Bitef

šti oni mogu leteti, dakle stiči do ostrva besmrtnika. Instrumentacija Kod nekih ptica, vokalna muzika je zamenjena ili podržana instrumentalem, bubnjanjem ili dobovanjem kljunom o granu. Dctlič postiže brzinu i do 20 udaraca u sekundi. Rode klaparaju gornjom ivicom kljuna o donju, a albatros to čini prilikom udvaranja. Postoje ptice kojc bubnjaju krilima. Brzi udarci jarebičinih tvrdih repnih krila čuju se u radiusu od 500 metara. □

9 .. .Ti što si od stabla i koža ervenih krava načinjen,.. ...preko belih oblaka, preko belog neba, preko plavih oblaka, preko plavog neba, dozovi ptiču... o, bubnju ... □ (Iz mitologije Donje Vardže)

Poslednja postaja na putu Sastašc se sve ptice svijela, kako one poznate tako i one nepoznate, i ovako razgovaraše: Nema na svijetu zemlje bez kralja: kako je onda ipak ptičijoj zemlji to uskračeno? Tako više ne može; treba da udružimo svoje snage i potratimo kralja, jer nema dobre uprave u zemlji bez kralja... Otišle su. dakle, u potragu za Simorghom (slavna ptica, simbol kralja, to jest Boga). Nakon pustih iskušenja i nakon što su prošle sedam dolina (potrage, Ijubavi, spoznaje, odricanja, jednosti, zadivljenosti, utrnuča) ja koje su ih dijelile od njihova cilja, napokon su dospjele na kraj svoga hodočašča. Ali sada ih ima samo trideset (na perzijskem: si morgh). U toj igri riječi je poenta basnč.

Želimo bili uništene vatrom, rekoše ptice... Komornik milosti dode da otvori vrata, zatim otvori još stotinu zavjesa jednu za drugom. Tada se tim pticama ukaza jedan (novi) svijet bez vela: najživlja svjetlost osvetljavala je to očitovanje. Sve su sjele na masnad u blizinu, na klupu uzvišenosti i slave. Predočen im je zapis i rečeno da ga pročitaju do kraja. Taj ih je spis trebao alegorijski upoznati s njihovim žalosnim stanjem... u njemu su našle potpuno potvrdeno sve ono što su bile učinile... Duša tih ptica potpuno se poništi od straha i srama. Kada su tako bile očiščene i oslobodene svega, našle su potpuno novi život u svjetlosti Simorgha. Tako su ponovo postale sluge i po drugi put utonile u zaprepaštenje. Sve što su nekada mogle bile učiniti bilo je očiščeno i izbrisano iz njihovih srca: Sunce je ih bližine okomito bacalo zrake na njih i njihova lica. ovih trideset ptica (si morgh) svjetskih. promatralo lice duhovnog Simorgha. Ustalę su da gledaju tog Simorgha, da nije bio nitko drugo nego Simorgh. Sve su zapale u zaprepaštenje; nisu ni znale jesu li ostale one ili su sve postale Simorgh i da je Simorgh zapravo bio trideset ptica (si

rnorgh). Kad su gledale prema Simorghu dobro su videle daje na tom mjestu bio Simorgh, a kad bi gledale prema sebi, vidjele su da su one same bile Simorgh. Konačno, kad bi gledale odjednom na obje Strane, uvjerile su se da su one i Simorgh bile u stvarnosti samo jedno jedino biče. To jedino biče bio je Simorgh i Simorgh je bio to biče. Nitko na svijetu nikada nije bio čuo nešto slično... Kao da ništa nisu shvačale... molile su Siraorgha da im razotkrije veliku tajnu... Tada, Simorgh im odgovori: Sunce moje visosli je zrcalo; tko hoče vidi se и njemu; vidi и njemu i svoju dušu i svoje tijelo; vidi se čitav... Mada ste se kraju je izmijenile, vidite se kao Sto ste bile p rije... Sve Sto si znao ili vidio nije ni ono što si znao ni ono što si vidio i ono što si rekao ili čuo nije takoder to. Dok ste prolazile dolinama duhovnog puta, činile dobra djela, vi ste zapravo djelovale samo mojim djelom, i tako ste mogle vidjeti dolinu moje biti i mojih savršenstava. Poništite se dakle и meni slavno i divno, kako bisie se ponovopronašli и meni... I ptice se uistinu poništiše zauvjek u Simorghu: sjena se izgubi u suncu, i to je sve.O