Bitef

čežnji za dalekim i nepoznatim svetovima. Fabritius: Govorili ste о nepostojanju izvođačke tradieije antičkih drama. Pokulajte, ipak, da na osnovu istorijskih materijala originala rekonstruilete kako antičke tragedije tako i satinine komade i komedije. Slobodan postupak sa materijalom ipak je diktiran i sadržajem, nezavisno od nepostojanja te izvođačke tradieije. Ciulli: Svakako, ali moram napomenuti da su se ovde u Nemačkoj potrudili da grčko pozorilte vrate u život na jedan skoro akademski nalin. Horovi igraju u klasičnom stilu, i muziku su pokulali da vrate u prvobitne okvire i na taj nalin, polemilki receno, nemačka tradieija antike je istorijski okamenjena. Fabritius: Tako, dakle, po tvom milljenju treba shvatiti i raskid sa onom, možda muzejskom tradieijom izvodenja antilkih drama, i to upravo ovde u Saveznoj Republic!, odnosno u Kelnu. Ciulli: Svakako, iako ovaj motiv, u krajnjoj liniji, treba da ima sekunđarni znalaj prilikom izbora komada. Schäfer: Ova težnja prema tradicionalnom obliku potile verovatno i otuda Ito je upravo u Nemalkoj, polevli od XVIII veka, postojalo jasno izraženo filololko shvatanje antilke grade, liji je zaletnik bio Winkelmann, i, usled toga, istorijski osvetljeni XIX vek tretirao je antilko doba jedino kao neku domalu relikviju dostojnu poltovanja. Pojedinci, pak, kao Hegel ili Höderlin, koji su predstavu о antilkom vremenu kritilki suprotstavljali njihovom svetu, u drugoj poiovini XIX veka nisu vile bili među živima. Preostala je, dakle, jol jedino ona filololka tradieija. Fabritius: Pa, ipak, zahvaljujuli ovoj fradici ji, posedujemo jedini prevod »Kiklopa« na nemalki jezik. Šta je governa karakteristika ovog starog preveda, Ita ste sa ovim tekstom uradili i na koji nalin ste ga preradili? Schäfer: To nije jedini prevod ali je Willanowitz•Möllendorfov nrevod, prvi potpuni prevod ovog delà. Taj Möllendorf, pored toga Ito je bio priznati poznavalac starogrlkog, na poletku svoje karijere bio je neko vreme kritilar, koji se proluo po tome Ito je pocepao Nileovo delo »Radanje tragedije«. Razlog Ito smo odabrali ovaj, a ne neki drugi prevod lezi u tome Ito se Möllendorfov prevod odlikovao velikom talnollu i spontanim, telnim govorom. Svrha naie obrade sastojala se u eliminisanju preostalih filololkih nemalkih elemenata koje smo zamenili, za naie uvo, podesnijim tekstovima. Zatim smo, polto su pojedini orizori u ovom komadu bili isuvile kratki i nepogodni za prikazivanje, pronalli nove prizore, namenjene boljem tumalenju odredenih nroblema. Tako je, na primer, nastao prizor uniltenja Troje, kao Ito ie i sâm kraj, u odnosu na postoiele bio izmenjen, i to na nalin koji ga je vile približio Homerovom epu, polto je kod njega taj kraj bio iskazan sa mnogo vile citrine i brutalnosti. Fabritius; Da li su ove izmene potekle od tebe ili su pozajmljene iz drugih komada?

Schäfer; Obrada je naša, a materijal pripada Homeru, Fabrìtius: Govorio si о horu. Ti, međutim, imaš četiri glumca koji nemaju nikakve veze sa horom. Ciuü'i: Ne sa horom kakav se obično zamišlja. Jer, »Kiklop« je satiriina igra i hör je sastavljen od satira, ali satiri su samo Mterarna podloga. Oni nisu realne ličnosti, već ličnosti iz jednog mitološkog kompleksa, koji mogu da postanu za nas •tvarnim samo konkretnim analogijama. Ukratko rečeno, satirizam je za nas značio malograđanštinu, u čijem svetu postoji specifična organizacija seksualnosti, aii i nasilja. Na takav način su ì satiri u našoj obradi dobili individualna obeležja, zastupljena u likovima četvorice različitih malograđana, čije se jedinstvo ispoljava samo kada su izloženi osećanju strana ili, рак, ako su posredi zajednička uživanja. Fabritius: U vašoj predstavi radili ste, na više mesta, slobodno ste asocirali na temu ovog komada. A najupadljiviji trenutak svakako je predigra. Schäfer: Da se vratimo na temu naše rasprave; zašto se bira upravo takav materijal? Verovatno zato sto se pretpostavlja da se u njemu kriju problemi koji još uvek nisu rešeni. Što se satira tile, ova Dionisova pratnja penala se na način koji nije tako dalek od našeg. Karakteristična erta njihovog ponašanja sastoji se u prikrivenom epikurejstvu, horskì neorganizovanom i usmerenom jedino na blagodeti uživanja. Trebalo je podvuéi sa kakvom lakolom ovi, inale razdvojeni malograđani nastupaju kad se radi о njihovom zajednilkom interesu. U našoj predstavi ovaj aspekt se vile puta ispoljava, i to uvek onda kada su prisutna sredstva za uživanje, na primer vino, pod lijim dejstvom nastaje razuzdanost, koia izaziva onu agresiju sa kojom se satiri uvek medusobno sukobljavaju. Tako je nastala scena specifilnog nemalkog karnevala, kojim smo hteli da istaknemo nasilnilko ponalanje malogradanina. Ciulli; Nešto slično vidimo i u scenama u kojima Odisejevi satiri pitaju za Troju. Njihovo interesovanje za taj poduhvat svelo se na to Ita se po zavrletku rata dogodilo sa trojanskim ženama. Oni se nadaju skaradnom odgovoru, koji bi pothranjivao njihovu maštu. Možda to i nije bila Euripidova namera, ali smo smatrali potrebnim da time istaknemo niihove malograđanske osobine, Schäfer: Ovo se, uostalom, slaže sa danalnjim milljenjem о malograđaninu, liji spektar ponalanja mie sveden samo na jednu ekonomsku kategoriju. Ciulli; Prolog, о коте si malopre govorio, takode ukazuje na samoživi način ponalanja satira, polto su oni nastojali, kada su bili spaseni, da ceo taj poduhvat na Sicilijì unovle. Interesuje nas, pored ostalog. i to Ita se sa satirima, posle njihovog oslobodenja, dogodilo, polto nam izgleda verovatno da ée oni od oslepljenja Kiklopa izvuli koristi za sebe. Schäfer: Prolog nam istovremeno omoguéuje da sagledamo oblik nastajanja mita, jer se to nastajanje