Bitef

su pokušaji da se život pretvori u umetnost, stremljenje da se od postojanja stvori forma, igra, uživanje. Uživanje, putem kroz nepoznato, što su bile probe Don luana. Uzbudijivo tumaranje lavirintom zavođenja, praćenjem Don Žuana, odnosno Nikole Ristanovskog, koji u svom traganju neprekidno menja Mea, maske, registre, strategije, pravee... Don Žuan, razvratnik, slobodoumnik, zavodnik, bezbožnik, ikonoklasta, nevernik... Don Žuan, najveći zavodnik svih vremena. On je, bez sumnje, jedan od najambivalentnijih likova koje je zapadna kultura ostavila u nasleđe u razmatranju muške seksualnosti. Nije li njegov ateizam samo posledica njegovog erotizma? Don Žuan, revolucionar. Istovremeno otkrivamo političko i društveno značenje ovog lika, koji najavljuje Francusku revoluciju. Kako da nam ne bude simpatičan taj plemenitaš, koji bez gađenja celiva musavu ruku seljanke Sarlote? Ko je, zapravo, Don Žuan?... ...Shoshana Felman, u svojoj kultnoj knjizi Skandal tela koje govori određuje Don Žuana kao„biće obećanja", kao nekog, ko neprestano kršeći instituciju obećanja istovremeno je zloupotrebijava. Ističući usku povezanost pojma obećanja i braka, Don Žuanovo obećanje je uvek obećanje braka. Poigravajuâ se svetinjom braka, i vernošću, kojaje„samoza budaie", Don Žuan razotkriva obećanje večne Ijubavi kao nešto sasvim neodrživo. Otkrivajući se kao drama o unutarnjem raskolu, о konstitutivnom rascepu u samoj suštini obećanja, kao drama о izneveravanju, zavođenju kao neverovanju, Don Žuan nas suočava sa sopstvenim neverovanjem. Da li je Ijubavni zavet, obećanje, ono štoje najlakše mogućno pogaziti? Da li su Ijubav i njen kraj oslobođeni svake moraine odgovornosti?... ...Nasuprot nepodnošljivoj iakoći Don Žuanovog menjanja žena, kao čarapa, na scenu stupa Dona Elvira, još jedna njegova žrtva, koja je skoro dete. Don Zuan je bio njena prva Ijubav (posle Gospoda). U predstavi je izdaju noge, klecaju joj kolena, gubi svest, kruni se, kao bik кода je toreador smrtno pogodio, Viden tim očima, Don Žuan nam se čini odvratnim. U šta veruje Don Žuan? Don Žuan veruje da su dva i dva četiri, Zbog toga, on sakuplja žene i ni jedna lepotica nema zasluženo pravo da osvoji njegovo sree. Don Žuan umnožava i ponavlja obećanja, rušeći pri tom njihovu jedinstvenost i performativnost. Nasuprot teološkom poretku potčinjenosti, nezamenljivosti i jedinstvenosti prvog u odnosu na drugo, Don Žuan uvodi skandal jednakosti i beskrajne zamenljivosti svega, a naročito žena. U aritmetici Molièra, Don Žuanovo krstarenje je ispisano usred duboko utemeljenog teološkog i religioznog konteksta. Don Žuan uvodi aritmetiku nasuprot teologiji. Ovaj pozitivizam nam otkriva da u Don Žuanovom svetu nema mesta nikakvoj idolatriji niti u odnosu prema ideologiji niti, pak, prema ljudima. Istovremeno, Don Žuan od toga gradi svoj princip traganja za apsolutnim, neuhvatljivim idealom, traganja u kom su sve stanice samo usputne. Njegovo traganje je bespredmetno, lovje bez plena. Nedostižnost predmeta želje... ...Za čimjuri Don Zuan?... Zelja i njena struktura nedostižnosti jeste ono što pokreće Don Zuana. Zavodenje predstavlja Don Zuanu govor, komunikaeiju; njegov jezik je jezik želje. Zadovoljavanje želje Don Zuanu znači stupanje u tišinu i mrtvilo. Retorika zavođenja je ključna u Molièro-

vom tekstu, a Don Žuan je virtuoz teatarske retorike. Kako se onda postaje Don Žuan, pitamo se? Predstavljajući, izobražavajući, izgovarajući njegovtekst? Da lijeziktvori Don Žuana? Istovremenosa neodržanim obećanjima Don Žuanovim, ijezički čin Moliérov postaje prazno obećanje, znak bez referentnosti. Vešto se poigravajući donžuanovskim jezikom zavođenja, Nikoia Ristanovski se suočavao sa problemima učenja napamet tog ogromnog teksta, a suflerka Žaki popunjavala je praznine. Taj procep, ta jama ujeziku kao da koincidira sa tumačenjem Don Žuanovog neverovanja kao, pre svega, neverovanja u sposobnost jezika da imenuje i označi prenosnu istinu... ...Milica Stojanova, u ulozi prestarele Dona Eivire, pojavljuje se i kao otelovljenje Don Žuanove majke. Majka je lik kog nema u Molièrovom tekstu i ništa se ne govori о njoj. Majka, možda, kao objekt Don Žuanove želje za apsolutnim, iskonskim i zabranjenim predmetom žeija, kao san о povratku idealnom spajanju, kao spokojstvo arhetipskog... ...Don Žuanu je vernost ravna smrti. Ne gradi se uzalud Don Žuanov prindp zadovoljstva kroz potiranje nagona za smrću. Donžuanski erotizam, strukturalno i simbolički, gradi se kao odnos sa smrću, a njegov prelazak od jedne ka drugoj ženi, kao bekstvo od smrti. U jednom trenu, na kraju predstave, kad se prostorza bekstvo sve više sužava, Don Žuan se suočava sa ostareiom Dona Elvirom, koju glumi Milica Stojanova. Susret sa majkom tu lid na susret sa smrću. On je nagoveštaj konačnog susreta sa statuom Komandora, sa zakonom snage smrti, snage mrtvih, zakonom koji je neumoljiv, neizbežan, apsolutan, koji je krajnja granica zajedništva - plše Julija Kristeva. ...Brak je„kićenje lažnom slavom vernosti"saopštava nam Don Žuan. Licemerstvo se održava samo na lažnim obećanjima. Nasuprot prikrivenoj laži obećanja i vere u dobro ovejanih iicemera, jeretik Don Žuan otvoreno i na sve strane razbacuje bučna obećanja samo da bi ih kršio. Pri tom, on prstom pokazuje na skandal licemerstva kao na religiju novog doba. ...Račun čistih brojeva mogućan je samo и aritmetici. U „životu" odnosno и teatru, nema čistih brojeva, nema konačnog obračuna i dugovi ostaju neizmireni. Na kraju komada, Zganarel ostaje bez svoje zaslužene plate... ...Uživali smo tokom proba u koiektivnom putovanju, u stranstvovanju kroz lavirint zvani Don Žuan. Nadovezujući se na dekonstrukciju kraja i raspad teološkog poretka u Molièrovoj draml, neposredno pre spuštanja zavese pojavilo se pitanje: nije li svojevrsno zaokruženje procesa rada i prividno privođenje kraju te potrage, čiji je rezultat premijera, u izvesnom smislu protivurečno konstitutivnoj nedohvatijivosti kojajezapretena u srcu neumornog ljubavnika Don Žuana?