Bitef

san. U pozorištu je bilo 220 mesta, a pozornica je bila široka oko sedam metara. Predstava je izvedena 21 put. 12. novembar 1936. Kopenhagen. Danska predstava »Sedam smrtnih grehova«, sa koreografijom Harolda Landersa i scenografijom Svenda Johansena. Mnoge probe su održane u Brechtovoj kuci u Skovsbostrandu, oko pet sati kolima od Kopenhagena. Predstavu je žestoko napala sve desničarskija danska stampa, pa je izvedena samo dva puta. Napadi su bili tako siloviti da se Brecht smatrao srećnim što mu je uopšte produžena danska boravišna viza. 28. septembar 1937. Pariz. »Prosjačka opera« na svetskoj izložbi. Zvaničan reditelj Francesco von Mendelsohn. Brecht je prisustvovao mnogim probama. 16. oktobar 1937. Pariz. Svetska premijera (na nemaćkom) drame »Puške g-đe Karar«, u režiji Slatana Dudowa i sa Helenom Weigel u naslovnoj ulozi. Brecht je prisustvovao mnogim probama i aktivno sudelovao u izboru glumaca. 19. decembar 1937. Kopenhagen. Danska premijera komada »Puške g-đe Karar«, u režiji Ruth Berlau sa njenim »Radničkim pozorištem«. Naslovnu ulogu igrała je prava radnica Dagmar Andreasen. Brecht je prisustvovao mnogim probama. Berlau je predstavu obilno fotografisala i to je prvi ozbiljan pokušaj onoga što će se kasnije nazivati »kalupima« za Brechtova dela. Kasnije, 14. februara 1938, u Kopenhagenu i sa dekorom i rekvizitima iz predstave na danskom, Brecht i Berlau su uradili jednu predstavu na nemaćkom, sa Helenom Weigel kao g-dom Karar. 23. aprii 1938. Pod pretnjom nacista Brecht se seli u Stokholm. 21. maj 1938. Pariz. Svetska premijera (na nemaćkom) osam prizora iz »Straba i bede Trećeg rajha«. Režija Slatan Dudow, Helene Weigel kao »jevrejska supruga«. Brecht je učestvovao u podeli uloga i prisustvovao probama. 23. novembar 1938. Završava »Galilejev život«. 20. maj 1939. Umire Brechtov otac. Avgust 1939. Stokholm. Predstava »Koliko košta gvožđe«, u režiji Brechta i Berlauove. Berlau je napravila iscrpnu foto-dokumentaciju predstave. Kao što se na fotografijama vidi, predstava je rađena u cirkuskom, klovnovskom maniru. Posto je komád bio krajnje političan, Brecht je potpisao komád pseudonimom John Kent. Igrali su glumci amateri u jednoj stokholmskoj školi za obrazovanje odraslih. Septembar 1939. Stokholm. Posle izvesnih priprema, Brecht počinje da piše »Majku Hrabrost i njenu decu«. Komád je gotov početkom novembra. 17. aprii 1940. Nacisti ulaze u Dansku i Norvešku. Brecht se seli najpre u Helsinki, a zatim, jula na imanje fmskog pisca Helia

Wuolijokija. U Finskoj Brecht uglavnom završava komád »Dobri čovek iz Sečuana« i sa Wuolijokijem piše »Puntila i njegovog slugu Matija«. 10. aprii - 12. aprii 1941. Fińska. Radi sa Margarettom Steffin na »Zadrživom usponu Artura Uija«. 19. aprii 1941. Cirih. Dok se u dalekoj Finskoj Brecht sprema da emigrira u Sjedinjene Americhe Države, ciriški Schauspielhaus (jedno od poslednjih slobodnih pozorišta na nemačkom u svetu) prikazuje svetsku premijeru »Majke Hrabrosti«. Komád je režirao Leopold Lindtberg. Glavnu ulogu igrała je Therese Giehse. Scenografia i kostimi Tea Ottoa. Dobar deo rekvizita, dekora i kostima ponovo je iskorišćen početkom 1949. godine u Berlinu, kada je predstavu režirao Brecht sa Teom Ottom kao scenografom. Najčuveniji scenski rekvizit, kola Majke Hrabrosti, zauvek je poistovećen sa ovom predstavom. 15. maj 1941. Brecht, njegova porodica i dve saradnice, Margarette Steffin i Ruth Berlau, kreću za Ameriku preko Lenjingrada, Moskve i Vladivostoka. Steffin umire u Moskvi, ali ostali stižu u Kaliforniju 21. jula 1941. godine. Uz pomoc prijatelja u filmskoj industriji, Brecht se smešta u Kaliforniji, pokušava da pisę fdmska scenarija koją bi bila dovoljno komercijałna, ali mu suviše pažnje odvlače napori da mu se dela pojave na Brodveju. Radi na komadima »Švejk u Drugom svetskom ratu« i »Kavkaski krug kredom«, u nadi da će ovaj drugi biti u velikom stilu prikazan na Brodveju. No, u Njujorku, ali ne na Brodveju, izvedeno je samo nekoliko prizora »Straba i bede Trećeg raj ha«. 15. oktobar 1946. Njujork. Premijera »Yojvotkinje od Malfija« Johna Webstera na Brodveju, u Pozorištu Ethel Barrymore, u režiji Georgea Rylandsa, sa Elisabeth Bergner u glavnoj ulozi i muzikom Benjamina Brittena. Sa W. H. Audenom, H. R. Hays i Bergnerovom Brecht je učestvovao u modernoj adaptaciji komada. Kad ga je video na probnim predstavama pre Njujorka, tražio da se njegovo ime na pojavi na plakatu. Rylands je bio upravo završio uspešno prikazivanje komada u londonskom Vest endu, pa je doneo kostime, dekor, rekvizite i tekst iz Londona i jednostavno sve prekopirao koliko je mogao, u Sjedinjenim Američkim Državama. Samo je postava bila drugačija. Od Brechtove prvobitne zamisli malo je ostalo. Najznačajniji Brechtov potez zadržan u predstavi je crni glumac Canada Lee, koji je igrao Bosolu, sa nabeljenim licem. Pośle premijere na Brodveju, Rylands se vratio u Englesku, a Brecht pokušavao da izmeni predstavu koja je izvedena 39 puta. 30. jul 1947. Los Andeles. Premijera »Galileja« na engleskom, koju su zajednički pripremili Brecht i čuveni fdmski glumac Charles Laughton, koji je igrao i glavnu ulogu i korežirao predstavu sa Brechtom, mada je zvanično reditelj bio Joseph Losey. Pośle uspeha u Kaliforniji, predstava je prešla na Brodvej, gde je bila premijera 7. decembra 1947. u pozorištu Maxine Elliott. U međuvremenu se Brecht, pośle saslušanja pred