Bitef

de sanctis o »madragoli«

Sve su to slabe definicije. S jedne strane ima komedija koje su promašene zbog cele gomile zapleta, s druge strane komedije koje su šture zbog siromaštva akcije. Makijaveli spaja te dve osobine. Njegova je komedija prava pravcata akcija, puna živih, dinamicnih situacija, ponesena unutarnjm snagama, koje u njoj deluju kao si le, odnosno oruža, a ne kao sredstva, odnosno rezultati. Karakter je izložen živo, kao delatna snaga, a ne kao apstraktna osobina. Ono što je najdublje u mislima ispoljava se tu u najveselijim oblicima, sve do najvulgarnije i najciničnije sprdačine ... Tu je sam Makijaveli: čovek koji igra u krčmi i koji razmišlja u radnoj sobi.

Mandragola je osnov jedne nove književne vrste. Ona je živahan, i dinamičan sveí, pun raznolikosti, gipkosti, radoznalosti, svet kojim upravlja slučaj. Ali se pod tim frivolnim prividima kriju najdublje kombinacije unutrašnjeg života. Impuls za akciju daju duhovne snage, neizbežne kao i sudbina. Dovoljno je poznavati lica, pa da pogodimo rasplet. Svet je prikazan kao posledica čije su premise u duhu ili karakteru, u silama koje ga pokreću. Ko ih bolje zna proračunati, taj pobeđuje. Natorirodno. čudesnn i slnčajao, sve je to detronizovano. Namesto toaa dolazi karakterTÖno stö je dao istorijTi politici, Mikijaveli je dao i umetnosti.

U to doba su se razlikovale dve vrste komedija: komedija »zapleta« i komedija »karaktera«. Komedija zapleta zvala se ona gde je zapletenost akcije budila interesovanje čitalaca; takve su bile sve komedije i novele i tragedije vremena. Efekat se tražio u neobičnosti i zamršenosti zbivanja. 0 komediji karaktera govorilo se, kad je akcija bila sredstvo da se prikaže novi karakter.

68