Bitef

Bugarskoj. On bezsumnje lebdi nad Dejanovim komadom, pa i vasom predstavom. Kako ovaj tekst uspeva da Bude toliko aktuelan istovremeno u Skoplju, Beogradu, Sofiji, Sarajevo iii Podgoriei? Slobodan Unkovski: Pa, Bure barufa Dejana Dukovskog je jedan od boljih domadh komada koji se pojavio u Beogradu u zadnjih nekoliko godina. Nije bitno da li je on makedonski ili nije makedonski. Bitno je da je dobar i zato je autentican, beogradski tekst, bez obzira odakle je autor. Lepő je to, u stvari ne znam da li je lepő, ali je svakako uzbudijivo i dramatično što su u Beogradu, Sofiji ili Skoplju problem! slični ili isti. DCJ: Ja ću da vám kažem jednu anegdotu, koju su neki shvatili kao jugonostalgičnu. Naime, na pitanje šta ima Jugoslovensko dramsko pozorište za Sterijino pozorje na komé se igraju predstave na osnovu teksta napisanog na jezicima naroda i narodnosti tadašnje, a i sadašnje Jugoslavije kao iz topa odgovorio: Bűre barufa Dejana Dukovskog u režiji Slobodana Unkovskog. Slobodan Unkovski; Da, i ja sam u razgovoru oko slične teme sa Vidom Ognjenović rekao da je to domaći tekst koji treba da konkuriše, s druge strane on äpsolutno nije domaći tekst. DCJ: Neka vaša predstava Bure barufa u JDP-u bude igrana na Jugoslovenskim pozorišnim igrama u Novom Sadu kao domaći tekst koji se igra u inostranstvu. Kako Sterijino pozorje ima ambicija da postane medunaroani festival vise nego ranije, neka se igra po torn osnovu. Samo da se igra. Slobodan Unkovski. Pa, moglo bi. DCJ: A sada da se vratimo na početak. Na vašu čisto pozorišnu vezanost za beogradski teatar. Vaš prvi profesor Vjekoslav Afrić postao je, sticajem okolnosti, 1 982. godine u predstavi Hrvafski Fousf po tekstu Slobodana Snajdera junakomvašeg prvog trijumfa u Beogradu. Sta vas sve, u pozorišnom smislu, vezuje za taj grad? Slobodan Unkovski: Moja je vezanost prvo za Jugoslovensko dramsko pozorište. To je pozorište kője volim. Ja bih mogao da objasnim, zašto ga volim, aii, možda nema ni potrebe. Konačno, to je moja privatna stvar. Pre svega volim glumce Jugoslovenskog dramskog pozorišta i brigu tog pozorišta o meni, kad sam tu i kad nisam tu. Kada sam u Skoplju, Antverpenu, Bostonu ili Ohridu. I zato je Beograd mesto, gde bih najpre i najviše hteo da se dokazujem i dokažem. ■ Dusán C. Jovanović

JEDAN MOGUCI SINOPSIS 1. N alazimo se u recimo »Balkanskoj krčmi«. Ulazi Dimitrije polu invalid sa štakama. Prilazi mu Anđelko. Dimitrije ne maze da ga se seti. Nazdravljaju nekim lepim danima. Andelko insistira da dozna šta se to desilo Dimitriju. Ne zna ga ovakvog. Zašto je sakat? »Neka nesreća«? »Ne pitaj« - »Saobraćajka«? »E da jeste« - »Pao si«? - »Ne« - »Neko te prebio«? - »Da?« - »Ko«? - »E, ko«? Dimitrije priča svoju tužnu priču o policajcu koji završava karijeru sa 27 polomljenih kostiju, od nekog koga nije mogao da vidi. Nema nedostatka koji ga nije zakačio od tog prebijanja. Nesposoban je za bilo šta a još uvek može... Anđelko pažljivo sluša, nazdravljajući prijateljski i sa puno razumevanja za tragediju Dimitrija kaže da zna ko je bio dušmanin koji ga je pretukao - »Ko«? - »Ja«. Hteo je da mu razbije 32 kosti. Pita ga da li sada može da se seti čoveka ko ga je penarekom bez ikakvog razloga pretukao. »Pendrekom onako golog među noge«. Dve operadje, neuspešne. Impotentan je. Dece nema. Dvoje ljudi koji su jedno drugom osakatili živote a sad se ne mrze, plaču i nazdravljaju, »Da smo mi živi i zdravi«. Priču o pajseru, čekiću, nasiiništvu, osionosti, besu, besmislenom ponosu i Balkanu... nastavlja Anđelko. 2. Sa svojim »Batom« Svetom se nalazi u stanu mladog Aleksandra koji je imao nedavno saobraća ku sa Anđelkom. Anđelko vozi od kako zna za sebe a imao je samo jedna kola, ali kao nova »Bo ja od novih«. Sam in popravlja i doteruje godinama zaljubljen u njih. Aleksandar nema dozvolu i kad je samo ogrebao Anđelkova kola pobegao je. Otac Blagoje ih dočekuje. Anđelko pobesni kada ugleda Aleksandra. Otac Blagoje ih dočekuje ljubazno i trudi se da smid strasti, ali kad krv udari na oči i sam učestvuje u lekciji dobrog ponašanja mladiću koji završava Anđelkovim pajserom medu Aleksandrove noge. Sveta je svedok ovog groznog nasilja a glavni akter sledećeg prikazanja. 3. Sveta je sa svojim najboljim prijateljem Simonom. Seretski Simon priznaje Sveti jednu staru tajnu koja mu »Godinama stoji u grudima«. Dok je Sveta bio u vojsci Simon nije čuvao njegovu devojku Mirnu i ako je dao reč. .. Ali takvo