Bitef

način - govornim izrazom. Jezik u Kati Kapuralici uopće nije »literaran«, ali je zato totalno životan; kao da je magnetofonom sniman u sobama, u krčmama i na trgovima. ima u tom tekstu često i šokantne vulgarnosti, ali uvjek i neposrednosti običnog razgovaranja, onog prisnog svakidašnjeg usmenog kontakta među običnim ljudima. U kompleksnosti literarnih izraza i stilova kroz povjest naše književnosti ova Stullijeva komedija i u pogledu jezika znači otkriće: u njoj kao da su anticipirani i nadrealistički i hermetički i automatski tekstovi, pa čak i unutarnji monoiig. Današnji istraživač, čitalac i geldalac, vjerujem, mora da se zapita: odakle u ono vrijeme, u malom perifernom Dubrovniku, pojava ovakvoga »crnog« humora, »teatra apsurda« i »teatra jeze«? - Bilo je to jedno od raskršća historije. Razdoblje francuske revolucije, doba kad je Venecija već propaia a Dubrovačka Republika već bila pred padom. U Dubrovniku je postojala a svakako i djelovala,

struja jakobinaca (god. 1906. stampan je u Dubrovniku »prizor u pet slika Gjakobini u Dubrovniku«, komé ja kao autor naznačen Stări Dubrovčanin). Mo že, dakle, taj istraživač, čitalac ili gledalac, snatreći zakijučiti: možda je taj Vlaho Stulli osjetio prekretnicu epoha i zaželio da svojim suvremenicima pokaže kakav je zapravo taj dubrovački puk, običan, dubrovački čovjek koji nije ni gospar ni funkcioner Republike, kako on živi i koje su mu preokupaclje. U vrjeme dotrajalog latinizma i rastućeg talijanizma Stulli je u ovom djelu narodnim i narodskim jezikom odrazio svakidašnjost tog »maiog« dubrovačkog čovjeka. Nije se obazirao ni na koju renesansnu ili baroknu literarno-dramaturšku šablonu, nego je opisao pučki dio svojih sugrađana zgodama i rječnikom njima svojestvenim. Izašao je izvan »mira« u brlog jedne Gvardije, stražarnice »među vratima od Grada«, gdje je crevljar ujedno i stražar - kapural, spustio se na »dno života« i pokazao kako i od