Bitef

Pozdravljanje nadzornog saveta. Proza. Pozivi u pomoć. Pozorišni komad. Književnost je romantična. Pamflet. 1968. Kaspar. Pozorišni komad. 1969. Štićenik hoće da bude tutor. Pozorišni komad. Unutrašnji svet spoljnjeg sveta unutrašnjeg sveta. Stihovi. Nemačka poezija. Obaranje čunjeva u seljačkoj kuglani. Priča. 1970. Strah vratara. Priča. Quodlibet. Pozorišni komad. Vetar i more. Radiofonske pripovetke. Kas preko Bodenskog jezera. Pozorišni komad. 1971. Hronika tekucih dogadaja. Scenario. 1972. Kratko pismo za dugi rastanak. Priča. Nesreća lišena želja. Priča. Ja sam stanovnik kule od slonovače. Kritički članak.

program ska razjašnjenja (data prilikom preuzimanja dužnosti direktora Burgtheatera)

Program čiji je sadržaj budućnost Burgtheatera ne može se utvrditi ako se jasno ne sagleda, i, ukoliko je moguée, bez predubedenja naslika njegovo današnje stanje. Samo se po sebi razume da se u takvim okvirima razmišljanja o mestu Burgtheatera i smernice programa buduóeg rada mogu dati samo u glavnim naznakama, Ta su razmišljanja nastala u toku rešavanja neprekidnog niza postojeóih i nastajuéih problema sa kojima su se suočavali mojí saradnici i ja. Svestan sam da je odrediti mesto Burgtheatera danas otežano činjenicom da svi mi, u teatru i van njega, nismo navikli da na Burgtheater gledamo objektivno. Mi se prema njemu odnosimo, bilo da smo rođene bečlije Mi samo školovani u Beču, sa onom mešavinom Ijubavi i mržnje sa kojom sudimo i o mnogim našim nacionalnim osobinama. Nikada ne bi neko drugo pozorište u ovome gradu bilo u stanju da razbukta takve strasti, bilo to oduševljenje ili negodovanje, kao što na žalost ili hvala bogu Burgtheater može svakog trenutka. Odnos prema Burgtheateru nije dakle hladan, distanciran ili akademski, već strastan i zato se o ostvarenjima Burgtheatera najčešće I

sudi sa strašću, dok se vrlo retko, ako se to uopšte ikada i öini njegova ostvarenja analiziraju. Mišljenja sam da u oceni sadašnjeg trenutka Burgtheatera treba da bude strasti, ali i mudrosti i analitičkog razmišljanja. Dozvolite mi da navedem neka merila koja su, kada govorimo o Burgtheateru, uvek iznova važeća: Pozitivna mišljenja o Burgtheateru su otprilike ovakva: tvrđava glumačkog majstorstva, kolevka kulture govora, najpoznatije pozorište nemačkog govornog područja, prvo pozorište na nemačkom jeziku, prevashodno klasično pozorište.

Negativna bi, otprilike, bila ova: dosadno klasično pozorište, pozorište zvezda, zastarelo, nezanimljivo pozorište, pozorište od juče, činovničko pozorište itd. Istina je neuporedivo komplikovanija. Sva prebacivanja, sve kritike, skoro svi negativni sudovi koje je ovo pozorište moralo poslednjih godina da čuje, dolaze bez sumnje otuda što postoji neka opravdana nelagodnost. Nje su svesni i ansambl i kritičari i gledaoci i ljudi koji upravljaju kulturom. Svi se oni skoro u potpunosti međusobno slažu da ona postoji, čak i kada nisu u mogućnosti da je formulišu. Dopustite mi da pokušam da taj zadatak uzmem na sebe. Burgtheater je pozorište sa verovatno najznačajnijim glumačkim potencijalom sveta, kome spolja nametnuti, ali ii sopstveni okovi i ograničenja dopuštaju da ostvari samo jedan deo svojih mogućnosti. Baš taj raskorak između mogućnosti i stvarnih dostignuća ovog pozorišta glavni je razlog gore pomenute nelagodnosti. Zlo je nastaio u samom začetku; Burgtheater je osnovan kao nemačko naro d n o pozorište. Taj čin koji je značio napredak dugujemo velikom prosvetitelju koji je strasno težio napretku zemlje. U vremenu kada je nastajala nemačka dramska literatura, Burgtheater je trebalo da bude njen dom. Ovo pozorište osnovano je da neguje dramsku literaturu naprednih shvatanja, Koliko je u svom dugom veku ovo pozorište biio progresivno a koliko pozorište određenih pisaca? U stvari, najčešće nije moglo da bude ni jedno ni drugo, jer publika Burgtheatera nije mogla da drži korak sa vizijom njegovih osnivača. A pozorište postoji samo u saradnji sa publikom, nikako u sukobu ill bez nje. Bez obzira na ogromne političke i društvene promene od osnivanja Burgtheatera do 1945. godine sastav publike je ostao u suštini neizmenjen 6ak i za vreme prve republike. A od 1945. do danas Burgtheater nije umeo da otkrije novu publiku koja bi stvarno predstavljala novu Austriju. Još jedan razlog nelagodnosti koga smo svi svesni, leži u zahtevu da ovo pozorište bude reprezentativno, da odražava naš svet, svu njegovu mnogostranost i protivurečnosti j činjenice da je naša publika konzervativna, da ne predstavlja ni današnji svet ni današnju Austriju. Prihvatam postojanje pozorišta za probranu publiku. Ne postoji pozorište za sve. Ali odabrani to ne treba da budu po rodenju, bogatstvu, društvenom položaju, već da budu elita duha i kulture. Molim vas da me razumete pravilno. EMta duha ne mora da se sastoji isključivo od ljudi visokog obrazovanja i doktorskih titula,

