Bitef

KIKLOP

8

Schauspielhaus • diseldorf • savezna republika nemačka * euripid: der Zyklop • prevod: ulrich von willamowitz-möllendorff • obrada: helmut schaler • režija; roberto ciulli • prostor î kostimi: gralf-edzard habben • muzika: reinhart firchow • asistent režije; rudolf capelli • učestvuju; fritz schediwy (odisej), manuela alphons (polifem), rudolf brand (silen), wolf aniol, jan eberwein, reinhart firchow, bemt hahn (satiri) •

u »Odiseji« opisane nasiino priklanjanje sveta postojećem poretku, tako i priča о kiklopu Polifemu svedoci о dijalektici ćivilizatorskog napretka zapadnjacke istorije. Povratak u stanje varvarstva preti onda kada razum postaje instrument Ijudskog gospodarenja, i tako pokušava da izbegne uticaj preteéìh sila prirode.

[Helmut Schäfer]

KIKLOPŠ

EURIPIDfIVA SATiRiGNA IDRA

U devetom pevanju »Odiseje« Homer opisuje susret Odiseja sa kiklopom Polifemom. Jednooki div ne pristaje na razmenu dobara sa iscrpljenim lutalicama i proždire šest junakovih pratilaca. Opijen vinom, div pada u dubok san i Odisej ga oslepljuje. Heleni mogu da se spasu. Euripidova satirična igra posvećuje veliku pažnju ovom dogadaju, mada njegovo interesovanje za opisivanje ovih zbivanja potiče iz sasvim drugih razloga. lako opravdanost Odisejevog lutanja ne dolazi u pitanje posto se ovaj junak, mogio bi se reći, povinuje željama bogova ceo ovaj poduhvat kod Euripida izgleda više kao akt kolonijalističke samovolje. Polifem je Posejdonov potomak i übraja se u onu generaciju koja je pre Zevsovog ustoličenja vladala svetom. Ne obazirući se na propise novog gospodara, Polifem se vlada prema sopstvenim zakonima, koji ugrožavaju, postojeće grčko društveno uređenje. Ne oseća nikakvo poštovanje prema Zevsovim sledbenicima i izjavljuje: »Za prosvečene Ijude bog je samo ono za šta se oni izbore i u čemu uživaju; sve drugo su samo lepe reči.« Mitski nebeski prizori za njega, feudalca, predstavljaju samo magičnu pojavu, koja se lako može objasniti prirodnim procesima. Suočena sa takvom racionalnošću, Odisejeva mudrost pokazuje svoju slabost: u borbi za opstanak, on se istovremeno bori za dalje postojanje sistema koji bi se inače mogao održati samo uz pomoć lukavstva. lako u izgnanstvu, kiklop i dalje predstavlja opasnost za Olimpijce. Kao što je

Prema najstarijoj legendi, kiklopi su sinovi Urana i Geje: Arg, Sterop i Bront. To su ogromna stvorenja, sa po jedr|im okom, koja su Zevsu kovala munje. Zbog njihove neobuzdanosti Uran ih je bacio u Tartar; oni pomažu Kronu da dode na vlast, a po njegovom naredenju ponovo im stavljaju okove, kojih se oslobađaju zahvaljujući Zevsu i tako postaju njegove dobrovoljne sluge. Na kraju, übija ih Apolon, jer su Zevsu posudili grom, kojim je on übio Eskulapa. Prema Homeru, kiklopi su takođe jednooki divovi u Trinakriji, Posejdonovi sinovi, bez zakona i morala, kojì su živeli od stočarstva. Njihov predstavnik je poznati Ijudožder Polifem iz »Odiseje«. U kasnijoj legendi onì se pojavljuju kao Hefestovi pomoćnici, koji u grotlu Etne i na vulkanskim Liparskim ostrvima kuju Zevsu munje i gromove, a bogovima i vlasteli oružje.

Kiklopi Kiklopi, prema grčkoj legendi stvorenja sa jednim okruglim okom na čelu, prema Homeru (»Odiseja«, IX) narod divova, Ijudožderi, skoro bez ikakve kulture. Kasnije su Hefestovi kovači, koji žive na Etni i drugim vulkanskim područjima; pripisuju im i gradnju kikiopskih zidova. Satirični Euripidov komad »Kiklop« opisuje kako je oslepljen kiklop Polifem.

Polifem Polifem, kiklop, jednooki div, Posejdonov sin, živeo je odvojeno od ostalih kiklopa u jednoj pedini, gde ga je posetio Odisej, koji ga je opio i oslepio. Zbog toga ga je progonio Posejdon, ogorčen zbog zlostavljanja svog sina. Jedna helenska verzija prica о sebičnoj ljubavi Polyphema prema Nereidi, čijeg ljubavnika Akida übija besni kiklop. Umetničko piikazivanje oslepljenja poznato je još na vazama iz VII veka pre naše ere, a kasnije i na platnima Rubensa i Böcklina.