Bitef

galarnu; eksplozije. ječanje metala, prodorne zvižduke, piskave sirene, a i . blaže zvuke kao što su vanzernaljski krici uznemirenih duhová. Zatim éete videti: ogromnp, .zardalu, deregliju. natovarenu skclama sa btpadom švih vrsta i veličina, uključujući i dizaličnu opremu u vodi i van nje, a iznad toga - balone sa toplim vazduhom kako bljuju vatru. Яг To je Bow Gamelan , perkusioni (otprilike) ansambl koji poslednjih pet godina zbunjuje i oduševljava gledaoce sirom sveta. Kao i indonezijski gamelan, rnnogi su instrumenti metalni, a na njima sviraju zajedno, u nizu, vise osoba. Sličnost, međutim, tu prestaje. Ova istočnolondonska verzija gamelana se ponosi što môže da saopšti da se nijedan od njenih instrumenata ne môže kupiti u radnji -čak ni na Javi. Clan osnivač Paul Burwell mnogo je srečniji kad se pentra po gomilama otpada kod trgovaca starim gvožđern nego po gomilama cimbala u prodavnici bubnjeva. Tamo pronalazi sirovine za svoja dela: predmeti kao opruge, lim, elektromotori i staklo - krš koji društvo bača. Takvo je skromno poreklo instrumenata koji se gotovo ne mogu opisati - polu-skulpture polu-muzički instrumenti, od rezonantnih mefalnih oblika po kojima lupaju maljeyima. Burwell i susvirači Anne Bean i Richard Wilson, do složenih mehanizama kao tuš-doboš, nedonošče tuša i útrobe veš-mašine. Nismo mi smislili kako da napravíme instrumente ni od čega objašnjava Paul i sipa mi izuzetno veliku čašu viskija. Okolnosti su nas na to prisilile. Spremali srno izložbu zvučnih skulptura pa su nam bile potrebne stvari dovoljno čvrste da izdrže sedmočasovnu svirku u galeriji. Dok smo radili na tome, jedan nas je prijatelj zamolio da izvedemo nešto na nekoj večeri novih muzičkih instrumenata. U tom trenutku smo postáli bend ili nazovite to kako hočele. Umesto da budemo samo izlagači, kao što smo nameravali, postáli smo izvođači koje su požívali da pokrenu predmete koje su pravili. Doîiveli smo uspeh i večeri su sledile jedna za drugom. Tako se svet upoznao sa visećim zvonima od pivske buradi, rotofonima i pištavim crevima s usisivačkim pogonom. Usudujem se na antagonizam i kážem da su takve družine elitističke i da prosebnom muzičaru ili čoveku s ulice ne govore i ne znače ništa. Ako mislile da su ljubitelji tvorova elilisti... To je kad je reč o interesu manjine, je ľ tako? Ne môže se nešlo kritikovati zato što se dopada malom broju Ijudi. Grešite ako mislite da je svet úmernosti ušuškan. Nije. Broj Ijudi koji zaradujú za život onim što se naziva umetnost nije veci od několiko desetina. A to što je 'Bow Game-