od ljudi koji skupljaju starine ii posećuju aukcije. Elita duba i kulture za mena su ljudi koji su sopstvenim intelektom .izgradill svoj stav prema današnjem komplikovanom svetu. To po men! znaoi da neko poseduje kulturu. Pođemo 11 u našim istraživanjima dalje otkrióemo da je literatura koju je Burgtheater ¡grao odgovarala željama publike ali nikako nije odgovarala mlslj-i koju ova kuća treba da vršl, jer jedan od naslednih grehova Burgtheatera je da ono, kao pozorlšte višeg društvenog sloja, skoro nikada nije držalo korak sa llteraturom. Uvek je trebalo da izvede veé proverena delà, nikada nije moglo da bude laboratorija u kojoj je bilo mogućno nešto isprobati. Logično, ova uzdržljivost prema novome nije se uvek odnosila i na veliku ponudu proseénih déla i ¡prosto je neverovatno koliko je déla najpovršnijeg zabavnog žanra izvedeno u Burgtheateru od 1776. godine. Od osnivanja kuée do 1971. godine izvedeno je 3793 razliéitih déla, od toga 556 déla koja se mogu übrojati među literarno vredna, što čini jednu petinu. Četiri petine repertoara Burgtheatera satojalo se od déla prosečne vrednosti. U skoro dva veka istorije ovoga pozorišta uvek se dogadalo da mnoga vredna déla i pisci kasne Mi nikada ne dožive cast da budu izvedena u Burgtheateru. Setite se koiiko su, na primer Raimund i Nestroy izvodeni u drugim pozorištima pre no što su doživeli svoje prvo Izvođenje u Burgtheateru. Razmislite šta Je danas od »klasika« našeg veka, recimo jednog Becketts, Brechta, Jonesca, uopšte izvedeno, ili se zadržalo na sceni Burgtheatera. Činjenica da postojl veliki ekspresionistički, značajni naturalistički, i snažni epski teatar koji zahteva i određenl način izražavanja kod ñas se jedva priznaje. O negovanju, unapređenju jednog novog izraza nikada nije bilo pomena. Ne može se prlpisatl slučaju da se od drugog svetskog rata naovamo Burgtheater ni na jednom festivalu ne pojavljuje, dok najbolja pozorišta sveta na njima osvajaju pozicije kako bi svojim specifičnim sredstvima izražavanja na najbolji mogući način predstavila svetu svoju literaturu, Stilska nesigurnost i nedorečenost su neminovno bile posledice onoga što smo veé rekli jer dramska literatura zahteva i stvaranje sopstvenog izraza. Udalji l¡ se pozorište od savremene literature ono ne može da nade ni savremeni dramski izraz.

Čak i za Nesitroya 1 Schnitzlera, dva autora koje bi trebalo da ¡gramo bolje no iko drugi Burgtheater je samo ponekad uspeo da nađe odgovarajući dramski izraz koji u nedostatku kontinuiteta nije mogao da postane trajna svojina našeg pozorišta. Uvek iznova je plaöljlvost zamenjivala tragiku, ■id’lliönost kritiku, laka šala sarkastičnu opasku. Pobudiće čuđenje, verovatno i raspre i negodovanja, to što se ja danas sa tako bespoštednom, tako zagriženom kritikom obraćam javnosti ali kao što sam rekao na početku hteo sam da pokušam da tu nejasnu nelagodnost koja se oseća u pozorištu i van njega definišem za članove Burgtheatera i sve ostale koji ovo pozorište vole. Ali sve što iznosim bilo bi nepotpuno kada bih preéutao i ono što je pozitivno. Nadam

25