttmka sa vojnikcm Slovakom-, tiatovariše Ruse i cspap ini na koia, pak ntit Brczice. Kad su već došli seiti na domak. nagovoriii su ćeinici Rr.se, da zapievaju. Poncč je davuo ntinuia, a na selu sc slcgia tišina jesenskc noći. Koiija prolaizila seiom. a u drndanju i glomot točknvta, pomiješaia sc pjesma zarr.blje- j nika: Moscet, moste mestavi AždaJ miloj dvorca Na kažitjet rebalovcem, j Slavnim liiopcem tirolattcem. Ostatak ncći proveli sti zarobljenici u jednctn štaglju. Istom što je u jutro počeio svitati, prik:;.r,i!o se u onom divorjštu, gdje su zarcbijenici prcnnćiU. mnoštvo radozualaca, zureći i mjcreći zarobljenike; koji su pred štvgijem čekali, dok ih sc medju' poslođavce porazdijeli. Neki se izmcdju pridošlica i t> raz« govor up-ustili s Rttsima. 'Jedan je r.aš invalid ispitivao jednog bačtiškit. gdje sti ga „zabrali”; ovaj mtt više mimikotn i gestama pokazivao, nego riječitna. U gomili stajala i strina Ceca Lukctina; ona je još ncćas čula, kada su selcm vozili zarobljenikc, čula je i pjesmtt. Djeca u sobt, njena untičad, pcčola piakati; no ona ih zapiašila: „Zar nc ćcte šutjeti, frast vas ufatio, eto idtt Rusl, pa če vas pojesti!“ Djeca se o-dmah umirila. Sada je 1 ona dcšla da vldi izbliza. što će dicu da pojidit. Malo po tnalo strina Ceca i još dvije do tri žeue primakle se zarobljcnidtjia, promatrajućl ih znatiželjno. Jedna ih od žcna i osTovila. upitavši ih. da li su gladnl, Zarobljenlcl pokazfvall klmanjem glavom, da bi baš tno-

Sfitervencija sporazumnih sila u Rusiji.

Englcsko nasiijc

sta !

tmrmanskoj ob.'.i!i.

Sior!

cboim, 1 1. jul:(.

PvtrOgrš’sk:'

l.l'U'j

:vr:a a’eucija

lp

IT srij.-du u

jit' H

prodrio su ougl'-

sk,

In.pc pronia

imirn

■u'.-knj oh.ili i p .

Sj-'

v s i graid K e

m. F,

ttiorki koiua'.darf

r;tz

i'iji'Šio jo <1(.Ž

:uS< i

lanušnjc č'anoto

sovjeta i dao j« nap.riti 3rugo pređetav niko vlacii. ; | gli št,» god Fialožlti. Zu nekoliko časaka donijele žer.e, — tnedju njima i strinv Ccca. — Rttsima krulia i slanine. Ovi primili ponttdjeito. zahvaljujući. Ratari, što su u okolo bili, izbirali tnedjutim i nagadjali se, koji će sebi uzeti kojega ođ zarobb'enika. .Tedan bi velikoga, drugi maloga, treći bradatoga, baba Filka Ć, icntazova izabra’a najstarijega: prov.čuiiatio ona radi, ti uje puna kuča miadjarije, ženskadije, nuiški otišli na vojsku, tie lii mta litjela u kući lcomedije ni rtisvaja. Dc.k su se scljani nagadjali, došao tutčelnik, pobilje/.ili Rusc, i razdijelili. jedau dobio Pjotra, drugi Vasilija, trcći Jogora i tako redcnt dok jc trajalo. Prva dva trl dana biii su z.arohljenici predmetom raizgovora i čudjenja, ali svako čudo za tri datta, tako i ovo, zarobijenici sc smjcstili ko l pnslodavaca. privikli so ,rcsht, upo7.tK-.it domaćtt čeljad i običaje, kao đa su o-Juvijek u selu. Od dolaska zarobljenikai proteklo i r.ckoliko tnjescci. Pojcćir' poslodavac hvalio, a drugi kudio svojcg,a zarobijenlka. Dešavalo se i nešto zadjeVica mcdju zarobljeniciina i gazdama, no takove jc kratkim putetn rjcšavao vojnllc Tiitdisz. II. Primakla s.- jesei’. a navršila godii-.a dami. kako sc zarobljenici u setu na-kizc. Te jeseiti urodila šljlva da su se sve grane do zem.ijc svijale ispod obilna ploda. To je imaio po'sljedicu, da se u Brezici pekao pektnez na veliko, a još na više proizv'adiala židina nazvana „zejenim dcmortom”. U selu, pošto su pecarskc naprave i kotlovl prcdanl vlasti, ostao samo Jedan opčtnski, a tal se naiazio u pccart Čiča Marka Petrova.