Bitef

spoznąja smrti, neizbežnosti čovekovog postojanja u univerzuma, iz koga su svi bogovi uklonjeni. Čovek je istovremeno i nevin i kriv. On je i glumac koji traži svoju ulogu pod maskom tela, pomoću koga će uspeti da potisne strah od smrti. Covek »nikad više neće dosegnuti sreču koju mu prividi naizgled pružaju« prema izvanrednom novom prevodu Helmuta Schäfera koji teži jasnoći ne žrtvujući dubinu. Sched iwy očijuka sa prosto neiscrpnim stranama svoje umetnosti isto onako divlje kao što očijuka sa svojim kraljevskim odeždama. Kao daje učenik divljih pozorišnih obreda Artauda, danas kad pozornicom vlada ravan dekorativan pokret, kao fosU, kao vulkanski ludak glumačke umetnosti, samootkrovenja, kad biti izvan sebe znači samootkriće. On bezobzirnog tiranina igra pijano jedan omamljeni Edip, čak smešan jer ironijom stalno prekida monologe zagrcnute od straba ... Schediwy-Edip je kao Tata Ibi koga je lonesco izbacio u poslednji čin grčke šekspirovske drame. Sto je bliži istini, tim je glasniji, grublji, klovnovskiji, sve dok se gotovo ne zadavi od smeha na sopstveni račun. I za kraj - Apolon mu ne dopušta ni očišćenje ni oproštaj i stavlja mu umesto toga ludinu kapu na glavu. Ciničan bog u bogoskvrnoj misteriji. Edip tragičar i Edip komičar. □

Jens Fischer, »Bremer Nachtrichten«, 11. decembar 1991.

Daleko od bilo kakve magione aktuelizacije, napét do vrhova prstiju i na visokim koturnama, pun patosa i potpuno neposredan Ciullijev i Sofokolov »Edip« u milhajmskoj Stadthalle zavlači vam se pod kožu. U početku vám se čini da morate da zadržite dah, a na kraju, pośle veličanstvenih prizora, neviđenih ideja i privlačnih scena, osečate se prosvetljeni potpunošću velikog ostvarenja. Usred prostora po komé se pramenom tamjana viju uvis, Ijudi odeveni u crno sede za banketnira stolom, kao vampiri, dok smrt zvecka u njihovim grlima. Minuti prođu pre nego što pod jesenjom gomilom lisca kője krasi sto umesto gőzbe, otkrijemo cipele lesa. Ledena hladnoća, duga tišina. Onda strahovanja koja ne slute ništa dobro, počinju da se ostvaruju. Tu očigledno ima Ijudoždera. Ispostavlja se daje veliki pir obredna žrtva. Kao sto je čest slučaj kod Ciullija, mešaju se drevni i hrišćanski mit. I pre

BíTSfZr