Bitef

održavanje predstave u glavnom programú MESS-a (bio je to prvi Harisov nastup u toj konkurenciji) prerežirao neke dijelove predstave. Tője, po riječima Mašićeve, bio razlog njeneindisponiranostinafestivalskoj predstavi. Gostovanje predstave »Dozivanje ptica« na MESS-u takođe je nekoliko godina poslije bilo propraćeno nervozom. Učesnici predstave odbijali su da se takmiče, unaprijed su se odrekli nagrada, pa je čak i pitanje dolaska ansambla JDP na gostovánje bilo u igri. Zlobnici su govorili da je problem gostovanje »Fausta« Tomaža Pandura, koji je iste godine bio apsolutni pobjednik Festivala. Ja mislim da je u pitanju nešto drugo. Sve »ptice« zaista su živjele u kristalnoj kugli svoje predstave i ono što ih okružuje nije ih mnogo interesovalo. Što se sudova [žirija] tiče, oni su kao i komunisti, tada priznavali samo sud svoje partije. »Biti ili imati« dUema je Bunjuelovog »Hamleta« kojeg je Haris sa grupom mlađih glumaca uglavnom iz Sarajeva postavljao na Dubrovačkim Ijetnim igrama. Zahvaljujuéi MESS-u, tu predstavu mogli smo vidjeti u Vijećnici. Bilo je to još jedno traganje slično »Krvoskoku«, za Senada Bašića i Minku Muftié, Hamleta i Gertrudu, vjerovatno do sada najneobičnije teatarsko iskustvo. A pomenuta dilema potpuno pristaje Harisu. Za njega je »biti« uvijek prije nego »imati«. Malo od života preostaje izvan pozorišta.

»Buđenje proljeća« Franka Vedekinda u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu slobodno bih mogao preimenovati u »Buđenje pozorišta«. Doživio sam tu predstavu kao veliku Harisovu pobjedu. Osvojio je beogradsku pozorišnu publiku, pobijedio je sa ovom predstavom gdje god se pojavio. Fasdnirao je saradnike u pozorištu, Ijude unutar kuće. Na sceni, to pozorište je cvjetalo. Nikad neću zaboraviti Predraga Tasovca kao glumca iz nekih drugih vreraena koji je, ponesen silnom energijom predstave, prosto letio scenom. Njegova igra provocirana Harisovom režijom postala je paradigmom čudnog spoja koji definiše poziciju Jugoslovenskog dramskog pozorišta poslednjih sezona. Modérai, avangardni, tragalački izraz u pozorištu, u spoju sa tradicionalnim nasljeđem velikog jugoslovenskog pozorišta. Flaris je, dolazeći u to pozorište, došao u dobro opremljen laboratorij i nije nikakvo čudo što ga nije želio tek tako napustiti. »Dozivanje ptica« po Aristofanu, definiše Harisovu poetiku. Dovoljno zreo da u vlastiti umjetnički postupak može uključiti iskustva različitih teatarskih vrsta, pa, prema tome, i iskustva istočnog pozorišta, Haris je krenuo u traganje za terrom incognitom do kője je želio doletjeti. Kralj Ibi izumio je novu naučnu disciplinu »patafiziku«,

KRALJIBI/PHOTO RADOVAN BELESUN