Bitef

1

govor o avangardi

(eugène Ionesco)

'Uvodni govor s Razgovora u Helsinkiju o Avangardnom kazalištu što ih je u lipnju 1959. organlzirao 111 (Medunarodni kazališni institut)’. Helsinki, llpanj 1959. Čini se da sam dramski autor avangarde. Ovo mi se čini čak i očevidnim, jer se nalazim ovdje, na razgovorima o kazalištu avangarde. To je sasvim službeno. A sada, što znači avangarda? Nisam doktor teatrologije, a ni filozofije umjetnosti, jedva sam ono što se zove čovjek kazališta.

Ako dolazim do toga da imam neko mišljenje o kazalištu, ono se odnosi prije svega na moje kazalište jer je proizašlo iz mojega stvaralačkog iskustva; ono je jedva normativno, bolje rekavši, ono je opisno. Nadam se, naravno, da se pravila koja se odnose na mene moraju isto tako odnositi i na druge jer su drugi u svakome od nas. Svakako kazališni zakoni za koje vjerujem da sam ih otkrio privremeni su i nestalni; oni ne prethode umjetničkoj emociji nego je prate. Samo neka ja napišem novo kazališno djelo, moje stajalište može biti temeljito promiienjeno. Događa se da sam primoran sam sebi protusloviti i da ne znam mislim li uvijek ono što mislim. Ipak se nadam da ostaju neki osnovni principi na koje se svjesno i

instinktivno oslanjam. Dakle još jednom, mo gu vas upoznati samo sa sasvim osobnim iskustvom. Medutim, da bib bio siguran da ne činim suviše krupne pogreške, ipak sam se prije nego što sam došao pred vas potkrijepio dokazima. Otvorio sam svoj Larousse kod riječi: Avangarda. I naučio sam da su avangarda 'jedinice koje prethode jednoj oružanoj snazi, kopnenoj, mornaričkoj ili zračnoj da bi pripremile njezin ulazak u boj'. isto tako bi, analogno, avangarda u kazalištu bila sastavljena od male grupe šokantnih autora ponekad od šokantnih redatelja iza kojih slijedi, na nekoj udaljenosti, većina družine glumaca, autora i animators. Analogija je možda valjana, ako je, kako to do-