Bitef

to put into poetry the clear ideas of what will alleviate the suffery... to have a vision and know how that vision can become reality and inspire the audience to take action And to do all this with peace and love and joy. Then speak. And move. □ Judith Malina, August 21st. 88. New York

Prolegomena za jedan mogući pristup fenomenu potovanja kao ostvarenja utopije ili njenog neostvarenja Pred nama je. dragi čitaoče, nedatirana zbirka fragmenata od nepoznatog autora koji več vijekovima zaokuplja pažnju istraživača, izaziva sporove naučnika, umne Í maštovite proejene. a cesto i nagadanja i nevjerovatne pretpostavke. Naša namjera da te zabilješke. obavijene koprenama prošlog vremena, tajni, a nerijetko i neprehodne od jezičkih dvosmislica. nejasnoča i neuhvatljivih aluzija, priredimo za prikazivanje. potiče od ideje kineskog pesnika i Njagoa koji se osmjelio ustvrditi da je rečeni spis opis kakve davnašnje pozorišne predstave ili nekog drugog obreda. Moramo ovdje reči daje to potpuno usamljena pretpostavka i da po svemu sudeči nema naučnog utemeljenja, ali isto tako ne može joj se odreči maštovitost. Ne bismo smjeli da zaboravimo da se često bizarne ideje, и početku ne samo neprihvačene. nego i ismijane, znale u istoriji biti ključ razvitka u nekoj od naučnih disciplina, političkih doktrina. pa i u umjetničkoj formi. Nije, dakle nemoguče da če baš pozorišno prikazivanje odgonetnuti bar dio smisla jedne uznemiravajuče zagonetke. Prije svega. treba iznijeti nekoliko podataka o nadenom tekstu za koje se vjeruje da u potpunosti ili približno odgovaraju stvamom stanju stvari. Zna se zasigurno da su bilješke zapečete u gradu zvanom Fobos, ali sc istoričari ni do danas nisu složili koji je to grčki grad bio. Neki smjeliji tvrde da bi to mogla biti i sama kolijevka grčke demokratije. Atina. |l]. No. nije ovo mjesto za razmatranje različitih argumentacija. Očigledno je da se autor, o čijem identitetu ne-

mamo ni maglovitih tragova, poigrao s budučim čitaocem, ne samo dajuči to neobično ime gradu, nego i ostavIjajuči niz drugih zagonetki i zamki. Što nije učinio autor učinili su zemlja. voda, prepisivači. miševi, mravi i ko zna što i ko još. Mnoga mesta u tekstu su oštečena. izbrisana, razmrljana, a ponegde čak i ugljenisana. Kako jedna zagonetka nikad ne dolazi sama ne iznenaduje ni to da analitičari nisu uspjeli utvrditi da li je rukopis s kojim raspolažemo [2] original Mi prepis na starogrčki. Tu dilemu postavljajo nedešifrovane oznake ispod jednög erteža iz Fragmenata koje bi mogle biti kakvo. još nepoznato pismo. Ipak, pored materijalnih dokaza o ovom spisu. tragove priče o Pisteteru Psihe Paskoli i njegovem čudnovatom putovanju možemo naci u mitologijama mnogih naroda. Takode. čini se da baš u njemu zahvaljujuči u mnogim jezicima riječ ptica označava nestalnog čovjeka kojem se ne može u potpunosti vjerovati iii pak kakvog vizionara, utopistu, a kadkad i glumca, lakrdijaša. zabavljača; ptičica varalicu. smutljivka (pa se kaže dolijala si ptičice)', nočna ptica boema i sladostrasnika. pticopjevac zgubidana, ptičarka Ženu lakog morala, a ptičak übicu [3]. Ma koliko nevjerovatne zgode bile tog piitnika na njih su se preteklih vremena pozivali umjetnici, naučnici. pravnici, pa čak i Marko Milion pominje u svom Opisu svijeta da je na ujgurskom jeziku čitao opise istih do-

taljnu študiju Antonina Piafa Zemljepis Nove Atlantide Sarajevo. 1961. prev. V. Letič). [3] Poslovica Bolje vrabac и rud nego golub na grani danas ima izmjenjeno značenje u odnosu na vrijeme i kontekst u kojima je nastala. Ona potice iz vremena velikih progona ptica iz ljudskih naselja i služila je kao podstrekačka parola goničima. □

Putopis PROLOG U kojem neki bogovi traže posao. 1. FOBOS Gde se čeka Nova Godina, a zabavljač Pisteter Paskola zabavlja, i malo posle ponoči desi se sasvirn neobičan dogadaj. 9 LAVIRINT Pisteter dospe u zemlju u kojoj ne zabavlja, ne nade najkrači put da prode kroz nju. ne ostane hladan pred Kraljičem Lavirinta i na kraju ne umre.

življaja u tekstu što mu je dao jedan samotnjak sa Nebeških planina. Ovo pominjemo kurioziteta radi jer Marko Polo je i nosio svoj nadimak zbog sklonosti da pretjeruje u svojim putopisima. U svakom slučaju hvala skromnom grčkom Seljaku Aristofanoieu Ornitesu što nije bacio papire koje je otkopao tog oblačnog predvecerja obradujuči svoju malu njivu. nego ih je sačuvao i pokazao arheologu dr Byrdu Singeru koji ih je pročitao, sistematizovao i prvi komentarisao u svojoj posljednjoj knjiži Čemu arheologija?. □ Dr Slobodan Kos m vidi: Abraham Hoope The City of the Birds, New York, 1956. Eshil Okovani Prometej, Beograd. 1988. prev. P. Paunovič Jose de Pajaro Stra/i и Atini, Zagreb. 1971. prev. 1. Ševič [2l Sačuvani rukopis se čuva u antičkoj zbirci Britanskog muzeja u Londonu, sadrži dvadeset i jedan fragment papirusa različitih dimenzija ispisanih staroatičkim alfabetom po čemu se pretpostavlja da je rukopis naslao pre 403. god. pre n. e. kada je uveden jonski alfabet (medutim i posle zvaničnog uvodenja jonskog alfabeta neki prepisivači su se služili staroatičkim pa ovo datiranje nije pouzdano). pored teksta. Fragmenti (kako ih istraživači skračeno zovu) sadrže i jedan ertež sa nedešifrovanim oznakama. kao i jednu kartu za koju nisu sa sigurnošču utvrdene današnje geografske koordinate (o torne vidi de-