Bitef

U Zimskoj bajcl Šekspir će vam otkriti jednu veliku tajnu. Florizei i Perdita de otkriti ljubav. Mi vidimo tu ljubav koja započinje. Šekspir ne želi da mi znamo šta će se desiti s torn Ijubavlju. Da li de umreti, da li de živeti - sve to nema značaja. Tajna je u tome da se, pre nego što umre, ljubav u stvari rada. Zimska bajka - život je tamo negde. Marius Kurkinski Šekspir - susret ruže i sekire... Cioran ...Čim pomislim na Šekspira, ispred mojih očiju se pojavi neobidna slika: "Visoko, na vrhu neke stene seo je dovek, o noge mu se razbijaju talasi, besni oluja i more huči, a glava mu je obasjana nebeskim zracimal". Naravno, ako se još doda da u najnižem delu podnožja njegovog prestola na steni, na stotine ljudi nerazumljivo šapudu: oni ga objašnjavaju, spasavaju od zaborava, negiraju, pravdaju, obožavaju, ocrnjuju i ismejavaju, a on ih ne sluša ! ...Šekspir govori jezikom svih uzrasta, svih ljudi i rasa, on je prevodilac sa svih jezika na kojima se priroda izražava... ...0, kad bih posedovao redi kojima bih izrazio ono osnovno osedanje koje preovladuje u svakom komadu i ispunjava ga kao jedna svetska duša! 0, kad bi bilo mogudno da se to iskaže redima, iskreno i živo, kao Sto se sve to uliva u jedinstveni svet tragidnosti - to, međutim, nije mogude... ... Kakvom umetnošdu i kakvim stvaralačkim sredstvima je Sekspir mogao da u tako životnu celinu pretodi nekakvu banalnu romansu, nekakvu pridu ili nekakav neverovatni događaj? Kakvi su to zakoni naše

istorijske, filozofske, dramske umetnosti koji se kriju u svakom njegovom koraku, u svakom njegovom umetnidkom potezu? Koiiki prostor za istraživanje, koiiki materijal za gradnju naše istorije, za filozofiju ljudske duše, za dramu!.., ...Raspoloženje je sve tužnije i postaje sve suštastvenija misao da i ovaj veliki stvaralac istorije i svetske duše sve više star! i da smo pošto redi i navike kao specifičnost svake epohe, venu i opadaju nalik na jesenje lidde- mi tako daleko ostavili ove uzvišene ruševine viteške prirode, da de možda sasvim skoro pošto sve tako bledi i dobija sasvim drugi smer - njegove drame postati sasvim neupotrebljive za žive predstave i pretvoride se u pardad slidnu Kolosovim ili parčadima neke piramide, kojima de se svako diviti a niko ih nede razumeti! Sredan sam što živim u takvo vreme, kad još uvek mogu da ga razumem; kad ti, prijatelju moj, koji ćeš se samospoznati i osetiti šta jesi dok čitaš ove redove - koga sam grlio ne jedanput pred njegovim svetim likom - ti još možeš da gajiš slatku i tebi pristupačnu ideju da njemu podigneš spomenik od naših vitežkih vremena, na našem jeziku, u našoj toliko otuđenoj otadžbiniL. Herder ...Živa red je ono čime Šekspir deluje na nas i ona se najbolje izražava ako se recituje; ništa ne odvladi pažnju slušaocu - ni dobro, ni rđavo izvođenje. Nema uzvišenijeg i čistijeg zadovoljstva od ovog: da sklopimo oči i slušamo neku Šekspirovu dramu, ali ne dekla-

movanu ved recitovanu, prigodnim glasom, naravno. Tada mi pratimo jednostavnu nit pomodu koje on tka dogadaje. Uporedo sa siikanjem karaktera, mi zaista zamišljamo likove, ali iz redi i govora mi razumemo šta se dešava u dušama i kao da su se svi likovi tu dogovorili da u nama ne ostane ni najmanja sumnja, bilo šta nerazjašnjeno. Na tome rade heroji i obični vojnici, gospodari i robovi, carevi i giasnici; drugorazredni likovi su čak veoma često aktivniji od glavnih. Sve što lebdi u vazduhu kad se desi neki veliki svetski događaj, što se taloži u ljudskim srcima u momentu stravičnih potresa, giasno se tu izgovara; ono što se plašljivo povlači i krije u duši, ovde slobodno i komotno izlazi na dnevnu svetlost; mi uspsvamo da saznamo istinu o životu, a da ni sami ne znamo kako. Šekspir se prisajedinjuje svetskom duhu; slično njemu, on razume svet i za njih nema nideg skrivenog. Ako je, medutim, svetskom duhu svojstveno da duva tajne sve do nekog dogadaja, a desto i posle njega, za pesnika je karakteristidno što on nama ispriča tajnu i dini od nas saudesnike pre, a u svakom slučaju obavezno za vreme samog dešavanja. Pokvareni vladar, osrednji prijatelj, onaj koji je obuzet strašdu, mirni posmatrač, svi oni nam kao na dlanu poklanjaju svoje sree, bez obzira na bilo kakvu pravdu; svako je pridljiv, ukratko - tajna mora da se izgovori pa makar kamen pridao o njoj. Cak i mrtva priroda hode da udestvuje, sve drugorazredno takođe prida - stihije, nebeske, zemaijske, morske pojave, gromovi i munje, glas divljih zveri postaje viši, često možda alegorijski, ali skoro uvek saudesnidki... Gete ... Svet nerealnih pojmova i svet suštine, bez obzira na to kako mi nazivali tu suštinu (materija, duh, priroda) nisu realni: oni ne postoje bez redi: reči su jedini realni brod na kome putujemo od jedne neizvesnosti ka