Bitef

svakodnevnog preoptereéenja, ali - samoubistvo sa osmehom će se pamtiti. I oceniti. Uz pratnju snimljenog glasa koji opisuje njegovu pantomimu, samoubistvo izgleda otprilike ovako: »Momak se brije. Od njegove žene stiže telegram ’ostavila sam te sa tvojim najboljim prijateljem, prekrstila sam sina po njemu, založila kuću, uzela ti kreditne kartice i psa, prodala kola a za večeru imaš mekinje u frižideru«. Momak otvara plin, ali mu samo bude muka pa uzima otrov i samo povrati pa uzme pištolj da se übije a metak ispadne. Izlazi na sims da skoči ali ne može, a u meduvremenu se prozor zatvori i ne može da uđe pa pokušava da übije muvu koja mu smeta pa ipak pada i... zamračenje. Nije smešno, ali kad se svetla upale, gledaoci se smeju«. Smejanje nad vlastitim greškama pojačava svest. I drugi im se smeju, pa postaje neugodno. Možda éete drugi put paziti. Sebe smatra bliskim pokojnom francuskom klovnu Colucheu, jer ima čudne ideje, na primer o ksenofobiji. U Izraelu je rekao gledaocima: »Ako hoćete da gađate Palestince gumenim mecima, možete bar da ih pustite da dodu do gumenih kamenica da bi mogle da odskoče unatrag. Budite fer, nemaju dovoljno municije«. Kaže da je u Izraelu »sve gađao baražnom vatrom«. »Svemu sam se rugao, bacao gumene metke i kamenice na sve strane. Reakdja je, od krajnje desnice do krajnje levice, bila pozitivna. Ljudi su se smejali intifadi«. Kaže da mu se nije desilo da ne izazove smeh (rekordje bio 45 minuta da izmami kikotanje 200 bankara u Zenevi): »Klovnovska raoć može da bude teška, bre«. Kad je 1985. godine otišao u SSSR sa grupom homoseksualnih holandskih komunista, postao je, tvrdi, prvi američki komičar koji je tamo radio. Glumio je američko vojno lice po imenu General Nered, koje peva pesmu o peršinzima. Glasnost još nije bila sasvim stigla i kad su Edwardsovi vodiči, »novinari KGB-a«, otkrili da nije ni Holandanin, ni homoseksualac ni komunista, stavili su ga u prvi avion za Zapad. Kad se dve godine kasnije vratio, otkrio je predstavu po imenu »Jango«, u kojoj ga podržavaju dvojica ruskih klovnova. U meduvremenu je nastao »sindikat klovnova«. U školi za klovnove proučavao se njegov rad. U jednom lenjingradskom pozorištu bio je rasprodat tri nedelje. U »Le Splendid« u Parizu imao je 178 odmah rasprodatih predstava i »tako sam postao najpopularniji Amerikanac u Parizu posle Josephine Baker«. Jel’ to govori klovn ill čovek sa poslovnim smislom? Nije važno, vreme je da idemo dalje. Smatra da će francusko tržište biti zasićeno kad se završi njegovo tromesečno gostovanje po toj zemlji sa predstavom nazvanom »Holey Moley«. U Sjedinjenim Američkim Državama za njega gotovo da nema posla. »William Morris i HBO i svi ti tamo ne znaju šta bi sa mnom«. Stoga se on seli u suprotnom smeru. Posle Barselone, tu su ugovori za Novi Zeland i Japan. □ Mike Zwerin, International Herald Tribune

A »Nouveau Clown« in a Freaky Business Paris - sitting in a boring restaurant, Jango Edwards sneezed so hard he fell over backwards. He got up, brushed himself off, picked up the chair, said »pardon me«, sat down again and the restaurant was not boring any more. He’s a clown. This does not mean that the clowns around like some joker at a convention, although he does that too. Hotel clerks lose their straight faces when he checks in. He calls himself a »nouveau clown« (»you don't have to wear a red nose any more«). At the same time »clown« is a »religious occupation«. He’s a medicine man exposing and healing insanity through humor. »Being a fool is no laughing matter«. He laughed. »Many comedians use elements of the clown. I studied the clown inside the comic.« Edwards has become a sort of European Prince of Clowns, not, he disclaims modestly, because he’s better but because be has a »good business head.« It’s a bit of both, actually, plus a long string of laughing matters. He applied his business head to monkey business as a young hippie lad [he’s 41 now] in Morocco selling »Baluva« watches [»made in Agadir with French guarantees«, he explains with huckster’s pride]. Having started life as a landscape contractor, he still owns a golf course in Detroit, bis hometown. Since settling in Amsterdam in 1975, he has organized several Festivals of Fools and productions and happenings with names like »The Foolies« and »I Faugh You« (building a cross while wearing a »J. C. Construction Company« uniform]. He’s opened for the Rolling Stones, performed for Salvador Dali, choreographed the American football »down and out flea-flicker pass play« for the queen of Holland. Pepsi Cola sponsored him to conduct a »Loony Tour« of Montreal. After seeing his Rome production of »Oral Bob’s«, about a nightclub in heaven, Federico Fellini asked him to cast freaks for him. Edwards hired a guy who eats light bulbs. Edwards eats freaks, and business heads,

ЕIТЕГ2С