Bitef

su. Vidim to po odnosu prema meni, Ovdje je teatar važan. Poštuje se. Ne podrazumijeva se. A to nije malo. Rijeka mi je bila najljepša kada sam se nakon probe vukao Korzom i čuo Vapensiero, sulTali donate. A Korzo puno. Bila mi je duša puna. To je poiis. Ne mogu slušati reklame i govore. Hoću Va pensiero. To ću ponijeti sa sobom zauvijek. CRTICE UZ PREDSTAVU Ovo je predstava o ljubavi. Ali ne o ljubavi kao seksu, kako se nažalost danas tumači ta riječ. Nas zanima ljubav prema Drugome, u smislu Lacana, Ljubav u Filumeni Marturano znači nježnost, pažnju, brigu ali i mrznju i bijes i napokon radost za Drugoga... Za čovjeka s kojim živi, za djecu koju odgaja... Ljubav za život što nam je poklonjen. Mani Gotovac Prvo što mi pada na pamet kada me pitaju o Filumeni Marturano jesu mnoga dragocjena iskustva koje mi je donio rad na predstavi i koja zato želim ostaviti sačuvane u svom srcu. Ksenija Prohaska Cijelu predstavu doživljavam vrlo intimno. Dira me ta priča, i to jako, jer nas potpuno razgolićuje. Alen Liverić Sretan sam što mogu glumiti u predstavi Jagoša Markovića, redatelja iznimne poetike i kazališnog rukopisa. Zdenko Botić U usporedbi s filmskom verzijom Filumene, zadovoljan sam što su u predstavi likovi sinova dobili mnogo vise prostora. Nakon dvije godine provedene u riječkom HNK-u konačno sam spreman progovoriti čakavštinom. Damir Orlić Na internetu sam, iščitavajući tekstove o Filumeni Marturano, naišla na misao da "veliki dio uspjeha Filumenina lika pripada dvojnosti njezina karaktera. Je li ona jednostavna, neuka žena, koja vodena svojim instinktima, želi stvoriti obitelj za svoju djecu, ili pak lukava prostitutka koja iskorištava situaciju?" Navelo me to na razmišljanje da bi se u torn smislu Filumenu moglo usporediti s Marijom Magdalenom. S jedne strane grešnica, a s druge strane pokajnica koja će učiniti sve da spasi svoje najmilije. Završava li zato predstava pjesmom Maddalenal No, Filumenin lik prije svega pripada svijetu Mediterana, Jer Filumena Marturano je tipična Mediteranka - žestoka, divlja, strastvena, grintava,

dišpetozna, nježna, senzibilna i ranjiva. U njenome se liku sudaraju i sjedinjuju sve oprečnosti jednog toliko suludo životnog podneblja, Dvojnosti njezina karaktera, dvojnosti su koje spaja neiscrpna životna energija i vječna iskonska snaga Mediterana. Magdalena Lupi EDUARDO DE FILIPO Roden je u Napulju, 24. svibnja 1900. godine, u obitelji glumaca Eduarda Skarpete (Eduardo Scarpetto) i Luise De Filipo (Luisa De Filippo). Debitirao već kao dječak. S 11 godina, zbog svoga nemirnog karaktera i nezainteresiranosti za učenje, smješten je u internet Chierchia u Napulju. Dvije godine kasnije, svejedno prekida školovanje. Godine 1914. postaje stalnim članom kazališne družine koju vodi njegov polubrat, te u njoj ostaje dugi niz godina. U tome se periodu bavio gotovo svim kazališnim poslovima, od scenskoga radnika, rekvizitera, šaptača, nabavljača, dok se svojim talentom napokon ne dokazuje kao vrstan komičar. Od kazališta se nije odvajao čak ni za vrijeme služenja vojnog roka: glumio je u predstavama u svakom slobodnom trenutku. Zajedno s bratom Pepinom (Peppino) i sestrom Titinom 1931. godine osniva kazališnu trupu Komični teatar FHipijevih (Teatro Umoristico I De Filippo) u kojem djeluje do 1944. godine, Piše djela za kazalište, Nakon nastanka Milijunaškog Napulja (Napolimilionaria, 1945.), osniva vlastitu kazališnu grupu Compagnia di Eduardo u kojoj 1946. godine postavlja predstavu Ah. te prikaze! (Questi fantasmi), za kojom će uskoro slijediti trijumfaini uspjeh - Filumena Marturano. Uskoro stvara dramska djela: Lažidugačkih nogu {Le bugie con le gambe lunghe, 1947), Vellka maglja (La grande magia, 1948 ), Unutarnjiglasovi(Le voci di dentro, 1948), Strah brojjedan (La paura numero uno, 1951) koje su ga svojom neuobičajenošću svrstale medu najveće dramske pisce 20. stoIjeća. Ekranizirana su brojna njegova djela kao Assunta Spina (1948, redatelj M. Mattoli), Napoli milionaria (1950), Filumena Marturano (1951), Napuljsko dato (L bro di Napoli, 1954, redatelj V. De Sica), Duhovi u Rimu (Fantasmi a Roma, 1960, redatelj A. Pijetranđeli /A. Pietrangeli/). Godine 1964. nastaje glasovita Glumačka umjetnost (L'arte della cornmedia) koja je usporedivana s Molijerom, Iste se godine u londonskom kazalištu Old Vic izvodi se njegova komedija Subota, nedjelja i ponedjeljak (Sabato, domenlca e lunedl) u režiji Franka Zafirelija (Franco Zeffirelli) i interpretaciji Lorensa Olivijea (Laurence Olivier). Za svoje književno djelo dobitnik je počasnog priznanja honoris causa Univerziteta u Rimu u kojem je proglašen doživotnim senatorom. U istome gradu umire 1984. godine. FILUMENA MARTURANO je za glumice ono što je Hamletza glumce. To je jednostavno uloga koju svaka glumica želi igrati. Pisan kao posveta sestri Titini, a baziran na istinitoj anegdoti, ovaj je komad zahtijevao posebnu pozornost njegova autora, Eduarda De Filipa. Praizvedba u Napulju 1946. godine, doživjela je neuspjeh, A proces rada na predstavi bio je vrlo bolan. No, kada je Titina odlučila slijediti svoj instinkt, i glumiti onako kako se osjećala, uspjeh je bio tako velik da su je još godinama nakon predstave ljudi zvali imenom karaktera kojega je igrala, odnosno Filumenom. Originalna postava predstave (u kojoj je De Filipo igrao