Bitef

cetiri ravna delà i daje im. Sprema se da ode, zaustavlja ga šofer snažnim udarcem francuskog ključa po glavi »Ko ti reče da zatvaraš vrata«... 6. Svetle sa svojim dečkom Đorđem. Upravo su pobegli sa mesta gde je Đorđe surovo premlatio mladića. Ljubomoran je. Raspravljaju se. Đorđe je übeđen da je ona gledala i zavodila tog pretučenog momka. U toku svađe odnekud se pojavljuju Đore »Ludak« lokalna »Legenda« i Gele njegova desna ruka. Ova dvojica izgledaju veoma opasno. Gele prema Đoretu ima strahopoštovanje a od njega oiiljak i kompleks. Svako ko ima cast da se upozna sa Đoretom mora nešto da otpeva. Teraju Đoreta da peva. Da bi se u dertu Đore iživljavao na Svetle. Dore peva i tako pokušava da spase Svetle i sebe. Shvativši da je to nemoguće otima »Kratež« Geletu. »Dosta sam pevao sad ću malo da vas übijem«. Puca, Dore ludak pada sav u krvi Gele beži. Átesni krug nasilja produžavaju u zatvorskoj ćeliii Topuz i Boris. 7. Topuz je šet zatvorskog društva. Sve cigarete moraju da odú na čuvanje kod njega. Boris je njegova »Devojka«, žrtva, bilo šta. On sanja da ode na more kad izađe. Na široko veliko more negde gde néma ćoškova. U ćeliju uvode Gela. Topuz odmah hoće da mu stavi do znanja ko je ko. Traii cigarete i pravi malu demonstraciju sile. Gele je miran i »ne zeii probleme. Sve u svemu poraién mestom koje Topuz drieâ »Filozofsku tiradu« haotičnim frljanjem termina (balkan, Bure baruta »opisno rečeno šupak sveta«). Naziva »Hemoroidom na Supku sveta«, Boris pita v Gela odakle mu oiiljak. »Od Đoreta ludaka«. »Stá si imao s njim« - »Übio sam ga«. Sada se sve menja. Cela hijerarhija se odjednom rudi. Topuz vádi paklo cigareta, nudi Gelu »Uzmi, uzmi dve jednu za uvee«, Gele uzima cigaretu i hladno nareduje »Topuze, skidaj pantalone«. 8. Boris je preiiveo zatvor. Naiiveo je Topuza koji se jednog dana, na čudan naân, udavio u zatvorskoj »kibli«. Vidimo ga kao slepog putnika na brodu za Argentina. Sa njim je Kiril. Boris je konačno tamo gde néma ćoškova. Kiril ide u Ameriku; tamo ima tetku na samrti, tetka ima pare, al' on néma vizű ima samo plan kako preko Argentine da obide pola sveta da bi stigao u Ameriku. A beii i od vojske. Boris besan sada na sve, staino psuje. Kiril ga pita zašto je pošao na put, véli - »nikad nisam bio na moru«. Kaie da mu se urnire, daje Kirilu svoj női. »Sta će mi« - Donosi sreću« - »Sto je tebi ne donese«. Boris shvata da iz

šupka sveta néma mnogo puteva napolje. Kiril odlazi da donese vodu. Boris se baca u okean. Ostavlja nož. Kiril se vraća, podiže noi, prilazi ogradi gleda u more, psuje... 9. Amerika. Jevtin motel. Kiril i njegov prijatelj Mane. Otkako je »Voz« obišao pola sveta, vidimo Kirila »kako sedi na Olimpu sveta«. Tetka mu je umrla, ima pare, viski, TV kanale, ortaka iz starog kraja i Borisov nož za sreću. Ne znaju jezik, ne znaju ni šta sa sobom u Americi. Pije im se šljivovica, a po ceo dan piju viski. Dosadno im je. Mane ne zna šta radi ovde; nemajući kud bio je i u muzeju. Sanja čorbu od škembića, miris sarme, red pred šalterima »Malim prstom da ne mrdnem sve u mozak da...« Evdokiju i Balalajke »Otkud Balalajke«. »Ne hvataj me za reč«. Mnogo ga nervira svetlost neonki napolja, lomi ih fiašama viskija. Kiril ima idejű da idu u Las Vegas. Oduševljava se Amerikám po ko znakoji put. »Gledaj Amerika«. Hiljadu svetiljki. Reklame. Zvuci. Văzduh. Tačka« Prazna flaša uleće kroz prozor, Kiril pada mrtav. 1 0. Mane se vratio iz Amerike. Noć. Jezero. Mane dolazi sa orkestrom koji ga prati. Sviraju Balalajke. Pun mesec. Evdokija je sa Kostom, ne zeii da ga vidi. Ljuta je na Mana, ljuta je zato što je otišao bez reči. Zato što je kad je v otisao zaboravila da se smeje. Zato što voii. »Sta hoćeš»? »Da večeras übijem mesec. Samo za tebe«. Kosta je očigledno druga prilika. Pun razmišljanja, prinuđen da bude treci lik u drami sa dva lica, sve dok je sukoba punog strasti. Mane übeđuje Evdokiju da se promenio. Bio je u Las Vegasu, napravio pare. Za nju, samo nju voii. »Uzalud Mane, kasno je«. Ne značiš mi ništa. Ne volim te.« Mesec počinje da se găsi. Evdokija i Kosta odlaze. Mane skida košulju istetoviran je, na grudima Evdokija. »Cirilicom«. Daje znak muzičarima oni sviraju njegovu pesmu dok polako ulazi u jezero. Bez zastajanja odlazi u dubinu. Evdokija zastaje. Gleda mesečinu, pomračenje je totalno - »Übi mesec za mene!« Ona se vraća na obalu. Mane polako uranja u vodu. Ne pojavljuje se. Muzičari ne prestaju da sviraju. Poänje da se pojavljuje mesečina. Evdokija utrčava u jezero. Kosta, vise za sebe: »Idiot«. 1 1. I na kraju price radnja se dešava na samrtnoj postelji na kojoj gledamo Dimitriia. Do njega je Andelko. Isto kao na početku. Ili kraju. Kao da je priča samo san bivšeg policajca. Kao da je grč na lieu giljotinirane glave u onih nekoliko sekundi dok