Bitef

HANSJORG SCHERTENLEIB Lives in Beinwil, Switzerland and Vingrau/France. His narrations, novels and poems have been edited by Kiepenheuer & Witsch. Beside this he wrote radio plays and theater pieces, the last was shown in München, Berlin, Mannheim and Luneburg. ■

PAULO CHAGAS Was born in Brazil in 1 953. He studied composition in Sao Paulo and received various scholarships for his investigations on the musical nationalism in Brazil. In the early 80's. Chagas started studying electronical music at the »Musikhochschule« of Cologne. His numerous compositions are dedicated to the possibilities of applying computers in music, as well as to the bonds of music with fine arts. ■

SVAKODNEVNO RAZMISLJAM O SMRTI »Svakog dana u ogledaiu posmatram smrt na delu«. (Jean Cocteau) Bacon, Francis: roden 28. oktobra 1 909. godine u Dablinu kao dete roditelja Engleza. Ispičutura i izelica, kockar i bonvivan. Deklarisani autsajder i vük samotnjak, provokátor i vizionar. Monolit i jedna od ključnih ličnosti u slikarstvu ovog veka. Mit i legenda zbog opsesivnih adaptacija Velaskezovog portreta pape, uvek prisutnog interesovania za Picasa i Van Goga, stalne obrade fotograrskih predstava, upotrebe pokreta, prostora, vremena, prilika. Baconove figure se kreću, ali nikad ne napustaju svoje mesto. Njihova motorika je jalova, stalno se vrti oko sebe same. Kako Bacon različite faze pokreta ne postavlja po redu, već ih projektuje jednu preko druge, on kretanje pretapa. Pokrete slika daje u odlomcima, izobličene i presečene.

Gledalac doživljava ove odseke na filmu pokreta kao useke u tela Baconovih likova. Karike kojih néma u fokú pokreta pojavljuju se kao telesne povrede, kao telesni nedostatak I manjkavost. Baconovu upotrebu fotografije ne objašnjava samo njegovo zanimanje za pokret već je treba dovesti u vezu s njegovom opčinjenošću nasiljem. Francis Bacon je bio opsesivan sakupljač slika zločina, povreda, kasapljenja i katastrofa. Najčešće se koristio jednom slikom E. Muybridgea, pionira fotografije, koja prikazuje dvojicu muškaraca kako se rvu. Odatle Bacon gradi sliku ljubavnog cina, sledeći vlastito uverenje: »Uveksam prijateljstvo zamišljao kao nešto gde dve osobe rastržu jedna drugu i tako možda uče nešto jedna od druge.« Povređene i oštećene figure su u žiži slikarstva Francisa Bacona. Ti Ijudski stvorovi su izloženi napadu, zlostavljanju, duševnim i telesnim mukama. Ti likovi su parije, izolovani i često svedeni na torza i krvave komade mesa, pa i trupla. Oni tragaju za mestom gde ce boraviti, za prostorom. Njegova podela između slika i prostora, čiji su zarobljenici, upravo je ono što odreduje njegove slike. Pozadina služi tek kao opna koja omotava likove, a ne kao tlo koje bi moglo da ih drži. Između čoveka i sveta je otuđenost koja se ničim ne može otkloniti. Svet i čovek ne mogu da se nađu. Na slikama Francisa Bacona čovek i predmeti pripadaju razllčltim sferama. Vreme deluje kao granica koja čoveka i predmete razdvaja neminovno i zauvek. Na tim slikama pozadina i predmeti su fiksni i klinički čisti, u trenutku prepoznatljivi kao amblemi modernog: brijač, kredenac, stolica koja se obrće, zidni utikač, pepeljara, stakleni sto i zavesa koja zaklanja tuš. Time Baconove figure postaju naši savremenici. One su postavljene u sadašnjost i onemogućavaju bilo kakav osvrt sa istorijske distance. Podrazumevamo se mi. Mi smo opterećeni energijom. Mi smo upropašćenih nerava. Mi smo prepušteni na milost i nemiiost svojih nagona bez ikakve zaštite. Mi smo osudeni na smrt. Baconova tema nlje čovek. Baconova tema je prolaznost čovekova. Naš život je život ka smrti. Figure koje na tim slikama vidimo, govore nam da nemamo postojanja. Mi smo tuđi, i ostajemo tudi. Covek i svet ne mogu se pomiriti. Bacon, Francis: umro 28. aprila 1992.